utorak, ožujka 30, 2010

Iz zemlje na rubu

Prije nego krenem sa današnjom pričom, vratit ću se tamo gdje sam stala na svojem kulinarskom putovanju Podunavljem. Ako se sjećate stala sam u Bugarskoj. Tamo sam imala post o Čorbadžijskom grahu, pa sam pomenula i film Zona Zamfirova. I dobijem ja tako među vašim komentarima i jedan anonimni koji me podučava da je Zona Zamfirova srpski film i da oni govore južnosrbijanskim dijalektom, a ne bugarskim, kako sam (valjda) ja mislila??????????????????????????? Nađem se u čudu i ne vjerujem u ono što čitam. Ko sam ja? Neka američka školarka iz neke zatucane provincije koja vjeruje da su Bugarska i Srbija negdje u Rusiji (ako je za prve dvije uopće čula)? Halo!!!! Tamo sam samo željela reći kako me je iznervirala bespotrebnost prevođenja srpskog jezika (pa makar i dijalekta) na književni hrvatski jezik. Zamislite da se Velo misto prevodilo na srpski? Ili bolji primjer Gruntovčani (koje nisam razumjela kada sam ih prvi put gledala sa desetak godina)? Na šta bi to ličilo?

Na putu od Crne šume do Crnog mora, prošavši kroz zemlje kojima teče Dunav došla sam i do Ukrajine, zemlje na rubu, zemlje na kraju. Ili možda na početku? Ukrajinci sa ponosom ističu da je njihov glavni grad Kijev “majka ruskih gradova.” Prema pisanim podacima godine 882-ge princ Oleg od Novgoroda na prevaru je sa svojom vojskom osvojio grad, ujedinio ga sa Novgorodom proglasio Majkom ruskih gradova. Tako se u današnjoj Ukrajini zanjihala velika Majčica Rusija.

Godine 1986-te pored Zemlje je prolazio Halleyev komet. U Sarajevu se mogao posmatrati iz zvjezdarnice na Trebeviću. Odlazak u zvjezdarnicu odlagali smo danima, a onda se desila černobilska katastrofa, koja je poremetila sve naše planove (opravdano ili neopravdano?). Elem, Halleyev komet bio je i prošao, a ja sam upamtila da ga nisam vidjela zbog toga što se desio Černobil. To je moja jedina lična veza sa Ukrajinom.

Skrušeno priznajem da ja o ovoj zemlji o kojoj namjeravam pisati ne znam ništa ili gotovo ništa. U doba kada je Ukrajina bila sastavni dio SSSR-a svi koji su dolazili iz SSSR-a, pa bila to Rusija, Ukrajina, Gruzija, neka od baltičkih država ili neki od 15-tak STANA, bio je za mene Rus. I ukrajinske narodne priče i bajke za mene su ruske. Maša i medo, Djeda i repa. I Gogolj je prije svega ruski pisac (kako se uostalom on izjašnjavao i prema jeziku na kojem je pisao), iako rođen u Ukrajini.

Tako ću umjesto nekog osvrta, kojeg nisam u stanju napisati, preći na glavnu stvar – na kuhinju Ukrajine (a i tu sam kako ćete vidjeti zabrljala sa Rusima).

Ukrajina je, kao što je svima poznato, jedna od najplodnijih žitnica Evrope. Kruh je ovdje sveta hrana zbog žita od kojeg se sprema. Sprema se na 88 zabilježenih načina i svaka prilika ima svoju vrstu. Tu je i običaj Ukrajinaca da se gost nudi kruhom i solju, tradicija koje korijen vuče još od Starih Grka (zadržala se i kod nas, sjetite se lomljenja slavskih kolača i pogača).

Dalje, klima u Ukrajini pogoduje uzgoju voća i povrća, šume obiluju gljivama i divljim plodovima, rijeke i jezera ribom. Pravo obilje, nema šta...Hrana Ukrajinaca uglavnom je mesna, bogata je masnoćama i znam da bi sigurno uživala u autentičnim ukrajinskim specijalitetima, ako bi mi se pružila prilika.

Do tada sa vama ću podijeliti recepte za neka jela koja sam pripremila u nastojanju da na svoju trpezu donesem dio bogatstva jedne nama bliske slavenske kuhinje.

Salata sa ribom, majonezom i ciklom



Salate su neizostavne na ukrajinskom stolu. Oliver salata, kod nas poznata kao Ruska, Proljetna salata od svježih krastavaca i rajčice začinjenih peršinom, razne salate od kupusa, salate od cikle. Salatama se često dodaje ukiseljeno pvrće i riba ili meso, a jedna od takvih je i ova. Ovoj salati posebnu notu daje kombinacija ribe, jabuke i majoneze.




Trebala bi se koristiti konzervirana dimljena haringa, umjesto koje sam koristila kuhane filete bakalara, koji su mi ostali od pripreme piroga sa ribom.

Sastojci:

• 200 g fileta bakalara (može i solić) ili dimljenoih fileta haringe
• 2 veće mrkve
• 1 glavica luka
• 10 – 15 malih kiselih krastavica
• 300 g kuhane cikle
• 1 jabuka
• 200 g majoneze
• 4 kuhana jaja
• malo peršina za ukras

Priprema:

1. Skuhati ribu i usitniti na komadiće.
2. Skuhati jaja, ohladiti i naribati (prije serviranja).
3. Naribati jabuku i pomiješati sa ribom, pa u to dodati majonezu i kisele krastavce.
4. Ciklu i luk narezati na kolutiće, a mrkvu na trakice.
5. Na tanjur složiti ribu, jabuku i krastavčiće u majonezi. Dodati ciklu i mrkvu i ohladiti u hladnjaku oko sat vremena.
6. Prije serviranja posuti naribanim jajima i ukrasiti peršinom.



Uz toplu preporuku da je probate želim vam prijatno!

Pirog sa ribom ili možda kulebiaka




Kod ovog jela sam pobrkala sve, ali baš sve lončiće. No rezultat, srećom nije tako zbrkan. Htjela sam praviti pirog sa ribom. Nije mi se dalo raditi tijesto, odnosno čekati da tijesto sa kvascem nadođe. Uzela sam lisnato. Ruska kulebiaka mi je djelovala privlačno, kao i ukrajinski pirog sa bijelom ribom. U rusku kulebiaku, po receptu koji sam imala stavlja se losos, kojeg nisam imala. U ukrajinski pirog ide bijela riba, a imala sam filete bakalara, koji su od kada su se pojavili na tržištu obavezno na našoj trpezi i u mom zamrzivaču, pa sam se odlučila da jedno pakovanje iskoristim sada.

Tako sam u ovo jelo stavila sljedeće:

Sastojci:

• oko 400 g fileta bakalara
• 120 g riže
• 200 g mladog špinata
• 4 kuhana jaja
• 1 glavica luka
• 20 g maslaca
• 250 g lisnatog tijesta
• 1 jaje za premazivanje

Priprema:

1. Lisnato tijesto odmrznuti na sobnoj temperaturi, a prije pripreme piroga ohladiti ga u hladnjaku.
2. Skuhati filete bakalara i usitniti.
3. Skuhati jaja, ohladiti i naribati.
4. Na maslacu popržiti sitno nasjeckan luk, dodati rižu i malo upržiti, a zatim zaliti sa dvije šole vode i kuhati. Pred kraj kuhanja dodati nasjeckani špinat i dovršiti kuhanje.
5. Uključiti pećnicu da se zagrije na 200 stepeni.
6. Tanko razvaljati odmrznuto i ohlađeno tijesto. Na pola tijeste oko 2 centimetra od kraja nanijeti ribu, zatim dodati rižu i naribana jaja. Premazati rubove tijesta razmućenim jajetom i zatvoriti. Cijeli pirog premazati jajeto i staviti da se peče oko 40 minuta, odnosno dok tijesto ne bude fino pečeno.


Prijatno!

Mada ja uglavnom izbjegavam lisnata tijesta ovo je bilo začudo jako fino. Tijesto nije pokupilo vodu iz nadjeva, fino se ispeklo tako da se i nije osjetilo koliko je masno.

Vareniky sa pilećom jetricom



Rusi ih nazivaju peljmeni, Ukrajinci vareniki, u italijana su poznati kao ravioli, a u nas Bosanaca klepe... Nadjevi su razni, princip je isti (sve su ostalo nijanse). Bitno je da tijesto ne bude teško i ljepljivo i samo takve će biti uspješne.
Uobičajno je da se oblikuju vrlo jednostavno samo preklapanjem dva dijela kruga preko nadjeva, ja sam to malo i zavila u bojazni da mi nadjev ne iscuri. Nadam se da ne zamjerate.

Sastojci:

Za tijesto:

• 1 jaje
• 75 ml vode
• 10 ml ulja
• 2 g soli
• 200 g brašna

Za nadjev:

• 250 – 300 g pileće jetrice
• 100 ml bijelog vina
• 80 g špeka
• 30 g maslaca
• malo soli
• papar

Za umak od češnjaka

• 200 ml mlijeka
• 30 g maslaca
• 15 g brašna
• 2 češnja češnjaka

Priprema:

1. U brašno dodati sol, lagano umućeno jaje i ulje. Postepeno dodati vodu i napraviti elastično i glatko tijesto. Ostaviti da stoji oko sat vremena na sobnoj temperaturi.
2. Za nadjev na maslacupirjati pileću jetricu i kada izgubi crvenu boju doliti vino i pirjati oko 8 minuta na laganoj vatri. Ohladiti i usitniti. Posoliti i popapriti po želji.
3. Ispržiti špek, nasjeckati i pomiješati sa sjeckanom jetricom.
4. Tijesto malo prpraditi na pobrašnjenoj površini, tanko razvaljati i rezati krugove čašom. Na svaki staviti po žlicu nadjeva i preklopiti.
5. Kuhati po par komada u dosta ključale posoljene vode i vaditi rupičastom kutljačom čim isplivaju na površinu.
6. Preliti umakom od češnjaka i posuti mrvicama.
7. Za umak na rastopljenom maslacu popržiti brašno. Dodati mlijeko i protisnuti češnjak i uz miješanje kuhati dok se umak ne zgusne.



Možda i nisam baš tata-mata u pripremi nadjevenih tjestenina, ali ih mnogo volim i radije ih spremam u domaćoj radinosti, nego da ih kupujem, mada je tržište preplavljeno odličnom ponudom ovih proizvoda. Svakako i vama preporučujem da probate. Ovi su imali prekrasno tijesto, a nadjev je moj omiljeni, malo "jači", vrlo kaloričan, ali neodoljiv.


Prihvatite se vilice i prijatno! S guštom...

Vatruški sa sirom



Jedna jednostavna poslastica, a umjesto piroški sa slatkim nadjevom varijanta zvana kao vatruški. Nisam neki ljubitelj slatkih tijesta, niti tijesta sa slatkim nadjevom, izuzev vrlo puterastog brioša sa čokoladom, koji kod mene uvijek dobro prolazi i koji bi čak mijenjala za kiflu, ali su vatruški sa sirom ipak privukli moju pažnju. S obzirom da su dobili “prst gore” od izborne komisije bio je red da ih napravim.

Ima li išta neobičnog u njima? Pa i nema da budem iskrena. Notu neobičnog dodala sam namakanjem grožđivca u bijelom vinu i toliko o kreativnosti.

Sastojci:

Za tijesto:

• 350 g brašna
• prstohvat soli
• 10 g svježeg kvasca
• 1 jaje
• 40 g maslaca
• 150 ml mlakog mlijeka
• 30 g šećera + 1 žlica
• jaje za premazivanje
• malo mlijeka i maslaca za premazivanje

Za nadjev:

• 250 g svježeg sira
• 150 ml smetane (kiselog vrhnja)
• 50 g grožđica
• čašica bijelog vina
• 2 žlice šećera u prahu
• korica limuna

Priprema:

1. Grožđice namočiti u čašici bijelog vina i držati ih preko noći ili barem 2-3 sata.
2. U mlijeko dodati namrvljenu kockicu od 10g svježeg kvasca i dodati šećer, pa pomiješati. Ostaviti da se upjeni.
3. U brašno dodati sol i pomiješati, a zatim dodati nadošli kvasac, malo pokriti brašnom i dodati jaje, šećer i rastopljeni maslac i izraditi meko i glatko tijesto. Ostaviti na toplom da udvostruči zapreminu.
4. Za nadjev pomiješati sir, smetanu i šećer. Dodati ocijeđene grožđice i po želji svježe naribanu limunovu koricu.
5. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
6. Na pobrašnjenoj površini malo preraditi tijesto. Odvojiti 10 loptica i svaku još malo preraditi.
7. Okrugli kalup premazati rastopljenim maslacem. U kuglicama tijesta napraviti udubljenje u sredini i staviti nadjev.
8. Jednu kuglicu staviti u sredinu, a zatim kružno oko nje poslagati ostale ostavljajući malo prostora. U prostor između kuglica dodati tanki listić maslaca.
9. Premazati razmućenim jajetom i staviti da se peče. Peći 35 minuta, a zatim izvaditi premazati u mlijeku rastopljenim maslacem i vratiti u pećnicu na još par minuta.


Mmmmm....Fino i sirasto, slatko i puterasto...


Uz nadu da volite slatka peciva, premda su tako jednostavna, premda nisu šik, želim vam prijatno

Eto, toliko iz Ukrajine. pozdrav drage moje do idućeg posta

ponedjeljak, ožujka 29, 2010

Sam pao sam, sam se ubio

Ovaj put nedostajat će mi (samo meni) jedan duuuugački post.



Sama pala sam, sama se ubila. Predložila sam da u okviru naše igre KuVarijacije pravimo Mediterannean chicken casserole sve u želji da ovaj mjesec ne radimo kolače i ispostavilo se da samo jelo nije neki izazov. Jelo je jako dobro, odlični sastojci, odlični začini i sve ukomponovano jako lijepo....Ali... Ali nedostajao mi je izazov komplikovanosti pripreme ili barem dužine kuhanja.


Dobro i ukusno, ali...

Sastojke sam lako nabavila i zaista sam oduševljena ponudom Leda čiji se asortiman stalno obogaćuje novim proizvodima (BTW nedavno sam pronašla mješavinu gljiva, fantastiču!). U Ledu pakuju i prodaju bob. Bob iz Leda je jedini bob koji sam ja probala. Svježu majčinu dušicu nisam mogla naći pa sam stavila mali prstohvat sušene.


Zapravo, mnogo ukusno...

Kao što sam očekivala kada sam vidjela recept jelo mi se dopalo. Naišlo je i na odobravanje u mojoj obitelji. Sa zadovoljstvom smo pojeli sve, do posljednje mrvice.

Eto, toliko, do novog izazova.

subota, ožujka 27, 2010

Neki to vole ledeno

Neko to voli vruće, neko to voli ledeno, neko ne voli nikako... Riječ je o kafi, temi koju nam je zadala Ljilja sa bloga Chocolate Dust. Igra je Ajme, koliko nas je! , a igru je osmislila Monsoon sa Dalmacija Down Under.

Pitate li mene, pa ja sam radije za vruću, koja se ohladi dok je uz razgovor razvlačimo sjedeći uz jednu šoljicu pola sata, odnosno sve dok konobar ne počne nervozno trčkarati oko nas pitajući trebamo li još nešto, a zna da ne trebamo. Iako bi se vrlo lako mogla svrstati i u kategoriju “oni koji je ne vole nikako” s vremenom sam naučila piti je, i mogu reći da sam “social drinker” mada se ovaj termin, odnosi na alkoholna pića.

Kada je riječ o ledenoj varijanti, volim granitu i to je jedina ledena kafa koju priznajem. Ostale varijante, one sa kuglom sladoleda, zapravo su sladoled u kafi, a ne ledena kafa.

Granita al caffe (Cooketa)



Ljubitelj sam granita i nije mi bitno koje je godišnje doba, ljeto ili zima. Lako i brzo se spremaju, ne trebaju nikakvu posebnu spravicu, samo zamrzivač. Sa spremanjem ove sam imala malu nezgodu. Naime, kada sam otvorila posudu da pomiješam, smjesa se nije sasvim zaledila i pola sam prosula po sebi i naravno nisam imala kecelju. Tako mi je ostalo tek pola količine, a spremala sam samo za jednu osobu, dovoljno za probati.

Sastojci (1 osoba):

• 200 ml jake crne kafe (ja pravim tursku)
• 40 g šećera
• čokoladni sirup “Nessquick” (po želji)
• šlag za ukras

Priprema:

1. U kafu dodati šećer i ukuhati, dok se šećer ne rastvori. Dodati čokoladni sirup, ja sam ga poprilično dodala.
2. Ohladiti i sipati u posudu sa zaobljenim dnom. Staviti u zamrzivač na 3-4 sata.
3. Nakon 3-4 sata trebala bi biti prilično zaleđena pa je treba uzvaditi iz leda i viljuškom je pomiješati, razbijajući ledene kristalčiće.
4. Vratiti u led i ostaviti još 3-4 sata.
5. Izvaditi 10 minuta prije posluživanja, ponovo je malo usitniti, ukrasiti šlagom ili tučenim slatkim vrhnjem. Po želji posuti kakao prahom ili prahom za Milka cappuccino, zrnoma kafe, mini bombonicama u obliku kafe i slično.



Prijatno!

Slatki rižoto od kafe



Kao da bi mogao biti slani! Još jedan desert od kafe u čaši je ovaj slatki rižoto. Inače volim ovakve stvari koje se u Bosni nazivaju sutlijašima ili sutlijama. Sutlije spremam često i volimo ih, naročito sa čokoladom, mada su i varijante sa voćem rado viđene. Po samom postupku pripreme ovaj je različit u odnosu na one koje sam ranije radila. Pogledajte o čemu se radi...

Sastojci:

• 200 g riže (koja bi trebala biti okruglog zrna koju nisam imala)
• 200 ml jake kafe
• 600 ml mlijeka
• 80 g šećera
• 25 g maslaca

Priprema:

1. Rižu preliti vrućom kafom i ostaviti da stoji 15-20 minuta
2. Dodati mlijeko i šećer pustiti da prokuha, a zatim smanjiti jačinu na pola i kuhati uz povremeno miješanje oko 15 minuta.
3. U gotovo umiješati maslac, i ukrasiti po želji tučenim vrhnjem, mljevenim lješnjacima ili strugotinama čokolade (bijele).



Nadam se da će vam prijati. Uživajte...

Eto, toliko o kafi koja mi je ovaj mjesec zadala mnogo "glavobolje", a moja mama je pila kao lijek protiv glavobolje i glavobolju je koristila kao izgovor da natjera tatu, koji nije neki kafedžija da popije i šestu kafu u toku dana, pred spavanje (što nikako ne preporučujem ako vam je drag miran san).

ponedjeljak, ožujka 22, 2010

O kafi i repu

Današnji post, moj odgovor na ovomjesečni izazov igre Ajme, koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under i koja se već dugo i uspješno vrti među blogerkama bivše Jugoslavije, započela bih pitanjem: “Da li su vam kao djeci govorili da će vam od kafe narasti rep?” Kada to pitanje postavim svojim prijateljicama one se ne sjećaju, pa ispada da sam jedino ja odrasla u uvjerenju da ću hodati repata ako pijem crnu kafu.

Ljilja sa bloga Chocolate Dust zadala je kafu kao temu igre za mart i moram priznati da se do sada nisam susrela sa težim zadatkom. Cilj mi je pronaći nešto originalno, što će se dopasti mojoj obitelji i naravno meni, a biti interesantno vama. Bacila sam se na Google ne bi li pronašla i nešto slano. I fakat upišete li u tražilicu “savory coffee recipes” dobit ćete dosta zanimljivih recepata, izazov je bio veliki, ali... Ali, ipak, bolje NE! I tako sam se vratila starim i provjereno dobrim slatkišima, desertima sa kafom.

Biscotti sa kafom



U posljednje vrijeme često sam pripremala neke biškotiće. Zgodni su mi, lako se pripremaju, ukusni su i mogu se pohraniti u metalnu kutiju i ujutro grickati uz šolju kafe. Ono što želim, je isprobati nove kombinacije i nove okuse i nikada ne pravim iste. I opet, uvijek me iznenadi količina šećera u originalnom receptu da bi se ispostavilo da je količina sasvim uredu i da biškoti ne budu preslatki, pa čak ni naglašeno slatki.

Biškoti sa kafom su najneobičniji od svih koje sam do sada pripremila i svi koji su ih probali imali su puna usta pohvala (i biškotića).

Sastojci:

• 50 g pržene kafe u zrnu
• 1 paketić nes kafe
• 250 g brašna
• 10 g praška za pecivo
• 1 žličica soli
• 125 g maslaca
• 150 g fino mljevenih sirovih badema
• 220 g šećera
• 3 jaja
• 120 ml kuhane jake kafe
• dodatno brašno za oblikovanje
• kakao za posipanje

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni, a pleh za pečenje pokriti pek papirom.
2. Kafu usitniti u mužuru/avanu.
3. Pomiješati brašno sa praškom za pecivo i solju. Dodati maslac narezan na sitne komade i utrljati u brašno da se naprave mrvice.
4. Zatim dodajte mljevene bademe, nes kafu, šećer, jaja, kuhanu kafu i usitnjena zrna kafe. Umiješati i ujednačiti tijesto (prilično žitko i teško za oblikovanje).
5. Na pobrašnjenoj podlozi Uz dodatak još malo brašna oblikovati dvije štruce. Posuti kakaoom i staviti da se peku 20 – 25 minuta.
6. Izvaditi iz štručice pećnice i ohladiti oko 5 minuta. Izrezati šnitice širine 1 centimetar i poredati ih na papir.
7. Temperaturu pečenja smanjiti na 150 stepeni i dopeći biškote još 10 minuta.



Biškote pohranite u metalnoj kutiji. Poslužite ih uz crnu kahu ili desertno vino i uživajte u grickanju. Prijatno!

Poljupci od bijele čokolade sa kremom od kafe



Mislim da od dugačkih naziva koje samo opisuju neki desert više mrzim jedino glupe“ kreativne” nazive. Kako ovim poljupcima nisam mogla smisliti ništa duhovito, simpatično, kreativno ostavila sam opisni naziv.

Kako su nastali ovi poljupci? Nedavno sam probala praline od kafe sa omotačem od bijele čokolade i kombinacija mi se dopala i budući da je kafa tema naše igre odlučila sam se poigrati sastojcima i osmisliti poljupce sa bijelom čokoladom i kafom. Rezultat te igre mašte je pred vama...



Zanemarite li činjenicu da su malo čupavi i kvrgavi, poljupci su mnooogo fini...

Za keksiće:

• 150 g brašna
• 100 g mljevenih oraha
• 75 g bijele čokolade
• 60 g šećera
• 125 g maslaca
• 1 žlica ruma
• ½ bjelanceta

Za kremu:

• 100 ml
• 100 g čokolade
• 1 žličica kafe
• 40 ml vode
• 25 g maslaca

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni, a pleh za pečenje obložiti pek papirom.
2. Pomiješati brašno sa šećerom u multipraktiku. Dodati maslac i izraditi mrvice.
3. Dodati mljevene orahe, naribanu bijelu čokoladu, rum i lagano umućeno bjelance i izraditi tijesto.
4. Tijesto ostaviti u hladnjaku oko pola sata, a zatim od ohlađenog tijesta malenom žličicom odvajati dijelove i oblikovati kuglice. Lagano ih spljoštiti i redati na papir za pečenje.
5. Kolačiće peći 8 – 10 minuta, izvaditi iz pećnice i ohladiti.
6. Premazati kremom jedan keksić i spojiti sa drugim.
7. Kremu pripremiti par sati prije sastavljanja kolačića i ostaviti je u hladnjaku. Za kremu zagrijati slatko vrhnje, dodati nalomljenu čokoladu i umiješati dok se čokolada ne rastopi. Dodati ohlađenu kafu rastvorenu u malo vode. Na kraju dodati i maslac i miješati dok se maslac ne rastopi. Sipati u posudu koja se može ostaviti u hladnjak, pokriti plastičnom folijom i ostaviti u hladnjak.



Pusice, prijatno!

Čupavci sa kremom od kafe



Čupavci su fini, ali su dosadni. Slatko izgledaju, ali su opet tako obični. Opet, to je biskvit, pa kao i svakom drugom biskvitu može mu se dodati neka krema i na taj način ga učiniti zanimljivijim. Slažete se?

Ovi su čupavci dobili posve novo ruho. Dva komada biskvita sastavljena su slasnom kremom od čokolade i kafe, natopljeni su čokoladno kafenim sirupom. Zvuči li vam primamljivo pozorno obratite pažnju na sljedeći recept.

Sastojci:

Za biskvit:

• 150 g maslaca
• 150 g mekog brašna
• 1 prašak za pecivo
• 150 g šećera
* 3 jaja
• 3 žlice mlijeka

Za glazuru:

• 75 ml vode
• 75 g šećera
• 1 paketić nes kafe (bez šećera)
• 1 žlica likera sa okusom kafe ili samo ruma
• 50 g naribane čokolade
• 25 g maslaca
• kokosovo brašno

Za kremu:

• 80 g šećera
• 50 ml vode
• 3 žumanca svježih jaja
• 125 g maslaca sobne temperature
• 2 paketića nes kafe + žlica vruće vode
* 50 g čokolade

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
2. Za biskvit pjenasto izraditi maslac sa šećerom. Dodati jedno po jedno jaje i dobro umiješati poslije svakog dodavanja.
3. Pomiješati brašno i prašak za pecivo. Prosijati iznad posude sa kremasto izrađenim maslacem i jajima. Lagano umiješati i dodati mlijeko.
4. Četvrtasti kalup 30X20 centimetara obložiti papirom za pečenje i izliti pripremljenu smjesu. Peći kolač oko 30 minuta. Ohladiti i vertikalno presjeći da se dobiju dvije kore.
5. Za kremu pomiješati šećer i vodu i pustiti da prokuhaju. Miješati malo dok se šećer ne rastopi, a zatim smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 3 minute.
6. Pjenasto tući žumanca, a zatim dok mikser radi polagano dodavati šećerni sirup. Nastaviti sa miksanjem još 7-8 minuta.
7. Malo po malo dodati dodavati kockice maslaca i dobro potpuno umiješati u kremu.
8. U maloj posudici sa kljunastim nastavkom rastvoriti kafu i dodati u kremu. Otopiti čokoladu u mikrovalnoj ili na pari i dodati u kremu sa maslacem. Sve fino umiješati i ujednačiti i staviti u hladnjak da se krema malo stisne.
6. Za sirup pomiješati šećer i vodu i pustiti da zavre, dodati prašak za kafu i kuhati oko 3 minute na laganoj vatri. Na kraju dodati naribanu čokoladu i maslac maknuti sa štednjaka i umiješati da se otope. Dodati liker ili rum i ponovo umiješati.
7. Biskvit spojiti kremom. Narezati kocke i svaku uvaljati u pripremljenu glazuru koju treba održavati mlakom, ako se počne zgušnjavati ponovo je rastopiti. Uvaljati u kokosovo brašno.



Očekivano nešto drugačiji čupavci sa kremastim nadjevom dopali su se malim probiračima, a nadam se da će se dopasti i vama, očekujem da će ih neko i isprobati.


Baklava u sirupu od kafe i meda



Ja ne volim baklavu. Tačnije, ja ne volim običnu baklavu. Da bi se meni baklava dopala mora biti vrlo “nutty”, tačnije ludo otkačena varijanta.

U Bosni je običaj da se za Bajram pravi baklava i toga se drže u svim kućama, onim koje Bajram slave zato što su vjernici i u onim, kao što je moj slučaj i slučaj mojih roditelja, koji Islamu pripadaju po tradiciji. Običaj je također, da mladi obiđu rodbinu i susjede, a kako se ja još uvijek, unatoč tome što se svjetlosnom brzinom približavam četrdesetoj smatram mladom (i tretiram kao "mlada") to moram obići i pet-šest kuća i čestitati Bajram (i to dva puta godišnje). U svakoj moram pojesti baklavu i samo molim boga da je mala. Ne moram reći da tih dana uopšte ništa drugo ne jedem i da se za "baklava torturu2 pripremam sedam dana unaprijed.



Ovo što sam napravila trebale su biti ružice, u nas popularna vrsta baklave. Ispale su ružice, ali ne perfektne tako da je to neka vrsta rolovane baklave. Nadam se da vas forma neće odbiti od sadržaja, koji je da samu sebe pohvalim zaista njami.... Lud i otkačen, totalno drukčiji od drugih.

Sastojci:

• 500 g kora za baklavu (meni je ostalo par listova)
• 200 g oraha
• 100 g badema
• 125 g maslaca + dodatni za gornju koru
• 1 žličica mljevenog kardamoma
• 2 žličice mljevenog cimeta

Za sirup:

• 180 g šećera
• 200 ml jake turske kafe
• 125 ml meda

Za sirup sam koristila med od lavande koji se pokazao kao previše aromatičan, s toga najtoplije preporučujem neki vrlo blag med poput obične livade ili bagrema. Vjerujem da će rezultat biti izvrstan.

Priprema:

1. Kore izvaditi iz pakovanja odrolati i staviti na radnu površinu. Pokriti ih navlaženom kuhinjskom krpom.
2. Za sirup prokuhati skuhanu kafu sa šećerom i medom. Kada počne vriti smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 5 minuta..
3. Polovinu badema i oraha fino samljeti, a polovinu usitniti da ostanu komadići.
4. Odvojiti oko 100 – 125 ml sirupa pomiješati sa smjesom mljevenih oraha i badema, dodati cimet i mljeveni kardamom i napraviti smjesu koja se može razmazati po korama.
5. Složiti tri kore jednu na drugu, a svaku malo premazati rastopljenim maslacem. Nanijeti dio nadjeva i posuti sjeckanim orasima i bademima. Složiti još dvije kore, nanijeti još jedan dio nadjeva i čvrsto zarolati. Postupak ponoviti dok se ne utroši nadjev, a vjerovatno je da će vam ostati oko ¼ ili 1/3 odvojenih kora.
6. Premazati ostatkom maslaca i rezati na komade širine 2 centimetra.
7. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 45-50 minuta. Kolač ohladiti.
8. Zagrijati ostatak sirupa ponovo do tačke vrenja. Preliti preko ohlađenih ružica (odnosno rol baklavica) i ostaviti da se hladi oko 2-3 sata.



Ne znam šta bi na ovakvu baklavu rekli svi oni koji poznaju bogatu jedino pravu baklavu samo sa orasima, kao ni oni što baklavu prave sa tiritom od prezle. Dok ne probaju ne bi trebali suditi. Baš kao što ni ja ne osuđujem unaprijed tu baklavu sa tiritom, negdje se pravi i tako, ušlo je u tradiciju i uopšte više nije bitno da li je riječ o nekom starom receptu iz nekih siromašnijih vremena, čak mogu reći da uopšte nije loša...



Nadam se da će se vama dopasti, probajte. Prijatno, hvala...

srijeda, ožujka 17, 2010

Sarajevo će biti, sve drugo će proći ili Sarajevo 6. april 1992 - 12. mart 1996, vodič za preživljavanje



Što više mislim, sve manje shvatam,
pećina tuge u meni zjeva
sve teže rimama ja baratam,
pune su mi oči Sarajeva

Što više mislim, sve više slutim
nađite nekog drugog da pjeva,
ovu ću pjesmu da odćutim,
nema mi pjesme bez Sarajeva

I kada šuti Sarajevo pjeva,
i kad žmiri svjetlucaju mu oči
suzama kiša u oluk se slijeva
Sarajevo će biti, sve drugo će proći

Unaprijed se ispričavam i molim da mi oprostite na patetici kojom će obilovati moj današnji post, ali bi mi bilo drago da znam da ste ga pročitale. Već dugo, dugo se pripremam i razmišljam o tome šta bi napisala o tome kako je bilo živjeti u Sarajevu tih 1436 dana. Već dugo se pripremam i danas ne mogu obuzdati suze dok pišem, pokušavam se suzdržati da ne zajecam. Boli me poniženje o kojem će biti riječi. Ali polako...

Pokušat ću predstaviti neke od recepata za jela “od ničega,” koja su nam se u ono vrijeme činila kao bogovska gozba. Negdje sam pročitala i slažem se sa tim da je glad bila glavni začin naše ratne kuhinje. A namirnice su bile grah, leća, riža, tjestenina bez jaja, brašno i ogromne količine suhog kvasca. Posebno mjesto pripada mesnoj konzervi Ikar, u obliku koje su Sarajlije podigle spomenik Međunarodnoj zajednici. Ikar je bio naše SVE.



Kruh naš svagdašnji



Kruh u ratnom Sarajevu bio je posebna priča. Neko je precizno izračunao da nam treba 175 g kruha po osobi. Dovoljno??? Naravno da nije... Kako smo se snalazili? Uglavnom tako što smo imali još jednu dodatnu karticu na ime nekoga ko je napustio grad i uzimali bismo kruh na njihovo ime. Koliko se sjećam, naša povjerenica CZ, Alma, dala nam je karticu za dvije osobe, tako da je nas četvero dobijalo još jedan kruh od 350 grama. Da li je to sramota? Mislim da nije, to je bio jedini način da preživimo. Koga smo varali – one koji su krali i koji su se bogatili na našoj nevolji.

Kakav je to kruh bio? Strašno je reći to za kruh, ali je bio jeziv. Dok je svjež mogao se jesti i bio je dobar, ali sutradan je neopisivo smrdio i naravno nije se mogao jesti, ali je predstavljao radost za pse lutalice.

Bio je to polubijeli kruh sa mekinjama i moj prvi susret sa mekinjama u kruhu. Danas ga ponekad napravim...

Ovaj put sam malo pretjerala sa tamnim brašnom i mislim da bi poželjniji omjer bio 2/3 bijelog brašna i 1/3 crnog uz dodatak mekinja, a kod mene je to izgledalo ovako:

Sastojci:

• 80 g brašna tipa 550
• 80 g brašna tipa 850
• 80 g krupnikovog brašna (dinkel)
• 60 g raževog integralnog brašna
• 80 g mekinja
• 1 žličica soli
• 1 žličica šećera
• 2 g suhog kvasca
• 180 – 220 ml mlake vode

Priprema:

1. Pomiješati brašna sa kvascem i šećerom. Dodati sol i oko 120 ml vode. Drvenom kuhačom pomiješati sastojke i ostaviti da pokriveno stoji na toplom oko 15 minuta.
2. Dodati mekinje i ostatak vode. Mikserom nastaviti mješati dok se ne formira lopta od tijesta. Ostaviti da pokriveno raste oko 2 sata.
3. Sat prije pečenja uključiti da se pećnica zagrije na 220 stepeni.
4. Pobrašniti radnu površinu i oblikovati štrucu kakvu želite (ja sam je oblikovala prema četvrtastom kalupu). Premazati sa malo vode ili ulja i posuti mekinjama.
5. Peći 40 – 45 minuta, a zatim ostaviti kruh pokriven krpom, da se ohladi na drvenoj površini oko sat vremena (najmanje).




Sarajevski ratni doručak




Znate li kakav je osjećaj spavati u sobi na nula Celzijusa? Znate li kakav je osjećaj spavati u skijaškom skafanderu u vreći za spavanje? Nimalo ugodan, vjerujte mi. Zbog toga je VELIKI užitak ući u kuhinju u kojoj je već zapaljena vatrica u peći, na kojoj se spremaju pogačice za doručak. Naše sarajevske brze pogačice. Svi sarajevski haustori su mirisali na njih....

Na brze pogačice mazao se Sarajevski ratni Eurokrem. Mislim da nema kuće (izuzev švercerskih) u kojoj se nije spremao. Neki su bili bolji, neki su bili lošiji, poneki put bi bio fantastičan, drugi put samo jestiv, ali stoji da nam je ratni Eurokrem bio najbolji doručak.

Odakle nam kakao u ratu? U Sarajevu je prije rata radila fabrika čokolade Zora. U njenim skladištima bilo je dovoljno kakao praha da cijeli grad sprema Eurokrem i kojekakve kolačiće skoro cijeli rat. U skladištima Zore nalazio se i kakao maslac, za koji uglavnom nismo znali šta je niti kako ga upotrijebiti. Jednim dijelom taj kakao smo dobili “mufte” kada su skladišta opljačkana, a cijeli rat se mogao nabaviti na pijaci.

S početka rata, tačnije u prvoj humanitarnoj koja nam je stigla u avgustu 1992. Dobili smo malena pakovanja sojinog brašna. Kako ljudi nisu znali šta da rade s tim to je tada bilo bagatelno i mi smo toga nakupovali jer su “prhki” keksići s tim brašnom u ono vrijeme bili posebno dobri. Kada smo počeli praviti ratni Eurokrem, imali smo tog sojinog brašna pa smo Eurokrem spremali sa njim, inače se koristilo obično brašno.

Eurokrem




Sve mjere u Bosni su u fildžanima, pa tako i ova. Fildžan ima zapreminu od 60 ml, pa vi vagajte. Željela sam ga ponovo probati i napravila ovu malu količinu, obično se spremala tri – četiri puta veća što je bilo dovoljno za tri dana.

Sastojci:

• 1 fildžan sojinog brašna
• 1 fildžan mlijeka u prahu (ili nadomjesne formule za bebe)
• 1 fildžan ulja
• 3 fidžana šećera
• 4 fildžana vode
• 1 velika žlica kakaa

Priprema:

1. Popržiti brašno kao za halvu i ohladiti.
2. Pomiješati brašno sa kakaoom, mlijekom u prahu, šećerom i 1 fildžanom vode. Ostatak vode staviti da proključa, a zatim kuhati kao puding 10 minuta.
3. Na kraju umiješati ulje ili ako imate malu kockicu margarina.

Brze pogačice




Početkom rata spremali smo ove pogačice u podrumima na izletničkim roštiljima. Kada je stegnula zima, nabavili ili napravili peći na drva i pravili ih na tavi. Tijesto je obično tijesto za kruh....

Sastojci (8 malih pogačica):

• 250 g brašna
• prstohvat soli
• mala žličica šećera
• 125 ml vode

Priprema:

1. Pomiješati sve sastojke kao za kruh. Kada naraste oblikovati 8 malih loptica. Rastanjiti ih oklagijom i peći na vrućoj tavi.

Sada bi se osvrnula na jestivost ovog našeg ratnog Eurokrema, morala sam ga napraviti da bi se sjetila kako je to izgledalo. Morala sam ga probati da bi vidjela čemu smo se to divili i čime smo se to oduševljavali u ono vrijeme. Pa lagala bih vam ako bi rekla da je mmmmm.... Ali je sasvim, hmmmm.... Hajde, eto podsjetilo nas je na vremena za koja ne želimo da se vrate i koja ne bismo poželjeli nikome.

Priča o bijelom kruhu, crnom poniženju, pravoj i ratnoj majonezi



Neki sitnice pamtite za cijeli život. Mislim da ću ja tako pamtiti jednu malu štrucu finog bijelog kruha namazanu pravom majonezom. Pamtit ću je ne zbog okusa, jer je na kraju to ipak samo majoneza i ipak samo bijeli kruh, ništa posebno... Pamtit ću je zbog nepodnošljivo teškog osjećaja posramljenosti, poniženosti.

Skoro svakog dana kada se vraćam sa posla pored jedne prodavnice delikatesa srećem istog prosijaka, dječaka, mladića od kojih 15 godina. Svaki put njegov pristup je isti “Teta imate li marku, gladni smo nana i ja. Ako ne vjerujete kupite nam vi hljeba.” Najbliža pekara je nekih 300-400 metara, a tramvaj na koji idem 10 - tak metara i naravno da mu nemam vremena kupiti taj hljeb.

Uglavnom takve zahtjeve ignorišem, jer iza prosijaka stoji organizacija. Tačno se zna koliko im je “radno vrijeme,” koje im je “radno mjesto” i njihovi ih “šefovi” uredno dovode na posao i odode nazad.

Ali ono što znam je kakav je osjećaj biti gladan i biti željan. I znam kako je strašno i ponižavajuće moliti za hranu. Naime, Sarajlije su dobijale humanitarnu pomoć na grame i to nikome nije bilo dovoljno. U gradu su djelovala tri dobrotvorna društva, koja su uz časne izuzetke bili legla sitnih švercera. Merhamet od kojeg nikada ništa nismo dobili, unatoč činjenici da pripadamo bošnjačkom narodu, pa je to trebalo biti “naše” humanitarno društvo, zatim Caritas od kojeg smo na rodni list rođakove kćerkice dobijali mlijeko u prahu i bebi hranu, iako je malena bila u Beogradu i Dobrotvor iz kojeg smo na ima moje izmišljene bake Zore, upisane u lažni rodni list moje mame, dobijali neke konzerve sa paštetom, mesne nareske, margarin.

U blizini kuće u kojoj smo živjeli nalazio se kloster časnih sestara. Ne znam šta je navelo moju mamu da im zakuca na vrata i zamoli za pomoć (koju je dobila). Ali ta pomoć je ono što me najviše BOLI i razlog je zbog kojeg se teško mogu obuzdati da ne zaplačem. Možda me moje vlastito poniženje ne bi boljelo kao mamino. Ona vaspitana da bude ponosna u neimaštini poslije drugog svjetskog rata došla je u nepriliku da pogazi dignitet i zatraži, zaprosi hranu od časnih sestara. Ja vjerujem da su je one dale rada srca punog kršćanskog milosrđa, ali mene još uvijek TO boli.... Bila je to obična štruca namazana majonezom koju smo sestra i ja podijelile i toliko bile iznenađene zaboravljenim okusom da čak nismo mogle prepoznati o kakvoj se “deliciji” radi.

A u ratu smo između svih ostalih namaza ratnog krem sira, pašteta, eurokrema, pravili i ratnu majonezu.



Napravila sam je. Kao i ratni eurokrem da bi se podsjetila na njen okus....Bože, jesmo li mi ovo STVARNO jeli????

Sastojci:

• 1 fildžan brašna
• 1 žlica mlijeka u prahu
• 2 žlice ulja
• 1 žlica ocata
• 200 ml vode
• sol

Priprema:

1. U malo vode razmutiti brašno i mlijeko u prahu. Ostatak vode zakuhati, dodati smjesu brašna i miljeka u prahu i kuhati kao puding oko 5 minuta.
2. U gotovo umiješati ocat i ulje. Ostaviti da se ohladi

Ikar mitski letač i jedna konzerva goveđeg nareska





Posebno mjesto u priči o našem preživljavanju ima konzerva Ikar. Njoj su Sarajlije podigle spomenik. Iako joj je sadržaj bio gadan za vidjeti (želatine fuuuj!!!!), a jeo se samo zbog toga što nije bilo drugog, kasnije se pokazalo da je od svega što nam je međunarodna zajednica u svojoj velikodušnosti slala upravo ova konzerva jedina bila besprijekorno ispravna. Dolazio je nama keks iz korejskog rata, lunch paketi iz vijetnamskog rata (oni iz pustinjske oluje su bili suviše svježi da bi se ponudili nama),lijekovi kojima je rok istekao ranih osamdesetih, Bosna je bila svjetsko smetljište hrane, ali Ikar, Ikar je zaslužio svoj spomenik...

Od ikara smo pravili preukusne umake za pastu 8onu tjesteninu bez jaja), pizzu, čevapčiće, pleskavice.

Napokon nešto jestivo! Mamma mia!!!!

Pasta sa mesnom konzervom






Sarajevo je grad i kao što je to slučaj u drugim gradovima Sarajevo je ovisilo od sela, odnosno od proizvoda sela. Početkom rata prestala je opskrba grada voćem i povrćem, a dugo nam je trebalo da shvatimo da imamo malo zemlje i da se svaki komadić može iskoristiti za uzgajanje povrća.

Tek 94-te dobili smo sjeme rajčice, graha, luka, krumpira, špinata,tikve... Počeli smo sa balkonima, a zatim sa parkovima. Svi smo imali svoj mali vrt, zemlja nije bila plodna crnica, već pijesak, ali nešto je ipak rađalo. Te rajčice i luk najslađi su što sam ikad jela. Te rajčice i luk obogatili su značajno naše jelovnike.

Od ikara, luka i rajčice pravili smo Bolognese, koji je odlično dopunjavao našu jadnu tjesteninu.

Sastojci:

• 1 mesna konzerva
• žlice ulja
• 1 velika ili 2 male glavice luka
• malo bijelog luka u granulama
• 5 – 6 rajčica
• sol
• papar

Priprema:

1. Na ulju popržiti sitno nasjeckan luk. Dodati rajčicu i bijeli luk u granulama i pirjati dok ne omekša.
2. Meso iz konzerve usitniti nožem i dodati na rajčicu. Kuhati oko 5 -6 minuta.
3. Pomiješati sa tjesteninom.





Leća je zakon i jedan divni ručak




Leća je uz grah bila najbolje od onog što smo imali u ratu. Ja zaista ne znam zašto je Sarajlije toliko mrze i ne žele da je. Po istoj logici ne bi trebali jesti ni rižu ni grah. I njih smo se najeli u ratu.

Ovo je priča o jednom predivnom ručku...

Kada sam bila mala mama mi je strogo branila da jedem u gostima i da jedem kod prijateljica ili po komšiluku. Dok sam u gostima i pazila da ispoštujem njen zahtjev pod njenim budnim okom, kod prijateljica i u komšiluku sam sa slašću svojstvenoj samo djeci jela i ono što je moja mama kuhala i izjavljivala da je to nešto najbolje što sam jela ili da pak nešto tako dobro moja mama meni nikad nije napravila.

Jedan ratni ručak, pojeden sasvim slučajno kod prijateljice ostao mi je kao jedno od lijepih ratnih sjećanja. Kod prijateljice Dž. otišla sam da bih uzela ispitne zadatke i zaista niti sam vodila računa o vremenu u koje sam došla niti sam imala namjeru ručati kod nje. Jednostavno naš poznanik koji je u ratu koristio vlastito auto imao je nekog posla na Čengić vili i poveo me je usput... Došla sam tako ljudima u kuću oko tri popodne, što vjerovatno nikada nisam činila i što nikada ne činim. Ta divna žena, Dž. mama ponudila me je ručkom i da se ne bi osjećala neugodno poslužila ga u Dž. sobi gdje smo sjedile prelazeći ispitne zadatke, razgovarajući o našim prijateljima. Ne sjećam se da li sam pokušala odbiti, a sjećam se ručka koji je unatoč tome što je bio običan meni mnogo značio i upamtila sam ga nakon toliko godina. Morat ću potražiti Dž i odužiti joj se. Vjerovatno će se nasmijati, jer ne pamtimo naša dobročinstva, srećom pamtimo dobro koje nam se učini.

Za ručak kod Dž. bila je leća i šnicle od Ikara... Ništa što se nije spremalo i u drugim sarajevskim kućama, izuzev što smo mi spremali pljeskavice. Skromno, ali upamćeno.




Sastojci:

• 300 g leće
• 1 mrkva
• 1 glavica luka
• 1 žlica koncentrata rajčice (ostao od ko zna kada)
• Tabasco umak (iz lunch paketa)
• 1 žličica paprike u prahu
• 1 žlica brašna
• 2 žlice ulja

Za pljeskavice:

• 1 konzerva ikara
• malo peršina
• sol
• papar
• češnjak u granulama
• 1 šnitica starog kruha
• 1 žlica ulja
• malo ulja za tavu
• malo brašna

Priprema:

1. Leću potopiti preko noći i ujutro isparti pod mlazom hladne vode.
2. Krupno nerezati luk i mrkvu i zajedno sa lećom staviti u ekspres lonac, zatvoriti i staviti da se kuha. Ljeti smo kuhali u ekspres loncima jer je bila nepodnošljiva vrućina, a moralo se ložiti da bi se spremio ručak...
3. Kada lonac počne pištati pusiti da se kuha oko 20 minuta, ostaviti da se ohladi i otvoriti lonac.
4. Zagrijati ulje, dodati brašno i papriku, upržiti i dodati u leću. Pustiti da prokuha.
5. Za šnicle: Meso nasjeckati nožem. Dodati kruh razmekšan u vodi, češnjak u granulama, nasjeckani peršin,sol, papar i ulje.
6. Oblikovati pljeskavice, povaljati u malo brašna i ispržiti na tavi sa malo ulja.




Tako mi mlijeka u prahu, Sarajevske ratne kiflice






Mlijeko u prahu nije bilo sastavni dio humanitarne pomoći, barem ne za one Sarajlije koje nisu imali djecu do dvije-tri godine. No, svi su nekako dolazili do tog mlijeka i koliko se sjećam u poređenju sa nenormalnim cijenama ulja 80 maraka za litar i šećera 100 maraka za kilogram, mlijeko u prahu sa cijenom od 20 maraka za 500 g se činilo povoljnim.

Najdraže mi je bilo kada bi navečer potkuhali tijesto za ove kiflice, a ujutro bi one svježe i meke bile gotove za doručak. I uvijek ih se spremalo u velikim količinama da bude dovoljno da se odnese u komšiluk.

Sastojci:

• 1 kg brašna
• 1 žlica kvasca u prahu
• žličice soli
• 1 žlica šećera
• 1 čaša od jogurta ulja
• 2/3 čaše od jogurta mlijeka u prahu
• 500 ml mlake vode

Priprema:

1. Pomiješati brašno sa solju, šećerom, mlijekom u prahu. Dodati kvasac i vodu. Pomiješati i dodati ulje. Napraviti glatko, mekano tijesto.
2. Ostaviti da stoji preko noći ili najmanje 2 sata.
3. Podijeliti tijesto na 5 dijelova. Izraditi na pobrašnjenoj površini kuglice, rastanjiti i izrezati na 8 dijelova. Oblikovati kiflice.
4. Peći dok ne dobiju zlatno smeđu boju. Ovo se u ratu peklo u peći na drva, u normalnim uvjetima peče se na 200 stepeni oko 25 - 30 minuta.



Sirnica od riže




Nevjerovatno je kako se ljudi dovijaju i čega se sve mogu sjetiti. Jedan od najmaštovitijih recepata je onaj za pitu “sirnicu” od riže. Jela sam je nekoliko puta u ratu i ne bi se protivila da je to bilo i češće. Od svih lažnjaka koji su se od riže spremali ovo mi je bio najdraži.

Sastojci:

• 500 g kora za pite
• 200 g riže
• ½ šolje mlijeka u prahu
• žlice ocata
• sol
• 1 fidžan ulja
• ulje za zamastiti jufke
• malo mlijeka napravljenog od mlijeka u prahu

Priprema:

1. Raskuhati rižu da se zrna raspadaju. Dodati mlijeko u prahu, ocat i ulje. Umiješati i ostaviti da stoji preko noći.
2. Slagati po dvije kore jednu na drugu, nanijeti nadjev i zarolati.
3. Rolnice kružno slagati u tepsiju, premazati sa malo ulja i peći u zagrijanoj pećnici na 220 stepeni oko 35 minuta.
4. Preliti mlijekom i vratiti u isključenu pećnicu na 10 minuta.





Najtužniji kolačići na svijetu



Najtužniji kolačići na svijetu bili su prilog moje sestre na jednom koncertu. Još jedna od priča koje me bole i danas mnogo godina poslije kada je se sjetim.

Tog Božića 1993. godine, profesorice klavira N. i J. odlučile su, povodom Božića i Nove godine, napraviti zajednički koncert klasa sa malom zakuskom. Djeca su bila zadužena da u ono vrijeme neimaštine donesu KOLAČE... Uglavnom su to bila prosječna djeca čiji su se roditelji našli u jednakim neprilikama i jednakoj neimanju. Ali kako u svakoj sredini postoji i neko ko odskače, bio je tu i dječak A. čiji je tata poznati sarajevski zlatar, čija je mama teta S. cijeli rat imala mesa, maslaca, čokolade, a šećer i ulje su se naravno podrazumjevali. Elem, teta S. je zasjenila sve moguće i nemoguće kuglice od keksa, bajadere od graha, pečene i nepečene kolače, kiflice i slatka peciva, baklave sa prezlom, pravom čokoladnom tortom sa kokosom... Šta mislite na što su djeca navalila???

Naš prilog zakusci bile su tužne, najtužnije ružice od slatkog svijetlog i tamnog tijesta, prelivene laganom agdom. Naravno da niko nije obratio pažmj na njih. Neko ih je probao i ostavio. Krijući sam pokupila prilog sa tanjura i bacila sve u smeće. Boli me to i danas...



Tužne ružice nisu uopšte ružne, dapače... Ovaj put smo se lijepo zasladili i najvjerovatnije ću ih opet praviti.

Sastojci:

Za svijetlo tijesto:
• 250 g brašna
• ½ žličice suhog kvasca
• 1 žlica šećera
• 4 žlice mlijeka u prahu
• 1 fildžan ulja
• 150 ml vode

Za tamno tijesto:
• 250 g brašna
• 2 žlice kakaa
• ½ žličice suhog kvasca
• 4 žlice mlijeka u prahu
• Šećera
• 1 fildžan ulja

Za agdu (tanku i rijetku):
• 100 g šećera
• 150 ml vode

Priprema:

1. Za svijetlo tijesto pomiješati brašno sa kvascem, šećerom, mlijekom u prahu, uljem i vodom i umiješati da se dobije glatko i meko tijesto. Ostaviti da stoji na toplom mjestu.
2. Za tamno tijesto učiniti isto s tim da se u brašno doda i kakao u prahu. Ostaviti pokriveno da naraste.
3. Nadošlo tijesto preraditi. Razvaljati na debljinu oko 2-3 milimetra, složiti tamno tijesto na svijetlo i zarolati. Izrezati kolutiće širine oko 2 centimetra. Redato ih na papir za pečenje rezanom stranom okrenutom na papir.
4. Peći u zagrijanoj pećnici na 180 stepeni oko 25 minuta.
5. Za agdu skuhati šećer u vodi da se rastvori. U dublju posudu usuti agdu i i ubacivati kolačiće. Ostaviti kolačiće u agdi da omekšaju i izvaditi na tanjur pa poslužiti.




Ne očekujem da će neko od vas iz svega ovog nešto isprobati, ovi recepti samo su svjedočanstvo o tome koliko je mašta neiscrpna kada od ničega treba napraviti nešto, svjedočanstvo o tome koliko je jaka volja za preživljavanjem, svjedočanstvo o tome koliko je čovjek prilagodljivo stvorenje. Da se danas nađem u takvoj situaciji, ne znam šta bi izabrala. Otići i početi život od nule ili ostati i opet proći sve...

Kako je napisao naš Kemo...

Ako pitaš gdje sam sada
ne idem iz ovog grada
sve je moje ovdje ostalo.
Ako pitaš kako mi je,
da ti roknu samo dvije,
sve bi ti se samo kazalo.
Nikome se ne ponovilo....
Nikada se ne ponovilo...


Nikome se ne ponovilo, nikada se ne ponovilo.