FBI rukavice - Dossier Maja

U novom smo krugu kuvarigrice, naziva FBI rukavice, u kojem je pod istragom neki od zanimljivih kulinarskih blogova naših blogerki. Zaviriti ćemo ovaj mjesec u kuhinju kod Maje i vidjeti šta to ona u njoj kuha i peče i o tome piše na blogu Cooks and Bakes . Maja je ujedno i pokretačica naših kuvarigrica i svakog mjeseca poput vrijedne pčelice pokupi naše radove i objavi rezultate. Već sam pisala, ali nije na odmet ponoviti da ovu igru volim jer mi daje za priliku da pročitam pažljivo vaše postove i isprobam mnoga zanimljiva jela.

Maja se na Coolinariki, mjestu gdje se većina nas prvi put srela u virtualnom svijetu, pojavila kada sam ja tamo zamrznula svoje aktivnosti i revoltirana ponašanjem "cijenjenog Uredništva" koje svaku konstruktivnu raspravu oštro presijeca Uredničkim škaricama, ali zato uživa u 150 mljac komentara na sasvim trivijalne recepte, obrisala svoj Cosmo2503 profil.

Maju, Mamajac, upoznala sam u kulinarskoj blogosferi. Zapazila sam njen blog i stavila ga na listu omiljenih. Dojam o Maji... Maja, mlada mama dva preslatka dječaka, supruga. O svojoj svakodnevnici i dešavanjima u maloj sretnoj obitelji ponekad piše u svojim postovima. To njen blog čini prisnim i ličnim. Maja piše o porođaju, pa je i toliko hrabra da je objavila snimak na internetu. Maja piše o lošim uslovima u dječijoj bolnici u kojoj je bila zbog sinčićeve bolesti, ali bez ogorčenja, razočarano očitom činjenicom da iako nam se od plata odvaja znatan iznos svake godine komfor i uslovi koji vladaju u našim bolnicama su ostali kao i prije trideset godina.

Silom prilika (ne znam da li su se izmijenili) Maja je Breadwinner svoje porodice, ma svaka čast Majo.

Na blogu Maja ima slike svojih dječaka. Slatki mali plavi anđelčići. Tako sam nekako zamišljala Maju, nježna plavuša. Vidjevši sliku, iznenadila sam se kako je krhka i mala. A nije ni plavuša, već crnka :-)

Vratit ću se cilju naše igre, a to je istraga recepata. Maja kuha i peče mnogo toga. Puna je to zbirka različitih recepata, slanih i slatkih, jednostavnih i finih. Ponovo sam uživala u istrazi, a evo šta sam spremila:

Čuvena proja sa zeljem





Jednom je neko napisao da je ženama u Srbiji pravljenje proje u "defaultu". Tek sam od Maje saznala koja je razlika između prave proje i projara.



Čuvena proja sa zeljem ili zeljara ima krasan mramorni presijek i odličnog je okusa.

Ajmokac



Za ajmokac sam davno čula. Nisam ga nikada pravila, ali su mi mnogi tvrdili da je odličan. Kada sam pisala post o Beogradu pomislila sam da bih mogla napraviti ajmokac, a kasnije sam tu ideju ostavila za neki budući post o srpskoj kuhinji. Maja mi je pružila priliku da isprobam ajmokac u okviru ove istrage.
Kolegice su imale pravo, vrlo ukusno jelo, kremasto i neodoljivo.



Heljdopita



Heljdopitu je Maji na probu donijela kolegica sa posla koja je bila u posjeti zlatarskom kraju. U Bosni, u kojoj se heljda i heljdino brašno ne koriste, ovakva heljdopita pojavila se sa dolaskom većeg broja Šošona (Sandžaklija) i ja sam je prvi put probala prije par godina kod jedne Pribojčanke. Ona je imala jedan "otprilike" recept i ja sam više puta već pravila heljdopitu, pa tako i ovaj put po Majinom receptu.



Kremasti špinat

Kremasti špinat je omiljani način na koji inače pravim špinat. Dok blitvu uvijek spremam posno, špinat mi odgovara kremast. Budući da je to svoj djeci najdraži oblik zelenog povrća, nisam prosto mogla povjerovati da ga Majina djeca ne vole. Zamislite – NE VOLE.





Kiflice sa sirom



Kiflice! Svi mi imamo brdo raznih recepata za kiflice, a obično završimo na "otprilike". Ovdje nam Maja daje jedan recept koji se od drugih razlikuje po načinu na koji se kiflice peku. Dodaje se margarin, ali ne u tijesto već se stavlja između kiflica na plehu.



Meni je zanimljiv i način motanja ovih kiflica, već primjenjen i kod slatke varijante kiflica sa džemom. Zaista je istjecanje nadjeva minimizirano.




Ovdje Maja, koliko sam ja primjetila, prvi put piše o kuhinji njene mame. Pisala je o svojoj baki, pisala je o baki njenog dragog, a o maminoj kuhinji prvi put čitam ovdje. Piše Maja da se iz sveščica njene mame može zapaziti kako je napredovala u kuhanju i kako su se vremenom mijenjali i njeni stavovi. Ono što sam ja primjetila kod Maje, pa joj to i napisala je da sam ja kod nje primjetila veliki napredak u kvalitetu recepata, od prostih i običnih do savršenih poput tortica od lješnjaka, koje je radila za rođendan malenom.

Moja ocijena ovog recepta ili preciznije načina pripreme, meni su bile mrvicu masnije nego što to ja volim, ali su se naravno pojele u slast. Zapravo, nije bio problem da se ne mogu pojesti, već upravo u tome da ih se može dosta pojesti. Srećom Majine sam mjere podijelila i imala sam ukupno oko 600 g nadjevenih kiflica.





Namaz od patlidžana




Namaz od patlidžana me je oduševio. Tako je lagano i 100% dijetalno. Za nas koji budno pratimo sve promjene na vagi, ovo je namaz za svaki dan. Ne znam kome da dugujem zahvalnost za ideju kuhanja patlidžana u mikrovalnoj, Maji ili kolegi, ali se može zaštiti patentom.



Hvala Maji i kolegi s posla. Majo, kaži mu da je namaz hit.

Crvena sir salata



Ja ovu salatu spremam već treću sedmicu. Ajme, koji je to fini i pikantni okus. Mmmm, Majo odlično je! Rado je pomažem na komadić kruha.



Onima koji je nisu probali, a vole pikantno (a ko ne voli) – preporučujem od srca.

Pogača sa orasima





Nešto što sam odavno željela isprobati je kruh ili pogača sa orasima. Iskoristila sam ovu priliku i isprobala Majin recept.



Fantastičan, puni okus i izvrsna kombinacija. Mi smo je pojeli još toplu uz čokoladno mlijeko i stvarno sa zadovoljstvom. Zaslužuje da se ponovi.

Slana popara pita



Prvo sam probala Majinu slatku popara pitu, a onda i slanu varijantu. S obzirom da je ovo jedan od onih "otprilike" recepata ja sam uz Majine sastojke dodala i malo kobasice. Auuu, što je mirisalo. Iznenadio me je i okus crnih maslina uz ovu kombinaciju. Najela sam se kao prasica.






Zapečeni rizi-bizi



Naziv Rizi Bizi mene podsjeti na nastavnicu istorije iz osnovne, koja se zvala Rizajeta i bila oštra i ne previše omiljena, a djeca su je zvala Rizi-Bizi.

Način je ovo da se iskoristi višak riže od večere. Ukusno, brzo i jednostavno rješenje. Odlična ideja. Ja nisam stavila slaninu na dno posude za pečenje i to je vjerovatno oduzelo jelu jednu određenu notu okusa i manjkalo mu je izgleda, ali je bilo ukusno i ekonomično jelo za svaki dan.




Jednostavni kolač sa višnjama



Jedan od onih praktičnih kolača koje su spremale naše zaposlene mame. Zavisno od sezone voće se mijenja, ali osnovni sastojci ostaju – to je onaj obični masni biskvit. Ovaj, Majin je sa višnjama. Njega najviše volim zbog kiselkastog okusa, iako su mi dragi i sa borovnicama ili breskvama.




Prhke kiflice





Nikada u životu nisam brže i lakše napravila prhke kiflice. Nikada nisam ni probala ovakve sa uljem i pivom u tijestu.



Ma, stvarno su super-super jednostavne, preporučit ću ih svima.

Meni i mojima su se veoma dopale, jedino što bi ja stavila još malo šećera u samo tijesto, naime koristila sam pekmez bez šećera, a koko ni samo tijesto nije slatko nedostajalo mi je još slatkoće.



A tako su majušne i naprosto preslatke...





Slatka popara pita





Nisam razmišljala o tome da li me engleski "bread pudding" podsjeća na poparu. Prvi kolač od starog kruha koji sam pravila bio je irski Gurr Cake. Probala sam još nekolicinu raznih varijacija i volim te kolače. Slatka popara, slatko je pojedena.

Moj prvi komentar kod Maje, bio je vezan za manikir. Vrlo površno, priznajem... Malo mi je bilo imati samo mjesec dana za istražiti njene recepte. Izvrsna jela, zanimljive priče, i ovaj mjesec, u Majinoj kuhinji, uživala sam u istrazi.

Buuuuh-ndeva

Nastavljamo sa igrom "Ajme, koliko nas je!", pokretačice Snježane sa bloga Dalmacija Down Under. Ovomjesečna domaćica, Gaga sa bloga Moje grne, odabrala je temu – BUNDEVA. Bundeva, tikva, buča - mjesec oktobar i pravo vrijeme za bundeve, tema nije mogla biti bolje pogođena.

Kada je Gaga zadala temu, pomislila sam "Gdje me nađe?" Ja naime već dugo vremena navijam za jabuke, ali nikako da dođu na red... Sa tikvama nisam baš na ti. Do sada sam u životu probala čorbicu od tikve i američku "pumpkin pie" (mljac, mljac - pitu bi mogla ponovo praviti). Kažem do sada, do izazova koji nam je ponudila Gaga. Otkrila sam bogatstvo okusa koje tako jednostavna, obična, prosta tikva nudi. U inflaciji recepata koji se u oktobru mogu naći u časopisima, a posljednjih godina na internetu, pokušala sam odabrati one koji bi mogli biti interesantni. Neki od njih su tradicionalni, neki su nešto moderniji, a zajedničko im je da su jednostavni i da oslikavaju ono što sam ja u kuhinji – spremna na eksperiment, ali ne i na rasipanje i previše ekstravagantnosti.




Nemam neka jasna djetinja sjećanja na tikve. Prva su vizualna iz slikovnica, jedna od najljepših ilustracija iz Disneyeve Pepeljuge gdje dobra vila od tikve načini kočiju, koja će Pepeljugu odvesti na bal. Tada mi ta kočija, pa tako ni tikva, nije bila interesantna - više me je zanimala Pepeljugina haljina.




Mislim da sam prvi put probala tikvu u majkinoj tikvenjači. Mmmm.... Okus te pite me je oduševio, ali budući da drugi baš nikako nisu voljeli tikvenjaču, mislim da nakon toga tikvenjaču iz majkine kuhinje više nikada nisam pojela. Majka je umrla dok sam još bila mala, mama nije pravila pite, pa nisam imala prilike tražiti od drugih da mi je prave. Ostalo je tako neko davno i mutno sjećanje.

Da su Bosanci čudan narod i da imamo još čudniji jezik možda ilustruje činjenica da za nekoga ko ima veliku glavu kažemo da mu je glava kao bundeva: "Vidi mu glave – k'o bundeva" Opet ćemo za glavu, ali glupu glavu reći da je tikva, npr. "može li išta ući u tu tvoju glupu tikvu?"

Tikva se može pripremati u slatkim i slanim jelima, juhama, pilavima i rižotima, sa tjesteninom, u pudinzima, pitama, baklavama.

Da sa riječi pređem na djela i recepte....

Bosanska čorba od tikve (bundeve)

Mirisna čorba idealan početak obilnog jesnjeg obroka. U velikom broju recepata za juhe od tikve odabrala sam jednu koja dolazi iz bosanske kuhinje sa karakterističnim mirisom masla i kajmaka.




Sastojci:

1,5 kg tikve
1,5 l mlijeka
2 žlice kajmaka sa mlijeka
2 žlice masla
1 žlica brašna
sol
1 žličica slatke mljevene paprike
papar

Priprema:

1.Očistiti tikvu i narezati na kockice. Skuhati dok ne omekša , ocijediti i izgnječiti u pire.
2.Rastopiti žlicu masla i dodati brašno pa ga upržiti i potom dodati mlijeko i kajmak. Prokuhati i dodati izgnječenu tikvu. Posoliti i ostaviti da lagano kuha još 15 minuta.
3.Rastopiti žlicu masla (po želji dodati žličicu slatke paprike) i dodati u juhu. Dodati papar i poslužiti u posudicama.



Ćevap od bundeve

Sretala sam ljude koji pojam ćevap miješaju sa ćevapčićima sa roštilja. To vam dragi moji nije isto. Ćevap je meso polagano kuhano u dosta safta od luka i korijenastog povrća. Kada sam bila mala obožavala sam umakati kruh u taj saft dok se ćevap još kuhao, i uopšte draži mi je bio taj saft od mesa. Ćevapi su, uz bosanski lonac i begovu čorbu, najfinija jela bosanske kuhinje. Ovaj ćevap od tikve je bezmesni, pa tako ne znam da li je to ćevap ili nije, no ne znam kako bi ga nazvala, jer sigurno nije ni gulaš.




Sastojci:



400 g tikve
60 g brašna
80 ml maslinova ulja
250 g sitnog luka
80 ml vinskog ocata
1 žlica smeđeg šećera
100 ml crvenog vina
2 zrele rajčice
½ žličice mljevenog kima
2 lista lovora
crne masline (po želji)
sol
papar

Priprema:



1.Tikvu očistiti i narezati na krupnije kocke i pokriti brašnom.
2.Zagrijati 40 ml maslinova ulja u tavi i dodati pobrašnjene komade tikve. Popržiti ih sa svih strana oko 10 minuta, pa izvaditi i sačuvati.
3.Dodati ostatak maslinova ulja i cijele glavice luka. Pržiti ih dok ne dobiju braon boju, a zatim dodati šećer, ocat, vino, kim, papar i lovorov list. Pirjati oko 5-6 minuta, pa dodati ispasiranu rajčicu, očišćenu od kožice.
4.Vratiti komade tikve, posoliti i uz povremeno dodavanje po 1-2 žlice vode kuhati na laganoj vatri oko 20 minuta. Na kraju po želji dodati crne masline.

Korpice sa tikvom i čilijem

Korpice od prhkog tijesta sa komadićima sočne narandžaste tikve i slatkog čili umaka fino je predjelo kojim se može razbiti monotoni jesenji jelovnik.





Sastojci:

250 g brašna
125 g hladnog maslaca
100 ml hladne vode
1 kg tikve
par cvjetića brokule (po želji)
150 g krem sira
4 žlice čili umaka

Priprema:

1.Pripremiti prhko tijesto od brašna, malaca i hladne vode, pa ga ostaviti u hladnjaku oko sat vremena.
2.Razvaljati ohlađeno tijesto na debljinu oko 5 milimetara i obložiti kalupiće za korpice. Izbockati i stavitit da se prazne korpice peku oko 15 minuta u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni, a zatim ih izvaditi i ohladiti.
3.Narezati očišćenu tikvu na kockice i skuhati na pari.
4.Pomiješati krem sir sa 2 žlice čili umaka. Napuniti ohlađene korpice, dodati tikvu i blanširane cvjetiće brokule. Posoliti i popapriti i vratiti u pećnicu. Peći još 30 minuta.
5.Gotovim korpicama dodati ostatak čili umaka.





Njoki od tikve u umaku od oraha

Ovi njoki su mi gala... Dolaze iz meni omiljene Elle cuisine. Da li su slatkiš ili su slano predjelo, ostavljam vašoj slobodnoj procjeni, po meni su desert prije glavnog jela.



Sastojci:

400 g "mesa" tikve
100 g kuhanog krumpira
2 žlice griza
150 g brašna
½ žličice cimeta u prahu
1 bjelance
1 žlica naribanog parmezana

Za umak:
125 g badema
125 g oraha
3 žlice slatkog vrhnja
1 žličica šećera
1 žlica rastopljenog masla
2 žličice cimeta u prahu

Priprema:

1.Skuhati na kockice narezanu tikvu na pari i ispasirati je sa kuhanim krumpirom.
2.Dodati lagano umiješano bjelance, griz, cimet i parmezan i umješati kuhačom tijesto koje se odvaja od posude. Ukoliko je previše ljepljivo dodati žlicu brašna.
3.Obilato pobrašniti radnu površinu i preraditi tijesto za njoke. Odvakjati malene komadiće i oblikovati cilindrične njoke dužine oko 2 centimetra.
4.Kuhati u kipućoj zasoljenoj vodi dok ne isplivaju na površinu. Isprati hladnom vodom, staviti u posude i pomiješati sa umakom.
5.Za umak pomiješati mljevene bademe sa orasima, šećerom, cimetom i vrhnjem.
6.Sve preliti sa rastoplenim maslom.

Pumpkin&Mac&Cheese

Mac&Cheese, kome to nije bila omiljena hrana iz vrtića? Apsolutno sam ih obožavala. Mama ih nije znala ili nije htjela spremati, pa kada bi tražila da mi pripremi makarone sa sirom ona bi skuhala makarone i umješala svježi sir. U tim trenucima dolazilo bi mi da plačem od muke, jer nisam bila u stanju opisati kako se to sprema u vrtiću.




Dakle, omiljena "comfort food" ovdje je dobila mali, slatki dodatak naribanu tikvu. Njammm...I sad vi čuvjet liniju i držite dijetu uz sve zloćaste ugljikohidrate i strašne masnoće iz horora (i mojih noćnih mora – ja naime imam noćne more u vidu gomila sala koje mogu rukama uhvatiti na bokovima).

Sastojci:



500 g makrona sa dubokim "brazdama"
300 g svježeg sira sa vrhnjem
100 ml kiselog vrhnja
300 g tikve
3 jaja

Priprema:

1.Skuhati makarone al dente.
2.Očišćenu tikvu naribati.
3.Pomiješati sir i vrhnje sa 2 jaja. Dodati i lagano umiješati naribanu tikvu.
4.Složiti jedan sloj makarona dodati dio nadjeva, nastaviti sa slaganjem dok se ne utroši sve, završavajući sa slojem makarona.
5.Pomiješati jaja i kiselo vrhnje i preliti preko makarona. Zapeći oko 20 minuta u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni.



Halvuša u sirupu

Slatka muškatna tikva, narandžastog mesa u Bosni se naziva stambolkom ili halvušom. Ako kažem da u Bosni sve što se naziva stambolskim nosi patinu starih slatkih vremena, mislim da sam rekla dovoljno o mjestu ove tikve. Halvuša ili stambolka nije za krave...



Sastojci:

400 g šećera
500 ml vode
sok 1 limuna
5 – 6 klinčića
1 štapić cimeta
1 kg tikve

Priprema:

1.Zagrijati pećnicu na 220 stepeni i peći tikvu oko pola sata. Ohladiti pa narezati na krupnije kocke.
2.Napraviti agdu od šećera i vode, kada prokuha dodati štapić cimeta i klinčiće pa kuhati da se količina reducira na pola. Odstraniti cimet i klinčiće.
3.Komade pečene tikve preliti toplom agdom i dodati klinčiće.
4.Po želji poslužiti rashlađeno uz tučeno vrhnje ili što je u Bosni češće uz slatki kajmak sa mlijeka.




Pečena halvuša

Još jedno starinsko jelo iz bosanske kuhinje koje sam otkrila po prvi put. Kažu da se halvuša s jeseni pekla na seoskim sijelima. Danas, kada nemamo vremena ni za bližnje, skoro mi je nemoguće zamisliti ta duga noćna okupljanja uz priču, smijeh i slatku hranu.



Sastojci:

1,5 kg tikve
200 g smeđeg šećera
80 g maslaca
100 ml soka od jabuke
2 žličice cimeta u prahu
šećer u prahu

Priprema:

1.Tikvu narezati na uzdužne komade debljine oko 3 centimetra.
2.Zagrijati pećnicu na 220 stepeni. Premazati pleh za pečenje rastopljenim maslacem i poredati tikvu. Posuti smeđim šećerom. Staviti da se peče oko sat vremena, odnosno dok ne omekša.
3.Gotovu tikvu preliti sokom od jabuke dok je još vruća, a zatim ohladiti i posuti šećerom u prahu pomješanim sa cimetom.




Suha (ili mrsna) pita od tikve i oraha



Šta je suha pita? Baklava ili je stvarno suha i posna? Ovo je trebala biti suha pita, ali sam onda pronašla maslo u hladnjaku i ipak je mrsna. Za posnu varijantu potrebno je zamijeniti maslo uljem.




Sastojci:

500 g kora za baklavu
600 g tikve
300 g mljevenih oraha
200 g šećera
2 žličice cimeta u prahu
2 žličice limunove korice
125 g masla
šećer u prahu za posipanje

Priprema:

1.Očistiti tikvu i naribati. Pomiješati sa orasima, šećerom, cimetom i limunovom koricom.
2.Složiti dvije kore jednu na drugu, premazati rastopljenim maslom i dodati dio nadjeva, pa zarolati. Isti postupak nastaviti sa preostalim korama i nadjevom.
3.Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni dok kora ne porumeni. Narezati na komade i posuti šećerom u prahu.



Zapečena krema od tikve sa orasima i lješnjacima





O čemu se radi. Ja, naime, uvijek kasnim. Evo i sada se nadam da ću stići napisati ovaj post na vrijeme, a sve sam imala spremno još prije. Imala sam namjeru napraviti puding od tikve sa kardamomom, vrlo sličan napravila je Andrea.Imala sam namjeru napraviti "pumpkin pie". Napravila ju je Jasenka.

Ovaj puding napravila sam u posljednji tren i miks je par recepata i čisti eksperiment koji me je zadovoljio okusom, a izgleda sasvim pristojno.

Sastojci:

200 g kuhane tikve
2 žumanca
200 ml slatkog vrhnja
100 g šećera
½ žličice cimeta u prahu
¼ žličice klinčića u prahu
4 žlice mljevenih oraha i lješnjaka
4 žlice smeđeg šećera

Priprema:

1.Kuhanu tikvu ispasirati u pire i umiješati sa šećerom.
2.Dodati žumanca i umiješati u glatku smjesu.
3.Dodati mljevene orahe i lješnjake i začine i podijeliti u četiri posudice za soufle.
4.U dublju posudu uliti ključalu vodu da dopire do polovine visine posudica sa pudingom
5.Peći u zagrijanoj pećnici na 200 stepeni oko 25 minuta.
6.Uključiti gornji grijač pećnice, puding posuti šmeđim šećerom i zapeći još 5-6 minuta, da se šećer rastopi.





Palačinke od tikve sa lješnjacima

One debele američke palačinke više liče na uštipke. Pripremljene su sa pireom od tikve uz dodatak lješnjaka. Servirane uz rijetki pekmez od jabuka. Mirišu na JOŠ...



Sastojci:

1 jaje
150 g pirea od tikve
2 žlice šećera
250 ml mlijeka
125 g brašna (pla integralno/pola bijelo)
50 g mljevenih lješnjaka
maslac ili ulje za pečenje palačinaka
šećer u prahu i cimet za psoipanje
za serviranje pekmez od jabuka

Priprema:

1.U pire od tikve dodati jaje i šećer i dobro umiješati.
2.Dodati polovicu mlijeka, brašno i lješnjake. Umješati da bude bez mrvica.
3.Postepeno dodati ostatak mlijeka da se dobije smjesa gušća nego za klasične palačinke.
4.Peći na maslacu ili zagrijanom ulju.



Kao što možete primjetiti više puta sam napravila kombinaciju tikve sa orasima, bademima ili lješnjacima, otkrila sam da je meni ta slatka kombinacija prijatna, nadam se da će barem neko da je isproba. Prijatno!

Maslinka&Masline – Ajme koliko nas je!

Nakon ljetnje pauze Ajme koliko nas je!, idejnog tvorca Monsoon sa Dalmacija Down Under, se nastavlja...

Kada je domaćica septembarskog kruga, Maslinka, postavila anketu na svojoj stranici i pitala nas šta bi željeli da bude tema, glasala sam za limun. Onako, na prvu... Kada sam bolje razmislila shvatila sam da niti jedna od nas nema više razloga da odabere masline i maslinovo ulje za temu, nego što ih ima Maslinka. Jedna čistokrvna kontinentalka, koja je poput mene, zaljubljena u blagodeti maslinovog ulja i ploda masline.

Priča o prihvatanju principa mediteranske kuhinje i upotrebe maslinovog ulja u kuhanju nam je slična. Do prije 20-tak godina u Sarajevu je maslinovo ulje bilo čista egzotika. Oni koji su bili fensišmensi zdravstveno prosvjećeni upotrebljavali su ga u svojoj kuhinji i prenosili svoje znanje na ostale. Uvijek otvorena za prihvatanje novog , a u tim godinama željna biti dio fensi ekipe uvela sam maslinovo ulje u svoju kuhinju (u to vrijeme još pod maminom kuhačom).Danas ne mogu zamisliti da ribu i umak od rajčice, umak od bosiljka, salate od tjestenine ili riže spremim sa običnim suncokretovim uljem.

Ne samo da koristim maslinovo ulje u kuhinji, već sam na neki način i kolekcionar finih maslinovih ulja i kada sam u prilici posjetiti gradove poput Zagreba ili Splita obavezno nabavim neko od istarskih ili dalmatinskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Moram reći da se tom prilikom oslanjam na nos stručnjaka i tražim ulja koja su ponijela neku nagradu i koja imaju priznanje vrhunskih. Znam da to i ne mora biti pravo stanje stvari, da veliku ulogu u tim ocjenama ima novac, a možda i mito(logija), no budući da sam neupućena od rođenja, ostaje mi da vjerujem da se te nagrade ne kupuju.

Dok ulja iz kolekcije koristim za izuzetne prilike i kada zaista želim nešto posebno (naročito salate koje zamjenjuju obrok) za kuhanje i obične salate koristim ekstra djevičanska ulja masovnog tržišta, a najdraža su mi sms-ova i Carapellijeva. Dok mi se hrvatska (pored sms-ovog, koristim i Trenton, i italijanska ulja dopadaju, ne volim španjolska niti grčka (ali volim zrele grčke masline), a ostala nisam ni probala.

Volim crne masline (odgorčene) tako raskošne u svom okusu. Uz crne masline u svom špajzu moram imati i neke zelene, obično sa nadjevom. Osim kao meze, plodove masline koristim i u pripremi salata, rižota, pogača, kruha i naravno pizze. Za mene maslina na pizzi nije tek puki ukras, pa je uz koricu ostavljam za kraj, kao višnju na šlag... Mrzim sarajevske pizzerije, tako su škrti sa crnim maslinama. Stave po jednu zelenu, koja izgleda suha, kao da su je iskoristili sa neke prethodne.


Simbolika masline, maslina u mitologiji i svetim knjigama - Maslina, drvo odabrano...

Maslina je mitsko drvo koje su, prema nekim predajama, stvarali bogovi. Njeno stvaranje se u Egiptu pripisuje božici Izidi, dok u Mezopotamiji tvrde da ju je stvorio bog Ištar. Maslina je također bila simbol etrušćanskog boga Turana. Prema predaji i u Grčkoj je prvo drvo masline stvorila božica. Dogodilo se to nakon svađe između božice mudrosti Atene i boga mora Posejdona o tome kome pripada Antika. Zeus, otac svih bogova, odlučio je svađu riješiti tako da to područje dodijeli onome tko će njegovim stanovnicima stvoriti i pokloniti vrijedniji dar. Stvorivši drvo masline tako što je bacila kap vode na klisuru na kojoj je potom izrasla maslina, Atena je pobijedila Posejdona koji je po jednoj verziji od morske pjene stvorio brzog konja, a po drugoj izvor slane vode koji je potekao iz kamena.

Izraelov narod ponekad se uspoređuje s maslinom: kao što se dragocjeno ulje dobive tek tiješnjenjem ploda masline, tako su i patnje koje su Židovi morali proći tijekom svoje povijesti proizvele dragocjenu spoznaju o pravim vrijednostima.

Maslina je dobila status svetosti u Kur'anu i proglašena je svetim drvom.

Allah je izvor svjetlosti Nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nas svjetlošću. Allah vodi ka Svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.
(Kur'an, Svjetlost-An-Nur, 35)

U Bibliji se maslina pominje više od hiljadu puta, a u kršćanstvu maslina je simbol providnosti i brige za ljude

Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu, kao simbol pomirenja Boga s ljudima, tako da je golubica sa maslinovom grančicom u kljunu simbol mira...

Maslinovo ulje, osim u ishrani od iskona je poznato i po upotrebi u medicini i izradi kozmetke i sredstava za njegu kože.

Kako je ovaj blog posvećen kuhinji, neću o kozmetici. S toga ću preći na recepte koje sam pripremila. Nadam se da će vam se dopasti.

Peciva sa maslinama i aromatičnim travama



Volim slane kolače. Jedan od takvih kolača bogatog okusa je i ovaj. Maslinovo ulje i aromatične trave daju mu prekrasan miris, a crne i zelene masline okus. Bilo da ih spremite za obiteljsku večer ili da ih pripremite za zabavu sa prijateljima ili piknik, budite sigurni da su neodoljivi.

Sastojci:


* 50 g crnih i zelenih maslina
* ½ žličice sitno nasjeckane majčine dušice
* ½ žličice sitno nasjeckanog ružmarina
* 180 g brašna
* 2 jaja
* 40 ml masinovog ulja
* ½ žličice soli
* ½ žličice bijelog papra
* ½ žličice suhog kvasca

Priprema:

1.Zagrijati pećnicu na 160 stepeni. Malene kalupe za mini peciva premazati sa malo maslinovog ulja i posuti sa malo brašna.
2.Pjenasto ulupati jaja sa solju i paprom. Dodati majčinu dušicu, ružmarin i naribani parmezan. Umiješati sastojke.
3.Pomiješati brašno sa kvascem i dodati u smjesu, pa umiješati špatulom.
4.Rasporediti smjesu u 8 kalupičića i staviti da se peku oko 20 minuta. Isključiti pećnicu, a peciva ostaviti još 2-3 minuta u isključenoj, zatvorenoj pećnici.



Kroketi sa maslinama i mortadelom



Kroketi su prava hrana za neformalne zabave. Dodatkom nasjeckanih maslina i mortadele, obični kroketi od krumpira postati će MEGA kroketi i neće ni dočekati da se ohlade, a već će nestati sa stola.



Sastojci:

* 350 g krumpira
* 40 g mortadele
* 1 žlica maslinova ulja
* ½ glavice luka
* 1 češanj češnjaka
* 50 g crnih maslina
* 1 jaje
*30 - 40 g brašna
* 25 g naribanog parmezana (ili Gran Padana)
* malo nasjeckanog peršna
* 30-40 g krušnih mrvica
* ulje za prženje

Priprema:

1.Krumpir narezati na ploške i kuhati u zasoljenoj vodi dok ne omekša, a zatim izgnječiti u pire.
2.Na maslinovom ulju popržiti prethodno nariban luki mortadelu narezanu na kockice, pa umješati češnjak i peršin.
3.Dodati u izgnječeni krumpir zajedno sa lagano umućenim jajetom, nasjeckanim maslinama, parmezanom i brašnom.
4.Oblikovati kuglice i ostaviti u hladnjaku oko 2 sata.
5.Rashlađene uvaljati u mrvicama i pržiti na vrućem ulju.



Servirati uz neki umak poput majoneze ili uz svježi sir sa začinskim travama.


Puccia (Obraščići - Peciva sa crnim maslinama)



Ova peciva prepuna maslinama, obogaćena maslinovim uljem, Daniel Leader, autor knjige Local Breads - Sourdoughs and Wholegrain Recipes from Europe's best Artisan bakers, otkrio je u zidinama opasanom gradiću Lucca u Toskani. Kraj je poznat po uzgoju maslina i proizvodnji maslinova ulja vrhunske kvalitete.

Mekana i obla ova peciva podsjećaju na obraščiće i otuda i njihov naziv. Izvrsna su kao predjelo sa zrelim sirom jakog okusa ili naprosto kao užina solo ili sa nekim namazom...


Sastojci:

Za kiselo predtijesto:

* 50 g neizbijeljenog pšeničnog brašna
* 35 ml mlake vode
* 1 g suhog kvasca (odmjeren pomoću gradirane žličice)

Za tijesto:

* predtijesto
* 200 ml vode
* 2,5 g instant kvasca
* 250 g brašna od pira
* 5 g morske soli (usitniti krupnije kristalčiće u avanu)
* 75 g crnih maslina
* 1 žlica maslinova ulja

Priprema:

1.Za predtijesto u mlaku vodu umiješati brašno i kvasac da se dobije meka grudvica tijesta. Ostaviti 1 – 2 sata na sobnoj temperaturi i dodatno 6 – 8 sati u hladnjaku. Sat vremena prije pripreme tijesta izvaditi predtijesto da odstoji na sobnoj temperaturi.
2.Za tijesto: u 200 g brašna umiješati instant kvasac dodati predtijesto podijeljeno na 4-5 dijelova, dodati 200 ml vode i sve povezati da brašno upije vodu. Ostaviti da odstoji 15 - 20 minuta.
3.Dodati ostatak brašna i maslinovo ulje i početi sa miješanjem tijesta. Miješati 4-5 minuta najmanjom brzinom miksera (nastavci za miješanje tijesta za kruh), dodati nasjeckane masline i nastaviti sa miješanjem još 10 – 15 minuta, odnosno dok se ne formira kugla od tijesta.
4.Ostaviti da tijesto odstoji oko pola sata na sobnoj temperaturi, a zatim ostaviti u hladnjak na 8 – 12 sati.
5.Dva sata prije pečenja izvaditi tijesto iz hladnjaka, a sat vremena prije pečenja uključiti pećnicu na 240 stepeni.
6.Oblikovati tijesto u okrugle zemičke i peći oko 20-25 minuta. Gotova peciva odmah izvaditi iz pećnice i ohladiti na rešetki.






Pizza Olive



Trebaš biti strašno gunđalo pa reći da ne voliš pizzu. Iako ništa posebno, u biti samo ideja siromašnih talijnskih seljaka da iskoriste ostatke koječega, pretvorila se u najomiljeniju hranu ljudi na svim meridijanima...

Crvena ili bijela? Zašto ne crna? Pizza sa tapenadom od crnih maslina me je oduševila, pa recept dijelim sa vama. Nadjev od sježeg kozijeg sira i mini rajčica slaže se idealno sa okusom tapenade.

Sastojci:

Tijesto:
* 200 g integralnog brašna
* 1 g instant kvasca
* 125 – 150 ml vode
* ½ žličice soli

Nadjev:
* 3 žlice tapenade od crnih maslina (inćuni se mogu izostaviti)
* mini rajčice
* kapulice
* ½ žlice maslinova ulja za prženje kapulica
* svježi koziji sir
* svježi bosiljak
* maslinovo ulje za dodatak

Postupak:

Tijesto za pizzu možete spremiti po vašem omiljenom receptu ili po ovom koji predstavlja ubrzanu metodu izrade pizze u Napoletana stilu (tijesto bez ulja i šećera). Sporija metoda je indirektna, odnosno podrazumijeva pripremu pradtijesta, ali se ne isplati za pripremu malih količina tijesta.




1. U brašno dodati so i kvasac, pomiješati i dodati vodu.
2. Ostaviti da odstoji 10-20 minuta samo umiješano, a zatim napraviti tijesto miješajući mikserom sve dok se tijesto ne formira u loptu.
3. Ostaviti da stoji pola sata na toplom i oko 6-8 sati u hladnjaku.
4. Sat vremena prije pripreme pizze uključiti pećnicu na maksimalnu jačinu. Pleh za pečenje okrenuti i postaviti da se grije.
5. Kapulice marinirane u ocatu ocijediti, prepoloviti i popržiti na malo zagrijanog maslinova ulja.
6. Napraviti disk željene debljine, premazati tapenadom, poredati prepolovljene rajčice i kapulice. Dodati sir i maslinova ulja po želji.
7. Peći oko 8 minuta, pa izvaditi na rešetku.





Tapenadu pripremam po ovom receptu.


Šećer dolazi na kraju...

Maslinovo ulje u zemljama Mediterana često se koristi u izradi slastica, a primjeri su kolač i keksići koje sam pripremila.

Kuglof sa narandžom i maslinovim uljem



Ovaj kuglof nazivam Toulin portokal kuglofom. Ne volim romantične komedije, ali Moje grčko vjenčanje me je zabavilo i od srca nasmijalo. U filmu je scena u kojoj Ianovi roditelji na proslavu zaruka donose kuglof i cijeće. Domaćica, Toulina majka, gleda u onaj kolač, ne zna šta da uradi s njime i na kraju joj sine brilijantna ideja da u rupu stavi cvijeće....

Toula sa preziva Portokalos (narandža), a recept koji sam pronašla u vrijeme kada sam i odgledala film potiče sa grčkog otoka Krete. Sve se lijepo složilo u priču o kolaču od naranče sa maslinovim uljem. Originalno, kolač se priprema u običnom kalupu za pečenje kruha i zalije se šećernim sirupom, ali se iz recepta može ispeći i savršen kuglof, manje sladak od originala i ništa manje sočan.

Sastojci:

Uvijek pravim male forme i moj kalup za kuglof je onaj dječiji otprilike, 400 – 450 ml. Ovo su mjere za tu veličinu kalupa.




* 75 ml maslinova ulja
* 60 g šećera
* 1 jaje
* 1 narandža
* ½ žličice sode bikarbone
* 200 g brašna

Postupak:

Priprema ovog kolača razlikuje se od uobičajne metode i ja sam se prvi put susrela sa takvim redoslijedom miješanja sastojaka.

1.U posudu za miješanje sipati maslinovo ulje i šećer i miješati mikserom desetak minuta dok se šećer ne rastvori.
2.U drugoj posudi umiješati jaje i dodati naribanu narandžinu koricu (treba li reći da ju je potrebno dobro oprati).
3.Jaja dodati i umiješati u smjesu ulja i šećera.
4.Pomiješati brašno sa sodom bikarbonom i naizmjenično sa svježe iscijeđenim narandžinim sokom dodati ga i umiješati u smjesu za kolač.
5.Kalup premazati sa malo maslinova ulja i izliti smjesu do ¾ visine kalupa.
6.Peći oko 35 – 40 minutau prethodno zagrijanoj pećnici na 160 stepeni.
7.Gotovo posuti šećerom u prahu.



Biscoitos de aziete





Recept za prhke keksiće sa maslinovim uljem dolazi iz Portugala, koji je uz zemlje Mediterana poznat po uzgoju maslia i maslinovom ulju. Ne previše slatki, fini i prhki ovi su keksići idealni uz crnu kafu ili čaj.

Sastojci:

* 4 jaja
* 150 ml maslinova ulja
* 80 g šećera
* 15 ml brendija
* 250 – 300 g brašna

Priprema:



1.Zagrijati pećnicu na 180 stepeni. Obložiti pleh papirom za pečenje.
2.Mikserom pjenasto umiješati jaja sa šećerom, maslinovim uljem i brendijem.
3.Dodati i umiješati brašno.
4.Na radnoj površini razvaljati tijesto na debljinu oko 5-6 milimetara i rezati oblike po želji.
5.Peći oko 12 minuta i ohladiti keksiće na rešetki.





... a na samom kraju HRH Chocolate!

Čokoladni “tartufi” sa maslinovim uljem

Nikada nisam bila sigurna kako prevesti truffles. Praline nisu, kuglice je previše općenit prevod. Opet, pripremljene u formi kuglica sa glazurom od čokolade ne podsjećaju na tartufe... ???????? u mojoj glavi.

Kada sam prvi put probala ručno rađene čokoladne praline (truffles) cijeli moj svijet, sagrađen od Leonidas i Lindt pralina se srušio poput kule od karata. Nadahnuće tražim na internet stranicama francuskih i belgijskih čokolatijera koje mame dah svakom čokofilu. Recepti su strogo čuvane tajne i vjerovatno je lakše otkriti tajne koje kriju američke tajne službe, nego najpriznatije zvijezde svijeta čokolade. Oni će rado podijeliti sa vama osnovni recept, sastojke i postupak izrade, ali nikada suptilne tajne koje njihove proizvode čine tako jedinstvenim.

Kakve trebaju biti savršene čokoladne bombone? Trebaju biti izrađene od najbolje čokolade i vrhnja sa dodacima koji nikako neće nadjačati okus čokolade. Dodaci nipošto ne smiju biti vještački. Samo je nebo granica mašti...




Jednom, dosta davno na internetu sam našla recept za čokoladni mousse sa maslinovim uljem Perfektan! U prošlogodišnjem izdanju Teninih Božićnih kolača, našla sam recept iz zagrebačkog Palacea za mousse bez jaja !?! Iskreno, nisam imala pojma da se pjenica može praviti bez jaja (a nije bio veganski), barem ne bez bjelanceta. Taj recept me je inspirisao za čokoladne tartufe sa maslinovim uljem. Naravno izmjenila sam omjere da bi bile čvrste i rezultat je pred vama... Okus im je jednostavan, maslinovo ulje se lagano osjeti, ali ne dominira. Savršena tamna čokolada, vrhnje i božansko ulje u potpunoj su harmoniji.

Sastojci:

* 150 g ekstra kvalitetne tamne čokolade (70-75% kakaa – npr. Lindt Ecuador)
* 120 ml vrhnja sa 20-25% mliječne masti (što znači ne i biljne)
* 20 ml ekstra djevičanskog maslinova ulja
* 100 g tamne čokolade za glazuru
* krupna morska sol

P.S. Razmislite i o korištenju maslinova ulja sa tartufima. to bi dodalo posebnost ovom receptu.

Postupak:

Postupak pravljenja čokoladnih tartufa je toliko jednostavan, da je naprosto smiješno. Bitna je radna temperatura, a s obzirom na moju stalnu pothlađenosti i ledene ruke meni je cijeli postupak bio još lakši.



1. Nalomiti čokoladu na komadiće.
2. Pustiti vrhnje da prokuha i dodati nalomljenu čokoladu. Miješati dok se čokolada ne rastopi i dok smjesa ne postane sasvim glatka, pa dodati maslinovo ulje i umiješati.
3. Maknuti sa štednjaka i prebaciti u staklenu ili keramičku posudu. Ohladiti smjesu na sobnoj temperaturi (18 – 20 stepeni), a zatim staviti smjesu u hladnjak da se lijepo stisne.
4. Podijeliti smjesu žlicom i hladnim rukama oblikovati kuglice. Oblikovane kuglice ostaviti još malo u hladnjaku.
5. Za glazuru narezati čokoladu velikim nožem pa je rastopiti na pari.
6. Prebaciti rastopljenu čokoladu u drugu posudicu i umakati kuglice. Redati kuglice na masni papir. Dok se glazura nije stisnula posuti sa malo krupne morske soli.
7. Kada se glazura stisne, staviti ih u papirnate košarice i ostaviti u hladnjaku.




I što bi rekao naš narod "Enjoy!".

P.S. U trci i frci, kao i višestrukim prekidima na internetu kod prenosa slika ovaj post nije 100% gotov...Barem se nadam da sam stavila sve linkove :-)
Uživajte u maslinovom ulju, uživajte u maslinama i prihvatite mediteranski način prehrane, ne kao trend već kao zdrav izbor.

FBI rukavice – Dossier Branka

Ova me kuvarigrica uvijek raduje i zahvalna sam Mamajac sa Cooks and Bakes, koja ju je inicirala i sve uradila da ona zaživi među blogerima koji govore, pišu i koriste se srpskim-hrvatskim-bosanskim-crnskim-gorskim (LOL:-) jezikom.

Izabrali smo istražiti Brankin blog Dvi ribe i dva kumpira. Dvi ribe i dva k(r)umpira, rekla bih da je Branka nazvala svoj blog po gregadi, tom jednostavnom starinskom jelu koje je podsjeća na neretvansku dolinu koju nosi u srcu i o kojoj s ljubavlju piše i nakon toliko godina provedenih u dalekoj Australiji.

Kao i obično, kada pišem analizu bloga "pod istragom", razmišljam o autoru koji stoji iza recepata, koji stoji iza priča. Ni ovaj blog, niti dossier Branka, neće biti iznimka. Hoću li početi riječima koje stoje u podnaslovu? "Gdje god da te život nosi, uvik moraš znati tko si..." Naša Branka to sigurno zna. Nesretnom okolnošću da živim u gradu u koji preko ljeta dolazi još nesretnija "dijaspora" svjedok sam da mnogi, ako ne i većina, to ne zna i zaboravlja. Jednog dana, kada se uklope u "svojoj" Americi, Australiji, Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj u domovinu dolaze kao stranci, čudni su im naši običaji, naš jezik i govor, kao da do jučer nisu bili dio toga.

Branku sam, kao i većinu vas, "susrela" na Coolinarici. Sjećam se da su naši prvi kontakti bili vezani za prstace koje sam spremala (i koji su u Bosni legalni i dostupni, kako u neumskim restoranima, tako i u sarajevskim ribarnicama). Kako ja volim mediteransku kuhinju, a posebno domaću dalmatinsku kuhinju, vidjela sam da je Branka osoba kod koje takvih recepata mogu naći i od koje uvijek mogu tražiti savjet kada je riječ o dalmatinskoj spizi. U to vrijeme na Coolinariku smo u cilju upoznavanja i zbližavanja postavljali skenirane slike iz požutjelih albuma našeg djetinjstva. Tako je Branka postavila sliku, koju ima svaka od nas "Uspomena iz osnovne škole". Osmjeh, bez prednjih zuba, kragna do ramena. Kao da sam vidjela sebe u prvom osnovne. Eto, Branka i ja smo i generacijski bliske. Istu smo modu pratile :-).

A blog? Blog joj je za bonkuloviće svih vrsta. Tu će ljubitelji paste i njoka doći na svoje, ali ni mesoljupci neće ostati gladni. Sve što priprema izgleda tako sočno, primamljivo i voljela bih biti njena gošća i počastiti se tim delicijama. Recepti su precizni, priprema popraćena krasnim fotografijama, a uz to Gibonni, kojeg sam se ovaj mjesec naslušala da svaku versu znam napamet... Blog koji je zadovoljstvo pratiti, a izazov istražiti. Najteži zadatak je napraviti odabir. Šta odabrati kada vam je sve po guštu? I kruh i peciva, i riblji specijaliteti, i morski plodovi, torte i kolači koji su priča za sebe. Toliko divote, a tako malo vremena.

Na kraju odabrala sam nešto po svome, nešto potaknuta vašim izborom.

Vitirenina lisnata pogača



Svaki proizvod treba dobar marketing. Ova bi pogača kod mene prošla sasvim neopaženo (hiljaduiprva lisnata pogača, al' ne lezi vraže, nije baš ista kao i ostalih hiljadu), da je nisam vidjela na Brankinom blogu i da mi istog trena nije pošla voda na usta. Pogača je "navlakuša", izaziva dobru dozu ovisnosti i ja sam je pravila u više navrata. Već sam u komentaru na recept zahvalila Branki na prilici da iskušam novi i drugačiji način pripreme lisnate pogače (na dobivenim kilogramima ne zahvaljujem, ali moji dušebrižnici kažu "hvala").

Lignje na lešo




Lignje volim, ali nisam sigurna da li sam ih nekad pripremala na lešo. Biće da nisam, jer bih to sigurno upamtila jer su najbolje. Ja tako dobre lignje, kao što su ove pripremljene po ovom receptu nisam jela ni u restoranima niti sam ih pravila. Ne manje bitno je da je ovo i najjednostavniji način da se lignje spreme. Večera je bila za svaku pohvalu i pravi užitak uz suho bijelo vino, čista desetka.
Ovdje moram dodati to da često raspravljamo o tome kako kuća poprimi specifičan miris kada se prže lignje, koji se uvuče u zidove i treba mu dan-dva da se prozrači. Ovdje tog "mirisa" nema, dok se jelo priprema miriše kao talijanska trattorija, a poslije ne ostaju neugodni mirisi.

Gratinirane kozice




Buzaru od kozica, zelenu ili crvenu, jela sam hiljadu puta, Svaki put kada su kozice na jelovniku, pitanje je da li će buzara biti "na zeleno" ili "na crveno" ili ćemo praviti rižoto. Volim kozice pripremljene na svih tisuću načina (koliko ih ima po Branki), pa sam se odlučila napraviti ih i po ovom receptu. Sve što miriše po peršinu i češnjaku moj je izbor. Zadovoljstvo za čula, ukusno, sočno, umastili smo prste za dobru večeru.




Čokoladne korpice



Kada sam vidjela da je Maslinka Brankin čokoladni tart pripremila u košaricama pomislila sam da bih i ja morala napraviti isto. Lakše je za posluživanje, a o (samo)kontrola količine je poseban bonus zbog kojeg sam se odlučila raditi košarice. No, Branka nudi čak dva recepta. Koji odabrati? U kuhinju sa dežmekastim "Golim kuharom" ili u "Paklenu kuhinju" sa Marcom Pierre Whiteom?
Odlučila sam se za onog mlađeg...
Nadjev za golog šefa učinio mi se previše djevičanski pa sam dodala malo likera od naranče... Rekoh, napisah u više navrata da nisam luda za čokoladnim kolačima, da sam čokofil i da najviši stepen uživanja za mene predstavlja topljenje kockice kvalitetne čokolade u ustima. Za ove tortice mogu reći da nisu od onih "žali Bože kvariti čokoladu". Čisti ganache u korpicama i potpuno uživanje u punoći čokoladnog okusa.






Brankin "mud cake"



Nisam od onih "kud svi Turci, tud' i mali Mujo!" Više sam od onih "svi u klin, ona u ploču"... Ne znam koliko je vas probalo ovaj kolač, mislim da većina jeste, barem prema onom što sam uspjela upratiti. Umjesto da i ovaj put udaram u ploču, udarila sam u ploču. Više je razloga....

Kada sam prvi put čula za Mississippi mud pie, pitala sam se odakle joj taj čudni naziv. Blato u nazivu kolača!?! Samo šašavi Amerikanci smislili bi takav naziv. Šta ih u tom čokoladom prebogatom kolaču podsjeća na bljuzavo blato, ja bi blatom prije nazvala neko razvodnjeno vrhnje ili rastopljeni sladoled. Izgleda da američko blato nije nalik ovom našem balkanskom.



Ganach za glazuru pripremila sam od velike Nestle mliječne čokolade koja se povlačila po kuhinji i ostala bi nepojedena da je nisam dobro iskoristila za pripremu ovog kolača i jednim udarcem ubila dvije muhe.
Dio brašna zamjenila sam mljevenim bademima, prepolovila količine, a kolač uradila u četvrtstom kalupu, koji se ne otvara (što se pokazalo mojom greškom) i rezala sam ga na šnite. Ispod čokoladne glazure "udarila" sam tanki sloj marmelade od malina.
U nestrpljenju da uhvatim posljednje zrake prirodnog svjetla (dok kolač nije nestao u našim stomacima) slikala sam ga prije nego se glazura sasvim stisnula.






Sutradan je bio još bolji...


Nepristojno je brojati kalorije kada se radi o divoti kao što je čokolada i reći kako korpice i "mud cake" imaju milion kalorija, no ako ipak želite uživati u raskošnom okusu bez opasnosti po liniju, dozirajte ih na način kako sam ja to uradila.

Namaz od bosiljka i sira sa pinjolima



Ja bosiljak sijah (na balkonu stana svog), meni Fridrich Nitzche. Obožavam miris bosiljka i pesto od bosiljka. Za svoje potrebe posadila sam ga na balkonu. Kada sam davno vidjela ovaj recept odlučila sam se da ću ga isprobati na ljeto. Ljeto je došlo (i prošlo), moj bosiljak se lijepo raširio.
Namaz je, zahvaljujući svježem siru blag, a zadržava miris bosiljka, okus i miris odličnog maslinovog ulja, a pinjoli nisu samo za ukras. Osim što idu u pesto, ovi prepečeni kojim je Branka ukrasila svoju paštetu imaju onaj bogati orašasti okus, morate ih ipak sami gricnuti i osjetiti.






Kruh sa crnilom sipe i varijacije





Branka je kraljica kruha, peciva i pogača. Sreća da se čovjek ne deblja gledanjem u te divote, jer koliko sam ih ja gledala dobila bih 10 kilograma u ovih mjesec dana.
Ovaj me je iznenadio potpuno crnom bojom, pitala sam se ima li sipino crnilo neki utjecaj i na okus kruha i morala sam ga isprobati.
Kao i uvijek kada radim kruh primijenila sam istu tehniku miješanja i usporene fermentacije (12-18 sati u hladnjaku). U procesu mješanja iznenadila sam se kako ova "ljigava" supstanca olakšava mješanje, pomalo je ljepljiva, ali ne i neugodna...
Ne znam šta je od ovog bilo presudno, ali kruščići su upravo onakvi kakve ja volim. Mekani su, ali lagano kiseli, korica je hrskava, a sredina šupljikava.
Poslužila sam ih:


.... sa maslacem i usoljenim srdelama...


....sa rajčicama, maslinovim uljem i češnjakom


.... sa Brankinom paštetom od sira i bosiljka

Dip od bijelog graha



Prije rata grah nisam mogla "očima vidjeti." Još od djetinjstva volim jesti očima, pa što oku nije milo neće ni stomak. Nije mi bio ugodan ni miris graha, ali po svemu sudeći u glavi mi je više bila slika zbog koje sam mrzila grah.
U ratu smo grah spremali na milion načina, a grah mi je u toj neimaštini postao omiljena hrana. Jedan od recepata iz tog vremena bila je pašteta od graha sa alevom paprikom i paprom (što pali želudac). Od tada, kada je na mala vrata ušao u moju kuhinju, grah bijeli, šareni, smeđi, crvani, bob i sve vrste grahorica neizostavan su dio mog jelovnika, barem jedanput sedmično.
Slažem se sa Brankom kad kaže da su češnjak, peršin, limunov sok i maslinovo ulje univerzalni dodatak jelima sa mediteranskim šmekom. Ovo je jedan takav dip sa mirisom Mediterana. Neodoljiv uz slane krekere, grožđe. Neodoljiv uz uštipke ili uz najobičniji kruh...




... i naravno Brankin kruh



Savršeni kruh o kojem sam sve napisala u prethodnom postu....

Nadam se da ću imati priliku upoznati Branku, kada se vrati u domovinu. Želim da joj sretan povratak i nadam se da će joj se sve želje ostvariti, da će se ispuniti njena očekivanja,i da će se njena miljenica Draga prilagoditi dobro u novoj sredini.
Branka, vidimo se u Neumu ili Sarajevu.

KuVarijacije – Brankin kruh

Vidim da rokovi za prijavu učešća za naše kuvarigrice ističu. U narednih 4 dana trebala bih objaviti 4 posta, a uz moj usporeni ritam to mi već djeluje kao nemoguća misija. Pa, dakle da počnem sa onim što imam spremno već duže vremena. Brankin kruh...

Ne želim se praviti važna i "držati predavanja", niti želim biti lažno skromna pa ne reći: "Ja zaista znam šta je dobar kruh." Čim sam ga vidjela, znala sam da je dobar. I željela sam ga isprobati i to odmah. Predložila sam ga za temu i drago mi je što je "vox populi" pokazao da je tema i drugima izazov.

U posljednjih godinu dana naučila sam mnogo o pravljenju kruha, a usvojenu teoriju sam iskušala u praksi na desetini recepata. Sve ono što sam ranije znala o pripremi kruha palo je u vodu. Znate ono kada u receptu piše "glatko, meko i elastično tijesto?" Zaboravite! To i važi za tijesto savijača, ali ne i tijesta za kruh. Za izraditi dobar kruh morate malo zaprljati ruke tijestom i brašnom, tijesto za kruh nije plastelin.

Rekla sam da neću "držati predavanje" o kruhu, ali da bih iznijela svoj sud moram ubaciti i malo teorije. Izrada kruha dijeli se na 12 faza, od kojih najbitnijom smatram fazu miješanja. Ako imate stroj za pečenje kruha, morali ste primjetiti te faze. Prvo miješanje-stajanje- drugo miješanje... O tome govorim kada pričam o važnosti pojedinih faza u procesu izrade domaćeg kruha. MIJEŠANJE! Bolje rečeno, dva miješanja. Prvo kratko miješanje da se sastojci povežu i da svo brašno bude hidratizirano, stajanje od 20 -tak minuta i onda ono glavno miješanje dok se ne formira ta čuvena lopta tijesta koju bezmalo srećemo u svim receptima za kruh. Vjerujte, mješate li dovoljno dugo ta će se lopta formirati pa i kod hidratacije 85% (neki recepti za ciabattu i neka tijesta za pizze i focaccie.

Za Brankin kruh potrebni su samo brašno, voda, kvasac (i šećer) i sol. Ne može jednostavnije, a nema ni boljeg. U receptu nije precizirano koliko vode, ja obično polazim od 65% i idem do 70%. Kako sam kruh po ovom receptu pripremila više puta scenarij je uglavnom svaki put bio isti, razlikovale su se samo forme i vrsta brašna.



Faza 1 - "Mise en place"
Podrazumijeva se da se sve što vam je potrebno nađe na svom mjestu. Vjerujte nije mi se jednom u životu desilo da ne pripremim sve sastojke za kolač ili kruh unaprijed, pa izostavim bitno. Kod kruha sol...

Faza 2 – Miješanje
Prvo miješanje da brašno pomiješano sa solju, kvascem i vodom , kako se to jednostavno kaže "primi vodu." Ostavila sam da takvo tijesto odstoji 20 minuta, a zatim sam običnim ručnim mikserom miješala tijesto, prvo najmanjom, a zatim srednjom brzinom miksera najmanje 20 minuta. Sve dok se nije formirala lopta...Treba biti uporan i nastojati ne dodavati još brašna.

Faza 3 – Fermentacija ili dizanje tijesta
Branka je napisala, a ja mogu potvrditi da vam za dobro nadolaženje kruha ne treba veća količina kvasca. Nema zaista nikakve potrebe da se pretjeruje sa kvascem. U Brankinom receptu na kilogram brašna ide tek 20 g svježeg kvasca, što je u odnosu na "standardne" recepte koje nalazim u raznim našim kuharicama gdje na 1 kg brašna ide cijela kocka od 42 g kvasca. 100% svježeg kvasca odgovara količini 33% suhog aktivnog kvasca, odnosno količini 42 g odgovara količina od 14 g suhog aktivnog kvasca. Standardna pakiranja suhog aktivnog kvasca na našem tržištu (Digo i DrOetker) su ona od 7g i prema proizvođaču dovoljni su za količinu od 500 g brašna. Po meni je ključna riječ ovdje "dovoljni", dakle ne i "potrebni"...
Praktično, kruh se diže i u ostalim fazama izrade, uključujući i fazu pečenja. Tako da ovo nije i kraj dizanja tijesta, ali se izdvaja kao faza.
Također vezano za ovu fazu – naučila sam i to bih podijelila sa vama da "usporena" fermentacija, odnosno fermentacija na hladnom mjestu za rezultat ima ukusniji kruh. Kod mene se tijesto za Brankin kruh, i to svaki put kada sam ga pravila, dizalo prvo pola sata na sobnoj temperaturi, a potom još 8 – 12 sati u hladnjaku.

Faza 4 – Dijeljenje tijesta
Branka je što je očito na slikama pravila veću količinu kruha. Dala je recept za kilogram brašna. Ja sam koristila 250 g brašna i dobila količinu od oko 450 g tijesta, koju sam dijelila na mini štruce oko 80 g svaka.
Izvadila sam tijesto iz hladnjaka, ostavila ga da stoji pola sata, podijelila i na kraju na pobrašnjenoj površini oblikovala.
Nisam pravila rezove koji su karakteristični za baguette i koji, osim ljepšem izgledu, doprinose i boljem dizanju tijesta, izradila sam ih više u nekom stilu karakterističnom za talijanske vrste kruha, poput ciabatte i sl... Glavni razlog, osim činjenice da je i Brankin kruh sličniji talijanskom, nego francuskom je što nemam žilet koji koriste pekari, a nož mi se u ovako mekom tijestu zaglavi ili se rezovi vrate natrag.

Konačno, pečenje...
Oblikovano tijesto ostavila sam da se još diže na sobnoj temperaturi. Za razliku od Branke koja kruh peče na 200 stepeni, ja sam pećnicu uključila cijeli sat prije pečenja na 260 stepeni, u pećnicu sam stavila pleh okrenut naopačke da se zagrije, a na njega stavila štruce na papiru koji sam posula pšeničnom krupicom.
Zaista nisam sigurna koliko sam dugo pekla kruh, ali sigurno ne više od 35 minuta. Obično nakon 20 minuta okrenem papir sa kruhom da se ravnomjernije peče, ne znam da li je to samo navika ili je u mom slučaju (moje pećnice, da budem precizna) potrebno.

Drugi put, oblikovala sam kruščiće poput talijanskog baguttea (stirato), koji je bez zareza u tijestu na koje smo navikli kod francuskog baguettea





Na kraju imam jednu primjedbu, a nadam se da će Branka pročitati i riješiti dilemu. Moj prvi komentar na ovaj post o kruhu je bio da me podsjeća na Pane Toscano, kruh iz Toskane koji je poznat po tome što se pravi bez soli u tijestu (što ima svoju priču). Mislim da sam tada ispravno pročitala listu sastojaka. Nekoliko komentara poslije Viper mi se obraća da kaže da je so na popisu? Zapravo ono što me je pomalo naljutilo je to što ja postavljam pitanje Branki, a odgovara Viper... Mislim nisam slijepa, možda sam samo nepažljiva?
Eto, mada nisam željela držati predavanje, ispačo je kao i uvijek predugačak post. Kada je tema kruh (ili čokolada) ne mogu se obuzdati. Sve u svemu ovo je izvrstan kruh, što je očito sa Brankinih fotografija, a i sama činjenica da su se mnogi ložili sa mnom i odabrali ga za temu izazova govori da se slažete.

Prvi put, napravila sam okrugli kruščić (uslikan je oko 10 navečer u mojoj trpezariji u kojoj imam one sijalice iz mrtvačnice).



Treći put, oblikovala sam štrucu kao i Branka...



Izvrstan kao kruh za sendviče...




Hvala svima koji su svoj glas dali za Brankin kruh i jedva čekam da vidim šta su ostali napravili.

011 – Halo, Beograde!

Ne na jednoj, na DVE velike rijeke ugnijezdila se srpska prijestolnica, Beograd. Sada vi meni recite, može li se poželjeti neki bolji položaj? Na raskrsnici Istoka i Zapada, povijesno dodirna tačka dviju kultura, dviju tradicija, otomanske Turske i Austrougarske nalazila se tačno ovdje.

Šta reći, šta napisati o gradu koji koji nije samo lijepa razglednica? Šta reći o gradu prema kojem ste stvorili određene emocije? Šta reći o gradu kojeg volite, iako ga (uglavnom) ne poznajete?

Beograd volim zbog Beograđana, zbog onog njihovog neodoljivog govora kada razvlače – BEOGRAD. Pamtim i stvaram sliku o Beogradu u otporu fašistima iz "Otpisanih", Beograd ranih pedesetih iz "Bala na vodi", Beograd ludih šezdesetih iz "Grlom u jagode", Beograd šašavih sedamdesetih iz "Beleški jedne Ane"... Beograd osamdesetih, oktobarski sajam knjiga i Mesam. To je Beograd kojeg volim.

Kada sam bila mala, bila sam ljubomorna na male Beograđane. Sretali smo se na moru i činilo mi se da se prave mnogo važni. Ma i pravili su se...Mi smo imali Olimpijadu, kojom smo se uvijek mogli pohvaliti, a oni su imali veliki grad, dvije velike rijeke, preko milion stanovnika i bili su GLAVNI GRAD. U našim dječijim glavicama to je bilo veoma, veoma važno. Dok su se djeca družila i pomalo, sasvim bezazleno svađala, roditelji su se divno družili. Ti, Beograđani, uvijek su pravili dobru atmosferu. Uz dobru klopu, našla bi se gitara i "matorci" bi padali u duboki sevdah.

Moj je dajdža bio beogradski student s kraja šezdesetih. Njegova priča potvrđuje tezu o čuvenoj srpskoj druželjubivosti i gostoprimstvu. Legenda kaže da je u Beogradu mogao proživjeti mjesec dana, a da ne potroši ni dinar na hranu. Hranio bi se kod drugova i njihovih mama. Još jedna legenda iz tog vremena, sa istim glavnim likom kaže da je u jednoj takvoj gostoljubivoj kući moj dajža pojeo teglu slatka od dunja. U Bosni se slatko iznosi u sasvim malenim posudicama, jedna – dvije malene žličice i to je to. Dobar običaj nalaže nam da pojedemo sve što je posluženo, da se domaćica ne bi pomislila da je nešto loše i da se ne bi uvrijedila. Ne znam da li je takav srpski običaj, ali domaćica je pred mog dajdžu, dvadesetogodišnjeg momka od metar i devedeset i nekih devedeset kilograma, iznijela teglu slatka (a budući da je domaće, vjerujem i da je tegla velika) i da se domaćica ne uvrijedi moj je dajža jeo to slatko dok ga nije pojeo – SVE! Mislim da su posljedice takve da više u životu nije probao slatko, barem ne ono od dunja....

Sarma i leptir mašna, turšiia i stilski namještaj...

Beograd ima izvesnog šmeka, kada mu dolaziš iz daleka,
Beograd ima izvesnog stila čim ga ugledaš iz profila.
Beograd ima izvesnog šarma, kad zamirišu kafa i sarma,
I sve u svemu, toliko o njemu – to je BEOGRAD.

Opet je Đorđe Balašević "krivac" za izbor današnjeg jela.

Sreća je da nije vrijeme kiselog kupusa, jer mi jelo ne bi prošlo kao autentično bez kiselog kupusa. Miris sarme od kiselog kupusa jedan je od onih mirisa koje ne podnosim, pa kad joj se još doda suho meso (A kakva bi bila novogodišnja sarma bez suhog mesa? Ne, to nije za mene...) kombinacija za pobjeći na neko udaljeno mjesto.

Mada se naši narodi i narodnosti zaklinju u sarmu kao autohtono jelo nacionalne kuhinje i na kraju je proglašavaju brandom, teško ćemo pronaći poznavaoca nacionalnih kuhinja u svijetu koji bi je povezao sa našim krajevima. Sarmice u listovima vinove loze pripremaju Grci i Turci pa će vam svako reći da su dolme njihovo jelo. Sa sarmicama u kiselom kupusu svijet su upoznali Poljaci koji sasvim isto jelo nazivaju Golabki (golupčići). Elem, ne da nam se da od bilo čega napravimo taj BRAND.



Za beogradsku sarmu na moj način, pored leptir mašne trebate još:
Sastojci:

* 30 listova vinove loze
* 500 g mljevenog mesa
* 75 g riže
* 1 žlica ulja
* 1 glavica luka
* 1 češanj češnjaka
* 100 g masnijeg suhog mesa
* 1 jaje
* papar
* sol
* žličica mljevene paprike
* sjeckani list peršina
* kajmak ili mileram za serviranje

Priprema:

1.Listove vinove loze oprati i staviti u hladnu vodu, pa kuhati oko 10 minuta da omekšaju (ovaj korak kod mene je izostavljen jer sam koristila marinirane listove vinove loze).
2.Na zagrijanom ulju popržiti na kockice narezano suho meso sa lukom, češnjakom i nasjeckanim peršinom.
3.U meso dodati rižu, jaje, so, papar, papriku i uprženi luk. Umješati da se riža i dodaci jednako rasporede u mesu.
4.Smjesom puniti listove loze i praviti malene zamotuljke. Složiti kružno u većem loncu tako da ih bude samo jedan red. Zaliti sa 2 čaše vode i staviti da se kuha.
5.Kuhati lagano uz povremeno dodavanje vode da sarma ne bi zagorjela oko 2 sata.
6.Ukoliko se služi topla - kuhanu sarmu poslagati u zemljanu posudu dodati kajmak, preliti sokom od kuhanja i staviti u pećnicu da se zapeče još 5-6 minuta. Smatra se da je dobra i hladna sa ili bez dodavanja milerama.




Vodi se polemika oko toga da li se u nadjev dodaje jaje ili ne. Ja ga dodajem zbog komaktnosti smjese jer volim da se sarma može presjeći vilicom, a da se nadjev ne raspada.

Srpske torte

Imala sam dilemu koji desert da izaberem za ovaj post. Prva opcija je bila Vasina torta. Svi je volimo, a uz njen nastanak vezana je prekrasna i tako romantična priča (ne nije riječ o Vasi Ladačkom). Beograđanka, Maja sa Cooks and Bakes, preporučila je Moskva šnit, raskošnu tortu kreaciju nastalu u jednom od najstarijih i najuglednijih beogradskih hotela starog stila, hotela Moskva. Marija sa bloga Palačinka, predložila je tortu Aleksandar... Proučivši recepte za dvije posljednje vidjela sam da to kod mene neće ići. Ne zbog toga što sam lijena za spremiti neku raskošniju tortu, već zbog toga što od same pomisli da u tortu ide 12 komada jaja odustanem. Hmmm....nazovite to "brigom za liniju."

Ono što doživljavam kao jedinstvenost srpske kuhinje jesu posne torte. U pravoslavnom crkvenom kalendaru mnogo je dana na koje se posti. Nekada su se ljudi držali tih običaja, pa iz tog vremena i potiču ovi starinski recepti. Postoje posne varijante Reform torte, Doboš torte, koje su samo osrednje varijacije na izvrsni original. Ja sam se ipak odlučila za ORIGINAL – Žito tortu. Žito ima posebnu ulogu u pravoslavnoj tradiciji, služi se za slave, služi se za Božić i na pominjanje žita (sa šlagom) meni je prva (dobro, ipak druga, asocijacija – Beograd).

Žito torta



...iz škrinjice starih recepata



Vidjela sam da postoji i mrsna varijanta ove torte. Ja bih rekla da s obzirom na sastojke i na priliku ona mora biti i ostati posna torta. Ni u čemu ova torta nije uskraćena izostavljanjem jaja i maslaca. Mekana je, ukusna i s obzirom na sastojke poput žita, meda i orašastih plodova zdrava slastica.

Sastojci:



Kore:
* 220 g meda
* 200 ml kisele vode
* 150 g šećera
* žličica sode bikarbone
* 350 g brašna
* ribana korica 1 limuna

Nadjev:
* 200 g šećera
* 150 g žita (prethodno skuhanog i samljevenog)
* 200 g mljevenih oraha
* 100 g mljevenih lješnjaka
* 100 g grožđica natopljenih u rumu
* svježe iscjeđen sok 1 limuna
* na vrh noža struganog muškatnog oraščića
* sjeckani orasi i lješnjaci za ukras





Priprema:

1.Zagrijati pećnicu na 180 stepeni. Plitki pleh za pečenje biskvitnih kora lagano premazati sa malo ulja.
2.Pomješati brašno sa sodom bikarbonom i naribanom limunovom koricom. Dodati šećer, vodu i med i umješati tijesto.
3.Podijeliti tijesto na dva dijela i ispeći dvije kore. Kore ohladiti, podijeliti po širini na po dvije trake i nadjenuti.
4.Rastopiti šećer sa 150 ml vode. Dodati mljevene orahe, kuhano žito i muškatni oraščić i umiješati.
5.Skloniti sa štednjaka i dodati grožđice prethodno namočene u rumu i limunov sok.
6.Dok je nadjev još topao premazivati kore i slagati jednu na drugu. Gornju koru posuti zdrobljenim orasima i lješnjacima.
7.Ostaviti u hladnjak da se stisne i da kore omekšaju pod težinom nadjeva.
8.Rezati na šnite i poslužiti.





Žito sa medom

U doba studija moje kolegice i ja imale smo običaj da pred ispite koji su zakazani za poslijepodne, sjesti u obližnju slastičarnicu na žito sa šlagom. Voljela sam taj naš mali ritual. Žito sa šlagom pred ispit, ne i u drugim prilikama. Uvjeravale smo jedna drugu i same sebe da je žito sa šlagom i orasima "brain food", odnosno da nam daje energiju i popravlja naše mentalne sposobnosti.

Osim na studentske dane i predispitnu groznicu žito me asocira i na Beograd. Sigurna sam da će prva stvar koju ću uraditi u Beogradu biti izlazak na žito. Ne u neku fensi-šmensi slastičarnicu sa prekrasnim kolačima o čijoj je pripremi glavni slastičar učio u Parizu...Hoću da pronađem neku finu slastičarnicu u kojoj se vodi računa o tradiciji, a kolači se spremaju po bakinim receptima. Nadam se da ću je pronaći, da se negdje u Beogradu, krije jedan takav maleni kutak slatkog raja.

Do tada, žito ću pripremati sama na sljedeći način:





Sastojci (2 porcije):

* 150 g pšenice
* 50 g meda (lipovog ili vrijeska)
* 50 g oraha
* 50 g lješnjaka
* 50 g grožđica
* 3-4 klinčića (usitnjena u avanu)
* ½ žličice mljevenog cimeta

Priprema:

Priprema kuhanog žita predstavljala mi je posebno zadovoljstvo. Ovo lagano kuhanje prošlo je kao za tren. Dok se žito kuhalo mogla sam da se posvetim drugim poslovima i tu i tamo povremeno obiđem oko štednjaka da vidim kako stvar napreduje.

1.Namočiti pšenicu u hladnoj vodi da prenoći.
2.Ujutro isprati pšenicu pod mlazom hladne vode i staviti u lonac sa hladnom vodom.
3.Pšenicu kuhati jako dugo, barem 2,5 – 3 sata.
4.Kuhanu ocijediti u đevđiru i raširiti na papirom obložen veliki pleh pa ostaviti da se suši barem 8 sati (ili do sutradan).
5.Osušenu pšenicu samljeti. Rasporediti u zdjelice i dodati med, grožđice namočene u rumu i začine. Posuti grubo usitnjenim orasima, lješnjacima i bademima.




Iako sam odrasla u multikulturalnom Sarajevu i išla u goste u brojne pravoslavne kuće, nikada nisam probala slavsko žito. No meni se ipak ne bi desio Bandićev gaf sa žlicom...

I nešto novo – Dunavski cvet...

Recept koji nije iz srpske tradicionalne kuhinje, ali je ovo jelo moderne kuhinje popularno je u prijestolnici i nosi naziv po Dunavu – Dunavski cvet. Pripremu ovog jela za moju prezentaciju beogradskih gastronomskih ikona preporučila mi je Marija sa bloga Palačinka. Recept koji je preporučila sam pomalo izmijenila dodajući kajmak, koji definitivno jeste poseban srpski specijalitet i kojeg se nigdje drugo osim u Srbiji i Bosni ne može naći.

Sastojci:

* 25 g maslaca
* 500 g pilećeg filea (original je svinjski file)
* 450 g šampinjona
* 200 g slanog kajmaka
* 4 zemičke
* 1 glavica brokule
* sol
* papar
* peršin

Priprema:

1.Očišćenu brokulu kratko blanširati u zasoljenoj vodi samo da omekša.
2.Meso posoliti i propeći u roštilj tavi bez masnoće. Izvaditi meso iz tave i ostaviti na zagrijanom tanjuru.
3.Rastopiti maslac na tavi u kojoj se peklo meso. Odvojiti klobuke šampinjona i propeći ih na rastopljenom maslacu.
4.U vatrostalnu posudu složiti red na šnitice narezanih zemički. Preliti masnoćom od pečenja.
5.Preko kruha složiti red mesa, a preko mesa šampinjone nadjevene kajmakom. U sreinu složiti kuhanu brokulu. Popapriti i dodati sjeckani peršin, a zatim zapeći u zagrijanoj pećnici još 10-tak minuta.




Ponekad pomislim da su moji postovi predugački i da zbog toga nisu privlačni, da se danas ljudima ne da čitati sadržaj duži od tri reda. Ja bih mogla staviti recept i zaključiti temu, ali to ne bi bila ja. Pa, eto, sorry...opširna sam, ali to sam ja.

U đul bašči...

U đul bašči kraj šimšira
sjedi jedna cura fina.
Đule bere i miriše,
čeka dragog i uzdiše...

Za kratko ću prekinuti malo kulinarsko putovanje na koje sam krenula i zaviriti u jednu bosansku bašču. Đul-bašču... Nije to engleski ružičnjak, besprijekorno uređen prema projektu stručnjaka. Ne...Ali u svakom tom grmu ruža, u svakom kamenčiću stazice je ugrađena ljubav naših nana, naših majki. Đul bašča u kojoj se sladiše i sevdiše služi na ponos domaćici kuće. Ove su bašče mali dio raja na zemlji. Nju u srcu nosimo pa i da odemo na kraj svijeta i mislim da o jednoj takvoj pjeva i Zdravko Čolić u ovim prekrasnim stihovima tako punim sjete:


Avlija, i stara zarđala kapija
U mome snu zaškripi
Probudi me, podsjeti me
Da si mila kroz nju nekad prolazila.

Kajsija, tuzno se usred baste savija
Nema za kog' da raste
Holandija sve hladnija
Mnogo vrata, nijedna kapija...

....da mnogo vrata, a nijedna kapija

Opojni miris, ruže u svim bojama ne mogu vas ostaviti ravnodušnima i ja bi tu mogla uživati satima uz kaficu, rahatluk i knjigu. Ali, ne zna to naša djevojka iz sevdalinke. Njeno nemirno djevojačko srce u iščekivanju voljenog ne da joj da vidi ljepotu koja je okružuje, pa tako rasijano bere đule i uzdiše što ga nema.

Nisam stara, ali sam staromodna. Meni je ruža najljepši i najdraži cvijet. Parfemi i sapuni sa mirisom ruže nisu mi "babinski", volim ih jer me vraćaju u djetinjstvo i u sjećanje mi donose miris moje majke. Jedan od mirisa i okusa koje pamtim iz djetinjstva je i miris đulbe šerbeta. Sjećam se kako je sok od ruže i šerbe od ruže pripremala moja draga majka. Otišla je rano, bila sam jedva deset godina stara i nikad više do ove godine nisam probala pravo đul šerbe i domaćeslatko od ruža.

Pa da pređem i na kulinarsku temu i upotrebu ruža u kuhinji. Upotreba ružinih latica u "industriji" ljepote poznata je još iz doba Starog Egipta. Međutim, upotreba destilirane ružine vodice u kulinarstvu "izum" je koji dugujemo Perzijancima. Na Bliskom Istoku, Sjeveru Afrike i u Turskoj pored vodice narančinog cvijeta, ružina vodica koristi se za aromatiziranje krema, kolača, napitaka. Od ružinih latica pripremaju se džemovi i slatka, koji se koriste kao dodaci pudinzima, svježem siru, kajmaku itd, itd...

U nanovo otkrivenom okusu i mirisu po ružama uživala sam u sutlijašu sa slatkom od ruža i mlijeku sa đul šerbetom.

Slatko od ruža ili đulbe-šećer

Za slatko od ruža koristi se posebna vrsta ruže, koju u Bosni nazivaju đulbešećerka. To je ona velika, mirisna ruža svijetlo roze boje, naravno uzgojena bez pesticida (s toga nije ona sa razglednice) u opjevanim avlijama.

Sastojci:

* 400 g ružinih latica
* 400 g šećera
* oko 300 ml vode
* sok 1 limuna

Priprema:

1.Odvojiti ružine latice od cvijeta, odstraniti one koje ne izgledaju zdravo. Isprati i raširiti da se posuše.
2.Izvagati suhe latice ruža i izvagati istu količinu šećera.
3.U veliku teglu staviti ružine latice, pa ih posuti šećerom i preliti vodom. Poklopiti i ostaviti da stoji na toplom mjestu 4-5 dana da se potakne vrenje.
4.Kada latice pobijele smjesu sa laticama i vodom u kojoj su stajale staviti u veliku posudu sa debelim dnom i na laganoj vatri kuhati uz miješanje dok se ne zgusne poput tečnog meda.
5.Dodati limunov sok, a zatim kuhati još 10-tak minuta.
6.Ostaviti da se ohladi i zgusne u posudi, a treba imati gustoću tekućeg meda, jer se služi u malenim posudicama sa žličicom.
7.Gotovo i ohlađeno izliti u čiste i suhe tegle.





Kupljeno, domaće slatko pripremljeno je po navedenom receptu kod gospođe Ajle Pinjo, koja ima svoj štand sa domaćim bosanskim delicijama na tržnici.

Sutlijaš sa slatkom od ruža




Sutlijaš se u Bosni priprema na razne načine i smatra se laganom zahladom (desertom koji se jede žličicom). Obično se dodaje samo cimet ili grožđice, a u "modernim" varijantama ribana čokolada, međutim, poslužen sa slatkom od ruža i pistacijama, postaje jedan "elegantni" sutlijaš, zaista izuzetnog okusa.

Sastojci (6 porcija):

* 75 g riže okruglog zrna
* 2 žlice šećera
* 500 ml mlijeka
* 300 ml vode
* 20 g maslaca
* 1 štapić cimeta u kori
* naribana korica 1 limuna
* 6 žlica slatka od ruže
* pistacije za dekoraciju

Priprema:

1.U posudi sa debelim dnom rastopiti maslac i na njemu kratko pomiješati rižu da uhvati masnoću.
2.Dodati mlijeko, vodu, šećer, limunovu koricu i cimet. Kuhati na laganoj vatri oko 1 sat uz povremeno miješanje i dodavanje po malo vode prema potrebi (da se riža ne slijepi) dok se ne dobije gust sutlijaš.
3.Odvojiti štapić cimeta. Izliti u posudice i dodati slatko od ruže, pa ohladiti.
4.Servirati dobro rashlađeno, ukrašeno pistacijama.




Đul šerbe (kuhano)

Ne bi li bilo glupo da ovaj naziv prevodim kao "sirup od ružinih latica"? Ja mislim da bi... Kada se radi o napitku koji je bosanski ponos neka mu ostane i bosanski naziv, ko želi razumjeti, razumjet će.

Sastojci:

* 250 g ružinih latica
* 2 kg šećera
* 2 l vode

Postupak:

1.Očišćene latice ruže đulbešećerke staviti u posudu zapremine 3 l. Dodati vodu i staviti da se kuha oko 1 sat.
2.Kada latice ruže pobijele, a voda primi boju ruže vodu, vodu procijediti u drugu posudu u koju je prethodno dodan šećer.
3.Ružine latice baciti, a vodu od ruža kuhati sa šećerom na laganoj vatri dok se količina tekućine ne smanji na polovinu i poprimi gustoću sirupa. Posudu pokriti vlažnom gazom i ohladiti, a zatim preliti u flaše i zatvoriti.

Uobičajno je da se đul šerbe servira sa kriškicama limuna i kockicama leda. Može se koristiti za preljev preko sladoleda, dodatak agdama za zalivene kolače...


"Polutradicionalno" posluženo, sa limunom bez leda...

Kao mala mrzila sam piti mlijeko i ako bi vidjela i najmanju količinu kajmaka ne bi bilo šanse da ga popijem. Ne znam šta su sve izvodili moji roditelji ne bi li ga popila. Dubili na glavi, glumili, čitali mi...Tata je "izmislio" poseban specijalitet, dodajući mi med u mlijeko, pa sam ga tako još nekako (uz suze, moje od dječjeg "pasjaluka"i njihove od muke sa djetetom) i popila. Jučer sam probala kombinaciju đul šerbeta i hladnog mlijeka, iznenadila sam se. Pa nije to mlijeko tako grozno.