ponedjeljak, veljača 08, 2010

Lemon&Co.


U novom smo krugu blogerske igre Ajme, koliko nas je! koju je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under. Zahvaljujući našoj domaćici Mignonne sa La cuisine creative u februaru ćemo uživati u citrusima i obilju vitamina.

Ja sam već napravila plan što ću spremati, plan je verifikovan od strane stručnog žirija i ostaje mi jedino pitanje na koji način logično povezati recepte koje ću objaviti u jednom postu.

Počet ću sa porodicom grahorica i jelima kojima će dodatak limuna dati jedan sasvim novi i osvježavajući okus. Niste znale kako je grah dobar kada mu se doda malo limuna. Ne? U tom slučaju vam preporučujem da isprobate.

Grne sa piletinom,grahom,krumpirom i limunom



Donedavno (relativno), nisam znala šta je grne. Na Gaginom blogu Moje grne , pronašla sam objašnjenje . Dakle radi se o zemljanoj posudi za kuhanje i pečenje, po kojem je i grnčarstvo dobilo naziv. Za grnčarstvo sam sigurno čula još u nižim razredima osnovne škole, a šta je grne su nam zaboravili objasniti, pa ionako se u našim školama sve uči napamat.

Mogu reći da je ovo jelo grne, ali posuda i nije. Ne znam zašto sam ga tako nazvala, možda zbog načina pripreme. OK – nadam se da mi to nećete uzeti za zlo.

Sastojci:

* 200 g krumpira
* 1 glavica luka
* 2 kriške limuna, izgnječene
* svježe iscijeđeni sok limuna
* 2 češnja češnjaka
* 400 ml pilećeg temeljca
* 500 g piletine
* 250 g kuhanog graha iz variva ili konzerve
* svežnjić svježeg peršina
* 1 žličica korijandera u zrnu
* 1 žličica kima
* sol
* papar
* 2 žlice maslinova ulja

Priprema:

1.Izgnječite pulpu dvije deblje kriške limuna. Luk narežite na ploške, a češnjeve češnjaka ostavite cijele ili samo prepolovite. Korijander stucajte u mužuru.
2.U posudu sa debljim dnom stavite krumpir, limun, začine i sol. Dodajte temeljac i stavite kuhati oko 15 minuta.
3.Potom dodajte piletinu narezanu na kockice i produžite kuhati još desetak minuta. Na kraju dodajte grah i dodatnu kutljaču temeljca ili mlake vode i pustite da još jednom prokuha.
4.U međuvremenu zagrijte pećnicu na 200 stepeni. Istresite jelo u vatrostalnu posudu dodajte papar, pospite maslinovim uljem i stavite u da se zapeče oko 10 minuta.
5.Na kraju jelu dodajte sjeckani peršin i limunov sok i poslužite u posudi u kojoj se peklo.




Piletina sa slanutkom, limunom i špinatom




Slanutak sam kao i mnogo toga upoznala u ratu kroz humanitarnu pomoć. Bile su to neke konzerve iz Turske, koje smo dodavali u rižu i uz malo luka pravili najbolji rižoto na svijetu, u kojem je glavni začin bila glad. Niko se nažalost nije sjetio da od slanutka napravi pljeskavice...

Kao svoje kuhinje gospodarica probala sam slanutak ovako – slanutak onako. I ovako...

Radi praktičnosti i brzine pripreme koristila sam konzervirani slanutak Kada koristim grašak ili slanutak iz konzerve obavezno ga saperem u hladnoj vodi i još jednom prokuham.

Limun će ovom jelu na čiju pripremu nije potrebno utrošiti sate vašeg dragocijenog vremena dodati poseban osvježavajući okus, kao protutežu raskošno slatkim začinima.

Sastojci:

• 600 g pilećih prsa
• 250 ml vode
• 1 žlica maslinova ulja
• 1 mala glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 1 žličica mljevenog cimeta
• 1 žličica mljevenog korijandera
• 1 žličica mljevenog kima
• 400 g slanutka iz konzerve
• 500 g špinata
• kora bio limuna
• svježe iscjeđen sok 1 limuna
• sol
• papar

Priprema:

1. Naribajte koricu limuna i iscijedite sok. Glavicu luka prepolovite i narežite na ploškice. Češnjak usitnite, ali ga nemojte protiskivati.
2. Pileća prsa očistite od eventualnih tragova masnoće i narežita na kockice.
3. Špinat operite i prelijte vrućom vodom.
4. Zagrijte maslinovo ulje u široj posudi. Dodajte luk i na laganoj vatri pržite dok ne zažuti. Dodajte češnjak i naribanu limunovu koricu i popžite samo toliko da pusti aromu, a zatim dodajte piletinu i začine. Pržite dok piletna ne dobije boju, a potom dolijte vodu i lagano kuhajte oko 8 minuta.
5. Slanutak iz konzerve istresite u cjedaljku i dobro isperite, pa zatim dodajte u jelo i kuhajte oko 5 minuta.
6. Na kraju dodajte špinat i prokuhajte 2 minute. Dodajte limunov sok i papar po želji.

ponedjeljak, veljača 01, 2010

FBI Rukavice - Dossier Andrea

U svijetu kulinarskih blogova jedan piše prava arheologinja. Blog je Voće i povrće, a mlada dama je Andrea. Svako ko je čitao njene postove i njene komentare mogao je lako zaključiti da je riječ o inteligentnoj i obrazovanoj mladoj ženi. Ko je pogledao njen blog i fotografije mogao je doći do zaključka da djevojka ima mnogo smisla za lijepo. Onaj ko je pregledao recepte shvatio je da je riječ i o izvrsnoj kuharici.

FBI Rukavice osmislila je Maja sa bloga Cooks and Bakes i dio su Kuvarigrica. Prilika je to da iskušamo recepte, a ne samo da ih onako uzgred komentiramo. Upravo zbog toga, zbog prilike da STVARNO probam divne stvari koje pripremate sa ljubavlju, volim ovu igru.

Izborom bloga sam bila više nego zadovoljna. To je blog na kome nema recepta koji ne bih željela probati. Andreina kuhinja je sve ono što i sama volim.

Neorganizovano organizovana (sve zapišem, a poslije ne znam gdje ostavim spisak), kakva sam, na početku mjeseca sastavila sam listu želja, upisala ih u rokovnik i napravila plan kada ću koje jelo isprobati. U toku igre taj plan dopunjen je novim receptima koje je Andrea pripremala nakon što joj je blog odabran za istragu.
Krenuti ću redom, možda ne tačno onim redom kako sam pripremala, već po kategorijama jela, kako mi se ne bi desilo da nešto ispustim:

GLAVNA JELA

U ovoj kategoriji ima za svakog ponešto, a za mene sve. Ništa od junk-a i ja se pitam da li Andrea uvijek sprema samo ova fina jela.

Bakalar u bijelom vinu sa bademima



Uh! Ovo mi je bio neobičan spoj koji sam morala isprobati. Ne znam zašto me podsjeća na portugalsku kuhinju, možda zbog bakalara? Ili zbog umaka od bijelog vina sa bademima?

Punjene lignje




Za razliku od Andree meni u restoranima najviše smetaju velike porcije. King size portion – king size me!

Kada se radi o finoj hrani ja volim, da su porcije male, ne veće od dlana. Tada mogu polagano jesti prevrčući zalogaj, zalijevajući ga nekim finim vinom uz komadić nekog domaćeg kruha.

Odavno nisam radila punjene lignje. Nekako mi se ne da, nije puno posla, a opet i jeste...




Ne trebam ni pominjati da je nadjev sa pancetom kompletna novotarija za mene. Tako punjene lignje nisam nikada ni probala.


I kombinacija je za čistu desetku. Časna pionirska!

Bob u pikantnom umaku od rajčice



Bob u svježem stanju nikada nisam vidjela. Zbog toga sam se obradovala kada su ga u Ledu počeli pakovati i prodavati zaleđen. Od svih grahorica bob mi djeluje najljepše. Krupne zelene bobe u poređenju sa skromnim izgledom graha djeluje kraljevski.

Ovaj pikantni umak mi je po volji, pikantan do bola. Ja sam ga servirala uz faširanu šniclu. A bob, bob me je iznenadio svojim okusom. Ne samo da mi je najljepši u porodici grahorica, već mi je i okus nenadmašan.

Grah varivo



Kako sam ja mrzila, mrzila, mrzila grah sve do rata, kada sam bila prisiljena probati ga. Razlog je jedna gadna slika koju sam upamtila iz djetinjstva. Ne znam da li sam bila bolesna, biće da jesam čim sam se našla u dječijem dispanzeru u Skerlićevoj ulici. Sjećam sa šarenih stolica, svijetlo plavih ploćica na zidu i tamno plavih ploćica na podu. Sjećam se, o koje li grozne slike, jedne djevojčice i bljuvotine od graha na tom podu. Ako sam nekada prije toga jela grah nakon toga više nisam godinama... Kako u ratu nije bilo boljeg izbora počela sam malo po malo ili Step-by-Step. Prvo čorbica sa par bobica i mnogo-mnogo (previše) Tabasco umaka koji je dolazio u lunch paketu. O, pa ovaj grah nije tako grozan. Sljedeći put dojam je bio ovaj grah je dosta dobar. Svaki put je bio sve bolji i bolji, da bi konačno postao i najbolje ratno jelo.

Uz ovaj recept imamo i Andreinu priču. Priču o kišnom danu u Zagrebu i jednom sarajevskom kišobranu. Onom jeftinom, kineskom. Ne znam kakva je situacija kod vas, ali u Sarajevu čim počne padati kiša na ulici, na svakom tramvajskom stajalištu možete kupiti kišobran za 3 ili 5 maraka. Podjednako su loši i možete ih otvoriti jednom, ali to je dovoljno da vas zaštiti od iznenadnog ljetnjeg pljuska. Našoj opreznoj Andrei je uspjelo da ga ponese u Zagreb. I da se sjeti epizode sa čičicom koji joj je kišobran prodao.

Andreino grah varivo mi se dopada jer je onako kako ja to volim – čorbasto. Ne volim gust grah, osim ako nije gravče na tavče, a to je jedno sasvim drugo jelo.

Piletina u umaku sa maslinama




Ova piletina bila je Andrein rad na temu masline. Kako ja volim piletinu na sve načine, a masline su mi drag dodatak jelima morala sam probati. Za sada samo jednom, a zaslužuje reprizu.



Juneći ragu sa šampinjonima



Andrea je ovo jelo servirala za novu godinu. Ispričala nam je pri tome zanimljivu priču o novogodišnjim običajima i vjerovanjima. Meni vjerovanja nemaju posebno značenje, ali ima nekog vraga u simbolici. Nisam si izbaksuzirala ovu godinu piletinom, otpočela sam je uz teletinu.

Andrea je ponudila juneći ragu sa šampinjonima, koji je djelovao privlačno poput magneta. Kako ja volim konkretna jela, a budući da je ovo konkretno da konkretnije biti ne može, bez obzira na činjenicu da nije prvobitno planirano napravljeno je odmah nakon što se recept našao na blogu.

I izvrsno je.

Rižot od bukovača s pinjolima



Uz recept ide priča o doživljaju prvog snijega u Zagrebu. Ne znam, ne mogu zamisliti kojim intenzitetom Dalmatinci doživljavaju snijeg, ali vjerovatno snažnije nego mi koji smo navikli na barem jedan od pola metra svake zime.

Jučer je vani snježilo i Sarajevo se zabijelilo. Ja sam spremila ovaj predivni rižoto sa bukovačama i pinjolama. I uživala. Volim ja rižote, paelje i pilave i tako i tako, ali ovaj je zaista poseban. Kao i Andreini recepti...

Filet u marinadi od senfa i aceta balsamica




Kako ja ne jedem svinjetinu, ovaj recept uopšte nije dolazio u razmatranje. Kada sam vidjela da su skoro svi radili baš njega pomislila sam ma daj da probam. Kada je već njegova posebnost u marinadi, koja mi je zvučala privlačno, onda se valjda i svinjski file može zamijeniti. Samo čime???

Iskreno, to ne znam. Kako nisam jela svinjetinu, ne znam da li je mekša od junetine. Teletinu, nisam uzela u razmatranje. Nekako mi je svinjetina u rangu sa junetinom, barem po boji mesa. I tako, napravila sam ovo jelo sa junetinom.
Cure su imale pravo jelo je zaista veoma ukusno. Junetina je nakon što sam je izmlatila čekićem i držala u marinadi 5 sati stvarno omekšala, a okus od marinade se tako fino osjetio. Ma, odlično je i drago mi je da sam probala.

Bakalar en papilotte




Istoga dana kada se pojavio na blogu, znala sam da i ovo moram napraviti. Jednostavno jer volim ovako pripremljena jela.

Hadžijski čevap, na primjer, komadiće mesa sa povrćem i lukom koji se polagano kuhaju u pećnici u pergament papiru. Znam da je ovakav način kuhanja jednostavno nešto što svako sebi mora priuštiti.



Bakalar sa povrćem i čašica vina, jednostavno, a tako dobro i neodoljivo za nedjeljnji ručak.

Pileći curry



Sa prebogatim svijetom indijske kuhinje i začina upoznaje nas Andrea.

Ja sam pasionirana skupljačica kuharica svjetskih kuhinja. Volim čitati o običajima različitih naroda koji su vezani za njihovu ishrano. Kako sam već jednmom prilikom pisala nemam niti jednu knjigu koja bi pokrila indijsku kuhinju. Nemam je jer nisam našla onakvu kakva bi meni bila potrebna. Ne volim knjige u koje se samo poredaju recepti i slike, pa čak ni kada su te slike ljepše od jela samog. Zbog toga željno očekujem izlazak iz štampe knjige Food of India u izdanju Aquamarine, jer su mi njihove knjige prelijepe.

Do tada vrata tog čarobnog svijeta otvorila mi je Andrea ovim famoznim karijem. Pravim indijskim karijem, a ne nekom sa Uncle Bens ili koznakakvim umakom.

Prvobitno sam mislila da jelo neću moći pripremiti jer nemam začine. Onda, ali baš kada vas hoće sreća, otvore vam se vrata na koja ne kucate. U bosanskom časopisu Gusto izašao je članak o indijskoj kuhinji, sa par recepata i preporukom da se začini mogu nabaviti u dućanu (vrlo neinventivnog naziva) Condimento na Ciglanama. Meni su te Ciglane, kao da su mi rekli da se začini mogu nabaviti u Zagrebu u Mercatoru. Ali sam se spremila i put pod noge do tog dućana. Tu sam potrpala sve što je bilo potrebno uz masu onoga što mi nije bilo potrebno, ali bi nekad moglo zatrebati i evo me i mog pilećeg karija. Pravog...

Jelo je vrlo izbalansirano u svojoj aromi. Nipošto nije prezačinjeno za naš ukus. I meni i mojima se svidjelo, a kako imam začina tza napraviti ga još par puta, to sam sigurna da ću ponoviti. Vjkežba stvara majstora (prilika lopova – ili ko je jamio, jamio, što nema veze sa receptom, kuhinjom, ali mi je trenutno palo na pamet).

JUHE (JUHUUU!)

Tarka dhal

Gusta indijska juha od crvene leće pripremljena na poseban način prženjem začina u tavi i priča, na izgled, bez ikakve veze sa receptom.

Andreini su postovi takvi da traže komentar, takvi su i njeni komentari. Ovo je jedan od onih o kojima bi se moglo raspravljati i reaspravljati. Ljubomora... Ne zanm ljudsko biće da je 100% imuno na malo zeleno čudovište zvano ljubomora. Bilo da je to sasvim benigna zavist na lijepoj stvari koju neko ima, a mi je nemamo ili ona koja razdire čovjeka i kvari odnose među ljudima. Ja priznajem da sam zavidna, ponekom sam zavidna na talentu, a ponekom na materijalnim stvarima, ali me ljubomora nikada ne opsjeda. Malo me zagolica i odgurnem je od sebe kao nešto o čemu ne želim više razmišljati.

Moram reći da sam na neki čudan način došla do veze između recepta i priče. Recept je indijski, a mi zapadnjaci te istočnjačke narode poistovjećujemo sa višim stepenom duhovnosti. Ako je to zaista tako, onda među tim ljudima, kojima je duhovna komponenta života iznad materijalne ljubomora ne predstavlja problem. Voljela bih da sam upravu.

Što se tiče juhe i leće...Znam ih barem deset koji su se zarekli da leću neće jesti više nikada jer im je na nosu još od rata. Ja nisam među njima i meni je leća, koju sam upoznala u ratu, postala i ostala draga. Ne omiljena, ali dovoljno draga da je rado kuham.



I par riječi o jelu... Meni je dobro, ali verujem da oni koji su se zarekli da neće jesti leću ne bi bili impresionirani jer se leća osjeti kao leća, ni bogati začini nisu od leće načinili hmmm...šniclu.

Juha od brokule sa gorgonzolom



Kada sam počela sa čitanjem Andreinog bloga, pogledala neke od njenih fotografija sa terena, pomislila sam "Bravo evo cure koja radi ono što obožava!" Nemam predstavu šta arheolozi rade kada nisu na terenu, gdje rade. Onda pročitam da Andrea od sivog kišnog dana jedino više mrzi sivi ured.

Na sreću nema takvog beda kojeg dobro jelo ne može popraviti. Nema sumnje da je ova juha jedno od jela koje će svakome podići raspoloženje. Istina je da nisam imala pravu gorgonzolu, već Vindijinu ala Gorgonzolu, ali ne treba biti sitničav.

Snježanin sin je rekao da je juha bolesno dobra, ja ću radije koristiti termin bliži mojoj generaciji i reći: "Mrak juha!"

Obična juha od rajčice



Juhe od rajčice su moje omiljene juhe. Tako ih volim da sam im čak imala namjeru posvetiti post, talijanska Pappa al pomodoro ili portugalsaka Tomatada. Najljepše su ljeti kada su rajčice zrele, zdrave, krupne, pune soka. U ovim zimskim danima i konzervirani pelati su dobra zamjena.

Andrea ovdje dijeli sa nama recept iz kuharice dalmatinske legende Dike Marjanović Radice. Ono što je italijanska kuharica Il Cucchiaio d' argento već više od pola stoljeća za mlade Italijanke, to je Dika za Dalmatinke, biblija autentičnih recepata domaće i najbolje spize.

Sačuvaj me bože juhe iz vrećice sa onim silnim emulgatorima i previše soli, nema prave juhe do one domaće.

PRILOZI I PREDJELA

Tikvice punjene bulgurom i mozzarellom



Kao i Andrea i ja tikvice volim oduvijek. Ne sjećam sa kada je počela naša ljubav, vjerovatno je još iz vremena kada nisam znala držati žlicu.

Tikvice mogu jesti uvijek, kuhane, pečene, sirove mlade u salati. Nadjevene ili u juhi... Tople ili hladne. Sa mesom ili bez mesa.

Bulgur sam upoznala baveći se proučavanjem recepata iz turske i arapske kuhinje, gdje se mnogo više koristi nego kod nas. Poput riže, bulgur je idealan kao nadjev. A o mozzarelli nije potrebno trošiti previše riječi, jednostavno kombinacija je neodoljiva. Jelo je ukusno, lagano, fino...

Kelj papučar sa lješnjacima



Nisam vidjela da li je neka od vas probala ovo jelo. Žao mi je da je to tako. Ovo je djelovalo tako privlačno i neobično da nisam imala dileme. Ne znam kako da opišem taj dojam. Nemam prikladne riječi i ne znam s čime bi ga mogla uporediti.
Ovi maleni "kupuščići" zarobljeni su u slanom tijestu od lješnjaka i vrhnja.
Nevjerovatno....nevjerovatno dobro.



DESERTI

Muffins sa nadjevom od sira



Prije par godina i ne tako davno mafini su me oduševili svojom jednostavnošću i praktičnošću. Kolačić koji je lako spakovati za školsku užinu ili za ručak na poslu. Bezbroj varijacija, slatki ili slani, čokoladni ili voćni. Tačno se sjećam kada sam ih prvi put pravila i koji su hit bili. Moji mafini od banana sa zobenim pahuljicama.
Od slatkih mafina prvo mjesto na top hit listi zauzimaju čokoladni. Andreini čokoladni sa svježim sirom, su lagani i nenaglašeno slatki.



Sigurno je da ću ove mafine praviti ponovo, ovaj put za užinu.

Prhka pita od čokolade i pira



Slike su me privukle poput magneta, a i sastojci. Morala sam probati i ovo.
Često koristim brašno od pira, a viđala sam i pahuljice. Krupicu nisam ili bolje rečeno nisam obraćala posebnu pažnju na takve proizvode jer ne kupujem ni onu pšeničnu, ali ni instant griz.

Koru sam pripremila u multipraktiku i mogu reći da u životu nisam spremila brže i jednostavnije prhku pitu. Tijesto sa ovim omjerima brašna, šećera, maslaca i jaja naprosto je bilo jedno od najboljih koje sam probala. Ispeklo se savršeno i nije bilo zbijeno i teško kao što su to obično prhka tijesta.

Za nadjev od čokolade – rajski je. A ta krupica od pira ima razlikuje se od običnog pšeničnog griza kao što se i kruh od pirovog brašna razlikuje od bijelog brašna.
Divan mi je i posip. Mada rijetko pravim prhke pite ovaj posip sa dodatkom lješnjaka ponovo ću koristiti.



Tart od jabuka

O jabuci zbog koje je počeo rat piše Andrea uz recept za jednostavni tart sa jabukama. Postavlja i pitanje o mudrosti Parisovog izbora. Da je Paris bio stariji šta bi izabrao? Da je znao šta ga čeka, ako izabere ljubav, da li bi je izabrao? Da je živio u današnjim vremenima šta bi izabrao unatoč mladosti???

Jabuke sa maslacem i šećerom na lisnatom tijestu ne može biti jednostavnije. A ko ne voli tu kombinaciju?



Japanska torta od sira



U jednom znanom nam kokošinjcu, punom ljubomornih koka ova je torta izazvala buru. Kokoši su se raskokodakale, perje je letjelo na sve strane...
Ova stara koka se mota po nekim drugim dvorištima i nije se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, pa joj nije baš sve jasno, ali nema veze (kopka je radoznalost tipična za koke).

Odavno i ja gledam ovu japansku tortu na blogovima. Pravila sam par puta torte od sira, ne mogu reći da sam svaki put bila zadovoljna, ali su bile manje ili više dobre. Sir se redovno jako osjećao i dominirao je u okusu, ali sam smatrala da tako i treba da bude.

Ova torta, me je oduševila svojim okusom i mekoćom. Jasno je zašto se naziva “cotton soft”, zaista je mekana kao pamuk. I preukusna.



Prvi komad je samo lagano posut šećerom ...

Nemojte mi zamjeriti što joj rubovi nisu savršeni, to mi je prvi i jedini pokušaj. Sigurno ću je praviti opet. A kada bi mi je neko drugi spremio odmah bi se prijavila za degustatora.





Ja sam je prelila džemom od šumskog voća. Mmmmmm....Meko poput pamuka.

KRUH I PECIVA

Meni je kruh slabost, kao i slana peciva. Naprosto nešto čemu ne mogu odoljeti. Obožavam ih. U jednom trenutku svog života odlučila sam se na život bez ugljikohidrata i skoro završila tamo gdje mi mjesto još nije. Neopisivo je teško držati dijetu bez kruha i tjestenine kada tako neodoljivo mirišu i tako privlačno izgledaju, a mogu se naći na svakom mjestu. Na one iz kućne radinosti nisam ni pomišljala. A gledala sam ih i gledala u časopisima, knjigama, na blogovima.

Sreća pa sam odustala od besmislene dijete i vratila se staroj ljubavi kruhu i pecivima.

Biscotti sa parmezanom i bijelim paprom



O moj Bože! Ovo je tako prokleto ukusno!



Mirisno, aromatično, hrskavo... Andrea, kriva si za barem jedan od dva kilograma koje sam dobila u prethodnom mjesecu. Ti i tvoja neodoljiva peciva.

Panceta chip muffins



Evo ih opet!!! Ko bi ovom mogao da odoli??? Kombinacija koja miriše i sa liste sastojaka. A tek kada se zagrize i proba.



Nakon ovih mafina punih usta smo došli do zaključka da su najbolji slani kolačići koje smo jeli u posllednje vrijeme. I oni će se naći u Tupperware posudici za užinu. A možda se koji nađe i za kolege, ako budu dobri. Razmjena dobara, mafin za Kinder Bueno.

Pita kruh



O ispravnom načinu pripreme pita kruha vode se rasprave na internetu (ali i među profesionalnim pekarima) kao da je riječ o nekom velikom umjeću. Svi se slažu da peć treba da bude vruća što je moguće bolje zagrijana. Dilema se javlja kod pripreme tijesta. Dva su tabora oni koji kažu da se koristi hladna voda, što se razlikuje od svih teorija o pripremi kruha i oni koji se zalažu za mlaku vodu.

Probala sam i jednu i drugu metodu i ne vidim bitnu razliku, kruh se uvijek napuše ako se tanko razvalja i gurne u vruću pećnicu.

Kod brze pripreme sklonija sam tradicionalnoj pripremi sa mlakom vodom, koju sam primijenila i ovaj put probajući pita kruh po Andrei. Pita se fino napuhala, ali dok sam je uslikala već je malo splasnula.

Iskreno, ne znam koja je od snimljenih fotki najgora, sve su podjednako grozne, ali pita je savršen džep za vaš omiljen sendvič.


Ovo će sad djelovati kao klasična vadiona i šuplja priča za kašnjenje u objavi utisaka, ali ću je svakako ispričati.

U petak 29. januara dobijem mail sa zadatkom čiji je rok 28. januar. Pogledam u kalendar iznad mog mega lijenog kolege, pozicionirani datum je 21. Mislim, OK...zadatak je težak ali imam još cijelih sedam dana. Cijeli taj dan sam razvlačila i polako završavala ono čemu je rok bio – JUČER i cijeli dan sam na pismima pisala da je 21-vi.

Pa s obzirom na frku u kojoj sam se našla, nadam se da ćete mi oprostiti za kašnjenje. Znam ja da ste vi dobre cure.

Također vas molim da mi oprostite ako ima mnogo tipfelera, jer nisam imala vremena da sve provjerim. Uživala sam u istraživanju Andreinog bloga, a vjerujem i vi. Ostaje mi i ona prokleto dobra francuska torta za isprobati, ovaj mjesec sam je namjerno preskočila jer je slatkiša bilo i previše, a ona je onako baš ful čokoladna.

nedjelja, siječanj 31, 2010

Šećer na kraju

Kaže se da šećer dolazi na kraju. Ako izreku shvatimo doslovno, onda to znači da se dobar objed treba završiti dobrim desertom. Ako ćemo izreku tumačiti u njenom dubljem smislu, onda bi to značilo da nakon svih muka i nedaća koje nas mogu snaći, na kraju, ipak dolazi slatka pobjeda.

Moj današnji dan bio je sladak i doslovno, ali i ispunjen slatkim zadovoljstvom. Konačno sam odgledala Julie˛&Julia. Ne samo zbog toga što me tema lično dotiče, nego je film stvarno dobar. Teško bi se mogao i naći film sa Meryl Streep koji ne bi bio dobar. Ona je naprosto genijalna i ja je obožavam. Njena transformacija u previsoku i neuglednu Juliju Child je nevjerovatna. Glas i govor također. Ako ga još niste pogledali preporučujem da odvojite tih dva sata i svakako ga pogledate. U čast filma voljela bih da za kuvarijacije odaberemo Julijin "Beef Bourguignon"

A sada o onom što je slatko, stvarno i doslovno. Slatkiši!!! Jupiii!!! Slatkiši sa sirom....

U prilog ovomjesečnoj temi igre Ajme, koliko nas je! , koju je odabrala Nada sa bloga Just good food evo i par deserta sa sirom.

Igru je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under, a ja učestvujem već ravno godinu dana. Za prvu godišnjicu tri super-duper receptića.

Kolač od palente sa sirom

Za nešto što je jednostavno kao ovaj kolač od palente sa sirom nemam baš neku priču. To je jedan od onih kolača za koje vam je potrebna samo jedna zdjela za miješanje, par sastojaka, dobro zagrijana pećnica i par dobro raspoloženih degustatora.




Sastojci:

* 300 g svježeg sira
* 300 ml kiselog vrhnja
* 4 jaja
* 100 g šećera
* prstohvat soli
* 20 g vanilin šećera
* 200 g palente
* 80 g kukuruznog brašna
* 2,5 g suhog kvasca
* 1 žličica limunove korice
* 2 žlice limunova soka

Za umak:
200 g zaleđenih višanja
50 ml soka od višanja
50 g šećera
1 žličica gusstina
1 žlica višnjevače

Priprema:

1.Umiješati sir, kiselo vrhnje i jaja, da se dobije glatka kremasta smjesa.
2.Dodati šećer, vanilin šećer, prstohvat soli i limunovu koricu i sok i dobro umiješati u smjesu.
3.Palentu pomiješati sa kukuruznim brašnom i kvascem, pa lagano umiješati u kremastu smjesu.
4.Kalup za pečenje kruha obložiti papirom za pečenje i izliti smjesu.
5.Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 45 – 50 minuta.
6.Za umak višnje posuti šećerom. Kuhati dok se šećer ne rastvori, a potom dodati sok, izuzev 1 žlice.
7.Pustiti da prokuha, a zatim dodati i gustin pomiješan sa sačuvanom žlicom soka. Kuhati dok se ne zgusne.
8.Gotov kolač preliti umakom i po želji još posuti šećerom u prahu.

The 5 minute Cheesecake in a Mug!



Ime u kaže sve. Five minutes, samo 5 minuta ste daleko od kolača. Nema veće napasti za sladokusce od kolača koji se pripremi za pet minuta. Sjetite se samo čokoladnog kolača iz mikrovalne. Bio je to veliki hit na blogovima, iako je meni bio poznat mnogo prije nego sam počela sa bloganjem. Recept se mogao naći u knjižici recepata koju sam dobila uz moju mikrovalnu.

Čokoladni kolač mi nije bio novost, tako da nisam pokazala neki entuzijazam kada se recept počeo pojavljivati na blogovima. Ali je "The 5 minute Cheesecake in a Mug" bio otkriće, barem za mene. Možda pareći oči na Foodgawker-u vidjeli ovaj recept, možda ste ga upamtile, a možda ste ga zaobišle jer se tamo može naći i mnogo ljepših fotografija. Ja sam na sličicu dodala jedno srculence, znajući da ću mu se kad-tad vratiti.

Recept sam našla na blogu Not quite Nigella. Možete pročitati njen post, a moguće je da su uz sve recepte dodani linkovi koji će vas, ako vas to zanima i dovesti do originalne varijante ovog dragulja.

Mjere sam "prevela" na naše metričke...

Sastojci:

* 60 g krem sira (Vindijina Scala-Light)
* 60 g kiselog vrhnja 12% m.m
* 45 g šećera u prahu
* 25 g umućenog jajeta (pola jajeta A klase)
* 1 žlica višanja
* 1 žlica limunova soka
* 2 piškote
* 1 žličica maslaca

Postupak:

1.U posudi za miješanje u glatku kremu umiješati sir, vrhnje, šećer u prahu i jaje. Ja sam miksala ručnim mikserom brzinom 5 na skali do 15.
2.Dodati limunov sok i voće i lagano umiješati pa uliti u šolju.
3.Staviti u mikrovalnu i na 50% jačine kuhati prvo 1 minutu. Izvaditi, malo protresti i vratiti pa kuhati dodatnih 45 sekundi. Ponovo malo protresti i vratiti u mikrovalnu još 30 sekundi.
4.Izmrviti piškote i malo ih popržiti na rastoplenom maslacu. Posuti preko krem smjese i ostaviti u hladnjak na par sati.



Ovako izgleda prije posipanja, nipošto ne dopustite da se stegne, odnosno prekuha

Ovaj "cheesecake" je vrlo ukusan, ali nije ni sličan bilo kojem kolaču od sira koji sam ja probala ili pravila Tačnije bi bilo reći da je ovo krema od sira za pet minuta.



S obzirom da ne traži ni vremena ni novca, ja vas pozivam da još danas isprobate.




Prijatno!

P.S. Miješajući ovaj krem sir, koji je lagan poput milerama, sa šećerom postalo mi je 100% jasno na što je ličila krema koju su dobile Tadeja i Nada kod Medovika.

Nugat namaz sa sirom



Ne volim se hvaliti, ali nisam ni lažno skromna. Ne volim za svoje recepte koristiti riječ "hit", ali ovaj namaz to definitivno jeste. Danas sam sama pojela pola zdjelice, nisam mogla odoljeti, niti ga ostaviti.




Nutella u domaćoj radinosti i krem sir, svježi bijeli kruh, sve ono što bi navodno trebali izbjegavati i zaobilaziti u širokom luku, ali kako?

Sastojci:

* 100 ml slatkog vrhnja
* 100 g čokolade
* 20 g maslaca
* 50 g šećera
* 75 g lješnjaka
* 200 g krem sira (Vindijina Scala light)

Priprema:

1.Lješnjake propeći na tavici, a zatim ohladiti i samljeti sa šećerom.
2.U slatko vrhnje nalomiti čokoladu i pustiti za zavre i uz miješanje pustiti da se čokolada otopi, a zatim maknuti sa štednjaka i dok je još vruće dodati maslac i umiješati.
3.Dodati mljevene lješnjake, umiješati i ostaviti da se ohladi.
4.Krem sir koji sam koristila je vrlo lagan i izgleda poput milerama i nema potrebe da ga miksam u kremu. U krem sir dodati nugat kremu i mikserom sve sjediniti.



Uzmite svjež baguette, narežite šnitice, naspite šolju mlijeka, zgrabite punu žlicu, namažite na kruh, pa onda još jednu... Prijatno!

petak, siječanj 29, 2010

Još sira, molim!

Evo još jednog posta posvećenog siru. Sir je kao temu blogerske igrice Ajme, koliko nas je! , koju je osmislila i na koju nas je prva pozvala Monsoon sa Dalmacija Down Under, odabrala Nada sa Just good food.

Razmišljala sam da li da objavim ove recepte ili ne. Nedostaje mi moj Nikon, ali na sreću nakon silnih praznika u Srbiji, koji su prolongirali dolazak aparata na servis, konačno je tamo. Očekujem ga u petak.

Drugi razlog moje hoću-neću dileme je i taj što ruku na srce, ovo nisu neki reprezentativni recepti. No, kako je ovo ipak moj blog i svojevrsni on line kulinarski dnevnik, i kako mogu imati dorih i loših dana, dobrih i loših izdanja, to ću i ove 'nako recepte pridružiti prethodno objavljenim.

Alkmaarse kaassoep ili Juha od sira iz Alkmaara



Alkmaar je jedan stari sapun iz Lusha. Obožavala sam ga i žao mi je što su ga povukli. Uvijek mi se to događa sa Lushom. Zavolim neki od njihovih prozvoda, kad imam šta da vidim, povuku ga u narednoj sezoni.

Alkmaar je i grad u Holandiji u kojem se nalazi najveća tržnica sira u zemlji. Moj sapun, naravno, ne miriše na sir (miriše na ruže) i koji je genijalni um iz vrckave ekipe i zbog čega ovom sapunu dao ime po gradu sira, ne znam...

Elem, u zamlji lala i vjetrenjača, proizvode se neki od najboljih sireva u svijetu. Hajde, samo da navedem najpoznatije i najkopiranije: Edam i Goudu. Goudu, onu staru cijele dvije godine stavljam uz bok delikatese kao što je čokolada. Od Gouda koje se mogu nabaviti u Sarajevu, najdraža mi je Old Amsterdam.

Da se vratm na juhu i recept.

Sastojci:

* 40 g maslaca
* 1 glavica luka
* 40 g brašna
* 1 l mlijeka
* 120 g zrele Goude naribane na krupno
* 40 g sira u kockicama
* ½ korijena celera
* malo vlasca
* sol
* bijeli papar

Priprema:

1.Rastopiti maslac pa dodati sitno nasjeckan luk i pržiti ga dok ne omekša.
2.Dodati i upžiti brašno dok ne poprimi zlaćanu boju, a zatim postepeno dodati mlijeko i umiješati da se ne stvor grudvice.
3.Dodati oko 60 g naribanog sira i nastaviti kuhati još desetak minuta. Povremeno promiješati.
4.U međuvremenu, očistiti korijen celera, narezati ga na sitne kockice i skuhati dok ne omekša.
5.Skuhani celer dodati u juhu zajedno sa ostatkom sira.
6.Posoliti po želji i dodati svježe mljeveni bijeli papar. Posuti vlascem i poslužiti sa tost kruhom.



Ovakva juha se u bosni naziva Pamuk čorbom, također je poznata kao Falšna kokošija juha.

I na kraju, naravno poželejt ću vam prijatno.

Pogačice sa sirom




Evo jednog recepta koji me ubija u pojam zbog totalnog odsustva kreativnosti. Nema ko nije pravio neke slične pogačice barem jednom u životu. Koke sa pedigreom u poznatom nam kokošinjcu dobiti će mali milion mljackanja i poklon do patosa. Ostale kokice u najboljem slučaju proći će neopaženo, a mogu i stradati ako nekome baš u tom trenutku padne na pamet da je to tisućiti recept za pogačice u kokošinjcu.


Evo kako sam ih ja radila. Garantujem da su dobre, ali i vjerujem da su sve moguće varijacije na istu temu dobre, jer ja još ne vidjeh pogačica grickalica koje mi se ne bi dopale.

Sastojci:

* 300 g brašna
* ½ žličice soli
* 10 g svježeg kvasca
* 150 g maslaca
* 100 ml mlijeka
* 1 žumance
* 1 bjelance
* 150 g naribanog tvrdog sira
* kim u zrnu za posipanje

Priprema:

1.U malkom mlijeku rastopiti kvasac i ostaviti da naraste.
2.Sipati mješavinu sa kvascem u posudu za miješanje dodati brašno i sol. Pomiješati kuhačom da brašno upije mlijeko, a potom ostaviti da stoji 10-15 minuta.
3.Potom dodati 80 g rastopljenog maslaca i žumance pa izraditi glatko i meko tijesto. Pokriti krpom i ostaviti na toplom oko pola sata.
4.Razdvojiti na 6 loptica i svaku malo razvaljati. Složiti jednu na drugu, premazujući svaku ostatkom rastopljenog maslaca.
5.Razvaljati tijesto u pravokutni oblik i složiti poput koverte. Preklapati tijesto na isti način još tri puta, pa i više dok vam ne dosadi.
6.Ostaviti u hladnjaku sat vremena, a u međuvremenu zagrijati pećnicu na 180 stepeni i naribati sir.
7.Ohlađeno tijesto razvaljati u pravokutnik debljine oko 3 milimetra. Posuti naribanim sirom i zarolati.
8.Rezati na pogačice širine 1 centimatar i poslagati na pleh obložen pek papirom. Premazati bjelancetom i posuti kimom.
9.Ostaviti da stoje pokrivene još 15 minuta, a zatim peći u zagrijanoj pećnici oko 30 minuta, odnosno dok ne dobiju zlatnu boju.



Ove pogačice su jednako dobre, koliko su i nemaštovite. Odlično idu uz pivo, a pivo uz Severinu Ja samo pjevam.

ponedjeljak, siječanj 25, 2010

Moja grčka zakuska

Moja veza sa feta sirom počela je u avgustu 1992. godine, kada smo u ratnom Sarajevu primili prvi paket humanitarne pomoći UNHCR-a. Osim “lunch” paketa američke vojske, pilećeg nareska od 250 g, goveđe paštete od 335 g, nešto sitno ulja, šećera, brašna i suhog kvasca dovoljno da pečemo kruh do kraja života, paketić je sadržao i 250 g feta sira po osobi.

Istina, bila je to danska, a ne grčka feta, ali nije bitno... U to vrijeme bila je to savršena delicija, rezali smo je tanko i jeli po malo. Kasnije je feta dolazila sve rijeđe, ali se zato sve više mogla naći na pijacama po nečuvenim cijenama od 20 maraka za 500 grama. Danas gledamo na otimače humanitarne pomoći na Haitiju kao na neke egzotične divljake, iako smo istu situaciju, manje egzotičnu, imali ovdje prije jedva nekih 15-tak godina. Iako moja prva sjećanja na feta sir nisu osobito lijepa, iako sam je upoznala u najgorim danima života, jednom započeta veza ostala je i danas čvrsta.

Za temu blogerske igre Ajme, koliko nas je! , koju je otpočela Monsoon sa Dalmacija Down Under, Nada sa Just good food odabrala je sir.


S obzirom da sireva ima na stotine i da se mogu svrstati u nekih desetak grupa, odlučila sam da svoje radove na temu podjelim prema vrstama sira. Tema ovog posta je feta.



Grčka salata na moj način

Prvo na što pomislim na pomen grčke feta je salata. Prava grčka seljačka salata. Puno zrele rajčice, osvježavajućih krastavica, nešto crnih maslina, kuhana jaja, inćuni i feta ljeti je najjednostavniji i najbrži lagani obrok.




Moram reći da nemam neke određene mjere i stavljam onoliko rajčica i krastavica koliko se nađe u hladnjaku. Te “otprilike” mjere za jednu osobu dajem u ovom receptu:

Sastojci:

• 2 rajčice srednje veličine
• 1 veći krastavac
• 1 kuhano jaje
• ½ glavice ljubičastog luka
• ½ glavice zelene salate
• 125 g feta sira
• 5-6 otkoštenih i odgorčenih crnih maslina
• 1 – 2 fileta slanih inćuna
• 1 žlica maslinova ulja
• 1 žlica vinskog ocata
• sol
• svježe mljeveni papar

Priprema:

1. Oprati i narezati povrće. Masline prepoloviti. Kuhano jaje narezati na četvrtine. Fetu namrviti.
2. Zelenoj salati dodati rajčicu, krastavce, luk. Dodati ulje i ocat pa izmješati.
3. U salatu dodati jaje, masline, ićune i fetu. Posoliti i popapriti. Ostaviti u hladnjak na sat vremena i poslužiti hladno.

Zapečena feta sa ružmarinom i medom od ružmarina



Ne znam kako vi, ali ja sam od djetinjstva sa slatko-slanim okusom na ti. Dopadaju mi se kombinacije sira sa čokoladom, sira sa pekmezom, sira sa medom. Jedna od takvih, meni neodoljivih poslastica, je zapečena feta sa medom i ružmarinom.

Sastojci:

• 500 g feta sira
• 4 žlice maslinova ulja
• 4 žličice meda od ružmarina
• par gramnčica ružmarina
• pita kruh za serviraje (preporuka od srca)

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 200 stepeni. Izrezati od aluminijske folije 4 kvadrata 15X15 centimetara.
2. Fetu narezati na 4 debela komada oko 125 g svaki. Postaviti sir na foliju, dodati maslinovo ulje i po grančicu ružmarina.
3. Staviti u zagrijanu pećnicu i peći oko 15 minuta. Izvaditi i dodati med od ružmarina.
4. Uključiti gornji grijač u pećnici, a rešetku postaviti u gornjoj trećini. Zapeći još 5-6 minuta.
5. Služiti u pita kruhu sa namazom od tapenade ili solo sa malo limuna.

Pečeni luk sa nadjevom od feta sira




Volim dolme na sve načine. Dok sirov luk ne podnosim (godine su učinile svoje) pečen volim, a u kuhanim jelima mi je neizostavan. Recept sam pronašla na BBC Good Food, internetskoj stranici koju posjećujem barem jednom sedmično.

Recept prenosim u originalu, a ja sam orahe zamijenila bademima, oraha nisam imala i bila je nedjelja, bila sam u trenirci sa kosom svezanom u rep, bez trunčice šminke i nije mi se dalo posebno izlaziti. Također, svježu majčinu dušicu zamijenila sam sušenom.

Svaki put kada bih uzela zalogaj i u nadjevu koji se topi u ustima osjetila komadić nečega hrskavog pitala bih se“ koji je sad ovo vrag?” – bademi, naravno. Nemojte ih izostaviti...

Sastojci:

• 2 glavice luka
• 2 žlice maslinova ulja
• 200 g feta sira
• 50 g krušnih mrvica
• 1 crvena čili papričica
• 6 malih sušenih rajčica u maslinovom ulju
• veliki prstohvat majčine dušice
• 2 žlice sjeckanog peršina
• 50 g nasjeckanih oraha (badema)
• 1 tučeno jaje
• sol
• papar

Priprema:

1. Kod pripreme sam ostavila cijele glavice luka i pripremila ih kao za bosansku sogan dolmu. Iz tog razloga ću prvi korak u postupku opisati onako kako sam uradila.
2. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni. Usitniti sir i nasjeckati sušenu rajčicu. Papričicu prerezati, očistiti od sjemenčica i sittno nasjeckati.
3. Luk oljuštiti i izdubiti sredinu ostavljajući 2-3 sloja ljuske. U vatrostalnu posudu staviti luk, sa malo vode. Glavice premazati sa malo maslinova ulja. Pokriti alu folijom i staviti da se peče oko 45 minuta.
4. Za vrijeme pečenja pripremiti nadjev. Zagrijati ostatak maslinova ulja u tavi i dodati nasjeckanu sredinu iz izdubljenog luka. Pržiti uz povremeno miješanje oko 10 minuta dok luk ne dobije smeđu koricu, a zatim maknuti sa štednjaka i ostaviti da se ohladi.
5. Izmiješati ohlađeni luk sa polovinom feta sira, usitnjenim orasima (bademima)krušnim mrvicama, čili papričicom, sušenom rajčicom, jajetom. Dodati začine i sve dobro pomiješati.
6. Izvaditi luk iz pećnice, malo ohladiti i napuniti smjesom. Po vrhu rasporediti ostatak sira i majčine dušice.
7. Temperaturu pečenja povećati na 200 stepeni i vratititi nadjeveni luk. Peći još 20-25 minuta.



Prijatno!

utorak, siječanj 19, 2010

Mozzarella ili imaju li bivolice rogove?

Ponekad stvarno nemam inspiracije za priču. Kada sam započela sa pisanjem bloga zamišljala sam ga poput dnevnika u kojem ću se osvrnuti na aktuelnosti u društvu, na odgledane filmove i pročitane knjige i sve to povezati sa receptima. No malo mi se toga dešava u životu, utonula sam u sivilo dosadne svakodnevnice i naprosto nemam o čemu pisati. Televiziju, izuzev Dnevnika, Potrošačkog koda i Otvorenog ne gledam. Posljednja knjiga koju sam pročitala je Basne o komunizmu Slavenke Drakulić (preporučujem), a film do kraja nisam odgledala mjesecima. Najavila sam se za Julie&Julia i nadam se da ću ga odgledati preko vikenda.

Mozzarella ili neodoljivi končići rastopljenog sira



Šta da kažem o siru mozzarella, jer će ovaj post biti posvećen receptima u kojim je mozzarella glavni sastojak? Sir je kao temu zaAjme, koliko nas je! blogersku igricu koju je pokrenulaMonsoon sa bloga Dalmacija down Under, odabrala naša domaćica Nada sa bloga Just good food.
Ja sam veliki ljubitelj delikatesnih sireva, a mozzarella mi nikako ne spada u tu kategoriju. Koristim je u pizzi ili salati i tu se moja kreativna upotreba mozzarelle i završava. Naša igrica je bila povod da je isprobam i u nekim drugim kombinacijama.

Mozzarella in Carozza

Karoca gre, karoca gre
kroz vrime ća je prošlo
kroz sunce i kroz lad
di cva san i frajava
a ko zna di san sad

Karoca gre, karoca gre
od snova i od zvizda
ća uvik ce mi sjat
dok glas će pustih dana
u vitru mene zvat
karoca gre, gre, gre
neka gre

***
U bandire puše vitar
ona nosi moja lita
karoca gre
i na sve se ona vrati
ona leti, neće stati,
gre, karoca gre.


Karoca gre, pjevao je Oliver Dragojević na jednom Splitskom festivalu. Niti sam znala šta je karoca, niti sam tada, sada već davne 80-i neke, razumjela poruku stihova, ali mi se ta karoca uvijek negdje vrtila u uhu ili glavi.
U karocu iliti kočiju, smjestile su se debele šnite mozzarelle i nastade tako omiljeni mi oblik prženica.



Potrebno:

• 8 šnita bijelog kruha
• 400 g mozzarelle
• 2 jaja
• 200-250 ml mlijeka
• malo suhog ružmarina
• sol
• ulje za prženje + malo maslaca

Priprema:

1. Narezati kruh na šnite debljine 1 centimetar. Mozzarellu narezati na šnite debljine 2-3 milimetra. Između dvije šnite kruha smjestiti mozzarellu.
2. Pomiješati jaja i mlijeko. Dodati malo ružmarina i sol. Namočiti sendviče sa sirom u jaja i mlijeko.
3. Zagrijati ulje, a zatim mu dodati i komadić maslaca. Kada se maslac počne topiti dodati sendviče sa sirom i pržiti ih sa obje strane po 2-3 minute, odnosno dok ne dobiju zlatno žutu boju.



I eto vam omiljenog dječijeg obroka, prijatno!

Rižoto sa rajčicom i svježom mozzarellom

Ubija me ovaj nedostatak riječi. OK, onda samo recept za stvarno ukusan rižoto.



Sastojci:

• 3 – 4 žlice maslinova ulja
• 200 g riže
• 400 g pelata iz konzerve
• 100 g luka
• 2 češnja češnjaka
• 500 ml povrtnog temeljca
• 125 ml bijelog vina
• sol
• svježe mljeveni papar
• sjeckani svježi peršin
• 2 žlice permazana
• 125 g mozzarelle

Priprema:

1. Na zagrijano maslinovo ulje dodati sitno nasjeckan ili nariban luk i pržiti ga dok ne omekša, a potom dodati protisnuti češnjak, pa još kratko pržiti dok češnjak ne zamiriše.
2. Dodati rižu i pustiti da zrna upiju masnoću, a zatim dodati rajčicu i temeljac. Kuhati dok ne počne da vri, a zatim smanjiti jačinu vatre i kuhati 20-tak minuta da riža upije tekućinu.
3. Dodati vino i pustit da proključa, maknuti sa štednjaka i dodati parmezan.
4. Podijeliti na četiri porcije i u svaku dodati nasjeckan peršin i mozzarellu.

Lasagne Casa di Cooketa (ili Ko je pustio Garfielda u moju kuhinju?)

Odakle sada da počnem, od početka priče o lazanjama ili od kraja i mog point and shoot aparata koji ne dozvoljava nikakva podešavanja pa su gljive dobile nijansu zelene kao da se radi o zelenoj pupavki?




Dobro, počet ću sa onim što će završiti brže – dakle moj aparat. Molim vas da mi oprostite jer su nedopustivo loše, ali kako uslikati lazanje koje vam se smiju sa stola u sedam navečer? I mirišu i pozivaju vas, a vama se tresu ruke i svaka naredna slika je lošija od one prethodno snimljene. Polako gubite živce i kažete DOSTA!

A sada natrag na početak priče o lazanjama.



Otkada je svijeta i vijeka, otkada je škola i razreda svaki je imao jednu lažljivu hvalisavicu. Te su što stvarno, što u mašti sve prve probale (i pri tome ne mislim na ONO). Prva u školi lazanje je probala Aida V. Pričala nam je o njima kao što bi danas, u poznim tridesetim, pričala o nekoj dekadentnoj deliciji koju je probala u restoranu sa tri Micheline zvjezdice. Ovu tričariju pamtim po tome što smo je dobro otračale nakon što je otišla iz društva :-)

Nešto kasnije, bila sam sedmi ili osmi, kada se kod nas počeo prikazivati crtić o mačku Garfieldu, najpoznatijem obožavatelju lazanja. Mislim da sam u tom crtiću i prije nego u nekom časopisu vidjela lazanje. Prve sam probala kada sam počela izlaziti u grad, a to je bilo već u gimnaziji. Hmmm...Moram reći da sam bila razočarana. Nisu bile ni blizu onoga što sam očekivala. Šta je to? Obična tjestenina sa bolonjeze umakom, a tjesteninu sa mesom jela sam još u vrtiću i nikada me nije posebno privlačila.

Kada, a ne baš često, pripremam lazanje to su neke vegetarijanske. Špinat, glive, sir je moja omiljena kombinacija, a najneobičnije su mi sa crvenom lećom koja glumi meso.

Ovdje sam napravila sir-sir lazanje sa mozzarellom i kačkavaljem (pravim), gljivama i slasnim umakom od rajčice. I to dva puta za redom. Prvi put sa zelenim listovima lazanja, a te su i na dnevnom svjetlu zbog te ogavne boje djelovala neprivlačno, pa se ne nađoše da prikažu moje kulinarske sposobnosti i fotografske nesposobnosti.

Sastojci:

• 16 listova za lasagne (nema boljih od Barille)
• 450 g mozzarelle
• 250 g kačkavalja
• 400 g šampinjona
• 20 g maslaca
• 500 g pelata iz konzerve
• 1 mala glavica luka
• 40 ml maslinova ulja
• žličica bosiljka

Priprema:

1. Skuhati listove lazanja prema uputama, isprati hladnom vodom i ako ne kuahate list po list, razdvojiti.
2. Mozzarellu narezati na kolutove, a kačkavalj pokušajte naribati.
3. Za umak od rajčice na maslinovom ulju popržiti luk dok ne omekša, dodati rajčicu i pirjati dok se ne zgusne, oko 15 – 20 minuta. Dodati sol, bosiljak i svježe mljeveni papar. Ostaviti da se ohladi.
4. Gljive narezati na lisdtiće, a sitnije samo prepoloviti. Rastopiti maslac i dodati očišćene i narezane šampinjone. Pirjati dok ne omekšaju.
5. U četvrtastu vatrostalnu posudu složiti red listova lazanja, pokriti dijelom umaka, dijelom mozzarelle, trećinom šampinjona i pospite trećinom naribanog sira. Složite još jedan sloj tjestenine i nastavite redati po istom redoslijedu. Završite listovima lazanja, a za kraj ostavite još malo umaka i mozzarelle.
6. Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 20 minuta.




Have a big tasty meal and enjoy!

nedjelja, siječanj 10, 2010

Sir, vrhnje i naše kumice

Eh, da sir...Sir je tema januarskog kruga blogerske igre Ajme, koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under. Domaćica nam je Nada sa bloga Just Good Food.

Kao i obično u ovoj blogerskoj igri svaka tema me može nadahnuti, podstaknuti moju maštu, pobuditi moj interes da iz kuharica, sveščica ili sjećanja izvučem neke recepte i prikažem ih vama, drage moje prijateljice.

Kao što ste ranije mogle pročitati prije par dana moj Nikon je prestao raditi i u petak sam ga predala na servis i do popravka slikam starim aparatićem, a taman sam se počela navikavati da sama podešavam ono što sa skromnim znanjem mogu na zaista izvrsnom aparatu koji ću valjda skužiti za jedno 2-3 godine...

Kao i kod jabuka, namjeravam svoje radove podijeliti po grupama, odnosno po vrstama sira. Nadam se da ću bez posljedica po liniju preživjeti ovu najmasniju temu do sada.

Svježi ili “mladi” sir...



Prije rata (sve moje vremenske odrednice su prije rata, poslije rata, a zapravo se radi da sam ja prije rata bila u domaćinstvu sa roditeljima i da sam se osamostalila nakon rata)moja mama sir uvijek je sir nabavljala na tržnici. Imala je svoju ženu, malu ženicu iz okoline Visokog. Kriterij kod odabira bila je čistoća njene kecelje, marame i ruku. Ta je ženica imala bijele ručice, uredne nokte i bijelo lice. Vjerovatno je bila i vrlo mlada, otprilike kao i moja mama, mada se meni zbog marame koju je nosila činilo da je stara nana. Mama nikako nije voljela da sir nabavlja tata. Tati je, zapravo bilo potpuno nevažno gdje će kupiti sir, jer sir je samo SIR. Na mamin užas tata je sir kupovao i kod muškaraca. Mama je taj sir posebno odvajala, a meni i sestri bi ga tako ogadila da mu nismo prilazile. I danas moja mama nabavlja sir na tržnici. Uvjeti su se u ovih dvadeset i više godina promijenili, ali još uvijek u centralnom dijelu sarajevske tržnice Markale su stolovi sa mliječnim proizvodima koje donose individualni proizvođači iz okoline. Vage su im digitalne, imaju istaknutu firmu izdaju račun i plaćaju PDV. Istini za volju ne nose hirurške rukavice.

Naše “žene” u Zagrebu fino nazivaju kumicama. I na ulazu na tržnicu Dolac, postavili su skulpturu u spomen na njih. Nisam euroskeptik i pozdravljam ulazak u EU svih naših državica, a Hrvatska već čući pred vratima svete Unije i samo što još nije puštena unutra, ali se pitam šta će biti sa kumicama i ženama koje prodaju po našim tržnicama. Da li će morati svoje proizvode prethodno izvagati u upakirati u ambalažu. Kako će kupci obilazeći štandove sa robom moći probati sir, kajmak, vrhnje, pršut, sudžuk, suho meso? Neće moći, to se u civiliziranom svijetu ne proba, kupi, plati i nosi njihov je moto, a ako roba nije dobrog kvaliteta i nije u skladu sa deklaracijom izvolite uložiti reklamaciju.... Taman posla!

Ja svježi sir nabavljam u supermarketu i biram onaj od obranog mlijeka, 20% suhe tvari i do 6% m.m. u suhoj tvari, matematika iz drugog osnovne → 1,2 g masti u 100 g sira. Pri tome ja vjerujem da roba odgovara deklaraciji. Mama mi, naravno, kaže da je sir koji kupujem obična “voda”...

I recepti...

Omak ili topa (i posuđe Metalac)



Moja majka othranila je svoje 5 djece na siru, kajmaku i mlijeku. Jedno od tih jednostavnih jela, kojih se sjećam je omak. To je jedno od onih jela bez recepta, otprilike, prema vlastotom ukusu...

Sastojci (po osobi):

• 150 – 200 ml mlijeka
• 200 g sira
• 10 g masla
• Sol
• tava iz Metalca

Priprema:

1. Sir posoliti po želji.
2. U tavi zagrijati mlijeko sa maslom pa dodati i malo umiješati sir.

Sve ove radnje u vezi sa pripremom potrebno je radi autentičnosti raditi u tavi iz Metalca. Ove godine vidjela sam neodoljivo slatko posuđe u retro stilu. Znate one plave ili crvene šerpice sa tačkicama koje su naše bake imale u kredencu? E, baš takve...

U decembru sam prisustvovala finansijskom seminaru u organizaciji Adizes instituta. Predavači su bili iz Srbije, a kao primjer za analizu dali su nam Metalac. U mrtvilu naših proizvodnih firmi, u konkurenciji bilo jeftinog kineskog smeća ili bezobrazno skupog Zeptera, Metalac se uspio izvući i pronaći svoje mjesto na tržištu, a moje su srce pogodili svojim divnim retro šerpicama. Toliko o Metalcu.



... a o omaku ili topi, još malo domaćeg kruha i prijatno!

Uštipci od sira



Nekada je vladalo pravilo “zdravo debelo.” Buco sa sira je za moju majku bio taman kako treba “zdravo debeo.” Ja naravno nisam bila debelo dijete, a kako sam se sve do šeste godine mučila sa krajnicima i bila velika maza kada se radi o hrani bila sam mršavica i majka je znala reći da mi je salo kosti istjeralo. Grdila je moju mamu što me ne hrani dobro (tj. po njenim mjerilima DOBRO). Kada bi joj došla u posjetu kuhala je i spremala da bi mogla nahraniti desetero gladnih, a ne mene jednu.

Za doručak bi to bili uštipci, a one sa svježim sirom sam najviše voljela. Bili su tako mirisni, mekani. Bilo je to i vrijeme u kojem nisam vodila računa o masnoćama u hrani, pa sam ih jela bezbrižno (i to sa domaćim mileramom sa tržnice) dok ne bi pukla...

Sastojci:

• 250 g sira
• 250 g – 300 g brašna
• 10 g svježeg kvasca
• 100 ml mlijeka
• 1 jaje
• ulje za prženje

Postupak:

1. Rastvorite svježi kvasac u mlakom mlijeku i ostavite da naraste.
2. U brašno dodajte kvasac, pomiješajte pa dodajte jaje i sol. Napravite glatku smjesu bez grudvca.
3. Ocijedite i namrvite sir, pa ga umiješajte u tijesto. Pokrijte i osatvite na toplom oko 30 minuta.
4. Zagrijte ulje u tavi. Žlicom vadite tijesto iz posude i stavljajte ga na vruće ulje. Pržite sa obje strane dok ne dobije zlatno žutu boju.

Uštipke servirajte uz zelenu salatu začinjenu maslinovim uljem i acetto balsamicom. Pojedite salate u neograničenoj količini, a uzmite jedan uštipak.

Prijatno!