srijeda, rujna 29, 2010

O relativnosti vremena i desertu za kraj - Đir po Mediteranu

Za početak današnjeg mog posta evo jednog vica (istina prilično glupog) o relativnosti:

U raju je bilo toliko dosadno da se pobožni Pero otišao požaliti samom Bogu.
"Kako je moguće, da se u raju ovako dosađujemo?"
"Možda zbog toga", kaže mu Bog, "što ja nemam pojma o vremenu. Za mene su vidiš, hiljadu godina kao minuta."
"Ah! A hiljadu dolara?"
"Ma sitnica, možda kao deset centi..."
"Dobro, posudi mi onda hiljadu dolara, Gospode."
"Hoću", reče Bog, "pričekaj samo minutu da ih donesem."

Često nam se kaže kako je sve relativno i kako zavisi od percepcije. Ono što je meni lijepo, ne mora biti lijepo i drugome. Ono što je nekome duhovito, meni može biti glupo. Nekome je dan dug i ne zna kuda bi sa samim sobom, meni je svaki prekratak. Okrenem se i opet taj petak. Od petka do petka prolaze mi godine u iščekivanju vikenda. Mislim da u svom životu jedino u vrtiću nisam marila za to da li je utorak (omrženi dan – I još jedan utorak, ne to ne mogu da podnesem/taj dan je baksuzan/zar nije dosta što je jesen/ Utorke mrzim... ) ili je petak.

Mislim da ćete se APSOLUTNO svi složiti da je vrijeme relativno i da sve što je lijepo kratko traje. Tako i odmori. Nakon tri sedmice ljenčarenja, dugih, ugodnih šetnji i igara sa obitelji, kratkog kupanja i još kraćeg sunčanja na moru, druženja sa prijateljima i svega ostalog što radima na odmoru, mogu reći da je gotovo i da je trajalo prekratko. Evo me opet u punom pogonu, već u prvoj sedmici rastrganoj na svim frontovima u burnim događajima u firmi koja od sutra starta sa SAP-om. Ovdje se taj događaj očekuje kao smak svijeta ili barem kao cjelodnevno pomračenje sunca.

Često se kaže i da desert dolazi na kraju. Ovo ne važi za mene. Meni je desert samostalan obrok, potpuno za sebe, niti želim kvariti dobar ručak nečim slatkim, niti želim kušati desert nakon što su mi osjetila još uvijek zaokupljena drugim okusima. Međutim, iako ne važi za mene, ja ću ispoštovati tradicionalna mišljenja i uvriježene stavove i za kraj Đira po Mediteranu, kao i za kraj mog odmora počastiti vas nekim od finih delicija koje se mogu povezati sa Mediteranom.

Voljela bih da isprobate nešto od sljedećeg....

Sladoled od limuna (Gelato al limone)



Super jednostavni “đelato” ili sladač od limuna. Lagan, kiselkast i superosvježavajući. Kada biste me pitali koji mi je sladoled najdraži, bez dvoumljenja bih rekla da su to sladoledi od limuna, limete ili narandže. Meni su ti citrusi u ledenim desertima neodoljivi, prekrasni. S druge strane uopšte ne volim sladoled od čokolade i kada je o njemu riječ, ne znam da li više žalim za upropaštenom čokoladom ili upropaštenim nečim što bi se trebalo zvati “osvježenje”.
Ali zato sladoled od limuna, za takvo osvježenje sam uvijek spremna.

Uvijek pripremam ovakav sladoled od limuna, koji nema kremu kao bazu, pa faktički i nije pravi sladoled, ali je ako ga isprobate na dobrom putu da zaigra i kod vas na top listi omiljenih osvježavajućih deserta.

Sastojci:

• Sok 3 limuna
• Nastrugana korica 1 limuna
• 100 g šećera
• 250 ml slatkog vrhnja
• 250 ml jogurta

Priprema:

1. Nastrugati koricu sa pola limuna, a od druge polovine narezati trakice.
2. Iscijediti sok iz tri limuna, istući slatko vrhnje do pola, a zatim dodati šećer, jogurt, limunov sok i naribanu koricu i sve zajedno istući do kraja.
3. Staviti posudu u zamrzivač i čekati dok se ne zaledi, uz to da ga par puta malo pomiješate.
4. Servirati ukrašeno tarkicama, koje po želji možete malo prethodno prokuhati sa šećerom i malo vode.


Mada je ljeto minulo, osvježite se...

Sorbeto al limone (na neki način)

Još više od sladoleda od limuna volim sorbeto. Pjenušavi, super osvježavajući, ledeni sorbeto mi je neodoljiv. Mada su moje navike takve da prazne kalorije izbjegavam gdjegod to mogu, ovim iz sorbeta ne mogu odoljeti. Ubrajam ga u “pero laku” kategoriju kada je riječ o desertima i opraštam sebi grijeh kada se taj grijeh zove - SORBETO.




Mada se pravi sorbeto pravi od soka, pjenušca i leda i mada nije tako šik i profinjeno i ovo je za mene savršeno osvježenje.


...pjenušavo, savršeno rashlađenje za ljetne vreline.

Sastojci (1 osoba):

• 2 kugle sladoleda od limuna (onog gore)
• 125 ml pjenušavog vina

Priprema:

1. Izmiksajte sladoled sa pjenušcem u zatvorenoj posudi multipraktika. Ostavite u hladnjak da se voma dobro rashladi.
2. Prije serviranja čaše ostavite u hladnjaku na 15-tak minuta, a zatim servirajte ledeno hladan sorbeto.


I uživajte!

Granita di cocomero (ili granita od lubenice)

Sicilijanci su zaslužni za širenje popularnosti granite po Italiji, koju su kao i sorbeto naučili pripravljati od Arapa. Za razliku od sorbeta koji je potpuno glatke strukture bez mrvica ili grudvica voća, granite su upravo zrnaste. Osim toga, iako sorbeto pojmovno više podsjeća na arapsko šerbe sa šerbetm, za razliku od granite nema nikakvu vezu. Granita, dapače, jeste šerbe onakvo kakvo smo mi u Bosni upoznali preko Turaka.

Od sveg voća na svijetu, lubenica mi se čini kao najbolje za pripremu granita. Eventualno bi u obzir uzela breskve ili maline, a jagoda bi mi bilo žao. Nisam neki ljubitelj lubenice i nikada je ne jedem onako kako je jedu u našim domaćim filmovima. Ako je jedem narežem je na kockice i poslužim kao voćnu salatu sa bijelim grožđem jer volim tu kombinaciju boja. U graniti, međutim, lubenica mi je sjajna, tako ledena i naprosto divna.



Iskoristite s toga ovih par dana dok se lubenice još mogu naći i isprobajte ovo jer vrijedi.

Sastojci:
• 1 kg sočne lubenice
• 250 g šećera
• sok 1 limuna
• 125 ml vode
• 1 žličica vodice cvijeta narandže
• ½ žličice cimeta
Priprema:
1. Lubenicu očistiti od koštica i narezati na kockice.
2. Prokuhati vodu sa šećerom i kada se količina reducira na pola, maknuti sa štednjaka i ohladiti. Dodati malo cimeta.
3. U zatvorenoj posudi multipraktika izmiksati lubenicu, sirup, vodicu cvijeta narandže i sok jednog limuna.
4. Prebaciti u posudu koju možete staviti u zamrzivač. Staviti u zamrzivač na par sati, a u toku leđenja više puta promješati tako da se led razbije u sitnije komade.


Tako ledeno osvježenje za vrući ljetni dan, prijatno!

Granitu sam isprobala i sa čajem od jasmina i mogu vam je preporučiti kao nešto sasvim posebno, nevjerovatno mirisno.

Flan de naranja



Aroma gorke narandže iz Seville daje ovom flanu sasvim poseban okus, s toga ukoliko želite pravu stvar, dodajte par kapi arome gorke narandže. Nećete pogriješiti ni ostavite li samo slatke narandže. Flan je u oba slučaja izvrstan desert za lijeno nedjeno popodne.

Sastojci:

• sok 4 narandže
• 1 žličica naribane korice narandže
• 5 kapi arome gorke narandže (francuski proizvođač Vahine)
• 200 g šećera
• 5 jaja
• 2 žlice vode

Priprema:

1. Rastopite 80 g šećera sa 1-2 žlice vode i napravite karamel.
2. Izmiksati 5 jaja sa 120 g šećera dok smjesa ne postane sasvim svijetla. Dodajte sok, aromu i koricu.
3. Karamelom obložite 4 manje posudice za sufle i izlijte smjesu od jaja i šećera.
4. U dublju tepsiju naspite vruće vode do polovine visine posudica za flan. Pecite u pećnici zagrijanoj na 160 stepeni oko 45-50 minuta.
5. Ohladite i okrenite na desertne tanjuriće.


Prijatno!

Moram vam priznati, premda mi se okus ovog flana veoma dopao, izgled me je razočarao. Napravila sam dvije greške, a nisam ih imala vremena popravljati i uslikati "popravni". Prvo sud u kojem sam je pekla je bio prevelik, pa je flan prenizak i drugo trebala sam napraviti puno tamniji karamel da bi bila uočljiva razlika (ili sam barem trebala ušminkati situaciju tako što ću naknadno pečen flan preliti karamelom).

Medene breskve nadjevene bademima



Breskve su savršeno lijepe sam po sebi. Nježne i prekrasne boje, mirisne, sočne. Kada zagrizete takvu savršenu breskvicu njezin sok vam se cijedi niz bradu i onda taj sok morate polizati.

Desi se da poneka beskva ne bude tako super slatka, mekana i sočna, alineće propasti ako je iskoristite za ovaj prekrasni desert.

Sastojci:

• 2 breskve
• 100 g mljevenih badema
• 50 g šećera
• 2 žlice meda
• 1 bjelance
• malo maslaca za pekač

Priprema:

1. Breskve prepoloviti i malo izdubiti sredinu.
2. Polovinu mljevenih badema pomiješati sa šećerom i još jednom samljeti. Dodati ostatak badema, med i lagano umućeno bjelance. Napuniti breskve ovim smjesom.
3. Lagano premazati maslacem malu vatrostalnu posudu, poredati breskve i peći u pećnici zagrijanoj na 160 stepeni oko 20 minuta.


Možete poslužiti sa rastopljenom čokoladom. Prijatno!

Ovo je bilo toliko krasno da ih nisam uslikala presječene. Mmmmmmmmm....

Baghrir - marokanske slatke palačinke



Ako slatko dolazi na kraju, onda najslađe dolazi na samom kraju. Za kraj današnjeg posta o slatkišima koji se mogu susresti u raznim mediteranskim zemljama ostavila sam najslađe – prekrasne marokanske palačninke. Nazivaju se baghrir, jedu se širom Maroka kao posebna poslastica, nadjevene datulama, suhim smokvama, orasima ili samo sa maslom i medom. Daju ih mladim majkama za poticanje mlijeka.

Ne znam da li imate bebicu u kući, pa da vam ovo posebno preporučim, ali preporuka za sve ljubitelje slatkog ostaje.



Sastojci:

• 1 jaje
• 250 g fine pšenične krupice
• 2 g suhog kvasca
• ½ žličice soli
• 1 žličica šećera
• 500 ml toplog mlijeka
• 80 g čistog masla
• 80 g meda
• maslac za pečenje palačinaka

Priprema:

1. Umiješati sol i šećer u brašnu. Posuti kvasac po površini. Dodati toplo mlijeko i napraviti glatko tekuće tijesto bez mrvica.
2. Ostaviti da tijesto “odmara” oko pola sata. Rastopiti maslac i držati ga na toplom mjestu za vrijeme pečenja.
3. Tavu za palačinke premazati rastopljenim maslacem, izliti tijesto i peći palačinak sa obje strane oko 2 minuta.
4. Rastopiti maslo i med i ovom smjesom bogato preliti palačinke.


Savršeno slatko i naprosto neodoljivo. Ovaj komadić završio mi je u ustima i tako je njam...Prijatno!

Ove palačinke su ljepše kada su malene. Trebale bi imati puno krasnih rupica koje bi upile ovaj slatki preliv.

Nadam se da vam je na mom gastronomskom putovanju Mediteranom bilo ugodno. Vrijeme je da se zaplovi nekim drugim vodama i da se krene na druga putovanja. Do tada vas sve lijepo pozdravljam.

nedjelja, rujna 26, 2010

Kristofore, crni sine!

Kada je Christophor Columbo 1491. godine, nagovarao španjolsku kraljicu Isabellu da financira njegov put preko Atlantskog oceana, nadao se da će pronaći zapadni put do Indije. Polazeći od činjenice da je Zemlja okrugla, ali i netačne Ptolomejeve procjene o veličini naše planete, kada je naišao na otoke u Karipskom moru povjerovao je da su to vanjski otoci Azije. Čak ni na narednim svojim putovanjima nesretni Columbo nije shvatio da je otkrio novi kontinent – Ameriku. Da je nije otkrio Columbo, otkrio bi je neko drugi, prije ili kasnije...

No zašto sam uopšte započela priču o otkriću Amerike? Zato što nam je sa svog putovanja na novi kontinent Columbo donio i mnoštvo novih namirnica. Najznačajnije su nesumnjivo krumpir i kukuruz (ali i nesretni duhan, grrrrr....).

Upravo je kukuruz kao temu blogerske igre Ajme koliko nas je!, odabrala Mihaela. Igru je još davno pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under i broj učesnika raste iz mjeseca u mjesec, a ja se nadam da sve ovo neće pretjerano umoriti mladu mamicu, našu Mihaelu.

Iako je u Evropu došao sa Columbom u naše krajeve došao je tek u 17. vijeku. Premda ga najčešće jedemo kao palentu ili krajem ljeta kao kuhani, odnosno pečeni slani kukuruz sa ulice, ova namirnica pruža bezbroj lijepih mogućnosti upotrebe. Juhe, salate, pomiješan sa povrćem odličan je prilog mesnim jelima. Ja vam ovom prilikom predstavljam tek mali dio i nadam se da će nekog od vas jela koja sam pripremila inspirisati da nešto pripreme u svom domu.

Čorba od kukuruza sa pilećom jetricom



... ili od jetrice sa kukuruzom. Ovakva čorbica poznata mi je sa graškom, a dodatkom kukuruza šećerca dobila je jednu novu notu. Izvrsnu, kako se pokazalo...

Sastojci:

* 1 l vode ili pilećeg temeljca
* 250 g pileće jetrice
* 1 glavica luka
* 1 žličica šećera
* 1 žlica brašna
* 40 g kravljeg masla
* 200 g kukuruza šećerca iz konzerve
* 100 g graška
* 1 - 2 mrkvice
* 1 jaje
* kopar
* sol
* papar

Priprema:

1.Na maslu popržiti sitno nasjeckan luk sa žličicom šećera dok ne omekša, a zatim dodati jetricu.i pirjati dok ne omekša.
2.Dodati grašak, nasjeckanu mrkvicu i zaliti vodom ili temljecem, pa kuhati na laganoj vatri oko 15 minuta.
3.Pomiješati jaje sa žlicom brašna i dvije žlice tople vode.
4.U čorbicu dodati kukuruz i polako umiješati jaje. Pustiti da još jednom prokuha.
5.Dodati nasjeckani kopar, posoliti i po želji dodati žličicu svježe mljevenog papra.


Gusta juha kao kompletan obrok, prijatno!

Kukuruzna kaša sa puretinom

Jedno pravo jelo, jednostavno, ukusno i zasitno. Pa isprobajte ga...



Sastojci:

* 800 g kukuruza šećerca
* 500 g purećih fileta
* 1 manja glavica luka
* 2 – 3 češnja češnjaka
* 1 žličica češnjaka
* 1 ljuta čili papričica
* 80 ml suncokretova ulja
* 500 ml kokošjeg temeljca
* sol
* peršin

Priprema:

1.Kukuruz ocijedite i sameljite u multipraktiku.
2.Zagrijte ulje u dubljoj posudi i popržite na komadiće usitnjeno pureće meso oko 8 minuta dok ne dobije lijepu boju sa svih strana.
3.Smanjite jačinu vatre, dodajte luk i češnjak. Pospite šećerom i pustite da se luk karamelizira. Dodajte čili i zalijte temeljcem, pa kuhajte oko 10 minuta.
4.Na kraju dodajte samljevenu kašu od kukuruza posolite po želji i kuhajte na laganoj vatri 15 minuta.
5.Na kraju dodajte nasjeckani peršin.


Toplo preporučujem, stvarno dobro jelo - prijatno!

Kukuruzni paketići

Zanimljivo, pikantno predjelo od kukuruza. Koliko pikantno, odredite sami, a ovo je samo ideja.



Sastojci:

* 4 cijela kukuruza
* 2 češnja češnjaka
* 1 suha ljuta papričica
* 1 svježa čili papričica
* 200 g palente
* 800 ml vode ili povrtnog temeljca
* sol
* 2 kuhana jaja
* 200 kuhanih ili pečenih pilećih prsa
* 1 mala glavica luka
* 20 ml vinskog ocata
* 1 žličica šećera
* 1 žličica soli
* 30 ml ulja

Priprema:

1.Oštrim nožem skinuti zrna sa klipa kukuruza i usitniti ih u multipraktiku.
2.U mužuru izgnječiti češnjak i suhu papričicu sa 2 žličice maslinova ulja.
3.Pustiti da voda, po želji zasoljena (temeljac) proključa. U ključalu vodu dodati i umiješati kukuruz i palentu. Dodati pripremljenu pastu od čili papričice i češnjaka i nasjeckanu svježu papriku. Kuhati oko 10 dok se ne zgusne. Ostaviti da se ohladi.
4.Na zagrijano ulje staviti luk narezan na ploškice, dodati šećer i podliti ocatom. Pirjati luk na laganoj vatri oko 5 minuta. Posoliti i ohladiti.
5.Unutarnje listove kukuruza kratko prokuhati da omekšaju i ocijediti.
6.Složiti 2-3 lista kukuruza, na sredinu staviti 2 žlice kaše od palente i kukuruza, dodati komadić piletine, komadić jajeta i malo uprženog luka. Saviti paketiće i zavezati kanapom.
7.U vatrostalnu posudu složiti kukuruzne paketiće preliti vodom da dođe do pola visine.
8.Zapeći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 15 minuta.
9.Poslužiti toplo uz prilog od riže ili po želji.

PALENTA, PURA ILI ŽGANCI?

Vjerujem da i vi, baš kao i ja kukuruz uglavnom jedete u palenti. Palenta, žganci, pura – sve je to vrlo slično ili isto. Kada kažem palenta, ja uglavnom, iako znam da je to krivo, mislim na instant palentu. Kada kažem pura, tada mislim na palentu spremljenu od kukuruznog brašna. Kada kažem žganci, onda je to palenta skuhana od kukuruzne krupice...Palenta jednako i pura i žganci.. Sjećam se da me je tata kada sam bila mala vodio na Trebević u Prvog šumara na puru od kukuruznog brašna sa kiselim mlijekom. On je to veoma volio, a ni ja se nisam bunila. Njega je to podsjećalo na puru koju je spremala njegova majka (za razliku od moje mame koja je kuhala instant palentu, i to "na rijetko"), a meni je bilo drago pojesti zdjelicu te palente jer bi poslije dobila nešto slatko.

Palenta me podsjeća i na subotnja jutra. Mama bi napravila svoju palentu, nešto gušću od juhe, rastopila bi kajmaka i dodala sira. Njam...

Danas palentu spremam rijetku sa sirom i kajmakom, tvrdu sa mlijekom i maslom, srednje tvrdu sa mesnim umakom ili sa gljivama. Ma, bezbroj je načina da se spremi ovo ukusno jelo i da ne bude dosadno. Evo vam dva prijedloga:

Palenta sa umakom od tunjevine




Ovaj univerzalni umak od tunjevine koristim za tjestenine i rižu. Ovaj put sam ga iskoristila sa palentom. Mogu reći samo – odlično je!

Sastojci:

* 400 g palente
* 2 (2x180 g) konzerve tunjevine u komadićima (po mogućnosti kvalitetnije u maslinovom ulju)
* 80 ml suncokretova ili maslinova ulja
* 1 glavica luka
* 1 češanj češnjaka
* 2 sočne rajčice
* nasjeckani svježi bosiljak
* sol
* papar

Priprema:

1.Na zagrijanom ulju popržiti luk dok ne omekša, a zatim dodati rajčicu, češnjak i bosiljak. Pirjati dok rajčica ne omekša, pa dodati tunjevinu. Posoliti i pirjati sve zajedno oko 5-6 minuta.
2.Skuhati palentu u zasoljenoj vodi ili povrtnom temeljcu.
3.Servirati palentu sa umakom i dodati svježe mljevenog papra po želji.


Vrlo jednostavno, vrlo brzo, a veoma finoooo - prijatno.


Noklice od palente sa kobasicom i vrganjima



Jučer sam u Mercatoru, konačno, vidjela svježe vrganje. Cijena – 18 KM po kilogramu. Skupo, da! Za pripremu ovih noklica koristila sam suhe, koje često kupujem jer su mi prekrasni u rižotima.
Ovo jelo je stvarno izvrsno, veoma ukusno i nešto je što ću sigurno ponavljati u svojoj kuhinji. Hoćete li ga vi prihvatititi i isprobati, ne znam, ali imate moju preporuku.

Sastojci:

* 400 g palente
* 30 g svježe naribanog tvrdog sira
* 30 g suhih vrganja
* 2 manje roštiljske kobasice (po 50 g)
* 2 žlice umaka od sjeckanih rajčica
* 20 g maslaca
* par kuglica mozzarelle
* sol

Priprema:

1. U zasoljenoj vodi skuhati gušću palentu, umiješati naribani sir i ostaviti da se ohladi.
2. Vrganje namočiti u vodi na sat vremena, pa ocijediti i malo posušiti.
3. Popržiti sitno nasjeckanu kobasicu, pa skloniti sa štednjaka, a na tavu dodati malo maslaca i popržiti vrganje. Dodati kobasicu i umak od rajčice i sve zajedno izmiješati.
4. Od palente malenom žlicom vaditi kuglice, poredati ih u vatrostalnu posudu premazanu maslacem. Dodati vrganje i kobasicu, a zatim i par kuglica mozzarelle.
5. Zapecite u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni sve dok se mozzarella ne rastopi.


Moja preporuka od srca - mnogo fina papica...

Zlevanka sa šljivama i posipom



Taman sam pomislila da ću ovaj put preskočiti desert, kada sam ugledala običan biskvit sa posipom od kukuruznih pahuljica. To me je inspirisalo da ga prekrojim u zlevanku, ali ne običnu zlevanku, već finu varijantu sa šljivama (kojih sam imala punu korpu i niko ih nije jeo) i sa rečenim posipom. I na kraju, evo vam kolač, dragi moji...



Sastojci:

* 250 ml slatkog vrhnja
* 160 g šećera
* 4 jaja
* 40 g bijelog brašna
* 80 g kukuruznog brašna
* 5 g praška za pecivo
* 2 žlice ulja
* 2 žlice mlijeka (za biskvit)
* šljive
* 120 g kukuruznih pahuljica
* 80 g maslaca
* 100 g šećera
* 2 žlice mlijeka

Priprema:

1.Umiješajte slatko vrhnje sa šećerom, ali ne sasvim.
2.Dodajte jedno po jedno jaje i nakon svakog dodavanja jaje umiješajte potpuno.
3.Pomiješajte obje vrste brašna sa praškom za pecivo i dodajte u kremastu smjesu vrhnja, šećera i jaja.
4.Na kraju dodajte ulje i mlijeko.
5.Obložite tepsijicu masnim papirom i rasopredite smjesu. Pecite do pola na temperaturi od 180 stepeni oko 15 minuta.
6.U međuvremenu rastopite maslac sa šećerom i malo mlikeka. Umješajte izdrobljene pahuljice.
7.Na polupečeni biskvit dodajte šljive okrenute rezanom stranom prema gore. Pospite prelivom i vratite u pećnicu. Nastavite sa pečenjem još 15 minuta.
8.Kolač možete poslužiti ohlađen ili mlak sa tučenim vrhnjem i ukrašen čokoladnim sirupom.


Zlevanka ili možda i nije?

Jednostavna je i fina i neskromno mislim i kažem, ne bi je se postidjela ni prava Zagorka :-D...Prijatno!

utorak, rujna 14, 2010

Srodnici u sjeni slavne pizze – Đir po Mediteranu

Zašto ne pronađu cjepivo kojim bi nam omogućili da postanemo imuni na primamljivi miris svježe pečenog kruha? Bez šale, onaj ko bi uspio napraviti čudo i izmisliti čudesnu pilulu koja blokira razgradnju složenih ugljikohidrata i njihovo pretvaranje u masti na bokovima i struku, ne bi vjerovatno bio kandidat za Nobelovu nagradu, ali bi postao neizmjerno bogat. Kao i bezbroj drugih žena, stalno sam razapeta između osnovne potrebe da jedem i uživam u hrani i moje vlastite fikcije o privlačnom izgledu i potrebe da budem mršava.

Iako je ovo blog o krasnoj hrani, koju obožavam, želim da to bude i mjesto gdje pišem o sebi svojim osjećajima , bez želje da priča o meni dominira nad receptima koje uz nju nudim. Pisala sam da mi je blog svojevrsna terapija, način da se borim sa teškim prehrambenim poremećajem i da izdržim u toj borbi. To je doista teška borba i nisam jednom pokušala odustati i vratiti se, poželim opet...

Prvog januara prošle godine imala sam 36 kilograma zajedno sa dvije majice dugih rukava, trenirkom i debelim zimskim džemperom, a toliko slojeva odjeće sam nosila jer mi je stalno bilo užasno hladno. Poslije sam "otkrila" da mi pisanje bloga o hrani i druženje sa drugim blogerima kroz naše igre prija i da pozitivno utječe na moj psiho-fizički oporavak. Do ljeta sam "nabila" kilažu na 39 i bila sasvim zadovoljna sobom. Mislila sam da (tako mršava) izgledam krasno. Već u septembru sam prešla magičnu granicu 40 kilograma... Vremenom sam došla do današnjih 45. Dok mi svi iskreno čestitaju i sretni su zbog mene, ja u nisam sretna i osjećam to u dubini duše. Iskreno mislim i želim smršati, ne želim imati više od 42, a bila bih tako sretna da mogu imati 40.

U tome mi sigurno neće pomoći hrana koju sam spremila, barem ne dok ne pronađu čudesnu pilulu.

Pizza je stekla svjetsku slavu otkada je talijanski imigrant Gennaro Lombardi 1905. godine otvorio prvu pizzeriju u Americi. Nesumnjivo je da su ljudi iz raznih krajeva svijeta, doseljenici u Ameriku, sa sobom donosili svoju hranu, često i mnogo bolju od pizze, ali samo je taj komad krušnog tijesta sa umakom od rajčice i sirom dostigao stvarnu slavu. Uz američki hamburger, talijanska pizza je hrana koju možete pronaći i u najzabitijim kutcima svijeta.

U sjenci svoje slavne pizze našli su se srodnici koje danas predstavljam.

Sfinciuni



Ova sicilijanska varijanta pizze sa lukom, rajčicom i inćunima vodi porijeklo još iz starih vremena. Ponegdje se naziva schiavazza ili rianata. Za razliku od talijanske pizze, tanke i hrskave kore, ova sicilijanska pizza ima mekanu i debelu podlogu. Sfinciuni di San Vito koju pripremaju časne sestre iz Palerma, jedna je od najpopularnijih i najpoznatijih na ovom prekrasnom otoku bogate kulinarske tradicije.


Vrlo posebna, slani inćuni, rajčica, slani sir....

Sastojci (pekač 18x18 cm):

* 500 g brašna
* 25 g kvasca
* 100 g ovčjeg sira
* 1 žlica ribanog parmezana
* 200 ml maslinova ulja
* sok 1 limuna
* 500 g prezrele rajčice
* 1 mala glavica luka
* 5 – 6 fileta slanih inćuna
* 1 žlica krušnih mrvica
* mala vezica peršina
* sol
* papar

Priprema:

1.U 125 ml tople vode rastvorite kvasac sa žličicom šećera. Ostavite da stoji oko 20 minuta.
2.Prosijte brašno, dodajte žličicu soli i umiješajte u brašno. Napravite udubljenje u sredini i dodajte rastvoreni kvasac. Pomiješajte drvenom kuhačom da brašno upije vodu. Ostavite da stoji oko 10 minuta.
3.Pomiješajte 50 ml maslinova ulja sa limunovim sokom i malo zagrijte pa dodajte u tijesto zajedno sa naribanim parmezanom. Uz dodavanje mlake vode po potrebi 10-15 minuta miješajte tijesto mikserom sa spiralnim nastavcima. Kada se tijesto oblikuje u kuglu premažite ga sa malo maslinova ulja i ostavite da stoji najmanje dva sata na toplom mjestu.
4.Rajčicu nakratko potopite u vruću vodu, skinite kožicu i usitnite.
5.Na 60 ml maslinova ulja popržite sitno nasjeckan luk. Kada požuti dodajte rajčicu i pirjajte oko pola sata dok se ne dobije gust umak.
6.Nadošlo tijesto ručno ponovo preradite na pobrašnjenoj podlozi oko 10 minuta. Četvrtasti kalup 18x18 cm premažite sa malo maslinova ulja. Stavite tijesto tako da uklopi u kalup i ostavite da stoji još 15 minuta.
7.Zagrijte 30 ml maslinova ulja, dodajte nasjeckane inćune i nasjeckani peršin. Umiješajte inćune i peršin u umak od rajčice.
8.Na tijesto napravite udubljenja prstima, stavite nadjev od rajčice i inćuna, i dodajte naribani ovčji sir i svježe mljeveni papar.
9.Pecite u pećnici prethodno zagrijanoj na 200 stepeni oko 30 minuta. U međuvremenu na 15 ml popržite krušne mrvice. Izvadite pogaču iz pećnice pospite mrvicama i poškropite ostatkom maslinova ulja. Nastavite peći još 15-20 minuta.


Vrijedi se potruditi, prijatno!

Coca Mallorquina



Dok Talijani imaju svoju pizzu i focaccie, Španjolci imaju cocu. Bogati nadjev od povrća na krušnom tijestu može se nadopuniti kobasicama, šunkom ili srdelama. Sprema se brzo i lako, a ocjenu ostavljam vama.

Sastojci:

Za tijesto:

* 300 g brašna
* 150 ml tople vode
* 7 g suhog kvasca
* 1 žličica šećera
* ½ žličice soli
* 15 ml maslinova ulja
* 25 g biljne masti

Nadjev:

* 3 glavice luka
* 3 paprike
* 400 g zrele rajčice
* 1 tikvica
* 2-3 češnja češnjaka
* nekoliko očišćenih srdela
* sol
* papar
* 50 ml maslinova ulja

Priprema:

1.U toplu vodu dodajte šećer i pospite kvasac. Ostavite da stoji 15 minuta na toplom.
2.U prosijano brašno dodajte sol, utrljajte komadiće masti. Dodajte kvasac i ulje i napravite tijesto. Ostavite da tijesto nadolazi oko sat vremena.
3.Luk oljuštite i narežite na polumjesece. Popržite na 35 ml maslinova ulja dok ne omekša, dodajte protisnuti češnjak i pirjajte još 2-3 minute.
4.Preradite tijesto rukama, oblikujte ovalni oblik debljine 5 milimetara. Dodajte luk, narezane rajčice, papriku, tikvice, očišćene srdele i poškropite ostatkom maslinova ulja. Dodajte sol i papar.
5.Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 35-40 minuta.


Prijatno!

Pissaladiere



Klasično jelo francuske Provanse... Prekrasno poput ove oblasti francuske rivijere, okrugli tart ispunjen slatkom ljutinom luka.


...tijesto, luk, inćuni i masline, tako jednostavno, tako neodoljivo.

Sastojci:

Tijesto:

* 300 g brašna
* 1 žličica šećera
* 1 žličica soli
* 7 g suhog kvasca
* 1 lagano umućeno jaje
* 30 ml maslinova ulja

Nadjev:

* oko 1 kg luka
* 2 češnja češnjaka
* ½ žličice soli
* 45 ml maslinova ulja
* bouquet grani (1 lovorov list, grančica ružmarina, grančica majčine dušice)
* 8 fileta slanih inćuna
* pečene crne masline

Priprema:

1.Pomiješajte brašno sa soli u tepsiji i stavite ga u pećnicu na 100 stepeni oko 10 minuta.
2.U međuvremenu u šolji pomiješajte 150 ml mlake vode sa žličicom šećera i pospite suhi kvasac. Ostavite 10 minuta na toplom.
3.U brašnu napravite udubinu, dodajte ulje, jaje i kvasac dodajte sa strane. Umiješajte elastično tijesto i ostavite ga da miruje sat vremena.
4.Oljuštite luk i narežite na polumjesece. Skinite ljuspicu sa češnjaka i lagano pritisnite. Zagrijte maslinovo ulje i pirjajte luk i češnjak sa začinima i žličicom soli dok luk posve ne omekša oko 45 minuta.
5.Preradite tijesto, pokrijte pirjanim lukom. Dodajte inćune (ako su preslani malo ih isperite)i masline, pospite sa još malo maslinova ulja, po želji dodajte još malo usitnjenog ružmarina.
6.Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 45 minuta.


Prava stvar za ljubitelje luka, ne zaboravite četkicu za zube. Prijatno!

Lahmacun – turska "pizza" sa mljevenim mesom



U Sarajevu je na desetine, ako ne i stotinu pizzerija. Pored standardne ponude one, uglavnom imaju i specijalitet kuće koji nema blage veze sa talijanskom pizzom. Obično će bošnje na tu pizzu dodati jaje i kajmak (BLJAK!!!), suđuku ili suho meso (što se još i može podnijeti). Za razliku od desetina pizzerija u Sarajevu postoje samo dva turska restorana. Pored finih jela turske kuhinje, raznog pirjanog povrća, raznih kebaba i kofti, neizostavan dio njihove ponude su i "pide" sa različitim nadjevima, kao i lahmacun. Tu su napokon i Bosanci došli na svoje i sada imaju pravu pizzu sa mljevenim mesom, mmmm....to je već dobro za razliku od "k'o fol pizze" sa jajetom (i kajmakom).

Tijesto za lahmacun je obično krušno, a ja sam ga napravila kao mješavinu od bijelog i kukuruznog brašna, što mi se pokazalo kao jako fino.


"Pizza" sa mljevenim mesom, sasvim po mjeri Bosanaca...


Sastojci:

Za tijesto:

* 250 g bijelog brašna
* 100 g finog kukuruznog brašna
* 15 g svježeg kvasca
* 1 žličica šećera
* 180 ml mlake vode
* 15 ml maslinova ulja
* 1 žličica soli

Za nadjev:

* 1 mala glavica luka
* 2 češnja češnjaka
* 15 g maslaca
* 15 ml maslinova ulja
* 200 g mljevenog mesa
* 1 puna žlica umaka od rajčice
* 1 žličica tucane crvene paprike
* 1 žličica turskog sumac začina (butik "Badem" u Sarajevu, dućan "Miris dunja" u Zagrebu ili specijalizirane prodavnice sa začinima)
* 1 limun
* sol
* svježe mljeveni crni papar
* sjeckani svježi peršin

Priprema:

1.U mlakoj vodi rastvorite svježi kvasac sa žličicom soli. Ostavite da stoji 15 minuta na toplom mjestu.
2.Pomiješajte obje vrste brašna i dodajte sol. Napravite udubinu u sredinu i dodajte nadošli kvasac.
3.Dodajte ulje i napravite elastično i mekano tijesto.
4.Tijesto oblikujte u kuglu i ostavite da stoji pokriveno sat vremena.
5.Luk očistite i narežite na sitne kockice. Češnjak sitno narežite na listiće. Zagrijte maslac i maslinovo ulje i pirjajte luk i češnjak dok ne omekšaju. Ostavite da se ohlade.
6.Pomiješajte meso sa tucanom paprikom, soli, paprom i umakom od rajčice, dodajte prženi luk i češnjak i ostavite u hladnjaku na sat vremena ili više.
7.Tijesto preradite na pobrašnjenoj površini. Podijelite na dva dijela i oblikujte dva tanka diska. Stavite na na masni papir za pečenje, nanesite nadjev i pecite u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni 15 -20 minuta.
8.Gotov lahmacun poprskajte limunovim sokom, dodajte sumac i nasjeckani peršin i servirajte odmah.


Nadam se da se i vama dopada - prijatno!

Focaccia sa matarom, bademima i grožđicama (za T&T dvojac)



O mataru sam prvi put počela ozbiljnije razmišljati kada sam ga vidjela na blogu T&T kitchen Susrela sam ga u receptima Ane Ugarković, ali ona i tako voli koristiti trave i začine koji nisu široko dostupni, pa sam takve recepte preskakala misleći "otkud meni matar?" Moje ugodno putovanje u Zagreb završilo je još ugodnijim druženjem sa Tadejom, a na poklon sam dobila matar za kojeg sam se žalila da ga nisam ni jela ni mirisala...
Dok sam spremala ovu focacciu pomislila sam da li bi se svidjela Timni i Tadeji. Očekujem da Timna, baš poput Zare, ne mari mnogo za grožđice (a joj što si ih stavljala, mogla si i bez njih), a ne sjećam se da sam vidjela da ih Tadeja koristi u svojim receptima... Dobro uvijek se mogu preskočiti, mada bez grožđica namakanih u domaćem prošeku, ova focaccia nije ista.

Focaccia jeste znak moje zahvalnosti Tadeji na mataru, a i vama ostavljam ideju uz preporuku da je probate.

Sastojci:

* 350 g brašana
* 200 ml mlake vode
* 15 g svježeg kvasca
* 1 žličica šećera
* 1 žličica soli
* 15 ml maslinova ulja
* 40 ml maslinova ulja za premazivanje
* 80 g badema sa kožicom
* 60 g grožđica
* 120 ml prošeka
* matar

Priprema:

1.Grožđice namočite u prošeku na najmanje 4 sata.
2.U mlakoj vodi rastvorite kvasac sa žličicom šećera i ostavite da stoji na toplom mjestu oko 15 minuta.
3.U brašno dodajte i umiješajte sol. Dodajte kvasac i ulje i izradite tijesto. Ostavite da tijesto nadolazi na toplom mjestu oko sat vremena.
4.Propecite bademe na suhoj tavi, ohladite i nasjeckajte.
5.Preradite tijesto na dobro pobrašnjenoj površini. Četvrtasti kalup za pečenje lagano premažite maslinovim uljem, postavite tijesto. Tijesto pospite sa 15-20 ml maslinova ulja i napravite udubljenja prstima. Dodajte bademe, grožđice i matar, pospite ostatkom maslinova ulja.
6.Pecite u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni oko 35-40 minuta.


Nadam se da vam se dopada...


...sa kobasicom i gorgonzolom ova focaccia je u sjajnom društvu. Prijatno!


U posljednje vrijeme drži me raspoloženje iz Balaševićevih stihova Život je more...

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu, mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje,
oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me vetar, bičem oluje,
al još se ne dam i još me ima.

Izgleda da padam u depru...

utorak, rujna 07, 2010

Ramazan u domu agnostika

Odrasla sam kao ćafir. Učili su me da boga nema. U našoj kući nisu se slavili vjerski praznici, nisam znala ni da postoje. Naravno, obje moje nane bile su vjernice, klanjale su svih pet vakat namaza i postile svaki Ramazan, ali su umrle dok sam još bila mala da bi nešto od njih čula i naučila. Sjećam se, imala sam oko pet godina kada sam Majki, maminoj majci, postavljala pitanja o bogu vidjevši je kako klanja. Tačno se sjećam da sam pitala gdje bog živi, koliki je, kako izgleda i koliko mu je godina. Majka je rekla da je Bog (biti će da je ona rekla Alah) najveći, a da bi mi stvari pojednostavila rekla je da "živi" na nebu. Pretpostavljam da sam bila uskraćena za informaciju o starosti Boga, ali sam sama zaključila da je vrlo star. Sjećate li se poštanskih markica sa Titovim likom na plavoj, narandžastoj i zelenoj podlozi? Zamišljala sam da Bog izgleda onako kako je Tito izgledao na toj markici sa plavom podlogom. Od tada sam često gledala u nebo, ne bi li u nekom oblaku uočila božji lik. Sa zrelošću, koju sam dostigla u isto vrijeme kada se i svijet u kome sam do tada živjela okrenuo naopačke, nisam došla tobe. Zapravo, zanimljivi su mi ti likovi koji su "tobe" došli u svojim tridesetim, četrdesetim, pedesetim godinama.Dok su sasvim udobno živjeli svojih 30, 40, 50 u "represivnom" starom sistemu, oni su u pojavi nacionalnih (nacionalističkih) stranaka vidjeli svoje sitno-šićarske šanse i opalili paljbu protiv starog sistema koji je gušio njihove vjerske slobode.Nije, nego... Nakon uvoda prelazim na temu svetog mjeseca u muslimana, mjeseca posta Ramazana. Trebao bi to biti mjesec davanja i milosti, mjesec praštanja i pomirenja. Vrijeme da čovjek, vjernik zastane i razmisli o svrsi svog postojanja na Zemlji, da zaviri u svoju dušu, pogleda oko sebe i zatraži odgovore na neka bitna životna pitanja. Trebalo bi biti, a da li je i u stvarnosti tako ja vam budući da ne vjerujem, ne mogu ponuditi valjan odgovor. Post u muslimana veoma se razlikuje od posta u kršćana. Podrazumijeva se da se odričete hrane i vode od izlaska do zalaska sunca, a između zalaska sunca i novog jutra možete jesti sve što poželite. Sve, baš sve, što nema nimalo veze sa skromnošću, poniznošću ili suosjećanjem sa onima koji nemaju. Moda je neka zavladala u Sarajevu da se organizuju iftari u restoranima što bogatije to si veći hadžija. Navečer ne možete naći slobodan stol jer su sva mjesta rezervirana i ne možete proći Baščaršijom, a da vam ta slika ne ubode oči. Otkada su Bošnjaci došli "tobe", na samom početku i sredinom devedesetih osjećao se skoro neki pritisak da je post obavezan i da nije dolično jesti u javnosti, sreća da je i to vrijeme prošlo. Moram priznati da sam licemjer, pomalo... Nikada nisam glumila da ne postim, ali nikako ne trubim na sva usta da ne vjerujem, Bojim se da bi svojim stavovima uvrijedila neke drage ljude u svom životu koji stvarno vjeruju i poštuju. Somun - Sarajevo u toku Ramazana miriše po njima i zbog njih se Ramazanu raduju svi. Napokon, trebala bi preći i na recepte. Svečani iftari sastoje se od najmanje pet jela. Počinju slatkim pićem i hurmama, nastavljaju topom, čorbom, slijedi zatim zerde (sutlija, paluza ili almasija), pa glavno jelo, pite i kolači. Skromno? Ni najmanje! Osjeća li se tu kakao je nemati – ne osjeti. Rekoh recepti, oni slijede sad... Čimbur sa topom Bosanci veoma vole umakati kruh u jelo. Topa je na neki način "dip" od slaganog kajmaka, hiper-super masno i treba je ograničiti na dvije žlice. Da bi hiper-super masno bilo još bogatije doda mu se i jaje. Pa ko voli nek' izvoli (i teško odoli). Sastojci (po osobi): * 5 g masla * 1 jaje * 80 ml mlijeka * 1 žlica slanog kajmaka Priprema: 1.Rastopiti maslo i na nejmu pripremiti jaje. 2.Rastopiti kajmak, ali ne dozvoliti da provre. Smanjiti jačinu vatre, dodati mlijeko i zagrijati. 3.Servirati jaje u dublji tanjurić i preliti topom. Nastavlja se... Sarajevska ramazanska čorba Čorbu sličnu ovoj naći ćete u svakoj sarajevskoj aščinici, a skoro svaka se rezlikuje. U mojoj kući srajevskom čorbom naziva se ova... Sastojci: * 2-3 mrkve * komadić korijena celera * 1-2 korijena peršina * velika teleća kost * 200 g mljevenog mesa * 1 mala tikvica * 1 rajčica * vezica listova peršina * 60 g maslaca * 80 g brašna * 2 dl mlijeka * 2 žumanca * 1 žlica brašna * sol * papar Priprema: 1.U lonac staviti 2 l vode, teleću kost, mrkvu, celer i korijen peršina. Kuhati na laganoj vatri oko sat vremena. Izdvojiti kost i povrće i sačuvati vodu od kuhanja. 2.Od mesa napraviti male kuglice, tikvicu narezati na kockice, rajčicu oguliti i narezati na komadiće. 3.Na maslacu popržiti brašno, zaliti temeljcem i pustiti da prokuha. 4.Dodati vruće mlijeko, tikvice, mesne kuglice i rajčicu i pustiti da kuha 20-25 minuta. 5.Odvojiti 4 žlice juhe, pomiješati sa žumancima i brašnom i vratiti u lonac sa juhom, dobro umiješati i kuhati još 2-3 minute. 6.Dodati nasjeckani peršin, sol i papar. Po želji dodati i kiselo vrhnje i poslužiti toplo. Sutlija Nakon niza slanih jela slijedi zerde - slatko jelo sa žlicom. Meni je najdraža sutlija. Pripremam je ovako. Sastojci: * 180 g riže * 360 ml vode * 1 l mlijeka * 100 g šećera * 50 ml svijetlog meda (bagrema, livadskog) * par klinčića * cimet za posipanje Priprema: 1.Kuhati rižu u vodi tako da bude tek napola skuhana da zrna ostanu cijela i suha. 2.Prokuhati mlijeko sa šećerom, dodati med, klinčiće i rižu. Smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 20minuta. 3.Servirati u posudice, posuti cimetom u prahu i ohladiti, pa poslužiti. Lagano i fino - prijatno! Kibbeh Glavno jelo svakog iftara je jelo spremljeno sa mesom. Razni ćevapi, ćufteta, pečeno ili kuhano meso – ali meso... ja sam za svoj ćafirski iftar spremila jelo koje je porijeklom iz Sirije (ili ipak Libanona), ćufteta od mljevenog mesa sa kuhanim bulgurom suptilno začinjene orijentalnim začinama. Kako sam prvi put pravila ovakvu vrstu ćufteta bila je to prilika da je i prvi put probamao, podjelit ću sa vama svoje oduševljenje i toplo vam ih preporučiti. ...jer je stvarno fino jelo... Sastojci: * 1 velika glavica luka * 2 žlice ulja * 1 mala mrkvica * 220 g bulgura * 500 g mljevenog mesa * 1 žličica tucane slatke paprike * 1 žličica mljevenog kumina * 1 žličica mljevenog cimeta * korica pola limuna * 1 – 2 žličice soli * 1 žličica svježe mljevenog papra * vezica sjeckanog svježeg peršina * 1 malo jaje, lagano umućeno * brašno * ulje za prženje Za umak: * 50 g masla * 50 g brašna * 300 ml mlijeka * 4 žlice kajmaka Priprema: 1.Luk naribati i popržiti na ulju dok ne omekša, dodati bulgur, zaliti vodom da bude pokriveno i kuhati 15 – 20 minuta. 2.Pomiješati kuhani bulgur sa mesom, dodati začine, peršin, sol, papar,limunovu koricu i lagano umućeno jaje, pa oblikovati kuglice. 3.Kuglice lagano povaljati u brašnu i ispržiti u dubokoj vrlo zagrijanoj masnoći (ulju). 4.Rastopiti maslo i umiješati brašno da bude bez grudvica, dodati mlijeko i prokuhati uz miješanje. Dodati kajmak i pustiti da se rastopi. 5.Servirati okruglice kibbeh uz kuhanu bijelu rižu, salatu i pripremljeni umak sa kajmakom. Prijatno! Mamine hurmašice ili "moderne" hurmašice Na kraju kolač, obično hurmašice, rahvanija, sevdidžan ili kadaif. Odlučila sam vam predstaviti hurmašice moje mame. Moja mama nije bila izvrsna kuharica, nije znala spremati pite, a naročito ju je mrzilo spremati kolače. Uglavnom je spremala obične biskvite sa sezonskim voćem, izvrsnu lijenu pitu sa jabukama, rahvaniju ili hurmašice. Njena varijanta su tanke hurmašice (koje često puknu prilikom serviranja) za koje bi "čistunci" tradicionalne bošnjačke kuhinje rekli da nisu prave. Ali su vrlo ukusne, pa ih čak volim više nego svoje koje jesu tradicionalne. Sastojci: Ono po čemu se mamine hurmašice razlikuju od tradicionalnih je dodavanje vrhnja i jogurta u tijesto, dok se starinske spremaju isključivo sa maslom, šećerom i jajetom. Moja mama doda i po pola oraha u svaku, ovaj put nije jer sam joj ja to zabranila, budući da ih takve ne volim i uvijek zaobiđem taj orah. * 500 g brašna * 250 g maslaca * 50 g šećera * 1 jaje * 180 ml jogurta * 2 -3 žlice kiselog vrhnja Za agdu: * 500 g šećera * 500 ml vode * sok jednog limuna Priprema: 1.Pjenasto umiksati maslac sa 50 g šećera. Dodati i umiješati jaje i jogurt. 2.Dodati brašno i kiselo vrhnje i mikserom sa spiralnim nastavcima izraditi tijesto. Kada se tijesto formira preraditi ga ručno (po potrebi dodati još malo brašna), treba biti sjajno i masno. Odvajati manje komade i raspljeskati ih u ovalni oblik na ribežu. 3.Peći u pećnici zagrijenoj na 200 stepeni 35 minuta. 4.Prokuhati vodu sa šećerom dok se šećer ne rastopi, kuhati oko 10 minuta, maknuti sa vatre i dodati svježe iscijeđen sok limuna. Ohladiti. 5.Vruće pečene hurmašice preliti agdom. Ostaviti da upiju sirup i služiti hladne. Nadam se da vam se dopalo. Kako strašno kasnim sa svojim postovima pokazujem i ovaj put. Danas je Bajram i Bošnjaci su jedva dočekali da skinu okove i da se raspojasaju. Večeras će uz cajke (Dara Bubamara LOL - samo nam Ceca nikako još ne dolazi) da proslavljaju ovaj tradicionalno obiteljski i prevashodno vjerski praznik.