nedjelja, listopada 31, 2010

Mr.Bean and company

Mogla bih nastaviti kuknjavu od jučer. Mogla bih se pravdati kako ovaj mjesec nisam stigla ništa uraditi po pitanju blogerskih igrica ili barem nisam uradila toliko koliko bih završila da sam bila slobodna, da sam imala svoje vikende. Prvi vikend ovog mjeseca sam bila BO, ali sam ga već zaboravila. Drugu subotu probudila sam se sa temperaturom i grloboljom, koja je čak i uz pomoć supersnažnog Coldrexa potrajala do četvrtka. Treći i četvrti vikend, subote i nedjelje sam radila, devetnaest dana bez dana pauze, najmanje deset sati dnevno, svaki dan. Kao da to nije dovoljno ono što dobijemo na mostu izgubiti ćemo na ćupriji – obračunati će nam prekovremeni rad i kazniti za neučinkovitost. Ako mi neko kaže da je dobro imati posao vrištati ću...

Obećavam da danas više neću kukati.

Da mi je neko prije dvadeset godina rekao da ću ikada jesti grah ili bilo koju grahoricu rekla bih (blago rečeno) da nema šansi da se takvo što dogodi, jer ja MRZIM grah, grašak, leću. Da ću jesti grah, da ću kuhati grah djelovalo je tada manje vjerovatno nego da mi je neko rekao da ću sa ljudima koje osobno ne poznajem komunicirati putem nečega kao što je Internet, kao što su blogovi. Danas su mi grah, leća, bob namirnice bez kojih moja kuhinja ne bi bila potpuna, a Internet i komunikacija putem njega nešto bez čega bi mi svakodnevnica bila nezamisliva.

Moje mjesečne aktivnosti na internetu uključuju i učešće u igri 'Ajme koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under . Domaćica u oktobru 2010. nam je Tanja sa bloga U džaku brašna , a tema su grahorice ili preciznije grah, leća i bob (pasulj, sočivo i bob). Iako pravila dozvoljavaju da kao prijavu pošaljem i neki stari, ranije objavljen recept, iako imam priličan broj ranije objavljenih recepata sa lećom ili grahom, ipak sam se prihvatila kuhače i isprobala još neke.

Chilli con carne



Od kada sam počela sa pisanjem bloga i putovanje sa kuhačom u ruci po svijetu želja mi je bila da isprobam neki od recepata za Chilli con carne. Mislila sam napraviti post o meksičkoj kuhinji, ali ne gledam sapunice pa bi mi nedostajala priča. Grah kao tema dobro mi je došla i evo konačno jednog dobrog, vrlo pikantnog "chilli con carne" i u mojoj kuhinji.

Sastojci:

* 45 ml ulja
* 2 glavice luka srednje veličine
* 2 češnja češnjaka
* 1 žličica čilija u prahu
* 1 ljuta crvene papričica
* 1 žličica mljevenog cimeta
* 1 žličica mljevenog kumina
* 500 ml umaka od rajčice
* 1 velika žlica koncentrata od rajčice
* 500 g mljevenog mesa
* sol
* papar
* 400 ml skuhanog smeđeg graha
* 250 ml crvenog vina
* 250 ml goveđe juhe

Priprema:

1.Luk narezati na listiće, a češnjak izgnječiti. Zagrijati ulje u posudi sa debljim dnom i popržiti luk dok ne omekša, a zatim dodati češnjak, čili u prahu, cimet i kumin i na laganoj vatri pirjatti dok začini ne počnu mirisati, Dodati meso i nasjeckanu ljutu papričicu i pržiti desetak minuta uz miješanje da bi meso primilo mirise začina.
2.Dodati pire od rajčice i umak, vino, temeljac, posoliti po želji i kuhati nekih desetak minuta.
3.U jelo dodati skuhani grah i pustit da sve skupa još jednom prokuha, pazeći da se zrna graha ne prekuhaju. Gotovom jelu dodati svježe mljeveni papar i poslužiti toplo.




Uz preporuku da smanjite količinu tekućine, prijatno!

Bissara



Arapi su poznati po gostoljubivosti, koja nama čak djeluje nametljivo. Oni će vas rado primiti u svojim domaovima i ponuditi najboljom hranom koju imaju. Na arapskom stolu smjenjuju se topla i haladna predjela, meso i povrće, žitarice i mahunarke.

Bissara jelo tunižanske kuhinje, pripremljeno od mladog boba sa jajima, poslužuje se kao drugo toplo predjelo. Bob sam otkrila relativno skoro i ne bez razloga na prvu je postao moja omiljena grahorica.



Sastojci:

* 1 glavica luka
* 2 češnja češnjaka
* 3 žlice maslinova ulja
* 1 žlica pirea od rajčice
* 450 g pelata
* 1 crvena paprika
* jaja
* 400 g mladog boba
* sol
* papar

Priprema:

1.Bob odmrznuti i odvojiti zrno od ljuspice. Staviti u lonac sa hladnom vodom, dodati sol i kuhati dok boba ne omekša oko 20 minuta.
2.Sitno nasjeckati luk i popržiti ga na zagrijanom maslinovom ulju dok ne požuti, a zatim dodati protisnuti češnjak i nasjeckanu papriku. Pirjati dok paprika ne omekša.
3.Dodati pire od rajčice, pelate narezane na kockice i sol i kuhati umak oko 10 minuta, a zatim dodati bob sa 250 – 300 ml vode u kojoj se kuhao. Nastaviti kuhati još 10 minuta.
4.U vatrsostalnu posudu usuti kuhani bob sa umakom, razbiti 2 jaja i azpeći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni dok se jaja ne ispeku. Dodati svježe mljeveni papar i po potrebi još malo soli.


Vrlo hranljivo i zasitno jelo - prijatno!

Megadarra (Mdardara)



Ovo jelo od smeđe leće i riže sa hrskavim lukom rašireno je i omiljeno od Egipta do Sirije. Popularno među Arapima, Židovima i tamošnjim kršćanima, ovo vegetarijansko jelo jedno je od neizbježnih jela tokom posta, bilo da je riječ o kršćanskom mesopostu ili ramazanskim iftarima.

Sastojci:

* 250 g smeđe leće
* 60 ml maslinova ulja (ili 45 g pročišćenog maslaca u arapskoj varijanti)
* 1 glavica luka
* 1 žličica šećera
* 1 žličica mljevenih sjemenki korijandera
* 1 žličica mljevenog kumina
* 200 g riže
* 1 žličica morske soli
* svježe mljeveni crni papar

Dodatno:

* 2 glavice luka
* 1 žličica šećera
* 1 žličica cimeta u prahu
* 2 žlice maslinova ulja

Priprema:

1. Leću namočiti u hladnoj vodi preko noći, a prije pripreme jela saprati pod malzom hladne vode. U lonac nasuti mlake vode toliko da je bude dva-tri centimetra iznad leće i staviti da kuha 20-25 minuta.
2. Na zagrijanoj masnoći (maslinovo ulje ili rastopljeno maslo) popržiti sitno nasjeckan luk sa žličicom šećera dok ne omekša, a zatim dodati mljeveni kumin i korijander, pržiti 15-20 sekundi i dodati rižu.
3. Rižu umiješati da upije masnoću, pa nakon pola minute dodati vodu. Kuhati oko 15 minuta, a potom u rižu dodati i iscjeđenu kuhanu leću, u mlincu usitnjenu morsku sol i kuhati još 8 do 10 minuta. U gotovo jelo dodati papar.
4. Preostali luk narezati na krupnije listiće. Zagrijati maslinovo ulje i prvo naglo popržiti luk 2 do 3 minute, a zatim dodati malo šećera i soli, smanjiti jačinu vatre i pržiti luk još 5 minuta i na kraju dodati mljeveni cimet.
5. Servirati jelo u zagrijane tanjure i dodati karamelizirani luk.



Bhaja Muger Dhal

Nekada vam se ljubav desi na prvi pogled i to je nezrela ljubav. Ljubav treba pustit da se razvija polako, malo po malo, da svaki put otkrijemo nešto novo što će je dokazati, što će nas uvjeriti da to nije samo dopadanje.

Kod mene je to slučaj sa indijskom kuhinjom koju malo po malo otkrivam, a krenulo je prije svega par mjeseci zahvaljujući istragama blogova, prvenstveno Maninas i Voće i povrće. Prije samo par mjeseci o indijskoj kuhinji sam razmišljala kao o nečemu što je previše egzotično za moj ukus, ali prvenstveno kao o kuhinji sa kojom ne mogu eksperimentisati zbog nedostupnosti namirnica. Da je problem sa namirnicama i začinima rješiv uvjerila me je ponuda sarajevskog dućana “Condimento” Zahvaljujući Maninas i njenoj nagradi, ja koja obožavam divne kuharice, dobila sam i prekrasnu knjigu Indian Kitchen, Monishe Bharadawaj. Knjiga je ispunjena mnoštvom informacija o tradicionalnim namirnicama karakterističnim za kuhinju ove čarobne zemlje i receptima u kojim se opisana namirnica koristi. Cijelo jedno poglavle odnosi se na grahorice, koje zauzimaju bitno mjesto u svakodnevnoj kuhinji Indijaca.

Poznato je da je Indija zemlja sa najvećim brojem vegetarijanaca na svijetu. U takvoj prehrani leća koja je bogata proteinima najvažniji je izvor neophodnih proteina. Indijci svoj dhal jedu svakodnevno…



Sastojci:

* 250 g žute leće
* 3 žlice ulja od suncokreta
* 1 velika glavica luka
* 1 komadić cimeta u kori
* 1 list lovora
* 4 mahune zelenog kardamoma
* ½ žličice sjemenki kumina
* 1 žličica kurkume
* ½ žličice čilija u prahu
* sol
* papar
* zelena ljuta papričica

Priprema:

1.Na zagrijanom ulju popržiti luk narezan na listiće dok ne dobije zlatnu boju i to prvo 3 -4 minute na jačoj vatri, a zatim još 4 – 5 minuta na slabijoj. Pritisnuti luk žlicom da ispusti sok i izvaditi šupljikavom žlicom na upijajući papir.
2.Na ulje dodati parče cimeta u kori, zgnječene mahunice kardamoma, kumin u zrnu i lovorov list i kratko popržiti 30-tak sekundi. Dodati leću, pojačati jačinu vatre i pržiti uz miješanje oko 4-5 minuta. Potom dodati 150 ml mlake vode, čili u prahu i kurkumu i nastaviti kuhati uz miješanje dok voda ne ispari.
3.Dodati još 150 ml vode i nastaviti kuhati na isti način uz miješanje dok voda ne ispari. Na kraju dodati još 200 ml vode, polovinu prženog luka, smanjiti jačinu vatre i napola pokriveno kuhati još 15 minuta.
4.Izvaditi lovorov list i cimet i dodati ostatak luka i ukiselejnu zelenu papričicu po gotovom jelu.


Prijatno!

Ovo jelo prema receptu se priprema od žute leće, Condimento vjerovatno ima u ponudi I žutu leću (znam da ima crnu koja je apsolutni hit), ali sam ja ovo kuhala jučer i nije mi se dalo da zbog vrećice leće idem u grad, pa sam upotrijebila crvenu. Ne znam da li sam mnogo pogriješila, ali jelo je bilo izvrsno i sa ovom crvenom.

subota, listopada 30, 2010

FBI dossier - Nadina izvrsna hrana

Nakon devetnaest dana koje sam radila bez dana odmora u ovom mjesecu, ovo je prva subota da sam konačno slobodna. Sve me boli i umorna sam kao pas. Cijeli mjesec nisam kuhala i obitelj je bila "osuđena" na muško kuhanje, smjenjivanje makarona sa kupovnim bolonjezom i špagete sa kupovnim napoletana umakom. Hvala Barilli...

Sve što ću danas pokzati, a spremljeno je u okviru igre FBI Rukavice , koju je pokrenula Maja sa Cooks and Bakes, spremila sam još u prethodnom mjesecu ne očekujući promjene pravila igre. Nova pravila su me obradovala i očekivala sam da ću divni blog Just Good Food imati dovoljno vremena detaljno istražiti, u nakani me je spriječio posao.

Ne samo dobra hrana, već divna hrana i prekrasne fotografije ono je što će svaki posjetilac pronaći na Nadinom blogu, koji je bio pod lupom kuharica, istražiteljica FBI. Kako ja nisam pretjerano sklona kolačima i tortama, mene su više od Nadinih prekrasnih slastica oduševila originalna glavna jela. Čini se da Nada ne ide prečicom, da je odvažna i spremna raditi komplikovana jela koja traže punu posvećenost. I to joj ide od ruke...


Buschette sa kozicama i sirom

Među Nadinim sitnim zalogajčićima mogu se naći razne divote. Par je privuklo moju pažnju, a ove su me privukle na prvi pogled.



Neobično mi je kozice kombinovati sa sirom, ovaj put promijenila sam stav da to ne ide i odvažila se kušati. Nisam se pokajala.

Neobičan sastojak ili možda i nije je pašteta od tunjevine. Odlična prilika da probam nježnu paštetu, novost iz Argete paštetu od tune za klince.


Fino!


Pesto Genovese

Moja opsjednutost kuhinjom i kuhanjem poznata je. Tako mislim da svi o kuhanju znaju barem toliko kao ja. Jednom prilikom sam sa sestrom jela u jednom restorančiću u Sarajevu o ona je naručila sjajne domać orecchiette sa minijaturnim mesnim okruglicama i za nju nepoznatim umakom ala Genovese.


Čarobni mirisni umak od bosiljka...

Na stranu divna pasta i fine okruglice nju je najviše oduševio pesto. Pitala me je šta je to, a ja sam opet bila šokirana da je taj, jedan od najpoznatijih umaka talijanske kuhinje njoj nepoznanica.

Nadin Pesto ala Genovese se ipak razlikuje od onih recepata na koje sam ja nailazila. Nada ga je obogatila maslacem i dala mu jednu pomalo neobičnu, a ipak privlačnu crtu. Svakako vam preporučujem da isprobate ovu kremastu varijantu i upotrijebite ovaj umak sa nekom finom tjesteninom.


Pita sa ricottom i cherry rajčicama



O tome da ću ovo probati nije bilo nikakve dileme. Znala sam da se ovo jednostavno mora dopasti svima. Jedina intervencija bila je što sam kupovno lisnato zamijenila domaćim polulisnatim. Znate ono praktično i brzo dizano tijesto sa par preklapanja i premazivanja maslacem – e to...



Pita je više nego dobra i ukusna, savršena.


Poslužite je kao male zalogaje gostima...


...ili je smažite sami. Ali je svakako probajte!

Zapečeni njoki s rukolom i ribancem




Još jedno interesantno jelo, za koje sam se odlučila pripremiti kao predjelo. Njoki nisu domaći, no dobro...

Rukola ima taj karakterističan jak okus, ali složena sa ribancem i vrhnjem zajedno sa ovim njokima izvrsna je i za nas je ovo malo jelo bilo prijatno otkriće.


Zadovoljna izborom - i ovaj put, krasno...

Crveni pureći ragu



Uvijek me veseli crvena boja na tanjuru. Volim i puretinu, kod mene ima prednost u odnosu na piletinu, iako piletinu spremam mnogo češće. Nemam logično bjašnjenje, niti opravdanje za činjenicu da puretina nije češće na našoj trpezi, pa je tako istraga nadinog bloga i izbor ovog jela bila prilika da se malo odmaknemo od piletine na hiljadu načina.

Ovo je jedno od onih običnih jela, koja bi trebalo spremati opet i opet. Svakako vama koje ga niste probale topla preporuka od srca.


...i još jednom - preporučujem.

Bilo mi je veliko zadovoljstvo da smo odabrale ovaj divni blog, hvala Nadi na divnim receptima koje je podijelila sa nama.

nedjelja, listopada 10, 2010

Bosna da prostiš...

Bosna da prostiš
jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još Da prostiš
Prkosna Od Sna.


Moja domovina nestala je onog dana kada je Hrvatska proglasila neovisnost. I sada imam samo Nju -moju Bosnu.Nemam šansi za dvojno državljanstvo, nemam rezervnu domovinu, samo Bosnu. I ja tu i takvu Zemlju volim. Domoljublje tipa "vjera, ljubav i domovina" za mene je kič bez premca i ovu Bosnu volim nježno, kao ono najslabije šepavo i mršavo mače iz legla, jadno mače koje niko ne želi.
Bosna nije zemlja u kojoj je život "med i mlijeko", nije to mjesto ugodnog života, nikada nije ni bilo. I posna je, i bosa je, i hladna je i gladna je...
Nakon što sam u prethodnom postu predstavila neka od jela koja se lako mogu naći na svečanom meniju u ovom ću predstaviti neka obična svakodnevna jela.

Pamuk čorba



Pamuk čorba, kao što joj i naziv kaže nježna je poput pamuka. Blagog okusa ova je čorba dobra za malu djecu i bolesnike.

Sastojci:

* 1 bijela zemička
* 1 žlica brašna
* 30 g maslaca
* 2 jaja
* 1 žličica griza
* 100 g ribanog sira
* 1 l mlijeka
* 100 ml vrhnja za kuhanje

Priprema:

1.Zemičku narezati na kockice i ispeći na 10 g maslaca da dobije zlatnu boju.
2.U dubljoj šerpi rastopiti preostali maslac i upržiti brašno dok ne počne dobivati boju. Dodati kockice zemičke, pola sira i mlijeko. Kuhati desetak minuta.
3.Lagano umutiti jaje, pomiješati sa vrhnjem za kuhanje i žličicom griza i dodati u čorbu- Pustiti da prokuha, dodati ostatak sira i servirati.


Prijatno.

Čimbur sa mljevenim mesom

Koliko vas zna šta su čimburi? Sigurno ima barem neko da ne zna. Kada gledam hrvatske kvizove, "Milijunaša" ili "1 protiv 100" često me iznenadi koliko su turcizmi koji su u Bosni u standardnom rječniku, zapravo prosječnim Hrvatima (predpostavljam, nešto manje i Srbima) nepoznati. Dakle, šta je čimbur? To vam je, dragi moji, jelo od jaja spremljenih na rastopljenom maslu ili kajmaku sa mesom, lukom, povrćem ili bez ičeg.



Posebno je omiljen, vjerujem da pogađate - čimbur sa mesom.

Sastojci:

* 400 g mljevenog mesa
* 4 jaja
* 1 glavica luka
* 1 češanj češnjaka
* 30 g masla
* sol
* papar

Priprema:

1. Na maslu popržiti sitno nasjeckan luk, dodati meso i protisnuti češnjak i pržiti oko deset minuta.
2. Dodati papar i sol i preliti lagano umućenim jajima. Pržiti dok se jaja ne stisnu i servirati toplo.


Jede se, što je tipično za Bosance, kruhom, ne sa kruhom kao prilogom, već kruhom umjesto pribora...Prijatno!

Kiseljačke pogačice

Kiseljak, Kiseljak,
svaki momak veseljak.
Kiseljačke djevojčice,
Rumene k'o jabučice,
pogačice kiseljačke,
pogačice kiseljačkeeeeee!...




Pradavnih sedamdesetih ovo je bila pjesmica iz reklame za sarajevski Kiseljak. U to doba na tržištu nije bilo 100 različitih vrsta mineralnih voda, a prirodna voda bila je ona iz slavine. Pored Radenske ♥♥♥, na BiH tržištu mogla se naći još Donat Mg i domaća sarajevski Kiseljak. Vjerujući da je sve što dolazi iz dežele bolje od domaćeg naši su roditelji više cijenili Radensku, djeca nisu cijenila ni jednu i nije nam bilo jasno koja je svrha ispijanja kisele i gorke vode kada je obična iz slavine stoputa bolja.

Sjećam se svog prvog poslijeratnog putovanja u Zagreb, prije nekih 15 godina, jutarnjim busom preko Kiseljaka, Travnika i Banja Luke. Što ga sada pominjem?Ostalo mi je u sjećanju da je vozač zaustavio autobus na sred ceste da bi u jednoj pekari kupio kiseljačke pogače. To mi je scena za Ko to tamo peva, naravno u savremenim uvjetima kada smo se svi otuđili, pa je svaka gesta koja ukazuje na običnog čovjeka čudna.

Elem, za Kiseljačke pogačice treba vam taj Kiseljak koji je ušao u legendu (sada se reklamira “pijem ga jer ga je pio i moj Stari”)...



Sastojci:

* 600 g brašna
* žličica soli
* na vrh nože sode bikarbone (oko 2 g)
* 350 ml Kiseljaka

Priprema:

1. Pećnicu pola sata prije pečenja zagrijati na 220 stepeni.
2. U prosijano brašno dodati i umiješati sol i sodu bikarbonu.
3. Zagrijati kiselu vodu na 29 – 30 stepeni i dodati u brašno. Umijesiti kuhačom, a zatim još kratko vrijeme miješati rukama dok tijesto ne postane elastično. Ostaviti pokriveno 10 – 15 minuta.
4. Tijesto podijeliti na 8 dijelova za osam malih pogačica ili na dva za nešto veće pogače. Oblikovati tanke pogače.
5. Tanki metalni pleh premazati uljem i staviti pogače. Male pogačice peći oko 20 minuta za reš koricu ili 15 za blijedu. Veće pogače peći 25-30 minuta.


Kiseljačke pogačice, travnički kajmak i visočka sudžuka, idealan trio iz srednje Bosne. Prijatno!

Komadana kljukuša



O kljukuši sam slušala i slušala. U mojoj kući se pod kljukušom podrazumjevao uljevak od ribanog krumpira. Kasnije sam saznala da se pod kljukušom, osim uljevaka od krumpira, sira ili špinata, podrazumjeva i tvrda pogača prelivena kiselim mlijekom i bijelim lukom. Na kraju se ispostavilo da je upravo to, ona sirotinjska kljukuša na kojoj su se prehranile generacije bosonoge i zdrave bosanske djece. Ne ponovilo se, ali kljukušu vrijedi probati.

Sastojci:

* 500 g brašna
* 220 ml mlake vode
* 2 g sode bikarbone
* žličica soli
* 250 ml kiselog mlijeka (ili 150 ml jogurta sa 50 ml ledeno hladne vode)
* 2-3 češnja češnajka

Priprema:

1. Od brašna, soli, sode i vode napraviti tvrdu tanku pogaču. Ispeći u pećnici zagrijanoj na 250 stepeni.
2. Dok se pogača peče izgnječiti češnjak i pomiješati ga sa kiselim mlijekom. Posoliti po želji.
3. Vruću pogaču iskidati na malene komadiće 8mnogo manje nego su to kod mene) i preliti preljevom od kiselog mlijeka i češnjaka.
4. Vratiti na 5-6 minuta u isključenu toplu pećnicu. Servirati toplo uz sezonsku salatu.


Sasvim OK, drago mi je da sam i ovo probala. Ne vjerujem da će vas osvojiti, ali ako ste radoznali, preporučujem (iskidajte je na vrlo male komadiće) i naravno, prijatno :-)

Krajiška potkriža

Talijanska pizza nastala je iz potrebe da se spasu ostaci spremljene hrane, sira, prezrelih rajčica. Potkriža je nastala da se spasu ostaci kruha.



Moram reći da mi je ovo jelo bilo potpuno nepoznato sve do nedavno kada sam se upustila u proučavanje starinskih recepata tradicionalne kuhinje u BiH. Činjenica je da su neka jela karakteristična za pojedine krajeve Bosne, a potkriža se priprema u Bosanskoj Krajini. Moja jedina veza sa bosanskom Krajinom su priče Branka Ćopića iz davno minulog djetinjstva.



Sastojci:

* oko 450-500 g dan starog kruha ili pogače
* 500 g mljevenog mesa
* 200 g luka
* 2 – 3 češnja češnjaka
* 1 žličica mljevene slatke paprike
* 1 žlica umaka od ukuhane rajčice
* 30 ml ulja
* 100 – 150 ml juhe od iskuhanih goveđih kostiju
* sol
* papar

Priprema:

1. Luk narezati na tanke polumjesece i popržiti na ulju dok ne omekša. Skloniti sa štednjaka i dodati papriku.
2. Dodati meso, protisnuti češnjak, sol i papar i pržiti meso 10-tak minuta. Dodati umak od rajčice ili 1 oguljenu i usitnjenu prezrelu rajčicu, pomiješati i pirjati oko 5 minuta.
3. Dodati temeljac i pustit da prokuha.
4. Kruh natrgati i poredati u tepsiju i zaliti pripremljenim mesom.
5. Peći oko pola sata na 200 stepeni. Pred kraj pečenja dodati malo kajmaka i još zapeći.
6. Servirati vruće uz salatu i kiselo mlijeko.


Sa zadovoljstvom preporučujem, ukusno jelo spremljeno za časak - prijatno!

Ćevap od mrkve



Već sam više puta pisala o ćevapu. Kulinarskim rječnikom priprema ćevapa predstavlja dinstanje mesa, njegovu polaganu pripremu u vlastitom soku. Bosanski rečeno, priprema ovog svima omiljenog jela podrazumjeva “tiho ćevapljenje.”
Kada sam bila mala voljela sam svjež kruh umočiti u saft od pripreme ćevapa mnogo više nego meso. Zapravo meso nisam ni voljela i najela bih se ovog umočenog kruha prije nego što je meso bilo spremljeno i servirano, a onda bih rekla da sam sita i da neću jesti.

Volim slatki okus mrkve koji se odlično uklapa u ovaj slatki ćevap.

Sastojci:

* 500 g mesa
* 200 g luka
* 200 g mrkve
* 2 češnja češnjaka
* 40 ml ulja
* 1 žličica šećera
* sol
* papar
* sjeckani peršin

Priprema:

1. Luk narezati na kockice. Zagrijati ulje i popržiti luk dok ne omekša. Dodati mrkvu narezanu na kolutiće, posuti šećerom i ostaviti da se lagano karamelizira.
2. Dodati meso, češnjak,papar i sol. Pirjati polagano na srednje jakoj temperaturi oko pola sata.
3. Dodati sitno nasjeckan peršin i servirati.


Mmmmmm, jako fino - preporučujem.

Bosanske ćufte

Nadam se da moja mama ne čita detaljno postove sa bloga jer bi se inače naljutila. Kada sam bila mala više mi se sviđala kuhinja u vrtiću, nego mamina. Još jedno od omiljenih jela bile su ćufte, sevirane sa vodenim pireoom od krumpira, koje mama nije spremala. Pravila je šnicle od mljevenog mesa, čuvene faširance, koji su bili FANTastični, ali ćufte nije pravila (kao ni pitu, ni makarone sa sirom).

Da ih danas probam, te ćufte iz vrtića bi mi bile, najvjerovatnije jedva jestive, ali su tada bile nenadmašne vrtičke ćufte. Sigurno je da su ove bosanske ćufte stvarno izvrsna i preporučujem vam ih...



Sastojci:

500 g mesa
30 g starog kruha bez kore
1 lagano umućeno jaje
žličica sjeckanog peršina
1 žličica soli
½ žličice papra
½ žličice mljevenog cimeta
½ žličice kumina u prahu
sok ½ limuna
brašno
100 ml ulja za prženje
20 ml ulja za umak
1 žlica brašna
400 ml umaka od rajčice

Priprema:

1. Kruh ili zemičku bez kore namočiti u mlijeku ili vodi i ocijediti.
2. U posudu staviti meso, dodati začine, nasjeckani peršin, ocijeđeni kruh, limunov sok i lagano umućeno jaje. Vlažnim rukama oblikovati malo veće kuglice i povaljati ih u brašno.
3. Zagrijati ulje u dubljoj tavi i ispržiti ćuftice oko 6 – 7 minuta. Izvaditi gotove ćuftice iz ulja i ostaviti ih na upijajućem papiru.
4. Na 20 ml zagrijanog ulja umiješati brašno da bude bez grudvica, dodati umak od rajčice i pomiješati da se umak ujednači. Ubaciti ćuftice, dodati žlicu vode i pustiti da umak prokuha.


Prijatno!

Tikvenica



Bez pita se ne može zamisliti kompletan ručak u Bosni. Pita vam svakako slijedi. Nakon zeljanice, koja se smatra posebno dobrom pitom za svečani ručak (petkom, to je muslimanski svetac) za vas slijedi tikvenica.



Moja Majka nas je uvijek dočekivala pitama, znajući da ih moja mama ne sprema i da ih ja volim. Sirnica za mene, krompiruša i zeljanica za mamu i burek i buredžici za tatu. Jednom prilikom je napravila tikvenicu i ja sam to zauvijek zapamtila. Nisam mogla da pogodim od čega je ta pita, bila je slatka kao sirnica, ali nije bila od sira??? Ne znam i nikad neću saznati zašto je moja majka godinama uporno “zaboravljala” da postoji i ova pita, ali je pamtim kao najslađu pitu koju sam pojela.

Tikvenica se sprema na dva načina, pravi i “krivi” Podrazumjeva se da svako ima svoju percepciju pravog i krivog načina pripreme. Za mene je krivi onaj koji uključuje luk i papar. Luk i papar idu dobro uz krompir, ali ne uz blagu tikvu. Moja tikvenica je, za mene najbolja, ona sa mladim slanim kajmakom. Za ovu pravu, najmi-njami tikvenicu treba vam...

Sastojci:

* 500 g svježih domaćih ili kupovnih jufki
* 800 g žute tikve, stambolke, narezane na kockice
* 1-2 jaja
* 100 ml čvrstog domaćeg milerama
* 200 g kajmaka
* 50 g masla
* sol
* maslac
* mlijeko

Priprema:

1. Ako znate razvući tanke jufke, pripremite tijesto sa 350 g brašna, pola žlice ocata i žlicom ulja.
2. Tikvu narežite na sitne kockice, posolite i stavite u široku cjedaljku. Kada se dobro ocijedi pomiješati sa lagano ulupanim jajetom i polovinom mladog kajmaka.
3. Rastopite 100 g kajmaka sa maslom i održavajte toplim.
4. Gotove jufke rasporedite ne prostrtu plahtu. Premažite jufke rastopljenim kajmakom i maslom. Dodajte nadjev od tikve i zarolajte.
5. Okruglu tepsiju premažite sa malo maslaca i posložite pitu u zvrk.
6. Pecite u pećnici zagrijanoj na 240 stepeni oko 25 – 30 minuta.
7. Rastopite malo maslaca u vrućem mlijeku i poprskajte koru pite. Pokrijte drugom tepsijom i vratite u isključenu pećnicu još desetak minuta.


Volim ovu pitu i preporučujem, prijatno!

Obična halva



U ovu priču krenula sam inspirisana stihovima Đorđa Balaševića o soliteru, koji se jedva držao te '87. Svima koji smo odrasli u soliterima, poznato je da se mirisi iz brojnih kuhinja u toj kutiji ne mogu sakriti. Tačno znamo gdje se sprema grah, gdje se prže šnicle, gdje se peče meso.

Sada ste sa mnom na četvrtom spratu kod sevdah raje. Jedan od soliterskih mirisa koji se ne može sakriti je miris halve. I to one obične halve od brašna. Imamo mi u Bosni i neobičnih halvi od lješnjaka i badema, imamo carigradsku halvu koja je sasvim slična dalmatinskom mandulatu, imamo tahan halvu od susam paste, ali svima nam je na pominjanje halve ista pomisao – obična halva.


...i jednostavne stvari su fine.

Obična halva može biti malo bolja ili malo gora. Malo gora se sprema na ulju, a malo bolja na maslu. Ostalo je isto.

Sastojci:

300 g šećera
500 ml vode
250 g brašna
125 g masla

Priprema:

1. Pripremiti agdu od vode i šećera i ostaviti da se ohladi. Po želji dodati limunov sok ili ružinu vodicu.
2. U dubljoj šerpi sa debelim dnom rastopiti maslo. Dodati brašno i umiješati drvenom kuhačom.
3. Brašno pržiti dok ne dobije boju bijele kafe. Polagano dodati agdu, veoma pazeći da ne prsne u vas.
4. Kuhati uz neprestano miješanje dok ne dobije svijetlo smeđu boju.
5. Gotovu halvu vaditi žlicom na hrpice i po želji posuti kristal šećerom.


Prijatno!

Halvopita



Neću o halvi kao baba o uštipcima jer halvopita nije halva, a nije ni pita od halve. Kora, ni prhkih ni vučenih nema, pa zbog čega se onda naziva pitom ni sama ne znam.
Pored šljive, koja je najrasprostranjenija bosanska voćka i bez čijeg mi je stabla nemoguće zamisliti bosansku avliju, Bosna je zemlja u kojoj dobro rađaju jabuke. Znate one ružne jabuke sa pokojom pjegicom, koje ne biste mogli prodati u supemarketu sve da im nalijepite hiljadu certifikata o hemijski netretiranom voću. Pored Jonatan i Granny Smith ljepotica, pored primamljivog crvenog i zlatnog delišesa, naša mala bosanska jabuka nema nikakvih šansi na tržištu. Te i takve jabuke, prodaju se pored ulaza na pijacu puna vrećica za marku.

Dio tog obilja od roda završi i u bosanskom pekmezu od jabuka, koji je zapravo vrlo gusti sirup. Taj se pekmez dobiva cijeđenjem soka iz jabuka, a zatim ukuhavanjem tog soka bez trunke dodatnih šećera. Za kilogram takvog pekmeza treba oko 10 kilograma zdravih jabuka, a koliko je truda i vremena potrebno podatak je koji svi lako zanemare. Pitam se zašto je faktor vremen, naročito kada se radi o tuđem vremenu, uvijek tako potcijenjen.



Za bosansku halvopitu treba vam pekmez od jabuka, a trebaće vam bome i kajmak. Ukoliko su vam ti sastojci dostupni, onda se možete razveseliti i pripremiti jedno prastaro i stvarno autohtono bosansko slatko jelo.

Sastojci:

Za halvopitu:
* 250 ml vode
* 400 ml pekmeza od jabuka
* 50 g masla
* 100 g mladog neslanog kajmaka
* 350 g brašna
* 100 g mljevenih lješnjaka ili badema
* 1 jaje
* pola žličice praška za pecivo
* par badema za ukras

Za pekmezli agdu:
* 400 ml pekmeza od jabuka
* 200 ml vode

Priprema:

1.Prokuhati vodu sa pekmezom i maslom, pa u ključalo dodati i umiješati brašno sa praškom za pecivo. Dobro umiješati da se masa ujednači i vratiti na štednjak pa kuhati 4-5 minuta dok se tijesto ne odvoji od posude. Ostaviti da se ohladi.
2.U ohlađeno dodati jaje, kajmak i mljevene bademe (lješnjake).
3.Lagano namastiti tepsiju rastopljenim maslacem i utisnuti tijesto.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 5-6 minuta, a zatim temperaturu sniziti na 125 stepeni i peči još 40 minuta. Ohladiti izvan pećnice.
5.Za agdu prokuhati vodu sa pekmezom i vrućom agdom preliti ohlađenu halvopitu.
6. Sačekati da se ohladi i servirati.


Gotovu halvopitu možete ukrasiti bademima i posuti mljevenim lješnjacima.


Vrlo stari recept, zaboravljena slastica naši pranena - vrlo fini slatkiš, prijatno!

Bosanske šape

Šape su vam, drage moje čitateljice vrlo poznate. U zagrebačkom dućanu etno-suvenira prodaju slavonske šapice prikladno umotane u papir sa slavonskim motivima i vezane mašnicom u bojama hrvatske trobojnice.

Naravno, poznate su i u Srbiji, a posebno popularne u Vojvodini.

Ono što bosanske šape razlkuje od ostalih je činjenica da se u Bosni ne koristi mast, za pripremu šapa koristi se maslac, najbolje onaj mladi sa tržnice.



Ovisno od količine upotrijebljenih oraha u njihovoj pripremi mogu biti dobre i manje dobre. One sa malo oraha su samo oblikom šape i bliže su gurabijama, mada se ne gurabijama ništa ne može zamjeriti...Ovaj put samo o šapicama.

Sastojci:

300 g maslaca
300 g mljevenog šećera
300 g mljevenih oraha
2 jaja
300 g mekog brašna
pola vrećice praška za pecivo
1 limun

Priprema:

1.Pjenasto umiješati maslac sa šećerom u prahu sve dok se ne dobije svijetla kremasta masa. Dodati lagano umućena dva jaja, koricu i sok jednog limuna i umiješati da se masa ujednači.
2.Pomiješati prašak za pecivo u brašno i prosijati.
3.U masu od maslaca, šećera i jaja dodati prosijano brašno i orahe i umiješati mekano sjajno tijesto.
4.Kalupe za pečenje šapa premazati sa malo masnoće i lagano posuti brašnom.
5.Napuniti kalupe tijestom i peći šape u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 20 minuta.
6.Istresti šape iz kalupa i dok su još vruće uvaljati i mljevenom šećeru.


Šape, svima omiljene mogu trajati sedmicama, fine su jednako na početku i na kraju, krasne uz čaj ili kafu. Prijatno!


Nadam se da vam se dopalo malo istraživanje bosanske kuhinje. Ja sam uživala i biće mi drago ako sam vam otkrila djelić bosanskog gastronomskog bogatstva i ako ste poželjeli nešto isprobati.

Do novog posta lijep pozdrav.

nedjelja, listopada 03, 2010

Med i mlijeko za Bosnu i Hercegovinu (i zlatne žlice)

Danas je dan opštih izbora u Bosni i Hercegovini. Danima nam se sa plakata smiješe retuširana lica kandidata raznih stranaka. I sve je isto kao što je bilo prije dvadeset godine u vrijeme prvih "slobodnih i demokratskih" izbora, kako je to pokazala izložba fotografija Milomira Kovačevića Strašnog, koji je te 1990. godine objektivom svog fotoaparata zabilježio fotografije koje su obilježile kraj jednog doba, kraj naše bivše države. Moram reći da me je izložba rastužila, zabilježene su tu slike predratnog Sarajeva, Sarajeva koje je bilo grad sa dušom, vremena u kojem smo svi naivno vjerovali da nam se nikada neće desiti rat jer je to naprosto nemoguće.

Danas se sa izbornih plakata smiješe neka nova lica, a i mnoga ista, samo dvadeset godina starija. Niko nam više ne obećava "med i mlijeko (i zlatne žlice)," niko im više ne bi povjerovao.

"Narod zna," "Država za čovjeka," "Snaga kojoj vjerujem," "Pobijedimo beznađe," najčešći su slogani koje viđamo na jumbo plakatima, slogani su to najmoćnijih stranaka koje će činiti naš parlament u narednom periodu. Danima ne mogu proći Ferhadijom da ne završim sa punim rukama promotivnog materijala. Ali ja sam premda volim raspravljati o politici, kada je riječ o izborima uvijek suzdržana. Naime, od prvih izbora glasala sam samo jednom. Te 1990. sam stekla glasačko pravo, ali izborna nedjelja je bila kišna i bilo mi je mrsko otići na biračko mjesto. Sljedeći izbori održani su nakon rata i tada sam glasala jer sam željela promjene, ipak – šipak... Ne sjećam se koji su razlozi bili da ne odem glasati niti na jednom od narednih izbora u narednih 15 godina. Razlog zbog kojeg danas neću izići na glasanje je taj što nemam pojma za koga bi dala svoj glas.

Slučajnost je da se moj današnji post o bosanskoj kuhinji vremenski poklapa sa izbornim danom.

A na četvrtom sevdah raja, puca od zdravlja.
Jedni vide svog Boga, drugim Gospa se javlja,
a proleter goloruk
diže vile na o-ruk, era mermera.


Nakon đira po Mediteranu vrijeme je da se vratim našem soliteru. Tamo smo gdje raja puca od zdravlja, a u nas se kaže da zdravlje ulazi na usta. Dakle, imam osobito zadovoljstvo predstaviti kuhinju Bosne i Hercegovine, moje zemlje.

Volim bosansku kuhinju. U Bosni sve ima dušu, bosanske kuće, bosanska jela. Volim stare bosanske kuće , topla gnijezda u kojima su odrastali naši roditelji. Centralno mjesto u toj kući imao je čovjek, a posebno je imao gost. One nisu bile opterećene namještajem, nije bilo velikih kreveta i sofa, uz zidove su se nalazile sećije pokrivene bosanskim ćilimima sa naslonima od teških jastuka ukrašenim vezom.Te kuće imale su dvije kuhinje, pored zimske koja se nalazila u stanu, zajedno sa drugim prostorijama, tu je bila i neizostavna ljetna kuhinja ili mutvak. Ljeti se tu kuhalo, a jelo se u hladnjacima od šimšira koje je imala svaka avlija.
Kuhinja u bosanskoj kući je njezino srce. Miris bosnaske kuhinje, miris je koji me vraća u djetinjstvo, u kuću moje nane po tati. Miris je to dolmi, pita i hurmašica, ali prije svega miris je to masla, na kojem se temelji priprema mnogih bosanskih jela.

Šta se sve može naći u bosnaksoj kuhinji? Čorbe, čimburi, dolme, ćufte, pečenja, zaliveni kolači, baklave i svakako nezaobilazne pite. U ovoj svojoj "misiji" spremila sam mnoštvo jela i zapravo ne znam kako da ih poslažem. Pokušat ću sastaviti par menija, a danas na izborni dan želimda to bude jedan svečani meni sa kojeg ćete moći da napravite vlastiti izbor.

Mjere u bosanskoj kuhinji su priča za sebe: pomalo ovog ili onog, među prstima ili šakom, od oka-koliko treba... Ipak takvih mjera, uglavnom, neće biti u ovom postu, a ako mi se koja potkrade, ne zamjerite, ipak je kuhanje kreativna aktivnost ponešto se može dodati ili oduzeti, sve po želji i vlastitom ukusu.

Danas ću krenut od čorba.

Begova čorba



Begova čorba je najfinija, najsvečanija od svih bosanskih čorbi. Zaista je nezaobilazna na svakom svečanom meniju. Recepata ima više, a ja je najviše volim ovako...

Sastojci:

* ½ kg pilećeg mesa (oko pola malenog pileta)
* 200 g korijenastog povrća, mrkve, peršina i celera
* 5-6 zrna papra
* 1 žlica soli
* 50 g suhe bamije
* 1 žlica vinskog ocata
* 3 žumanca
* 150 ml kiselog vrhnja
* sok 1 limuna
* malo suhe nane (mente)
* nasjeckani peršin

Priprema:

1.Noć prije pripreme namočiti bamiju u mlakoj vodi.
2.U dva litra posoljene hladne vode staviti meso sa korijenastim povrćem i paprom da se kuha. Kuhati dok se meso ne počne odvajati od kosti, najmanje sat vremena.
3.Dok se meso kuha obariti omekšalu bamiju u vodi u koju se doda žlica ocata. Kada bamija omekša potrebno ju je isprati i ocijediti.
4.Tekućinu procijediti, meso odvojiti od kosti, a povrće usitniti.
5.U čorbu dodati usitnjeno pileće meso, povrće i obarenu bamiju. Pustiti da prokuha i smanjiti jačinu vatre. Dodati sok jednog limuna.
6.Ulupati žumanca sa žlicom tople čorbice i vrhnja. Lagano ih dodati i umiješati u juhu. Na kraju dodati nasjeckani peršin, nanu, umiješati ostatak vrhnja i servirati.


Jednostavno, jer je najbolja - prijatno!

Višegradska čorba



Po svemu sudeći, osnovno obilježje svečanih čorbi bosanske kuhinje je da se u njih obavezno dodaje bamija. Ne znam zašto je bamija tako visoko cijenjena ali ima svoj neponovljivi okus i stvarno je kako dodatak u čorbama izuzetna.

Za Višegrad znate, gradić je to na Drini, u blizini same granice sa Srbijom, mjesto u kome je Mehmed paša Sokolović sagradio ćupriju opisanu u remek djelu našeg osporavanog i cijenjenog nobelovca Ive Andrića.

Andrića možemo voljeti ili ne voljeti, možemo mu zamjeriti, ali čorbi ne nalazimo "mahanu".

Sastojci:

* 500 g junetine
* 2 l mesne juhe (temeljca)
* 100 g mrkve
* 50 g suhe bamije
* 1 manji korijen peršina
* lišće peršina
* 1 veće glavica luka
* 80 ml ulja
* 1 žličica aleve paprike
* 2 žlice pirea od rajčice
* 1 žlica brašna
* 30 g maslaca
* sol
* papar

Priprema:

1.U šerpi na zagrijanom ulju popržiti luk sa nasjeckanim korijenastim povrćem.
2.Dodati meso narezano na kockice i pustiti da uhvati boju.
3.Na maslacu upržiti brašno sa alevom paprikom i dodati na meso. Zaliti mesnom juhom i kuhati oko sat vremena.
4.Deset minuta pred kraj kuhanja dodati obarenu bamiju i pire od rajčice i kuhati još deset minuta.
5.Dodati papar i soli po želji. Dodati nasjeckani peršin i po želji servirati sa mileramom.


Šta je bolje od tanjura tople čorbe? Prijatno.

Bosanski lonac



Bosanski lonac

Većina jela bosanske kuhinje turskog su porijekla, a ova opet perzijskog ili arapskog. Nešto nam je ostalo od Austrije, nešto smo naučili od susjeda. Ali jedno jelo je zaista authotono bosansko. Pogađate da je to jelo, za koje ste svi čuli bosanski lonac.

Jedini pravi je onaj koji se satima kuha polagano u zemljanom loncu... Iako u bosnski lonac ide razno povrće, kupus zaboravite. U bosanskom loncu ima svega, ali kupusa nema....



Sastojci:

* 1,5 kg miješanog malo masnijeg mesa (janjetina i junetina)
* 600 g krumpira
* 400 g zelenih mahuna
* 2-3 paprike babure
* 150 g luka
* 5 cijelih češnja češnjaka
* 100 g mrkve
* 20 g peršina
* 100 g rajčice
* 5-6 klinčića
* 1 dl bijelog vina
* 1 dl vode
* sol
* papar u zrnu

Priprema:

1.Meso narezati na veće kockice. Luk narezati na kolutove, a krumpir na manje komade. Nasjeckati mrkvu i peršin, rajčicu staviti u vruću vodu, odstraniti kožicu i narezati na kockice.
2.Poslagati red mesa, red luka, red povrća dok se ne utroši materijal. Dodati klinčiće, papar u zrnu, posolit, zaliti vinom i vodom. Pokriti lonac pergament papirom i zavezati kanapom.
3.Peći u pećnici zagrijanoj na 150 stepeni 4-5 sati.
4.U kuhan lonac dodati sitno nasjeckan peršin i servirati.


Ovako izgleda na tanjuru. Ukusno i fino - prijatno.


Ćevap od piletine u pergament papiru (a la hadžijski)



Hadžija se postaje odlaskom na hadž, obavljanjem te za muslimane svete dužnosti. U bosanskim čaršijama hadžije su imale poseban ugled...Tako je bilo nekad jer je odlazak na hadž podrazumijevao uz veliki materijalni izdatak i priličnu žrtvu. Trebalo je putovati mjesecima kroz sve te nesigurne vrleti za doći u Meku.

U bosanskom žargonu, hadžija je čovjek koji zna uživati u životu, koji život diše punim plućima. Uživa u hrani i piću, društvu, lijepim ženama. Na takvog je hadžiju mislio Sula iz Pušenja kada je napisao stih "...moj burazer živi od starog pravila, il' si bos il' si hadžija."

Hadžijski ćevap, jelo je u čast pravih hadžija i među desetinama bosanskih ćevapa smatra se najboljim. Naravno sprema se od najfinije teletine, ali sam ja odabrala piletinu.



Sastojci:

* 600 g pilećeg filea
* malo pilećeg temeljca
* 150 g luka
* 15 g masla
* 15 ml ulja
* 5 g cimeta
* 5 g papra
* sol
* 100 g rajčice
* 200 g paprika
* nasjeckani peršina
* 4 komada masnog papira za pečenje

Priprema:

1.Pileći file narezati na komadiće veličine zalogaja. U jednoj tavi zagrijati ulje i popržiti meso da dobije bijelu boju.
2.U drugoj tavi rastopiti maslo, dodati luk i pirjati dok ne požuti. Dodati meso i zajedno pirjati 5-6 minuta, a zatim dodati papriku i rajčicu. Dodati papar i sol i pirjati još 10 – 15 minuta.
3.Na kraju dodati cimet i peršin.
4.Podijeliti ćevap na četiri komada papira za pečenje, na svaki dodati i malo temeljca tako da meso ne bude suho. Zapakovati paketiće.
5.U tepsiju dodati malo vode, tako da dno bude pokriveno, staviti paketiće sa ćevapom i peći na 150 stepeni oko 15 minuta.
6.Servirati u papiru i poslužiti uz mileram kojim će se po želji svako sam poslužiti.

Pečena teletina sa krumpirom



Za mene je živi dokaz da Bosanci vole meso na lešo je moj tata. U našoj kući se meso najčešće kuhalo. Nije nam ni pečenje mrsko, ali leš je ipak na prvom mjestu. Nedjelje u kući mog djetinjstva obilježene su pečenim pilićima ili, pak, pečenom janjetinom, teletinom ili pastrmkom.

Sastojci:

* 1 kg telećeg mesa
* 800 g krumpira
* 125 g riže
* 125 ml ulja
* 125 ml goveđeg temeljca
* 2 mrkve
* sol
* papar

Priprema:

1.Meso oprati i posušiti. Premazati sa malo ulja i posoliti.
2.Krumpir i mrkvu krupno narezati.
3.U pekač staviti meso, rižu, krumpir i mrkvu. Posuti uljem, posoliti i staviti da se peče.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni uz povremeno dodavanje mesnog temeljca.


Prijatno!

Zeljanica



U tradicionalnom bosanskom meniju, kao jedno od obaveznih jela u slijedu jesu razne vrste pita. Burek, sirnica, zeljanica, tikvenica, krompirača su one koje su opšte poznate. Ali tu su još desetine pita najčudnijih naziva.

Možda burek jeste pitac, ali svečana bosanska pita je slagana zeljanica. U bosnsku zeljanicu osim mladog špinata dodaje se još jedino mladi kajmak skinut sa mlijeka. Dodavati sir je prema zagovornicima tradicije greška.

Budući da ja ne znam, jer nisam imala od koga naučiti razvijati jufke pribjegavam onim kupovnim. U Sarajevu osim pakiranih kora iz supermarketa, postoje i zanatlije koji izrađuju svježe jufke i najbolje je uzeti upravo njih jer su najpribližnije po kvalitetu domaćim. Tanke su i nisu presuhe, ne lome se kao što je to slučaj sa kupovnim jufkama iz samoposluživanja.



Za tradicionalnu zeljanicu u kolut treba nam sljedeće:

Sastojci:

* 500 g svježih kora
* 1 kg špinata
* 250 g kajmaka
* sol
* 50 g masla
* malo mlijeka

Priprema:

1.Špinat očistiti i ostaviti samo mlade listove. Obariti u ključaloj vodi 1-2 minute. Ohladiti i sitno narezati. Pomiješati sa maldim kajmakom i posoliti.
2.Jufku položiti na čist stoljnjak po kome ste posuli malo nišeste (škrobnog brašna). Dva centimetra od kraja jufke nanijeti nadjev i zarolati.
3.Na isti način postupiti dok se ne utroši nadjev. Rastopiti maslo i preliti pitu.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 250 stepeni 25 – 30 minuta. Gotovu samo poprskati sa malo mlijeka ili vode, pokriti drugom tepsijom i ostaviti da omekša.
5.Zeljanicu poslužiti obavezno hladnu (*).

(*) Kada u buregdžinici ili pekari čujem da (glupave) prodavačice preporučuju zeljanjicu jer je vruća moja zločesta i čangrizava strana proradi i ponekad, ali ne i uvijek, se ne mogu suzdržati da im ne održim predavanje. Prva lekcija bi se odnosila na štetnost konzumiranja vrućeg tijesta, a druga da je vruća zeljanica apsolutno neprihvatljiva.

Kadaif



Kadaif je fina končasta tjestenina od kojih se pravi u Bosni vrlo omiljena poslastica (kadaif). Iako se redovno posipa orasima i grožđicama, najbolji je obični ili sade. Ovaj put zaobišla sam orahe u širokom luku, ali sam grožđice ipak dodala...

Sastojci:

* 500 g kadaifa
* 250 g masla
* 250 g kajmaka
* grožđice
* 100 ml đulbe šerbeta (sok od ruže), po želji
* 1 kg šećera
* 800 ml vode
* 1 limun

Priprema:

1.Složiti ppla kadaifa u veću tepsiju. Preliti polovinom rastopljenog masla, posuti grožđicama. Kajmak malo zagrijati da omekša i rasporediti žlicom po kadaifu.
2.Pokriti ostatkom kadaifa, preliti ostatkom rastopljenog masla.
3.Peči u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 40 minuta.
4.Napraviti agdu od šećera i vode. U agdu umiješati sok od ruže i limunov sok.
5.Ohlađen kadaif narezati na kocke i preliti vrućom agdom.




Med i mlijeko



Med i mlijeko simbol su za blagostanje. Iako bi jako željala da ovom zemljom konačno svima poteku med i mlijeko to se neće desiti nikada, toga i nema nigdje... Med i mlijeko pred spavanje i jamačno ćete spavati kao beba uz lijepe snove.

Sastojci:

* 200 ml mlijeka
* 2 žlice meda

Priprema:

1.Zagrijati mlijeko. U zagrijanu čašu staviti med, preliti mlijekom i pomiješati.
2.Poslužiti toplo.


Prijatno i lijepi snovi!

Ništa od promjena u Bosni i Hercegovini. Idemo dalje (za iste pare). UPDATE - Kada sam ovo napisala bilo je prebrojano tek oko 5% glasova. Imamo promjenu vlasti - yeeeeesss! Vidjet ćemo što će uraditi. Ipak ćemo imati lubenica koaliciju (crveno-zelenu). Sve za vlast i mimo svih principa. Nije li tako svuda?

P.S.Imala sam zadovoljstvo upoznati Milomira Kovačevića Strašnog, tamo negdje krajem osamdesetih, kada je moja najbolja drugarica odlazila u Cedus na kojem je Strašni držao klub fotografije. Svim nostalgičarima preporučujem da pogledaju njegovu galeriju. Upozorenje - Galerija "ON ACHEVE BIEN LES CHEVAUX" je uznemiravajućeg sadržaja.