Danas se sa izbornih plakata smiješe neka nova lica, a i mnoga ista, samo dvadeset godina starija. Niko nam više ne obećava "med i mlijeko (i zlatne žlice)," niko im više ne bi povjerovao.
"Narod zna," "Država za čovjeka," "Snaga kojoj vjerujem," "Pobijedimo beznađe," najčešći su slogani koje viđamo na jumbo plakatima, slogani su to najmoćnijih stranaka koje će činiti naš parlament u narednom periodu. Danima ne mogu proći Ferhadijom da ne završim sa punim rukama promotivnog materijala. Ali ja sam premda volim raspravljati o politici, kada je riječ o izborima uvijek suzdržana. Naime, od prvih izbora glasala sam samo jednom. Te 1990. sam stekla glasačko pravo, ali izborna nedjelja je bila kišna i bilo mi je mrsko otići na biračko mjesto. Sljedeći izbori održani su nakon rata i tada sam glasala jer sam željela promjene, ipak – šipak... Ne sjećam se koji su razlozi bili da ne odem glasati niti na jednom od narednih izbora u narednih 15 godina. Razlog zbog kojeg danas neću izići na glasanje je taj što nemam pojma za koga bi dala svoj glas.
Slučajnost je da se moj današnji post o bosanskoj kuhinji vremenski poklapa sa izbornim danom.
A na četvrtom sevdah raja, puca od zdravlja.
Jedni vide svog Boga, drugim Gospa se javlja,
a proleter goloruk
diže vile na o-ruk, era mermera.
Nakon đira po Mediteranu vrijeme je da se vratim našem soliteru. Tamo smo gdje raja puca od zdravlja, a u nas se kaže da zdravlje ulazi na usta. Dakle, imam osobito zadovoljstvo predstaviti kuhinju Bosne i Hercegovine, moje zemlje.
Volim bosansku kuhinju. U Bosni sve ima dušu, bosanske kuće, bosanska jela. Volim stare bosanske kuće , topla gnijezda u kojima su odrastali naši roditelji. Centralno mjesto u toj kući imao je čovjek, a posebno je imao gost. One nisu bile opterećene namještajem, nije bilo velikih kreveta i sofa, uz zidove su se nalazile sećije pokrivene bosanskim ćilimima sa naslonima od teških jastuka ukrašenim vezom.Te kuće imale su dvije kuhinje, pored zimske koja se nalazila u stanu, zajedno sa drugim prostorijama, tu je bila i neizostavna ljetna kuhinja ili mutvak. Ljeti se tu kuhalo, a jelo se u hladnjacima od šimšira koje je imala svaka avlija.
Kuhinja u bosanskoj kući je njezino srce. Miris bosnaske kuhinje, miris je koji me vraća u djetinjstvo, u kuću moje nane po tati. Miris je to dolmi, pita i hurmašica, ali prije svega miris je to masla, na kojem se temelji priprema mnogih bosanskih jela.
Šta se sve može naći u bosnaksoj kuhinji? Čorbe, čimburi, dolme, ćufte, pečenja, zaliveni kolači, baklave i svakako nezaobilazne pite. U ovoj svojoj "misiji" spremila sam mnoštvo jela i zapravo ne znam kako da ih poslažem. Pokušat ću sastaviti par menija, a danas na izborni dan želimda to bude jedan svečani meni sa kojeg ćete moći da napravite vlastiti izbor.
Mjere u bosanskoj kuhinji su priča za sebe: pomalo ovog ili onog, među prstima ili šakom, od oka-koliko treba... Ipak takvih mjera, uglavnom, neće biti u ovom postu, a ako mi se koja potkrade, ne zamjerite, ipak je kuhanje kreativna aktivnost ponešto se može dodati ili oduzeti, sve po želji i vlastitom ukusu.
Danas ću krenut od čorba.
Begova čorba
Begova čorba je najfinija, najsvečanija od svih bosanskih čorbi. Zaista je nezaobilazna na svakom svečanom meniju. Recepata ima više, a ja je najviše volim ovako...
Sastojci:
* ½ kg pilećeg mesa (oko pola malenog pileta)
* 200 g korijenastog povrća, mrkve, peršina i celera
* 5-6 zrna papra
* 1 žlica soli
* 50 g suhe bamije
* 1 žlica vinskog ocata
* 3 žumanca
* 150 ml kiselog vrhnja
* sok 1 limuna
* malo suhe nane (mente)
* nasjeckani peršin
Priprema:
1.Noć prije pripreme namočiti bamiju u mlakoj vodi.
2.U dva litra posoljene hladne vode staviti meso sa korijenastim povrćem i paprom da se kuha. Kuhati dok se meso ne počne odvajati od kosti, najmanje sat vremena.
3.Dok se meso kuha obariti omekšalu bamiju u vodi u koju se doda žlica ocata. Kada bamija omekša potrebno ju je isprati i ocijediti.
4.Tekućinu procijediti, meso odvojiti od kosti, a povrće usitniti.
5.U čorbu dodati usitnjeno pileće meso, povrće i obarenu bamiju. Pustiti da prokuha i smanjiti jačinu vatre. Dodati sok jednog limuna.
6.Ulupati žumanca sa žlicom tople čorbice i vrhnja. Lagano ih dodati i umiješati u juhu. Na kraju dodati nasjeckani peršin, nanu, umiješati ostatak vrhnja i servirati.
Jednostavno, jer je najbolja - prijatno!
Višegradska čorba
Po svemu sudeći, osnovno obilježje svečanih čorbi bosanske kuhinje je da se u njih obavezno dodaje bamija. Ne znam zašto je bamija tako visoko cijenjena ali ima svoj neponovljivi okus i stvarno je kako dodatak u čorbama izuzetna.
Za Višegrad znate, gradić je to na Drini, u blizini same granice sa Srbijom, mjesto u kome je Mehmed paša Sokolović sagradio ćupriju opisanu u remek djelu našeg osporavanog i cijenjenog nobelovca Ive Andrića.
Andrića možemo voljeti ili ne voljeti, možemo mu zamjeriti, ali čorbi ne nalazimo "mahanu".
Sastojci:
* 500 g junetine
* 2 l mesne juhe (temeljca)
* 100 g mrkve
* 50 g suhe bamije
* 1 manji korijen peršina
* lišće peršina
* 1 veće glavica luka
* 80 ml ulja
* 1 žličica aleve paprike
* 2 žlice pirea od rajčice
* 1 žlica brašna
* 30 g maslaca
* sol
* papar
Priprema:
1.U šerpi na zagrijanom ulju popržiti luk sa nasjeckanim korijenastim povrćem.
2.Dodati meso narezano na kockice i pustiti da uhvati boju.
3.Na maslacu upržiti brašno sa alevom paprikom i dodati na meso. Zaliti mesnom juhom i kuhati oko sat vremena.
4.Deset minuta pred kraj kuhanja dodati obarenu bamiju i pire od rajčice i kuhati još deset minuta.
5.Dodati papar i soli po želji. Dodati nasjeckani peršin i po želji servirati sa mileramom.
Šta je bolje od tanjura tople čorbe? Prijatno.
Bosanski lonac
Bosanski lonac
Većina jela bosanske kuhinje turskog su porijekla, a ova opet perzijskog ili arapskog. Nešto nam je ostalo od Austrije, nešto smo naučili od susjeda. Ali jedno jelo je zaista authotono bosansko. Pogađate da je to jelo, za koje ste svi čuli bosanski lonac.
Jedini pravi je onaj koji se satima kuha polagano u zemljanom loncu... Iako u bosnski lonac ide razno povrće, kupus zaboravite. U bosanskom loncu ima svega, ali kupusa nema....
Sastojci:
* 1,5 kg miješanog malo masnijeg mesa (janjetina i junetina)
* 600 g krumpira
* 400 g zelenih mahuna
* 2-3 paprike babure
* 150 g luka
* 5 cijelih češnja češnjaka
* 100 g mrkve
* 20 g peršina
* 100 g rajčice
* 5-6 klinčića
* 1 dl bijelog vina
* 1 dl vode
* sol
* papar u zrnu
Priprema:
1.Meso narezati na veće kockice. Luk narezati na kolutove, a krumpir na manje komade. Nasjeckati mrkvu i peršin, rajčicu staviti u vruću vodu, odstraniti kožicu i narezati na kockice.
2.Poslagati red mesa, red luka, red povrća dok se ne utroši materijal. Dodati klinčiće, papar u zrnu, posolit, zaliti vinom i vodom. Pokriti lonac pergament papirom i zavezati kanapom.
3.Peći u pećnici zagrijanoj na 150 stepeni 4-5 sati.
4.U kuhan lonac dodati sitno nasjeckan peršin i servirati.
Ovako izgleda na tanjuru. Ukusno i fino - prijatno.
Ćevap od piletine u pergament papiru (a la hadžijski)
Hadžija se postaje odlaskom na hadž, obavljanjem te za muslimane svete dužnosti. U bosanskim čaršijama hadžije su imale poseban ugled...Tako je bilo nekad jer je odlazak na hadž podrazumijevao uz veliki materijalni izdatak i priličnu žrtvu. Trebalo je putovati mjesecima kroz sve te nesigurne vrleti za doći u Meku.
U bosanskom žargonu, hadžija je čovjek koji zna uživati u životu, koji život diše punim plućima. Uživa u hrani i piću, društvu, lijepim ženama. Na takvog je hadžiju mislio Sula iz Pušenja kada je napisao stih "...moj burazer živi od starog pravila, il' si bos il' si hadžija."
Hadžijski ćevap, jelo je u čast pravih hadžija i među desetinama bosanskih ćevapa smatra se najboljim. Naravno sprema se od najfinije teletine, ali sam ja odabrala piletinu.
Sastojci:
* 600 g pilećeg filea
* malo pilećeg temeljca
* 150 g luka
* 15 g masla
* 15 ml ulja
* 5 g cimeta
* 5 g papra
* sol
* 100 g rajčice
* 200 g paprika
* nasjeckani peršina
* 4 komada masnog papira za pečenje
Priprema:
1.Pileći file narezati na komadiće veličine zalogaja. U jednoj tavi zagrijati ulje i popržiti meso da dobije bijelu boju.
2.U drugoj tavi rastopiti maslo, dodati luk i pirjati dok ne požuti. Dodati meso i zajedno pirjati 5-6 minuta, a zatim dodati papriku i rajčicu. Dodati papar i sol i pirjati još 10 – 15 minuta.
3.Na kraju dodati cimet i peršin.
4.Podijeliti ćevap na četiri komada papira za pečenje, na svaki dodati i malo temeljca tako da meso ne bude suho. Zapakovati paketiće.
5.U tepsiju dodati malo vode, tako da dno bude pokriveno, staviti paketiće sa ćevapom i peći na 150 stepeni oko 15 minuta.
6.Servirati u papiru i poslužiti uz mileram kojim će se po želji svako sam poslužiti.
Pečena teletina sa krumpirom
Za mene je živi dokaz da Bosanci vole meso na lešo je moj tata. U našoj kući se meso najčešće kuhalo. Nije nam ni pečenje mrsko, ali leš je ipak na prvom mjestu. Nedjelje u kući mog djetinjstva obilježene su pečenim pilićima ili, pak, pečenom janjetinom, teletinom ili pastrmkom.
Sastojci:
* 1 kg telećeg mesa
* 800 g krumpira
* 125 g riže
* 125 ml ulja
* 125 ml goveđeg temeljca
* 2 mrkve
* sol
* papar
Priprema:
1.Meso oprati i posušiti. Premazati sa malo ulja i posoliti.
2.Krumpir i mrkvu krupno narezati.
3.U pekač staviti meso, rižu, krumpir i mrkvu. Posuti uljem, posoliti i staviti da se peče.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni uz povremeno dodavanje mesnog temeljca.
Prijatno!
Zeljanica
U tradicionalnom bosanskom meniju, kao jedno od obaveznih jela u slijedu jesu razne vrste pita. Burek, sirnica, zeljanica, tikvenica, krompirača su one koje su opšte poznate. Ali tu su još desetine pita najčudnijih naziva.
Možda burek jeste pitac, ali svečana bosanska pita je slagana zeljanica. U bosnsku zeljanicu osim mladog špinata dodaje se još jedino mladi kajmak skinut sa mlijeka. Dodavati sir je prema zagovornicima tradicije greška.
Budući da ja ne znam, jer nisam imala od koga naučiti razvijati jufke pribjegavam onim kupovnim. U Sarajevu osim pakiranih kora iz supermarketa, postoje i zanatlije koji izrađuju svježe jufke i najbolje je uzeti upravo njih jer su najpribližnije po kvalitetu domaćim. Tanke su i nisu presuhe, ne lome se kao što je to slučaj sa kupovnim jufkama iz samoposluživanja.
Za tradicionalnu zeljanicu u kolut treba nam sljedeće:
Sastojci:
* 500 g svježih kora
* 1 kg špinata
* 250 g kajmaka
* sol
* 50 g masla
* malo mlijeka
Priprema:
1.Špinat očistiti i ostaviti samo mlade listove. Obariti u ključaloj vodi 1-2 minute. Ohladiti i sitno narezati. Pomiješati sa maldim kajmakom i posoliti.
2.Jufku položiti na čist stoljnjak po kome ste posuli malo nišeste (škrobnog brašna). Dva centimetra od kraja jufke nanijeti nadjev i zarolati.
3.Na isti način postupiti dok se ne utroši nadjev. Rastopiti maslo i preliti pitu.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 250 stepeni 25 – 30 minuta. Gotovu samo poprskati sa malo mlijeka ili vode, pokriti drugom tepsijom i ostaviti da omekša.
5.Zeljanicu poslužiti obavezno hladnu (*).
(*) Kada u buregdžinici ili pekari čujem da (glupave) prodavačice preporučuju zeljanjicu jer je vruća moja zločesta i čangrizava strana proradi i ponekad, ali ne i uvijek, se ne mogu suzdržati da im ne održim predavanje. Prva lekcija bi se odnosila na štetnost konzumiranja vrućeg tijesta, a druga da je vruća zeljanica apsolutno neprihvatljiva.
Kadaif
Kadaif je fina končasta tjestenina od kojih se pravi u Bosni vrlo omiljena poslastica (kadaif). Iako se redovno posipa orasima i grožđicama, najbolji je obični ili sade. Ovaj put zaobišla sam orahe u širokom luku, ali sam grožđice ipak dodala...
Sastojci:
* 500 g kadaifa
* 250 g masla
* 250 g kajmaka
* grožđice
* 100 ml đulbe šerbeta (sok od ruže), po želji
* 1 kg šećera
* 800 ml vode
* 1 limun
Priprema:
1.Složiti ppla kadaifa u veću tepsiju. Preliti polovinom rastopljenog masla, posuti grožđicama. Kajmak malo zagrijati da omekša i rasporediti žlicom po kadaifu.
2.Pokriti ostatkom kadaifa, preliti ostatkom rastopljenog masla.
3.Peči u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 40 minuta.
4.Napraviti agdu od šećera i vode. U agdu umiješati sok od ruže i limunov sok.
5.Ohlađen kadaif narezati na kocke i preliti vrućom agdom.
Med i mlijeko
Med i mlijeko simbol su za blagostanje. Iako bi jako željala da ovom zemljom konačno svima poteku med i mlijeko to se neće desiti nikada, toga i nema nigdje... Med i mlijeko pred spavanje i jamačno ćete spavati kao beba uz lijepe snove.
Sastojci:
* 200 ml mlijeka
* 2 žlice meda
Priprema:
1.Zagrijati mlijeko. U zagrijanu čašu staviti med, preliti mlijekom i pomiješati.
2.Poslužiti toplo.
Prijatno i lijepi snovi!
Ništa od promjena u Bosni i Hercegovini. Idemo dalje (za iste pare). UPDATE - Kada sam ovo napisala bilo je prebrojano tek oko 5% glasova. Imamo promjenu vlasti - yeeeeesss! Vidjet ćemo što će uraditi. Ipak ćemo imati lubenica koaliciju (crveno-zelenu). Sve za vlast i mimo svih principa. Nije li tako svuda?
P.S.Imala sam zadovoljstvo upoznati Milomira Kovačevića Strašnog, tamo negdje krajem osamdesetih, kada je moja najbolja drugarica odlazila u Cedus na kojem je Strašni držao klub fotografije. Svim nostalgičarima preporučujem da pogledaju njegovu galeriju. Upozorenje - Galerija "ON ACHEVE BIEN LES CHEVAUX" je uznemiravajućeg sadržaja.
23 komentara:
Draga Selma, još jedno putovanje sa tobom je prava čast. Ono što znam o bosanskoj kuhinji je sve ono što se prelilo i stopilo sa srpskom kuhinjom i još ponešto malo, što verovatno nije ni slično originalu. Mislim na kadaife koje se mogu kupiti u Merkatoru, ćevape koji verovatno nisu ni nalik, rahatluk koji se jedino pravi domaći u jednoj maloj privatnoj zanatlijskoj radnji u gavrila Principa. Čast mi je poći sa tobom na ovaj put!
Eh Selma, svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, kako mi ovdje tako i vi tamo. Ljudi to zaborave, kao da je za sve te lažljive kretene glasao netko iz svemira, a ne baš oni. Na žalost, ako ne glasaš, isto je kao da si glasala za pobjedničku opciju. Što se ovih krasnih jela tiče, savršena su i sigurno ću raditi neka. Doduše, ne kadaif, ta gdje da se domognem tkvog tijesta. Nešto od ostalog sam probala i jako mi se sviđa. Ali najbolje od svega je domaćinsko gostoprimstvo.
Ovaj post je apsolutno prekrasan, koja prekrasna jela! Moja veza s Bosnom je preko moje sestre, a veza s Hercegovinom preko oca, tako da mi nisu nimalo strana neka tradicionalna bosanska jela. I moram se pohvaliti, razvijam jufke k'o velika!
Svatko ima ono sto si je odabrao, nazalost cesto oni koji imaju nesto soli u glavi ostaju u manjini...tako je svugdje, i u bosni i kod mene ;-). Corbice su hrana za dusu u ovakvim kisnim danima. Bravo!
Draga Selma,
ostalo mi je od prošloga puta upitnik iznad glave: Što li će Selma sada izabrati. Pun pogodak!
Draga moja Selma nemam više iluzije da će biti bolje ili drugačije, za moga vijeka teško! Istrošili su se svi i pozicija i opozicija: prde u praznu tikvu! Kada bolje pogledaš oko sebe okruženi smo čudnim ljudima (ne želim vrijeđati), ženama koje misle glavama svojih muževa:))), ... i na kraju dobili smo što smo tražili: to je nama "naša" borba dala!
Ali, za mene i dalje važi ona: ... zemlju koja Bosne nema.
Sva ova jela su savršena iv rlo često kod mene na stolu.
Što se tiče bamije, to sam ti već rekla da se bamja koristi zato što se smatra dobrim afrodizijakom (svekrva moje prijateljice je stalno spremala bamju iz tog razloga), moja mama nikada nije stavljala sir u zeljanicu ali ja stavljam jer moj muž želi da bude malo kisela. Od kajmaka i mlijeka je ona savršena, malo slatkasta. I za mene je zeljanica pitac:)))
A što se tiče masla ja ga i dan danas volim, pogotovo neke kolače: baklava, kadaif,... i jaje na oko, ne mogu zamisliti bez dobrog masla. Ali, moj Zlatan i njegov nos...
Sve u svemu uživala sam i još ću koji put. I opet mislim: Šta li će sljedeće biti. Tvoji postovi su kao dobra serija:))
O Selma kako je lepo čitati tvoje tekstove. Nadam se da nisu izbori uticali na tvoje raspoloženje, (a vidi se kad jesi raspoložena) jer bi to značilo da ćeš tek kroz 4 godine ponovo nabciti osmeh na lice :))) Šalim se naravno znam da je ODMOR učino svoje. Evo ja već šestu godinu nemam odmora pa vidš na šta ličim :), samo nešto gunđam.
Mada nisam bio na odmoru, ipak si mi osvežila dan jer si me naučila kako se pravi BOSANSKI LONAC, a naročito PITA ZELJANICA.
Volim je naravno, ali uvek me je nerviralo što se u tim mojim pitama najmanje oseća spanać. Samo sir. Sad vidim i gde sam gršio, spanać ima nežan ukus a sir ga prekrije čak i kad je potpuno mlad ili nautralan, a ja taj i takav sir uglavnom jedam, a pitu pravim kad mi ostane sira krajem nedelje, pa da se "ne baci". Od sad nema teorije da je upropaštavam sirom, kad je budem pravio isključivo ide sa kajmakom, i jedva čekam da je probam.
Naravno, neću je praviti na "bosanski" način, jer sam u par navrata jeo "prave" bosanske pite po Beogradskim pekarama, i sve su bile suve, verujem isto kao i tvoja. Ako na kore ne sipaš malo ulja i vode, jednostavno je to prviše suvo, i nije po mom ukusu. Verujem da se u Bosni pravi upravo na taj tvoj način, ali mene duša zaboli kad to vidim, i kad pomislim kolko je bolja kad je masnija. I da ti pravo kažem, mislim da je VRUĆA bolja, nego HLADNA, pa sad možeš da me grdiš kolko hoćeš, al morao sam da ti kažem :)))
Hvala ti Selma na lepim receptima, kod tebe uvek naučim nešto novo.
Svaka Vaša priča je prelijepa i recepti su vrhunski.Uvijek se radujem novim zanimljivostima i receptima od Vas!
Draga Selma još jedna divna priča o divnoj zemlji i njihovoj božanstvenoj hrani koju s tobom otkrivamo,Možeš mi slobodno pisati ili na coolinariki na zazu ili na moj privatni e-mail dilajla.krzyk.baki@ri.t-com.hr bila bi počašćena da sudjelujem u tvojem projektu.
Draga Selma, bila sam s društvom u jednom zagrebačkom restoranu i mislila na tebe! Restoran se zove Sofra a njeguje bosansku kuhinju. I mislim si, kad bi bar naišla na neke recepte jer mi se puno toga jako svidjelo. Dođem kući, otvorim blog i vidim tvoj post i šta da kažem, hvala Selma.
@Draga Jelena sa zadovoljstvom ću na svom blogu objaviti par pravih i vrlo starih bosanskih recepata u bosanskoj kuhinji se najbolje snalazim, premda su sve te naše kuhinje vrlo isprepletene. Za kadaif u beogradskom Mercatoru, ne znam odakle ga nabavljaju jer svi Mercatori svježe namirnice nabavljaju lokalno, ali sam sigurna da Albanci u Srbiji prave pravi kadaif. Uostalom oni se tradicionalno bave tim zanatom i sve sarajevske radionice tijesta i pekare su uglavnom albanske. Ono što sam željela naglasiti je da se izvorni recept za kadaif iskvario dodavanjem oraha, a da se pravi sprema sa kajmakom i tada je zaista poseban. Nisam nikada pravila rahatluk, a u Sarajevu se može nabaviti domaći koji je meni puno bolji od onih pakovanih iz prodavnica.
@ Katarzis, mene to podsjeća na onu Đoletovu "Krivi smo mi". uvijek smo krivi mi, ako glasamo zato što smo loše glasali, ako ne glasamo zato što smo pustili drugim da biraju za nas. Do zaista kvalitetnog kadaifa je teško doći i u Sarajevu, oni što se prodaju u prodavnicama su meni skroz jadni, ali kod mog jufkara su prva liga. Ne znam kakav je običaj kod Hrvata, ali u Bosni je gostoprimstvo iznad svega (a po običaju se iskazuje i gomilama najraznovrsnije hrane).
@ Roman Tales, čini mi se ponekad da je veza sa BiH neizbježna. Svakom je neko iz Bosne ili iz Hercegovine. Poslije onog rata Bosanci su se raširili po Slavoniji i Vojvodini, pa su još iamli i više djece od lokalnog stanovništva, izbjeći ih u familiji - skoro nemoguće :-) Lako bi ja sa jufkama da sam imala od koga naučiti, razvučem ja to na kraju nekako i u domaćoj radinosti ali ne sa lakoćom kako sam to viđala kod moje tetke i koliko to pamtim od nane.
@ Lusitania imaš pravo. Ne znam koliko mogućnosti izbora imaju u Portugalu, ali ovdje je i sam izbor jadan i čemeran. Ispada da treba birati između dva zla.
Begovu čorbu preporučujem, a i višegradska je vrlo dobra.
@ Draga Snježo, svi mi zaslužujemo bolje nego što nam se nudi. Ne znam koliko si imala sreće u nesreći da sada živiš u, ipak, uređenijoj i svakako perspektivnijoj državi od BiH. Ali i tamo, kao i ovdje političari se bora za vlast, ne da bi omogućili narodu koji ih bira bolje izglede za život već se prije svega bora za svoje povlastice. Nadam se da će nekada biti bolje, makar do moje penzije.
Za bamiju sam upamtila tvoj komentar :-). Za maslo, mogu ti reći da je moja nana sve pravila sa maslom, a moja mama nije. Mama ni danas ne koristi maslo, ne zato što ne voli, već zato što nema naviku.
@ Dade, drago mi je da si od mene naučio "lekciju" o bosanskom loncu. Zaboravila sam gore napisati, a sada ću dopuniti da se lonac iznutra premaže sa malo ulja.
Zeljanicu je po meni grehota pokvariti tako da se jede vruća. Meni su sve pite osim krompiruše bolje hladne, a burek jedem kada je mlak. Kako vi u Srbiji imate odličan kajmak, sigurna sam da će ti zeljanica biti za prste polizati. A što se tiče toga koliko se u Bosni pita pomasti, to ovisi od toga kako ko voli. Meni je jako lijepa kada kora samo malo omekša, a ostane i napola hrskava (takva je i ova sa slike). Da samo vidiš neke pite po sarajevskim buregdžinicama, možeš lijepo da je uvrneš poput peškira i da iscijediš masnoću na tanjur. Ne pretjerujem!
@ Dilajla, hvala ti. Javit ću ti se sa pitanjima.
@ Dunja za Sofru znam i kada je otvorena. Bila sam prije 3 godine. Svim svojim poznanicima u zagrebu je preporučujem kao mjesto gdje se može pojesti dobra hrana, spremljena po tradicionalnim receptima. Sam ambijent u Sofri je izvanredan, kao da si u samom srcu Sarajeva. Što reći, drago mi je da si se na jedno tako lijepom mjestu sjetila mene, hvala.
Ostavljas me bez daha, ne znam na sta bi pre navalila :) Tata mi je iz Bosne tako da mi ova jela nisu strana ali, moram priznati, moji nikada nisu pripremali kadaif. Mozda se jednog dana ja odvazim da to promenim :)
Draga Selma, znaš da me svi tvoji postovi oduševljavaju ali ovaj mi je baš poseban. Tako si lijepo sve opisala, svoju zemlju, ljude , jela - sve sa dušom !!
Jela su mi sva odlična, ovaj put čak i nemam neko koje bi na prvu izdvojila kako to obično napravim. Može biti fantastična Begova čorba, zeljanica možda..., pileći ćevapi, kadaif..., ma sve mi je tako dobro.
Bravo !!
Selma, gorki osećaj u ustima koji većina ljudi dobije kad počne priča o izborima je potpuno nestao kad je krenula predivna galerija bosanskih jela. Ja sam rodjena u Novom Pazaru gde mi je tata bio lekar, i tamo i dalje imam rodbinu, tako da sam sa setom čitala opis bosankih kuća i običaja.
Od svih jela sam probala jedino zeljanicu, baš tako uvijenu, i obožavam je. Probala sam, čak, i kore da razvijam, i pošto sam uspela, osećala sam se kao da sam položila najteži ispit!
Dobro, pila sam i med i mleko kad sam bila mala. Ova moja deca piju samo hladno mleko, i baš mi je đao, jer mnogo propuštaju.
Imam pitanje: Pošto ovde u SAD nema suva bamija, kako mogu da zamenim sa svežom? Muž mi je sa juga SAD i oni puno koriste bamiju, tako da pokušavam da nadjem načine da je iskoristim.
Čitanje tvog bloga mi je pravo uživanje, uz tursku kafu (mada nije "komplet") bez ratluka:)
Selma, sve izgleda tako divno :)
Od svega, uvijek sam bila za krumpirušu :)
Sjećam se djetinjstva dok smo dolazili baki u posjet, kada je razvlačila jufke, pa bi još onako vruće iz lonca svi rođaci grabili žlicama... Divne su mi te pite :)
Htela sam da napišem, ali sam zaboravila, da imam isti čilim kao onaj iz tvoje prve slike! Visi mi na zidu, ne sme niko da ga takne:)
Prelep post i mislim da je ravan nekom clanku u enciklopedijama (koji se odnose na nacionalna jela). Ne mogu izbrojati koliko puta sam slusala o begovoj corbi i bosanskom loncu, ali nisam nikada imala prilike to da probam. Sada shvatam zasto ljudi toliko vole ova jela - rado cu ih pripremiti prvom prilikom. Smatram da ste ovo predivno pripremili i ne bih znala sta bih prvo probala, al verujem da bih krenula od pocetka:) S namerom sam izostavila komentar o politickim opcijama i sl. POZDRAV!!!
Čao Selma, zeljanica je upravo onakva kakvu sam je zamišljao. FANTASTIČNA. E sad ide ono jako čudno, u pravu si da je bolja nego hladna. Zaboravio sam na važnu činjenicu da unutra ide kajmak, a on ume da bude pomalo otužan kada je vruć. Nisam doduše čekao da se potpuno ohladi, ali ono što je bilo mlako, je bilo bolje od vručeg, pa sam siguran da ne grešiš. ZELJANICU SA KAJMAKOM TREBA JESTI HLADNU. Uzgred, poštovao sam čak i ono oko masnoće. Ti si stavila 50 grama maslaca, ja sam stavio isto toliko ulja, ali malo sam poprskao i kore dok sam ih uvijao. Sve u svemu kajmak je dovoljno mastan, i ne treba ni mrvicu ulja više.
Ja do sad nikad nisam razvlačio kore za pitu, burek pravim često, i uživam da se igram ravlačeći kore. Možda zato što sam nedavno naučio, pa mi je i dalje jako interesantno. Znam da će mi mnogi zameriti ovu izjavu, ali nema tu mnogo razlike između dobrih kupovnih kora i ovih razvučenih u domaćoj radinosti. Možda su domaće za nijansu bolje,ali to je stvarno zanemarljiva razlika.
No ako ipak želiš da NAUČIŠ, sramota je ne znati, ova žena na blogu "moja kuhinjica" je to dosta dobro objasnila i taj recept i ja koristim, i nemam zamerku. Nisam ja još vičan postavljanju linkova, ali evo ti bari ova smernica.
http://pull-mojakuhinjica.blogspot.com/2008/12/jufke-priprema-za-pocetnike.html
Verujem da ti posećuješ taj blog, ali ovo je za svaki slučaj. Ako budeš rešila da probaš da razvučeš kore na ovaj način, moj savet ti je da to testo ne stavljaš na podlogu posutu brašnom, nego na papir za pečenje, malo namazan uljem i tako ga istanji na 5mm a onda i od gore namaži uljem. Sve ostalo je više nego korektno, naročito poštuj vreme za odmaranje testa. I još jedan savet, kad mesiš testo, radi to 10 minuta, jeste naporno i dosadno, ali isplati se. Kad ga toliko mesiš, posle toga se malte ne razvlači samo. Ne puca i jako je lepo i glatko.
@ Mihaela, ma kažem ja da svako ima neke veze sa Bosnom. Bosanci iz Krajine i Hercegovci su se dobro raširili po cijeloj bivšoj državi, jedino ih nemma u Crnoj Gori, koja je bila još jadnija za život od Bosne (i Hercegovine). Kadaif, onaj domaći,ne pravim ni ja sama već ga kupujem svježe pripremljenog. Zapravo je stvar navike, nije ga spremala ni moja mama i tk sam ga ja "otkrila" i to ovaj pravi sa kajmakom bez oraha. Teško da ćeš na sjeveru naći na tu tjesteninu ali možda bi "angels hair" mogao poslužiti za nešto slično.
@ Brankić, od srca ti preporučujem Begovu čorbu.
@ Draga Lana, veoma mi je drago da dolaziš iz kraja u kojem si mogla upoznati običaje Bosanaca/Bošnjaka. Mnoga krasna jela koja pripadaju bosanskoj kuhinji upravo su iz tog kraja, ja obožavam maslenicu od heljdinog brašna. Ovaj med i mlijeko je meni tata pripremao kad sam bila mala i ne pamtim kada sam ga zadnji put pila do ovog posta. I kod nas se najčešće pije hladno mlijeko i vrlo rijetko kupuje svježe koje se prokuhava. Nije mi se jednom desilo da se ova trajna mlijeka pokvare ako ih slučajno previše zagrijem da prokuhaju.
Bosanske ćilime volim i kod mene su u kući kao ukras, a nekada su imali zaista upotrebnu vrijednost i za čudo su bili dugotrajni i izdržljivi.
@ Majo, još jedna u vezi sa Bosnom. Hvala ti na komentaru.
@ Nale, puno ti hvala na tako lijepim riječima. begova čorba i Bosanski lonac su sigurno najcjenjenija bosanska jela. Ova čorba je izuzetna, meni je od svih čorbica najdraža. A lonac sa ovim dugotrajnim kuhanjem, sve unutra bude tako meko i fino, nije silno i opterećeno začinima, jedno zaista prekrasno jelo.
@ Dade, obradovao si me , nemam riječi da kažem koliko. Zaista mi je drago da si isprobao i ovu pravu zeljanicu. Ima nešto u toj tvojoj konstataciji da je zeljanica sa kajmakom bolja hladna upravo zbog kajmaka. Ohlađen kajmak, kako se kaže, dođe na svoje, vruć je neugodan.
Ovaj ću blog staviti na popis. Ma znam ja dosta toga o razvlačenju jufki, ali je moj prostor u kuhinji mali, a stol u trpezariji vrlo nezgodan da bi imala dovoljno širine da se razmašem sa pravljenjem jufki. Neću odustati jednom ću, valjda naučiti, ko ima volju ništa ga ne može spriječiti u ostvarivanju cilja.
odlican izbor recepata, obozavam ta corbasta jela! svidja mi se i kadaif, zeljanica a i jos puno toga. ma divna prezentacija bosne, uzitak te citati i uzitak je gledati tvoje fotografije :).
pozdrav iz Beca,
mare
Jela su ti prvoklasna, post za objavu i u ozbiljnijoj formi i mjestu od "običnog" bloga.
Lijepo mi je vidjeti posuđe u kojem si spremala i poslužila hranu.
Politika i mi u njoj?
Očajna sam! :(
I ne vidim svjetlo.
Apsolutno sjajno! Koji god recept da pogledam odusevim se...Izabrala sam da to ovde napisem , jer imamo iste case...i dosta drugog posudja iz Coincase :) Ako smem da primetim! veliki pozdrav!
Objavi komentar