srijeda, prosinca 30, 2009

Kad kazaljke se poklope

Za sve odrasle koji su u vrtlogu života izgubili sve tragove nevinosti djeteta u sebi i za svu djecu koja su okružena materijalizmom zaboravila na čaroliju djetinjstva i da Djed Mraz postoji i da na svojim saonicama juri svijetom da bi svoj djeci donio darove jer su bila dobra i poslušna , podsjećanje na jednu od najljepših novogodišnjih priča svih vremena:

Yes, Virginia, There is a Santa Claus

"DEAR EDITOR: I am 8 years old.
"Some of my little friends say there is no Santa Claus.
"Papa says, 'If you see it in THE SUN it's so.'
"Please tell me the truth; is there a Santa Claus?

"VIRGINIA O'HANLON.
"115 WEST NINETY-FIFTH STREET."


VIRGINIA, your little friends are wrong. They have been affected by the skepticism of a skeptical age. They do not believe except [what] they see. They think that nothing can be which is not comprehensible by their little minds. All minds, Virginia, whether they be men's or children's, are little. In this great universe of ours man is a mere insect, an ant, in his intellect, as compared with the boundless world about him, as measured by the intelligence capable of grasping the whole of truth and knowledge.

Yes, VIRGINIA, there is a Santa Claus. He exists as certainly as love and generosity and devotion exist, and you know that they abound and give to your life its highest beauty and joy. Alas! how dreary would be the world if there were no Santa Claus. It would be as dreary as if there were no VIRGINIAS. There would be no childlike faith then, no poetry, no romance to make tolerable this existence. We should have no enjoyment, except in sense and sight. The eternal light with which childhood fills the world would be extinguished.

Not believe in Santa Claus! You might as well not believe in fairies! You might get your papa to hire men to watch in all the chimneys on Christmas Eve to catch Santa Claus, but even if they did not see Santa Claus coming down, what would that prove? Nobody sees Santa Claus, but that is no sign that there is no Santa Claus. The most real things in the world are those that neither children nor men can see. Did you ever see fairies dancing on the lawn? Of course not, but that's no proof that they are not there. Nobody can conceive or imagine all the wonders there are unseen and unseeable in the world.

You may tear apart the baby's rattle and see what makes the noise inside, but there is a veil covering the unseen world which not the strongest man, nor even the united strength of all the strongest men that ever lived, could tear apart. Only faith, fancy, poetry, love, romance, can push aside that curtain and view and picture the supernal beauty and glory beyond. Is it all real? Ah, VIRGINIA, in all this world there is nothing else real and abiding.

No Santa Claus! Thank God! he lives, and he lives forever. A thousand years from now, Virginia, nay, ten times ten thousand years from now, he will continue to make glad the heart of childhood.

Newsman Francis Pharcellus Church wrote The Sun's response to Virginia



SRETNA NOVA 2010. GODINA.

Neka vam novo ljeto donese mnogo osmjeha na lice, neka vam svaki dan bude ispunjen sitnim, ali bitnim zadovoljstvima. ZDRAVLJE I LJUBAV želi vam svima


Vaša Selma

Dragi prijatelji, evo još jedna godina broji posljednje sate. Obično je to vrijeme u kojem se osvrnemo na ono što smo ostvarili u prethodnoj, sjednemo i napravimo planove za narednu (obično se izjalove). Što smo stariji sve nam manje znače proslave i sa nekom sjetom prisjećamo se nekih vremena kada su nam nove godine značile mnogo više.

Prvi doček kojeg se sjećam bio je radosno iščekivanje Nove 1980. godine. Imala sam pletenu crvenu suknju, koju mi je u novogodišnjem paketiću poslala majka, bijelu košuljicu sa plastronom (ala Mozart, no ja nisam bila baš Mozart i moj vrhunski domet je bilo Jedno pače žuto i Zlato mamino iz Početnice za klavir Jele Kršić), bijele ABC čarape (ABC je brand dječijih hulahopki koje je proizvodio sarajevski Ključ) i crvene Ciciban sandalice (također poklon od majke). Zašto se sjećam upravo tog dočeka i po čemu ga pamtim? Hmmm... Jedino po čemu ga pamtim je taj “out fit” koji mi je i iz ove perspektive bio neodoljivo sladak.

Prethodne godine novu smo dočekivali u Banjaluci i ja se ne sjećam dočeka, ali se sjećam da se nismo mogli na vrijeme vratiti u Sarajevo zbog ogromnih snježnih nanosa i da je tata pisao ispričnicu “za drugaricu učiteljicu.” Te, 1979. godine se sjećam i po tužnoj činjenici da sam prestala dobijati poklone od Djeda Mraza. Šmrc.... Bila sam tužna kada su nas iz produženog boravka u školi odveli u Pionirsku dolinu na priredbu, a nigdje paketića.

Sjećam se i dočeka naredne 1981-ve godine, koju pamtim po Novim fosilima i hitu koji još uvijek zapjevušim “E, moj Saša”. Moja rodica (tada zaljubljena u jednog Sašu) i ja pjevale smo cijelu noć tu jednu jedinu pjesmu.

Onda nastupa rupa u sjećanju od kojih desetak godina i prvih dočeka bez roditelja. Tu su prvi poljupci, prva pijanstva (ko im je kriv što piju, a ne znaju piti), prve ozbiljne pripreme i planiranja menija...

Onda su došle devedesete, i sjećam se depresivnog dočeka 1993-će. Na proslavu kod prijatelja ponijela sam “Marcipan” spremljen od keksa iz korejskog rata, dvobojnu roladu od istog glavnog sastojka, corned beef iz lunch paketa, kiseli kupus u listovima i dva kuhana jaja. U to vrijeme to je bila bogovska gozba.

U dvijehiljaditim postala sam domaćica naših novogodišnjih dočeka i u tome uživam, nije da nije... Još od početka decembra kupujem specijalna izdanja Lise, Tene, Burde i tražim inspiraciju: koje kolačiće pripremiti, kako dekorisati stan, trpezariju, stol. Srećom pa se ne izgubim u mahnitim pripremama i šopingu kao za smak svijeta. Nisam rob priprema novogodišnje zabave, volim je provesti u ograničenom krugu bliskih prijatelja. Ne volim gužvu i to je razlog što ne volim novogodišnje izlaske u restorane. Zašto bi ja tu noć dijelila sa gomilom neznanaca, uz preglasnu muziku koju ne slušam i podgrijanu hranu, platu loših sireva i još lošijih mesnih narezaka koje pri tome preskupo platim. Volim svoje maleno gnijezdo, kao što Ježurka Ježić voli svoju kućicu. Tu se osjećam najprijatnije i tu mi je najljepše.

Ovo je moj posljednji post u 2009. godini, koja je bila ispunjena i radošću druženja sa vama koji me pratite i koje pratim. Volim pročitati vaše komentare, hvala vam na svakom koji mi je srce ispunio srećom.

Pričinjava mi zadovoljstvo pročitati postove na vašim blogovima, naučiti nešto od vas, uživati u prekrasnim fotografijama koje veliki broj vas snima. Tada poželim posegnuti rukom i dograbiti ono što me mami sa ekrana.

Uživala sam ove godine u Kuvarigricama i posebno se zahvaljujem Maji sa Cooks and Bakes, koja ih je osmislila, pokrenula i koja svaki mjesec sabere sve naše radove.
Hvala Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under koja je pokrenula igru Ajme koliko nas je!

Ovo je i posljednji post na decembarsku temu jabuke koju je odabrala Andrea sa Shangri La Food.

Kako su jabuke tema i kako je ovo novogodišnji post, osjećam da je vrijeme da se sjetimo vremena kada se jabuka davala na dar. Nije da ih se sjećam... Sjećam se, međutim, paketića koje je nama djeci (najstarijoj rodici bilo je 28 godina i radila je kao sudija u Tuzli, a ja sam bila najmlađa i imala sam 8) slala naša majka. Ti paketići toliko su se razlikovali od onih koje sam dobivala od Djeda Mraza da ih se i danas sjećam.

Četvrtastu poštansku kutiju za pakete, majka bi oblijepila ukrasnim papirom, obično sa motivom Djeda Mraza i debeljuškaste dječice koja su upravo dobila svoje paketiće, zavezala bi konopac u mašnu na vrhu, krasnopisom ispisala adresu i poslala. Sadržaj paketića bio je pažljivo odabran. Za svako unuče nešto posebno izrađeno njenom rukom, pulover, džemper, kapa i rukavice, a obavezno i čarapice (tople i vunene da nam ne zebu noge na klizanju, sankanju, skijanju). Sjećam se da je pored đakonija od čokolada i bombona njezin paketić sadržavao i obavezno suho voće, orahe i bademe, ali i jabuke i narandže koje bi pažljivo odabrala i izglancala da se u njima moglo ogledati. Napisala bi nam pismo u kojem bi nam poželjela zdravlje u novoj godini, punooo petica u školi i poručila da slušamo roditelje. Poručila bi nam kako joj nedostajemo i molila bi nas da natjeramo roditelje da je češće posjećujemo....

Eto, takva je bila moja Majka, takve su sve naše bake, none, nane. Ako su još uvijek žive nazovite ih i recite da ih volite, ako nisu sjetite ih se. Ne zaboravite da svoju djecu češće vodite vašim roditeljima jer ta ljubav koja se osjeća između roditelja i djece, djedova i baka i unučadi jedina je prava, iskrena i duboka. Neka je osjete vaši roditelji kroz vašu djecu, a neka vašoj djeci zauvijek ostanu neizbrisiva sjećanja na ljubav djedova i baka.

Na kraju recepti koji se mogu svrstati u kategoriju “jabuke - razno”

Jabuke u košuljici od palente




Za novu godinu jabuke su odjenule zlatnu košuljicu od palente. Decembar ih je posuo pahuljicama šećera za poseban ugođaj. Znam da nije zdravo jesti prženo, ali je tako fino zanemariti, s vremena na vrijeme, što jeste, a što nije zdravo i sjetiti se vremena kada smo bezbrižno uživali u poslasticama koje su spremale naše bake, koje su bile i slatke i pržene...

Sastojci:

• 4 jabuke
• 100 g bijelog brašna
• 100 g palente
• 1 jaje
• 300 ml mlijeka
• šećer za posipanje
• ulje za prženje

Priprema:

1. Pomiješati brašno i palentu. Dodati polovinu mlakog mlijeka i jaje. Napraviti glatko tijesto bez grudvica brašna.
2. Postepeno dodati ostatak mlijeka do količine koja izgleda kao gusta smjesa za palačinke.
3. Jabuke oguliti i izdubiti sredinu pa narezati na kolutove. Uvaljati u smjesi za palačinke i zatim pržiti na zagrijanom ulju.
4. Izvaditi pržene jabuke na upijajući papir, upiti višak masnoće, a zatim posuti šećerom
5. Poslužiti tople uz dodatak slatkog vrhnja.




Eve's pudding




Znate zašto se kaže “Nemoj se praviti Englez,” kada neko pokušava da izgleda kao da ne razumije što od njega tražite ili ono što mu govorite? Zašto se ne bi moglo reći “Nemoj se praviti Nijemac, Francuz, Italijan, Španac”? Vjerovatno zato što je u Engleskoj sve drugačije nego na Kontinentu. Ne samo da voze pogrešnom stranom, već i kolače nazivaju pudingom. Eh, da Englezi i njihova kuhinja. Niko u svijetu nije baš lud za engleskom kuhinjom, pa ni sami Englezi. Ali ne smijemo biti isključivi i moaramo dopustiti da i Englezi znaju spremiti nešto fino, mirisno i ne pretjerano masno. Eto, na primjer Eve's pudding. Fini i topli kolač/puding sa jabukama ispod mekog biskvita. Instant satisfaction...





Sastojci:

Nadjev:
• 400 g jabuka
• 50 g šećera
• 20 g maslaca
• svježe iscjeđen sok 1 limuna
• ribana korica 1 bio limuna

Tijesto:
• 100 g glatkog brašna
• 1 veliko jaje (70 g)
• 70 g šećera
• 70 g maslaca
• listići badema za posipanje

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
2. U jednoj većoj ili 4 malene vatrostalne zdjelice rastopiti ukupno 20 g maslaca. Dodati jabuke izrezane na kockice, posuti šećerom i limunovim sokom.
3. Za tijesto izmiksati šećer sa maslacem. Dodati i dobro umiješati jaje.
4. Dodati prosijano brašno i lagano umješati i preliti prako jabuka.
5. Peći u zagrijanoj pećnici 30 minuta ako pravite u malenim posudicama ili 40 minuta ako pravite u velikoj posudi.
6. Pospite listićima badema i poslužite toplo.



Eto toliko od mene na temu jabuke, nastavak o Wilhelmu Tellu i švajcarskom flanu od jabuka slijedi nakon blagdana.

ponedjeljak, prosinca 28, 2009

Jabuke i vino

...i reš prepečen tost




Dobro veče dragi,
Uvek si rado viđen gost.
Jabuke i vino čekaju,
I reš prepečen tost.
U bašti mesec sija žut,
I laste već odlaze na jug,
A mi se vrtimo u krug.

Dobro veče draga,
Kažem ti, lijepa si ko bog,
Zasto žuris, kada
Patim bez milovanja tvog.
Sad spavaj, pokrivaću te ja,
Sanjaj, dok plamen svijeća sja,
U snove utonimo do dna.

Lepoto!

Pa hajde usreći me malo, što pre,
Zbog nas je ovo veče palo,
zar ne?
I zvezde rasule po nebu,
baš sve.

Iz ovog našeg gnezda, gde bi?


Kada imate trinaest godina pod kožu vam se uvuče svaka romantična pjesma i ostane u srcu godinama poslije. Te davne osamdesetineke jedna djevojčica koja nije voljela jabuke, koja nije probala vino voljela je pjesmu Jabuke i vino, koju su snimili Zana Nimani i Željko Bebek.

Danas, skoro pa četvrt vijeka kasnije, rado se sjeća tog vremena kada se nebo šašavo plavilo, kada je u srcu plamtjelo hiljadu buktinja, obraduje se kada na i-podu čuje poznati uvod, a onda još jednom “odvrti” prastari hit.

Poseban post u okviru blog igrice Ajme, koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon, a ovaj mjesec ugostila Andrea posvećen je u ime starog hita jabukama (koje su tema) i vinu (u kojem je istina).



Pašteta od pileće jetrice sa jabukom




Ne znam zašto, ali osim Argete ne volim nijednu kupovnu paštetu. Ili su presuhe ili su premasne ili su prezačinjene ili nisu dovoljno začinjene ili ko zna što sve ne... Opet, pravila sam domaće paštete više puta i svaki put su mi se dopale.

Razmišljajući o tome šta bih voljela, mogla, željela napraviti.a ne tražeći jabuku, našla sam recept za izvrsnu paštetu od pilće jetrice sa jabukom (naravno i vinom) i dobila odgovor na temu Jabuke i vino (i reš prepečen tost).

Kada sam ja u pitanju od svega što može da se nađe na jednom blagdanskom stolu, prvo “stradaju” slane grickalice. Jedna ovakva pašteta idealna je za crostine i tako će se nakon uspješnog debija od prošle nedjelje, ove novogodišnje noći naći na našem stolu.

Sastojci:

* 500 g pileće jetrice
* 100 g luka
* 1 jabuka
* 1 žlica Dijon senfa
* 80 g rastopljenog maslaca
* 150 ml pilećeg temeljca
* 2 listića želatine
* 60 ml vrhnja za kuhanje
* 100 ml bijelog vina
* papar
* sol

1. Na rastopljenom maslacu zažutiti sitno nasjeckan luk i jabuke, pa dodati dobro očišćenu jetricu i kratko popržiti jetricu, a zatim dodati vino. Nakon što prokuha smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 5 minuta.
2. Rastvoriti želatinu u pilećem temeljcu i ocijediti, pa je zajedno sa vrhnjem i senfom dodati jetrici.
3. dodati sol i papar pa štapnim mikseromdobro izmiksati.
4. Kalupe obložiti folijom, napuniti smjesom i ostaviti da se ohladi oko 8 sati prije posluživanja.



Okruglice od jabuka u sirupu od crvenog vina



Znam da je ofucan, ali izraz sljubljivanje okusa ovdje ima smisla. Umak od vina i jabuke obogaćene biskvitnim mrvicama piškota zaista su se sljubili i ostaje vam jedino da probate kako ovaj par funkcionira.

Sastojci:

Za okruglice:
• 4 jabuke (500 - 600 g)
• 100 g piškota
• 100 g krušnih mrvica
• Ribana korica 1 limuna
• 50 g šećera
• maslac za prženje

Za sirup od crvenog vina:
• 750 ml suhog crvenog vina
• 150 g šećera
• ½ štapića cimeta
• 2 klinčića
• svježe iscjeđen sok 1 narandže

Priprema:

1. Jabuke oguliti, očistiti sredinu, krupno naribati i dobro ocijediti. Rastopiti oko 30 g maslaca i pirjati naribane jabuke dok ne omekšaju.
2. Dodati izmrvljene piškote, suhe krušne mrvice, šećer i svježe iscijeđen limunov sok.
3. Oblikovati kuglice veličine oraha i pržiti na ostatku rastopljenog maslaca (treba biti pokriveno dno tavice, a okruglice ne trebaju plivati u masnoći). Izvaditi kada dobiju tamno zlaćanu boju.
4. Za umak u vino dodati šećer (tu sam se ja prešla i dodala smeđi umjesto bijelog), cimetovu koricu i klinčiće. Pustiti da vino prokuha, a zatim dodati iscjeđeni sok od narandže, smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 8 minuta. Izvaditi klinčiće i koricu cimeta.
5. Sirup malo ohladiti, a zatim preliti preko okruglica.



Prijatno!

srijeda, prosinca 23, 2009

Sretni blagdani

I'm dreaming of a white Christmas
Just like the ones I used to know
Where the treetops glisten,
and children listen
To hear sleigh bells in the snow

I'm dreaming of a white Christmas
With every Christmas card I write
May your days be merry and bright
And may all your Christmases be white




SRETAN BOŽIĆ I NOVA 2010. GODINA!



Oh, kako ja volim ove dane u godini. Ušminkane ulice naših gradova, uređene izloge, dječiju graju.

Ne proslavljam Božić, ali na sav glas pjevam božićne pjesme i uživam dok ušuškana u kariranu crveno-zelenu dekicu po 101 – vi put gledam Divan život (večeras ponovo- Hura!!!).

Uživam u tome da uredim dom u veselim bojama. Uživam u pakiranju darova. Uživam u mirisu cimeta, kuhanog vina. Oh, kako ja VOLIM ove dane u godini.

Voljela bih sjediti uz kamin u kojem pucketa vatrica dok vani pada snijeg. Ujutro bi izašli napraviti Snješka, pa bi se sanjkali i grudvali do iznemoglosti. Kada sam posljednji put imala takav ugođaj? Ne znam... Ne pamtim, što s toga jer sam starija, što s toga jer su ta vremena odavno minula i postoje samo na romantičnim čestitkama.
Ali ono što se svake godine ipak ponavlja jesu isti mirisi u kuhinji. Božićni (novogodišnji) mirisi po vanilicama, bademima, lješnjacima, medenjacima. Ponavljaju se makovnjače i orehnjače. I nije mi dosadno to ponavljanje, naprotiv još uvijek me veseli.


Veseli me i tema JABUKA koju je ovog mjeseca odabrala Andrea sa Shangri La Food u blog igrici Ajme, koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon.

Kao božićni odgovor na temu odlučila sam se za dva recepta, deserta koji se često nađu na blagdanskim trpezama.

Prekomurska gibanica



Volim miris slatkih savijača od dizanog tijesta. Makovnjače, orehnjače... Nisu one dio bosanske tradicije, pa mi to daje šansu da ih svake godine pripremam po drugom receptu. Moj kolega, Slovenac po majci (onaj što nije čuo za Govnač) hvali se slovenačkim štrudlama koje sprema njegova tetka.

Ovih sam se dana odlučila za pripremu Prekomurske gibanice. Dakako po nazivu se zna da je riječ o posebnom specijalitetu slovenačkog Prekomurja. Prvi pisani recept za ovu gibanicu potiče iz 1828, a sudeći po sastojcima očito je dio narodne tradicije i mnogo je stariji. Mnogo mi je čudno da se gotovo isti kolač u sarajevskoj slastičarnici Kup nudi kao Tirolska gibanica??? Ko su nama Austrijanci? Nisu li nam Slovenci ipak bliži? Nije li ipak gibanica sa nadjevima od oraha, maka, sira i jabuka Prekomurska, a ne Tirolska?
Recept za ovu fantastičnu Prekomursku gibanicu dolazi iz kuhinje bledskog hotela Park. Dobra preporuka...

Sastojci:

Za prhko tijesto:
• 175 g brašna
• prstohvat soli
• 75 g maslaca
• žumance
• žlica vode

Za vučeno tijesto:
• 300 g gotovih kora za baklave (kore sa jajima)
• 50 g rastopljenog maslaca za premazivanje kora

Za nadjev od jabuka:
• oko 400 g jabuka
• 1 žličica cimeta
• 20 g maslaca
• 20 g šećera
• 50 g krušnih mrvica (ili 50 g izmrvljenih piškota)

Za nadjev od sira:
• 350 g svježeg sira
• 1 vrećica vanilin šećera
• 50 g šećera
• 1 žličica limunove korice
• 50 g grožđica
• 50 ml ruma za namakanje grožđica


Za nadjev od maka:• 200 g mljevenog maka
• 40 g šećera
• 60 ml mlijeka

Za nadjev od oraha:
• 200 g oraha
• 50 g šećera
• malo ruma

Za preliv:• 200 ml kiselog vrhnja
• 1 žlica šećera
• 1 jaje

Priprema:

Prhko tijesto:
1 Pomiješati brašno sa solju i dodati ohlađen maslac narezan na tanke listiće. Prstima umješati maslac u brašno.
2 Napraviti udubljenje u sredini i dodati žumance i žlicu vode pa izraditi tijesto.
3 Oblikovati tijesto u kuglu i ostaviti ga da odstoji u hladnjaku oko sat vrmena.

Nadjev od jabuka:
1 Očistiti jabuke i narezati ih na komadiće.
2 Rastopiti malo maslaca u posudi sa debljim dnom i dodati jabuke, cimet i šećer. Pirjati na laganoj vatri oko 10 minuta, a zatim ohladiti smjesu.

Nadjev od oraha:
1 Orahe staviti u vrećicu za zamrzavanje, a zatim usitniti valjkom da se dobiju krupniji komadići.
2 Dodati šećer i ostaviti do upotrebe za nadjev.

Nadjev od sira:
1 Grožđice namočiti u rum i ostaviti da odstoje par sati (ovo možete uraditi ujutro, a popodne pripremati kolač).
2 Sir dobro ocijediti, pa mu dodati ocijeđene grožđice, limunovu koricu, vanilin šećer i kristal šećer. Sve lagano umješati i ostaviti do upotrebe.

Nadjev od maka:
1 U mlijeko dodati šećer i pustiti da prokuha.
2 Ohladiti mlijeko da bude mlako i preliti preko mljevenog maka.

Preliv:
1 Lagano umutiti jaje pa mu dodati šećer i kiselo vrhnje i umiješati.

Slaganje gibanice:
2 Razvući tanju koru od prhkog tijesta i utisnuti ga u kalup za torte.
3 Složiti nadjev od maka, pa preklopiti sa dva lista vučenog tijesta.
4 Premazati dijelom rastopljenog maslaca i dodati nadjev od oraha i ponovo složiti dvije kore vučenog tijesta.
5 Premazati dijelom rastopljenog maslaca, pa dodati nadjev od sira. Složiti dvije kore vučenog tijesta i premazati ih rastopljenim maslacem
6 Na kraju složiti nadjev od jabuka, preklopiti sa tri kore vučenog tijesta i preliti vrhnjem.
7 Peći u pećnici koju ste prethodno zagrijali na 200 stepeni oko 40 minuta. Nakon pola sata pečenja provjeriti kako se kore peku, pa po potrebi da ne bi izgorjele pokriti folijom i nastaviti sa pečenjem.


Prhka kora mi je na žalost ispala presvijetla, ali je bila sasvim dobro pečena.



Još fino slatko bijelo vino i prijatno!

Appelflappen (jastučići sa jabukama)

Iako je Holandija mala zemlja njena kuhinja nije tako nepoznata. Mada se kaže “As American, as apple pie, ” zapravo američka pita od jabuka može biti samo holandskog porijekla. Bogatog nadjeva sa jabukama, cimetom, mrvicama začinjenih keksića u slatkom prhkom tijestu ova pita od jabuka, pita je nad pitama.

Ako je appletaart mama, onda su appleflappen kćerkice. Mada će pržene i obilato posute šećerom u prahu mirisati primamljivije, pripremljene u pećnici predstavljaju zdraviju i savremenoj ishrani prihvatljiviju varijantu u odnosu na omiljenu, uobičajno prženu, poslasticu neizostavnu na novogodišnjoj trpezi u velikom broju holandskih domova.

Sastojci:

Za tijesto:
• 150 g brašna
• 60 g maslaca
• 20 g šećera
• 1 žumance
• 1 bjelance za premazivanje
• Šećer u prahu za posipanje

Nadjev:
• 400 g jabuka
• 50 g grožđica namočenih u rumu ili brendiju
• 20 g šećera
• 1 žličica cimeta
• 10 – tak specuulas keksića

Priprema:





1 U brašno dodati šećer i omekšali maslac pa u multipraktiku izmiksati da se dobiju mrvice.
2 Dodati žumance i nastaviti izrađivati tijesto dok se ne formira u kuglu. Ostaviti tijesto u hladnjak da stoji oko pola sata.
3 Ohlađeno tijesto tanko razvaljati. Preklopiti po jednu trećinu tijesta prema unutra, a zatim donji dio prebaciti preko gornjeg. Ponovo razvaljati i ponoviti postupak još dva puta. Vratiti u hladnjak i ostaviti pola sata.
4 Ponoviti isti postupak sa preklapanjem još dva-tri puta.
5 Za nadjev jabuke naribati na krupnoj strani ribeža. Staviti naribane jabuke u posudu sa debelim dnom, dodati šećer i cimet i pirjati desetak minuta.
6 Ostaviti da se ohladi i pomiješati sa izmrvljenim specuulas keksićima i grožđicama.
7 Od ohlađenog tijesta rezati kvadrate, staviti po nadjev i preklopiti. Krajeve čvrsto preklopiti i vilicom pritisnuti krajeve. Premazati bjelancetom.
8 Peći oko 25 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
9 Posuti šećerom u prahu (po želji).



Neka vam je u slast.

utorak, prosinca 22, 2009

Trte, mrte, mantre

Trte, mrte, mantre
Mante, trte, mrt,
Za tebe bih dao
i zivot i smrt!
(...ih, i to mi je stih)

Da li ste imale i da li se sjećate Spomenara za devojčice u “kožnim ” koricama sa ilustracijom nezaboravka? Bio je krasno ilustrovan crtežima cvijeća, pejzaža i djece i popunjen stihovima. Jedan od nazovi stihova je i Trte,mrte stih... Ih, i to mi je stih!

Ili jabuke u epizodi “Ih i to mi je kolač”

Mjesto radnje: Trpezarija ili balagovaonica
Vrijeme radnje: Dvije decembarske nedjelje u nizu
Glavni lik: Zgodna kuharica u najboljim godinama
Sporedni likovi: djevojčice koje vole čokoladu i gospodin koji voli slano (iliti ne voli slatko)

Kratak sadržaj sa dijalozima:

Početkom decembra ljeta/zime 2009. Godine u blogerskoj igri Ajme, koliko nas je! koju je pokrenula blogerica Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under, domaćica Andrea sa Shangri La Food odabrala je JABUKU. Zgodna kuharica bila je oduševljena izborom teme. Ostali likovi su se složili da je nakon tikve i kupusa tema napokon i po njihovom ukusu.

Domaćica je prelistala kuharice i časopise, napravila odabir i sastavila spisak od oko 20-tak recepata koje bi vrijedilo probati. Treba napomenuti da je domaćica, premda iskusna u kuhinji, nesklona pretjerivanju i da je iznad svega praktična. Jedna je od onih što vole napraviti kolač od tri-četiri sastojka.

Između ostalih recepata za isprobati na spisku su se našla i dva kolača tipa “Ih i to mi je kolač”...

Jabolčna pita/Zlevanka sa jabukama

Nakon što je uslikan na balkonu, kolač se našao na trpezarijskom stolu...

“Šta je ovo?” (i dizanje obrve starije djevojčice, a inače glasnogovornice i drvenog odvjetnika obiteljskog)

“Kolač, šta bi drugo bilo,” odgovor je domaćice.

“Kakav je ovo kolač? Meni liči na palačinku,” umješao je ovaj put i Meat&Potato Man.

“Jabolčna pita, kako je nazivaju u deželi ili Zlevanka kako bi je nazvao susjed sa petoga kata (ne baš tim riječima),” rekla je domaćica “Francuzi sličnu stvar nazivaju Clafoutis i to isto ste već jeli sa trešnjama”

Malena je polako brljavila po svom tanjuriću birajući slasne i meke komade jabuke proprativši to ocjenom DOBAR i da je za PET, što zapravo znači isto što i odličan.
Bunđijka je rekla da je sladak i pojela svoj komadinu u tri veeelika zalogaja, a gospodin je vješto okrenuo nazovi kolač na vilicu i gurnuo ga u usta i na kraju upitao ima li ga još. NEMA, mora nešto ostati i za MENE.

Kolač koji se prve decembarske nedjelje našao na stolu je Jabolčna pita ili zlevanka sa jabukama.



Sastojci:

* 30 g maslaca
* 400 – 450 g jabuka
* 120 g brašna
* 1 žličica mljevenog cimeta
* prstohvat soli
* 50 g šećera
* 1 jaje
* 280 ml mlijeka
* 20 g šećera u prahu

Priprema:

1.Zagrijati pećnicu na 220 stepeni. U vatrostalnu četvrtastu posudu za pečenje dimenzija 25X35 cm staviti maslac narezan na listiće i rastopiti ga, a zatim pokriti krupno narezanim jabukama. Staviti u pećnicu i peći oko 10 minuta da jabuke malo omekšaju.
2.U posudi za miješanje pomiješati brašno sa cimetom i prstohvatom soli. Dodati šećer i napraviti udubljenje u sredini.
3.Dodati jaje i postepeno doliti mlijeko i napraviti glatku smjesu kao za debele palačinke.
4.Preliti smjesu preko jabuka, a zatim vratiti u pećnicu i peći još 25 – 30 minuta.
5.Posuti šećerom u prahu i poslužiti.



Ruska šarlotka sa jabukama




Naredne nedjelje scena je otprilike ista, isti sto, isti dekor... Kolač je novi, a domaćica ga je spremila kao iznenađenje (pri tome ih je poslala na sankanje, da se ne bi motali po kuhinji). Ruska šarlotka sa jabukama bila je iznenađenje za domaćicu jer je kao i većina pod šarlotama podrazumjevla kolače od komada biskvita ili piškota i kreme i redovno ohlađene.
Ruska šarlotka od jabuka, od francuskog tipa kolača istog naziva razlikuje se jednako kao što se dinja razlikuje od banane. Ništa nije isto... Ovdje se stari kruh reciklira i ponovo vraća na naš sto u vidu nadjevenog kolača.

Sastojci:

Ovaj kolač je jedan od kolača za koji ne postoje i nisu uopće bitne precizne mjere. Zapravo pogledajte o čemu se radi...

* fini bijeli kruh, toliko koliko je potrebno sa se šnitama debljine 1 cm obloži dno i stjenke kalupa za torte (8-10 šnita)
* oko 400 – 500 g jabuka
* 100g šećera i 40 g šećera dodatno
* 1 žličica cimeta
* 2 jaja
* 300 ml mlijeka
* 40 g maslaca za kalup

Priprema:

1.Zagrijati pećnicu na 220 stepeni.
2.Premazati kalup rastopljenim maslacem. Pomiješati jaje sa 40 g šećera i dodati mlijeko. Namočiti šnite kruha i njima obložiti stjenke i dno okruglog kalupa za torte.
3.Jabuke narezati na kockice i pomiješati sa preostalih 100 g šećera.
4.Dodati jabuke u kalup obložen kruhom, posuti cimetom.
5.Prvih 15 minuta peći na 220 stepeni, a zatim smanjiti jačinu grijača na 180 stepeni i nastaviti peći još 30 – 35 minuta.
6.Poslužiti toplo.



PRIJATNO!

Ne bih željela da pomislite da forsiram kvantitet u odnosu na kvalitet, ovo jesu kolači tipa "zar je to kolač", ali su sasvim zgodni ne samo za isprobati već i češće napraviti.

ponedjeljak, prosinca 21, 2009

Žrtva možemo biti mi

U ovim predblagdanskim danima kada je ozračje takvo da stvara dojam života iz bajke želim reći da životi kojima živimo nisu bajka. Svijet oko nas je sve, samo ne mjesto iz bajke.

Naprotiv, svakim danom sve je više okrutnosti, bešćutnosti. Kako odrastaju današnja djeca? Zašto su dvadesetogodišnjaci tako puni gnjeva? Zašto su dječaci od 13 – 14 godina silovatelji? Gdje smo zakazali? Ko je odgovoran? Nećemo li se uvijek izvlačiti na bezumne devedesete u kojima su se porematile sve vrijednosti koje smo cijenili? Zašt je danas opasno hodati našim ulicama jer žena usred dana, na sred ulice bude žtrtvom malojetnog nasilnika koji joj otme torbicu. Ili dječak zbog pogleda bude na smrt izboden u prepunom tramvaju? Ili mladi konobar bude ustrjeljen jer je odbio poslužiti pijane goste?

Dragi dobri ljudi i prijatelji,u spomen na žrtvu Aleksandra Abramova mučki ubijenog studenta Tehničkog fakulteta u Rijeci, prof.dr. sci.Saša Zelenika u emisiji “mens sana” na radio Trstu iznio je sljedeći govor u kojem je iskazao sve ono što nas je snašlo i sve ono što podnosimo:

"Htio sam Vam danas govoriti o događanjima na i oko Sveučilišta u Rijeci.
Ali neću.

Htio sam Vam govoriti o stanju na LHCu u CERNu i o kongresu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu.

Ali neću.

Ovo je prilika kada se treba, naprosto mora, govoriti o Aleksandru Abramovu. Dečku, studentu moga faksa, stanovniku mog rodnog
grada, kojeg više nema. Poput Vitomira Jovičića Simkea, poput Luke Ritza u Zagrebu, poput (pre)mnogih drugih momaka i cura diljem ove naše zamlje.

Ovo bi mogla biti patetična priča o žalosti i potrebi kažnjavanja.

Ali neće.

Ovo će pokušati biti priča o odgovornosti koje nema.

O odgovornosti nas roditelja koji iscrpljeni stižemo doma i nemamo dovoljno vremena, živaca i snage baviti se svojom djecom.

O odgovornosti poslodavaca koji nas čine takvima kako bi mogli voziti svoje SUVove i jahte.

O odgovornosti nas nastavnika i profesora koji u prepunim satnicama i učionicama fingiramo HNOSove i Bolonje da bi djecu učili kakve vrste pijeska postoje u
Osječko-baranjskoj županiji, i kakav kupus raste u Lici, i kako riješiti parcijalne diferencijalne jednadžbe, i kako je u(ne)ređena ekonomija, i kako su razmišljali grčki filozofi, … ali ih nemamo vremena ni načina učiti kako biti uspravni, kako biti empatični, kako pomagati drugima i drugačijima, kako biti humani, kako biti moralni i etični,
kako biti ljudi, kako biti roditelji.

Ovo je priča o novinarima i njihovim urednicima koji nam naturaju priče o raznim Simonicama, Vlatkicama i Doloresicama, a ne promoviraju prave vrijednosti i prave junake ove zemlje. One koji se bace u rijeku da bi spasili drugoga, ali onda odšetaju jer ne žele biti u takvim novinama i na takvim televizijama. Priča o big brother bedacima i o nagradnim igrama koje uništavaju ljudsko dostojanstvo.

O vanjskoj formi umjesto sadržaja.

Ovo je priča o nazovi herojima koji kukavički bježe od haških papira umjesto o pravim herojima koji nezaposleni moraju liječiti svoje rane i traume, koji su ovoj zemlji dali sve dok su je korumpirani lupeži preuzimali i pljačkali. Ovo, nažalost, nije priča o tim pravim herojima koji i dalje tiho i samozatajno rade i trude se da ovo bude bolja zemlja za njihovu djecu i za svih nas.

Ovo je priča o katastrofalnim ministrima i lupeškim gradonačelnicima i inim hohštaplerima i nikogovićima koji žele biti predsjednici ove države.
Ovo je priča o mostovima do bagatelno kupljene zemlje, o brodovima, kamionima, cestama i tunelima na kojima su se dizale ogromne provizije, o onima koji za ništa od toga nisu odgovorni, o društvu bez ikakvih vrijednosti.

Ovo je priča o ulaganju u zgrade a ne u ljude.

Ovo je priča o čelnicima koji to postaju ucjenama, prijetnjama, podmetanjima, kupovinama glasova i naručenim medijskim istupima.

O ja tebi – ti meni titulama i nagradama.

Ovo je priča o strankama opasne nekompetencije koje postavljaju vlade opasnog diletantizma.

O vladama koje predlažu i besprizornim sabornicima koji glasaju za najveće uštede upravo na obrazovanju.

Ovo je priča o premnogim svećenicima kojima su milije bitke od prije 70 godina, nove crkve i potrošena politikanstva od onih koji stvarno žive vjeru i svoj život posvećuju potrebitima.

Ovo je priča o najdražoj Rijeci, kojoj tepamo da je otvorena i multikupluralna, ali u kojoj će se danas premnogi zatvoriti iza primorskih poneštrica kada treba pomoći i priskočiti drugima, u kojoj će se mnoga naša djeca i naši sugrađani okrenuti kad Simku bace u Rječinu ili kad Acu tuku na par metara od njih.

Ovo je priča o besprizornim kukavicama koji svoju impotetnu bahatost skrivaju iza bjesomučne agresije koju su spremni pokazati tek na slabijima od sebe ili kad ih je tri ili 10 na jednoga.

Ovo je priča u kojoj ne stanuje pamet nego epizodne nule, u kojoj nam ljudsko iverje oduzima budućnost.

Ovo je priča u kojoj bi se mnogi trebali prepoznati, ali će izabrati to ne učiniti.
Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i o zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.

Ova priča ne može nego završiti minutom šutnje. Šutnje nakon koje bi trebala uslijedi promjena i ogromna aktivnost. Ali, nažalost, neće, pa će sutra biti prestrašno jednako kao danas, ako ne i gore.

Hvala Vam, Aco, Simke i Luka što ste dio puta prešli s nama.

I oprostite nam, o Bože, oprostite nam ako možete, što nismo znali bolje pa Vam nismo dopustili da taj Vaš put bude puno dulji i ljepši od našega.“

Srdačan pozdrav,

Saša Zelenika

Ovim putem vas molim da svojim prijateljima proslijedite ove riječi koje govore o onome što nam je na srcu, ali nemamo priliku da o tome javno govorimo.





STOP NASILJU!

utorak, prosinca 15, 2009

Jabuka, sir Isaac Newton, opći zakon gravitacije i par recepata...

Još jedna jabuka ušla je u povijest. Ona jabuka koja je pala na glavu sir Isaaca Newtona dok se odmarao ispod njenog stabla razmišljajući o tajnama Univerzuma.

Naravno, priču o jabuci koja je Newtonu pala na glavu izmislili su ko zna kada profesori fizike da bi djeca lakše upamtila ovo:

Opći zakon gravitacije...




Prema ovom zakonu, dva tijela međusobno se privlače proporcionalno svojim masama i obrnuto proporcionalno kvadratu međusobnog rastojanja. Opći zakon gravitacije objašnjava po prvi put mnoge tajne koje su naučnicima prije Newtona zadavale "glavobolje". Primjenjeno na sunce, Zemlju, Mjesec i planete, opći zakon gravitacije rješava gotovo sve do tada neriješene probleme koji se odnose na pitanje međusobnog privlačenja nebeskih tijela. Iz međusobno promijenjenih položaja planeta, Sunca i Mjeseca mogle su se zahvaljujući Newtonu objasniti "smetnje" u putanjama Mjeseca i planeta.



No, da se vratim jabuci. Kako je nastala poznata legenda? Godine 1666. Londonom je harala kuga. Univerzitet je privremeno bio zatvoren, a tada mladi Newton sklonio se na seoskom imanju svog rodnog Woolsthropea. Te godine nastao je i najveći dio njegovog djela "Matematička načela prirodne filozofije," u kojem pored općeg zakona gravitacije iznosi i tri osnovna zakona mehanike, a koje je objavljeno kojih dvadesetak godina poslije.

Newton je, navodno, posmatrao pad jabuke sa stabla i razmišljao je o sili koja privlači jabuku da padne na zemlju. Pritome je došao do spoznaje da je ista sila koja privlači jabuku na zemlju uzrok zašto se Mjesec ne udaljava od Zemlje unatoč centrifugalnoj sili. Na istom principu temelje se i sva ostala kretanja u Sunčevom sistemu.

Činjenica je da recepti nemaju nikakve veze sa sir Isaac Newtonom, ali su tematski vezani za decembarski krug blogerske igre Ajme, koliko nas je! , koja je pokrenuta na inicijativu Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under.
Domaćica Andrea sa Shangri La Food odabrala je temu JABUKA.

Teleća jetrica sa jabukama

Izvrsna kombinacija i nimalo neuobičajna, a dolazi iz njemačke kuhinje. Priprema je jednostavna i brza, pa ko voli nek' izvoli. Što naravno toplo preporučujem.



Sastojci:

• 800 g teleće jetrice
• malo brašna za posipanje
• sol
• papar
• 4 jabuke
• 1 glavica luka
• 25 g maslaca
• 40 g masla

Priprema:

1. Jabuke očistiti i narezati na kolutove. Luk također narezati na kolutiće.
2. Na zagrijanom maslacu popirjati zajedno luk i jabuke.
3. U isto vrijeme na rastopljenom maslu popržiti teleću jetricu, koju ste prethodno malo pobrašnili sa obje strane. Pripremiti po želji, a zatim posoliti i dodati papar.
4. Posložiti jabuke u tanjur, staviti poprženu teleću jetricu i kolutiće luka.
5. Servirati sa pire krumpirom (i čašom crvenog vina blago voćnog okusa).




Prijatno!

Složenac od krumpira, jabuka i sira



... i još koječega ako mogu nadodati. Složenci su baš zgodna jela, stavite svega u posudu, posudu gurnete u pećnicu i za pola sata na stolu imate izdašan ručak.
Kombinacija jabuka sa krumpirima je vrlo česta u njemačkoj kuhinji. Upravo takva jela su mi bila inspiracija za ovaj “zbrčkani” složenac.

Sastojci:

• 500 g krumpira
• 500 g kiselih jabuka
• 1 žličica cimeta
• 1 žličica papra
• Sol
• 60 g maslaca
• 250 g gouda sira
• 200 g praške šunke
• 200 ml vrhnja za kuhanje
• 1 jaje
• sol
• papar

Priprema:

1. Krumpir oguliti i skuhati ga cijelog u posoljenoj vodi.
2. Odvojiti 1 jabuku i narezati je na kolutiće, a ostale oguliti i narezati, pomiješati sa cimetom, a zatim pirjati na rastopljenom maslacu dok ne omekšaju.
3. Dio krumpira (oko 1/3 )narezati na ploškice, a ostatak izgnječiti u pire uz dodatak ostatka maslaca i pomiješati sa pirjanim jabukama, pa dodati papar i po želji još soli.
4. U vatrostalnu Složiti red pirea od krumpira i jabuka, preko toga složiti šunku, kolutiće jabuke, sir narezan na listiće i ploškice krumpira.
5. Pomiješati vrhnje sa jajetom i preliti preko složenca.
6. Peći oko 35-40 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.



Prijatno i uživajte u zimskom ugođaju uz hranljiva jela bogatog okusa.

Slatki janjeći ćevap sa jabukama



Prvo onima koji ne znaju dugujem objašnjenje, ćevap nije isto što i ćevapčići. Ćevap je, uz bosanski lonac i begovu čorbu, najbolje jelo bosanske kuhinje. Radi se o mesu koje se polagano pirja u vlastotom soku uz dodatak finih začina sa dosta luka. Hadžijski ćevap koji se priprema i služi u pergament papiru je nešto najljepše što sam ikada jela i nešto što obavezno trebate probati dođete li u Sarajevo. A ćevapčići, to je naš balkanski fast-food i tu nemam ništa za dodati. Ćevap je jednostavno tri koplja ispred ćevapčića, kao što je uostalom “slow food” barem tri koplja ispred fast fooda.

Slatki ćevapi pripremali su se nekada u Bosni za specijalne prilike, kao što su vjerski blagdani, vjenčanja, sunnet dječaka. Kada se u životu Bosanaca desi neki značajan događaj (pa makar to bila i kupovina automobila) dobar domaćin pozvat će prijatelje “na slatku.” Zapravo, pozvat će vas na svečani ručak. Predpostavljam da se naziv zadržao iz nekih minulih vremena kada se slatka hrana povezivala sa slatkim događajima.

Budući da se Andrea kod odabira teme dvoumila da li da nam zada janjetinu, pa se ipak na radost većine opredjelila za jabuku odmah sam znala da želim pomiriti dvije njene želje i dati rješenje u jednom slatkom bosanskom ćevapu koji sam odavno željela probati. Nadam se da će se njoj, a i ostalima dopasti ovo što nudim.

Sastojci:

• 500 g janjetine od plećke
• 500 g jabuka
• 100 ml ulja
• 250 g luka, naribanog ili sitno nasjeckanog
• 4 češnja češnjaka
• 1 žličica cimeta
• ¼ žličice mljevenih klinčića
• 3 g šafrana
* 1 žlica šećera
• oko 800 ml mlake vode
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati ulje u posudi sa debljim dnom. Dodati luk i pirjati dok ne omekša.
2. Šafran potopiti u malo tople vode i ostaviti oko 20 minuta.
3. Kada luk omekša i dobije zlaćanu boju dodati češnjak, cimet i klinčiće. Dodati meso narezano na kockice veličine zalogaja, jabuke narezane na kockice, šećer i šafran. Pirjati dok meso ne dobije boju, a zatim dodati oko 150 ml vode, kao i sol i papar, smanjiti jačinu vatre i polagano pirjati uz stalno nadgledanje, povremeno miješanje uz dodavanje vode po potrebi.
4. Pirjati sat vremena i na kraju dodati papra i soli po želji.

Poslužiti uz šnite još vrućeg domaćeg kruha koji je najbolje umakati u ovaj fini "saft".

Kada sam bila mala ćevap je bio jedino mesno jelo koje sam voljela. Zapravo i nisam jela meso, ali dok se ćevap spremao mama mi je umakala šnitice kruha u sok od pirjanja i ja sam to "motala" u slast. Ako niste probali, ne znate šta ste propustili,ali nikad nije kasno.

Prijatno!

srijeda, prosinca 09, 2009

Jabuke, drugi dio sage

Koliko ste puta čuli izreku “An apple a day, keeps the doctor away!”? . Možda vas jabuka dnevno neće spasiti od poneke posjete liječniku, a u našem sustavu zdravstva neće vam uštedjeti niti jedan fening plaćen za zdravstvenu zaštitu, ali kao i u svakoj narodnoj izreci i u ovoj ima istine koju suvremena medicina može potvrditi.

Svoja, čisto laička saznanja o dobrobiti jabuka za naše zdravlje, podjelit ću u ovom postu o jabukama.

U prilog jabuci na dan, pođimo redom...

Jabuka doprinosi očuvanju mladolikog izgleda, simbol je vječne svježine i regeneracije. Prema predanju, Aleksandar Veliki tražio je u Indiji eliksir života i vječite mladosti i pronašao je JABUKE. Prema jednoj drugoj, ovaj put keltskoj legendi - jabuka ima čudotvorna svojstva i onaj koji pojede jabuku iz čarobnog vrta nikada neće biti žedan, gladan, niti bolestan, a neće ni ostarjeti. Prema saznanju suvremene medicine,kora i pulpa jabuke sadrže snažni antioksidans phloretin, koji djeluje protiv foto starenja kože, a smatra se efikasnim i u borbi protiv raka kože.
Smatra se, također da su efikasne u borbi protiv Alzehajmerove i Parkinsove bolesti kao i da olakšavaju promjene u mozgu izazvane starenjem.

Jabuke sadrže velike količine pektina i olakšavaju probavu i uveliko sprječavaili ograničava nastanak hemeroida. U borbi protiv razvoja zloćudnih stanica dokazano smanjuje rizik od raka debelog crijeva.

Štetne tvari iz teške hrane i alkoholnih pića zadržavaju se u jetri. Jedan od najbolji načina čišćenja jetre je jedenje jabuka. Također se smatra da jabuke sprječavaju pojavu žučnog kamenca.

Jabuke jačaju tjelesni imunitet te tako olakšavaju borbu protiv bolesti. Zahvaljujući kombinaciji C vitamina i minerala koje jabuka sadrži ona potiče imunološki sustav organizma i izuzetno je uspješna u borbi protiv virusa, bakterija i slobodnih radikala.

Jabuka se smatra saveznikom u brojnim dijetama za mršavljenje i doprinosi očuvanu fit forme i dobre tjelesne težine. Naime, kako sadrži veliki udio vlakana njihovo bubrenje u želucu stvara osjećaj sitosti, a budući da je njena energetska vrijednost vrlo niska, to je i jabuka dobrodošla u borbi protiv suvišnih kilograma. Činjenica je da sadrži visoki udio kalija koji potiče izlučivanje suvišne tekućine iz organizma, pa tako i na taj način, barem subjektivno doprinosi mršavljenju.

Koliko puta ste vidjeli jabuku kao simbol oralnog zdravlja? Znate one reklame gdje mlada žena savršeno bijelih zuba grize jabuku?


Kao ova...


Činjenica je da jedenje jabuke ne može zamijeniti pranje zuba, ali dokazano je da jedenje jabuka sprječava nastanak karijesa. Žvakanje jabuke potiče lučenje pljuvačke i sprječava razvoj bakterija u usnoj šupljini. Dodatno, jabuke sadrže kalcij i fosfor koji povoljno utječu na zaštitu i jačanje zubne cakline, dok fluor štiti desni.

A, SADA ODMAH PO SVOJU JABUKU!

Ja vrlo rijetko uzmem svježu jabuku da je pojedem onako sa slašću kao na reklami. Ne zbog toga što jabuke nisu na vrhu moje top liste voća, više zbog toga što mi je mrsko. Zapravo i kada jedem svježu jabuku narežem je na osmine. Jedem je sa korom, iako tu nisam sigurna kadda bih vagala ZA i PROTIV da li bih željela profitirati od vlakana iz kore ili bi vagajući rizik da je ista prskana više puta, ipak, jabuku prethodno ogulila.

Upravo zato što mi je mrsko gristi je, svježu jabuku najčešće izrendam, kao u kašici za bebe.

U ovom postu, koji predstavlja drugi dio mog odgovora za učešće u blogerskoj igri Ajme, koliko nas je! , a koju je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under i ovomjesečnu temu jabuke, koju nam je (na moje neopisivo veliko zadovoljstvo) zadala Andrea sa Shangri La Food predstaviću neke jednostavne i ukusne deserte koji se jedu žlicom i u osnovi sadrže tu jabučnu kašicu.

Jabuke u epizodi "ŽLICA UŽITKA"

Mađarska supa od jabuka (mmmm...desertna)

Prvi put probala sam ovu hladnu desertnu supu u jednom restoranu u muzejskom etno selu u blizini Budimpešte. Orkestar dječaka odjevenih u nošnje poput bavarskih seljaka svirao je La Palomu, a meni je moj domaćin, Amerikanac u Budimpešti (ne u Parizu) tumačio neku spiku o Makedoncima, Bugarima i Grcima...Totalna zbrka – mađarsko etno selo sa kućicama, kapelicama, školom i kafanicom koje su rekonstruisane da izgledaju onako kako su izgledale u 18 vijeku, mladi Nijemci sviraju sasvim španjolsku muziku.

Ponuda restorana od tradicionalnih jela mađarske kuhinje preko cordon bleu do meksičkog chilli con carne (ne znam šta ta jela traže na TOM jelovnuku, ali...valjda treba svima ugoditi).

Naručila sam mađarsku riblju juhu, a za desert Esterhazy (rezana kao šnita). Riblju sam juhu pojela sa najvećim guštom. Gusta, ljuta i fantastična. Sa Esterhazy šnitom sam se mučila.

Pogledavala sam na desert koji je naručio moj domaćin. Izgledalo je kao mliječni kompot(?!?) Kada sam ga upitala šta je to rekao je “Almaleves” ili “Apple soup” Ponudio mi je da probam (srećom uz tortu su mi donijeli žličicu) što sam ja spremno (i jedva) dočekala... Mmmmm...što je to bilo dobro. Bez stida sam zamolila da zamijenimo naše deserte i sa slašću pojela tu Almaleves.

Po povratku u Sarajevo nisam je, kao što ste možda očekivali, odmah napravila. Prošlo je par godina dok me recept u mojoj mađarskoj kuharici “Culinaria Hungary” nije podsjetio na epizodu sa putovanja i naravno da sam je napravila. Tada i još par puta. A onda je došla ovomjesečna igrica i svakako da je i ova supa morala da se nađe u ponuđenim receptima. I evo što je sve potrebno da biste dobili lagani desert kao osvježenje u ljetnim danima (ili zimskim, bitno je da je LAKO).



Sastojci:

• 600 g čvrstih jabuka (idared)
• 2 cijela klinčića
• Korica ½ limuna
• ½ štapića cimeta
• 40 g šećera
• 10 g vanilin šećera
• 30 g škrobnog brašna
• 250 ml kiselog vrhnja
• 1,5 l vode

Priprema:

1. Odvojiti 1 jabuku, a ostatak oguliti i narezati na tanke listiće.
2. Limunovu koricu, cimet i klinčiće staviti u vrećicu od čaja (ili napraviti vrećicu od gaze i zavezati je sa začinima).
3. Jabuke, šećer i vanilin šećer, vrećicu sa začinima i vodu staviti da se kuhaju. Polagano kuhati oko 20 minuta, pa izvaditi vrećicu sa začinima.
4. Pomiješati škrobno brašno sa malo tekućine od supe, pa dodati u posudu u kojoj se jabuke kuhaju, dodati vrhnje, sve dobro promiješati i ostaviti da prokuha.
5. Servirati dobro rashlađeno sa šniticama jabuke.



Pjenica od jabuka i brusnica

Luda sam za pjenicama. A tek kada su voćne i lagane - tada je to desert po mojoj mjeri. Ova pjenica je fantastična, crveno vino, brusnice, jabuke, neopisivo dobra kombinacija. S obzirom na laku pripremu jedino vam ostaje probati je (i iznijeti utiske).



Sastojci:

• 175 g brusnica
• 175 ml vina
• 4 jabuke
• 200 ml vode
• 200 g šećera
• 2 žlice škrobnog brašna
• 3 žumanca
• ½ žličice cimeta
• 2 bjelanca

Priprema:

1. Namočiti brusnice u vinu i ostaviti da odstoje oko 1-2 sata, a zatim procijediti i sačuvati voće. Vino procijediti kroz fino cijedilo. Odmjeriti količinu od 175 ml vina i dodati još da se dobije potrebna količina.
2. Dok se brusnice namaču pripremiti pire od jabuka. Jabuke oguliti i naribati. Staviti da se kuhaju sa 150 g šećera dok ne omekšaju. Štapnim mikserom napraviti pire.
3. Pomiješati vino sa škrobnim brašnom i dodati u pire, pa staviti da kuha 8 do 10 minuta uz stalno miješanje.
4. Žumanca pjenasto izmiksati sa ostatkom šećera pa im polako dodati i umiješati smjesu od jabuka i vina.
5. Napraviti čvrst snijeg od bjelanaca i lagano umiješati u prethodnu smjesu.
6. Na kraju umiješati brusnice.



Djevojka pod velom (Bondepige med Slør)

Ne znam zašto se ovaj danski desert nosi ovako lijep naziv. Nagađam da bi trebao simbolizirati svježinu, čistotu i jednostavnost. Jednostavan i svjež, dekorativan i nadasve vrlo ukusan, eto takav je ovaj desert od jabuka u čaši.





Sastojci:

• 800 g jabuka
• 80 g šećera
• 1 žličica cimata
• ¼ žličice mljevenih klinčića
• ¼ žličice mljevenog muškatnog oraščića
• 160 g krušnih mrvica
• 20 g maslaca
• 20 g smeđeg šećera
• 200 ml tučenog slatkog vrhnja
• Listići badema

Priprema:

1. Jabuke očistiti, oguliti i naribati, pa zajedno sa šećerom, začinima i malo vode staviti da se lagano kuhaju dok ne omekšaju, a zatim ih štapnim mikserom (ili u multipraktiku) izraditi u pire.
2. Na rastopljenom maslacu popržiti krušne mrvice, maknuti sa štednjaka i pomiješati sa smeđim šećerom.
3. U čašu sa stopicom staviti red pirea od jabuka, red krušnih mrvica i pokriti tučenim slatkim vrhnjem. Posuti listićima badema.

Do sljedećeg posta i nove epizode sa jabukama - PRIJATNO!

P.S. U ovom periodu pred obilne blagdanske trpeze preporučljivo je preći na laganu i ugodnu dijetu. Lagani deserti, poput ovih voćnih u čaši, tada se trebaju naći na stolu.

ponedjeljak, prosinca 07, 2009

Jabuke, prvi dio sage o mitskom voću

Jahve, Bog, zapovijedi čovjeku: " Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan kada s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
(Knjiga postanka 2, 16-17)

... ali zmija nagovori Evu, Eva nagovori Adama i oboje su jeli sa stabla spoznaje i tako su počele naše muke.

Nigdje ne piše da je drvo spoznaje jabuka, ali jedna zmija, jedna žena i jedna jabuka krivi su za sve.



...u grčkoj mitologiji

Grčka boginja nesloge, Erida, bacila je zlatnu jabuku među boginje sa porukom "Najljepšoj!" Boginje, Hera, Atena i Afrodita, lijepe i sujetne posvađale su se kojoj od njih treba pripasti bačena jabuka nesloge. Izbor je upriličio Zeus na planini Idi, a za suca odabrao je Parisa. Svaka od boginja nudila je Parisu nagradu: Hera vlast nad svijetom, Atena nepobjedivost u ratu, a Afrodita ljubav najljepše žene. Pobjeđuje ljubav i Paris za najljepšu odabire Afroditu, a za ženu prekrasnu Helenu.



... u bosanskoj sevdalinki

Sadih almu na sred atmejdana,
gledah dragu tri godine dana.
Kad je alma za trganje bila,
moja draga za ljubljenje bila.
Duhnu vjetar, slomi almi grane,
dođe jaran, odvede mi dragu.


I konačno jabuka u kuhinji

Jabuka u kuhinji nudi neslućene mogućnosti. Jednako kao što je najzahvalnije voće u pripremi deserta, tako je primjenjiva i u slanim kombinacijama i tu ne mislim samo na salate.

Budući da se jabuka može koristiti na bezbroj načina, odlučila sam da ću ovaj mjesec u blogerskoj igri Ajme, koliko nas je! koja okuplja blogerice sa prostora bivše Jugoslavije, a koju je pokrenula Monsoon sa Dalmacija Down Under, učestvovati sa više postova, zasebnih poglavlja u knjizi JABUKE.

Zahvaljujem ovom prilikom domaćici Andrei sa bloga Shangri La Food na izboru teme. Pročitala mi je misli i davnašnju želju. Jabuke jesu dostupne u cijelom svijetu, tokom cijele godine, ali najbolje su ipak u jesen i ranu zimu i bilo je krajnje vrijeme da budu tema. Jednom prilikom sam čula da jabuke ne valjaju ništa kada mart, da prostite prne u njih (LOL – ovo je bosanski izraz).

Prvi dio mog odgovora na izazovnu mi temu su nadjevene iliti dolmljene jabuke.

JABUKE – Nadjevene maštovito

Gledala sam u nedjelju Milijunaša. Igrač, odgovara na pitanje za 32000 kunića (mislim kuna ne zeka)...Potrošio je sve džokere i ako odgovori tačno ima zagarantiranu sumu od 32000, ako pogriješi pada na 1000. Pitanje je i za polupismenu bosansku domaćicu jednostavno, ne može biti jednostavnije. Dakle pitanje glasi: Ako naručite sogandolmu dobit ćete nadjevene:

a) Tikvice
b) Rajčicu
c) Kupus
d) Luk

Znoji se igrač i odmah tumači “luk nije, a nije ni rajčica...,” dvoji on između tikvica i kupusa. Tarik mu pokušava objasniti, pomoći koliko to može na pitanju tog nivoa. Objašnjava Tarik da se u bosanskoj kuhinji sva jela u kojima se nešto nadjeva nazivaju dolmama i kaže kako je to mnogo dobro i samo što se ne oblizuje.

Nakon što čuje igračevu dvojbu, Tarik mu kaže da može odgovarati AKO TO ŽELI, a da može i ODUSTATI. Praktično sugerira igraču na vrućem stolcu da nema pojma i da je bolje da odustane i nosi doma svojih 16000. Tu naš igrač kaže da odustaje i Tariku padne kamen sa srca, jer je čova bio baš simpa i moglo se za njega navijati. Dakako, tačan odgovor je luk.

Jabuke imaju naprosto savršen oblik za nadjevanje. A tek boje, zelene, crvene, zlatne... Nadjevi slatki i slani, tradicionalni i obični ili možda hrabri i neobični. Na temu nadjevene jabuke dajem sljedeće odgovore u čijoj sam pripremi i degustaciji uživala. Nadam se da će i nekoga od čitatelja mog bloga isti nadahnuti da ih pripreme na isti način ili pak da variraju na temu.

Jabuke dolmljene mljevenim mesom



Recept za jabuke nadjevene mljevenim mesom potiče iz arapske kuhinje. Ako volite mamine punjene paprike ili tikvice, nema razloga da vam se ne dopadnu jabuke. Po meni su čak i za klasu bolje. Kiselkaste i osvježavajuće predstavljaju idealnu košaricu za ukusan mesni nadjev. Moj dojam o ovim jabukama, koje sam spremila po prvi put je savršen i moram ponoviti još jednom i pozvati goste na DOBAR ručak. Nadam se da će podijeliti moj entuzijazam...

Sastojci:

• 8 jabuka
• 400 g mljevenog mesa
• 80 ml ulja
• 100 g riže okruglog zrna
• 1 glavica luka
• 2-3 češnja češnjaka
• 1 mrkvica
• Peršin
• Sol
• Šareni papar
• ½ žličice cimeta u prahu
• ½ l povrtnog temeljca ili tople vode
• 2 pelata

Priprema:

1. U zasoljenoj vodi Pripremiti rižu al dente.
2. Odabrati čvrste i lijepe jabuke, oprati ih, zarezati poklopac i izdubiti nožićem i sačuvati pulpu.
3. Luk sitno nasjeckati i popržiti na zagrijanom ulju dok ne postane staklast, a zatim dodati meso i pirjati ga dok ne dobije boju. Dodati naribanu mrkvicu, protisnuti češnjak i voćnu pulpu. Dodati cimet, papar i sol, pomiješati i lagano pirjatio oko 15 minuta.
4. U meso dodati skuhanu rižu, pomiješati i nadjenuti jabuke. Jabuke poredati u posudu u kojoj će se kuhati, dodati ispasirane pelate i zaliti vodom ili temeljcem, pa kuhati na laganoj vatri oko 30 – 40 minuta.

Vegetarijanska dolma od jabuka

Još jedan recept orijentalnog porijekla, ovaj put turskog. Turci su, nama Bosancima u naslijeđe ostavili tu slatko-slanu kuhinju i jela koja se, danas,mogu oprobati samo,u dobrim aščinicama i restoranima tradicionalne bosanske kuhinje. Njihova priprema u domaćinstvima više je iznimka, nego pravilo. Kako ja veoma volim tu orijentalnu kombinaciju voća i začina u slanim jelima, znala sam da mi se ove vegetarijanske dolmljene jabuke moraju dopasti Zapravo su očaravajuće, mirisne i zavodljive poput Orijenta iz 1001 noći.

Za razliku od prvog recepta za koje vam i nije potrebna prevelika sklonost neobičnim kombinacijama, jer je sasvim nalik na mamine punjene parike/tikvice, ovo jelo ima puno više tog istoka. Ponekad se pitam da li unatoč svom svijetlom licu, zelenim očima i svijetloj puti ipak ne potičem od nekih Turaka.




Sastojci:

* 4 čvrste kisele jabuke
* 30 ml maslinova ulja
* sok ½ limuna
* sol
* mljeveni crni papar

Nadjev:

* 30 ml maslinova ulja
* 10 g maslaca
* 1 glavica luka
* 2 češnja češnjaka
* 2 žlice pinjola
* 2 žlice grožđica namočenih 20 minuta u toploj vodi
* 1 žlica brusnica namočenih sa grožđicama
* 1 žličica mljevenog cimeta
* ½ žličice mljevenih klinčića
* 1 žličica šećera
* 180 g riže
* peršin
* 1 mrkva

Priprema:

1.Za nadjev zagrijati maslinovo ulje sa maslacem. Dodati sitno nasjeckan luk i protisnuti češnjak i pirjati dok luk ne omekša.
2.Dodati cimet, klinčiće i rižu i preliti sa 1,5 – 2 puta veću količinu vode od količine riže (po zapremini). Pustiti da provri a zatim smanjiti jačinu vatre i lagano kuhati rižu 10 – 12 minuta, dok gotovo sva tekućina ne ispari.
3.Dodati sol i papar, nasjeckani peršin, naribanu mrkvicu i suho voće. Umiješati i ostaviti da riža upije tekućinu i ostane suha.
4.Jabuke izdubiti, pulpu pomiješati sa rižom, a zatim nadjenuti jabuke.
5.Poredati jabuke u vatrostalnu posudu. Pomiješati limunov sok sa 30 ml maslinova ulja i šećerom i dodati oko 100 ml vode i preliti preko jabuka.
6.Peću u pećnici prethodno zagrijanoj na 200 stepeni oko 35 minuta.
7.Pinjole prepeći na tavi bez masnoće dok ne prime boju i ne zamirišu.
8.Servirati sa kriškama limuna.

Volimo slatke nadjevene jabuke

Neću spremati tufahije, taj tradicionalni i mnogima najomiljeniji slatkiš tradicionalne bosanske kuhinje. Jeste da je to u mojoj obitelji omiljeni desert, a naročito kada su nadjevene bademima, ali ovaj pu sam odlučila počastiti ih na drugi način.

Jabuke u košuljici

Ove jabuke navukle su svoju košuljicu od finog i slatkog prhkog tijesta. Ako su jabuke u košuljici od lisnatog tijesta odjevene u svilu (više poliester), ove su odjevene u kaputić od kamilje dlake. Tradicionalno i uvijek lijepo, neprevaziđena klasika.

U mom slučaju prvi zalogaj, bio je i ljubav na prvi pogled. Sačuvan okus slatkih jabuka, fino tijesto koje se topi u ustima (a da nije premasno) i neodoljivi slatki bademi. Obično pojedem pola tufahije, ovu sam pojela skupa sa košuljicom.




Sastojci:

4 jabuke
žumanjak za premazivanje
tučeno slatko vrhnje za serviranje
Za prhko tijesto:
400 g brašna
175 g maslaca
1 – 2 žlice kiselog vrhnja
100 g šećera
1 jaje

Za nadjev:
20 g maslaca
100 g mljevenih badema
40 g šećera
2 žličice mljevenog cimeta

Priprema:
1. Za tijesto ručno utrljati maslac u prosijano brašno dok se ne dobiju mrvice. Dodati šećer i jaje i kuhačom povezati sastojke, a zatim dodati kiselo vrhnje i zamjesiti tijesto. Umotati tijesto u plastičnu foliju i ostaviti u hladnjak na sat vremena.
2. Za nadjev samljeti bademe i dodati im šećer, cimet i rastopljeni maslac pa umiješati smjesu. Smjesom napuniti izdubljene jabuke (nije ih potrebno guliti.
3. Tanko razvaljati rashlađeno tijesto u obliku kruga i odjenuti jabuke. Premazati tijesto razmućenim žumanjkom.
4. Peći u prethodno pećnici koju ste prethodno zagrijali na 200 stepeni oko 35 – 40 minuta.
5. Servirati sa tučenim vrhnjem.




Jabuke sa suhim voćem i sirom (desert za velike dečke)

Evo i jedne neobične kombinacije. Svježe jabuke, suho voće i topljeni sir, poput zdravog cheesebzrgera, bez šale.

Mene i moje je kombinacija svježine jabuka sa snažnim mirisom zrele goude prijatno iznenadila, zato je i vama preporučujem – uz napomenu da je stepen odvažnosti 2, na skali od 1 do 10.

Sastojci:

• 2 kisele čvrste jabuke
• 4 žlice grožđica
• 1 žlica suhih brusnica
• 50 ml jabukovače
• 30 g badema
• 30 g lješnjaka
• 30 g oraha
• 50 g šećera
• 4 – 6 piškota
• 8 šnita goude
• Sok 1 limuna + 50 ml vode

Priprema:

1. Namočiti grožđice i brusnice u jabuovači i ostaviti da odstoje 2-3 sata.
2. Jabuke prepoloviti, pa im izdubiti sredinu, ostavljajući oko 1 centimetar širok rub.
3. Propeći lješnjake pa ih samljeti sa bademima.
4. Propeći orahe i izdrobiti na sitne komadiće. Izdrobiti piškote.
5. Pomiješati suho voće sa orasima, izmrvljenim piškotama, bademima i lješnjacima. Dodati šećer i pomiješati. Napuniti jabuke.
6. Jabuke poredati u vatrostalnu posudu, preliti sokom 1 limuna razblaženim sa 100 ml vode. Peći u prethodno zagrijanoj pećnici oko 25 minuta.
7. Izvaditi jabuke iz pećnice i iz svake polovice odvojiti po žličicu nadjeva. Pokriti sirom i posuti izdvojenim nadjevom, pa vratiti u pećnicu na još par minuta dok se sir ne rastopi.



Jabuka – Simbol iskušenja



Do narednog dijela ove sage u 6 činova, prijatno!

nedjelja, studenoga 29, 2009

Dossier - Urbana Stonoga

Već nekoliko mjeseci učestvujem u FBI rukavicama, a po prvi put ne znam kako da počnem post. Preplavile su me emocije, a ponestale riječi.

Kada je Marija sa bloga Palačinka kao prijedlog za septembarsku FBI istragu predložila blog Urbane Stonoge, pogledala sam ga po prvi put. Osvojila me je duhovitost autorice i njen kompletni profil. Simpatično otkačena, organizovano zbrkana... Stavila sam je na popis blogova koje pratim i očekivala recepte. Posljednji zapis sa tog bloga je 26. avgust, dalje nema ništa. I opet ništa...

Krajem prošlog mjeseca, u vrijeme kada dajemo prijedloge za blog, sve nas je zatekla vijest koju je prenijela Mamajac, da je autorica bloga Gastronomska zbrka, nažalost preminula. Kao pokretačica naše igre, Maja sa Cooks& Bakes nam je predložila da u čast i spomen Urbanoj Stonogi istražimo njen blog.

Pomislila sam da bi blogerice Beograđanke (naglasak majka Vuke iz Pozorišta u kući) mogle nešto saznati. Stonoga je bila dugo ovdje, učestvovala u igrama, pratila druge blogove. Ništa... Ma znam, Beograd je veeeelika varoš.

Prije nego što pokažem šta sam spremila voljela bih da pročitate ovaj zapis, kojeg je Stonoga označila kao melem za dušu. Naježila sam se čitajući ga, jer ONA je taj, mali cvijet iz priče. Prerano otišla sa ovog svijeta...

Iz bloga koji je pisala vidi se da je uživala. Nije kod nje bilo puno poziranja - napravi, uslikaj i jedi dok se nije ohladilo, čini mi se da je bio njen moto. Bez pretencioznosti ona nudi bogatu zbirku recepata, dobro organizovanih po kategorijama. Recepti su obično bez posebnog uvoda ili priče, svoju osobnost i senzibilitet ona je izražavala kroz poeziju koju je birala za svoj blog Poezija i poza i kroz muziku koja se "vrti" na blogu.

U mnoštvu recepata, za svakog ponešto, za poguzije, koji ne brinu mnogo o kalorijama i masnoćama, ponajviše. Uostalom, Stonoga preporučuje "Seafood diet" – "See food and eat it!" Ono što sam ja vidjela, pripremila i pojela je...

Pašteta od tunjevine



Znate onog kuhara sa pakovanja Vegete? Zamislite me sada u toj pozi ...

Praški tost


Praški tost, mekan u sredini, hrskav na krajevima i prava pravcata napast!

Pasta Carbonara




Pasta je moje omiljeno jelo. Kada razmislim malo ili jedem rižu ili je to neka pasta. Ovaj put i na Stonogin način, to su Spaghetti alla Carbonara. Teško da bi se odlučila za original sa sirovim jajetom, ali Stonogin recept mi je odličan i rado ću ga ponovo spremiti na radost ukućana.

Bojanina pogača



Nisam upratila da li je Stonoga negdje napisala tko je Bojana, prijateljica, sestra, susjeda? Pogača joj je prekrasna. Nakon što smo potrgali ove pletenice i ostatak smo pojeli prije nego si rekao "pogača" ili "keks"

Pizza pužići



Za ovo jelo mogla bih reći da je mješavina talijanske i tipično balkanske kuhinje. Kako je pizza postala i nama na Balkanu omiljena brza hrana, to smo i klasične nadjeve za pite (savijače) zamjenili ostacima sira, salama, rajčicama. Dvije ljubavi u jednom jelu pizza + pita (zaljubljeni par!).





Kako ne razvijam sama kore za pite, a uvijek mi ih malo ostane od kupovnih, kao što ostane i salama i sira, ovo ću jelo praviti često.

Medaljoni od tikvica

Rijetko pravim ovakve stvari. Jako ih volim, ali pohano izbjegavam. Kada se želim utješiti i uvjeriti samu sebe da sam pojela zdrav obrok, onda sve ove "finote" serviram sa povrćem.




Karađorđeva šnicla

Klasik srpske kuhinje. Sve do nedavno bila sam u zabludi i pod Karađorđevom šniclom podrazumjevala sam zarolanu teleću šniclu ala francuski Cordon bleu, nadjevenu šunkom i sirom, kojoj su Srbi dodali još i kajmak, kao autohtoni srpski proizvod. Međutim prava stvar je samo jedna veeelika šnicla, nadjevena samo slanim kajmakom.




Naravno za ovakvu deliciju svaki komentar je suvišan. Klasik ostaje klasik...

Punjene ćuftice u sosu od sira



Kada sam pregledala Stonogin blog i birala jela koja bi voljela spremiti, napravila sam spisak. Ove su ćuftice zabilježene pod brojem 1... Zašto? Način pripreme mi je bio izazov. Čuftice se nisu "okupale" u ulju, već su se polagano kuhale u temeljcu od goveđe juhe. Mekane su i sočne. Nadjev od sira?!? Opet morate zamisliti onog čikicu sa Vegete.

Prebranac

Ovo je balkanski klasik. Sa toliko luka ništa ne može biti loše, pa ni grah. A svinjska gripa?!? Iš, iš!!!



Ja ovakve stvari volim jako začinjene, pa su ljute (super ljute) papričice neizbježni dodatak.

Piletina u gorgonzola sosu



Nisu bile na spisku. Ali kada sam vidjela kako su ih spremile Maslinka i Mamajac, morala sam i ja. Kako se ono kaže – "Kud svi Turci, tud' i mali Mujo" Mali Mujo, to sam u ovom slučaju ja.

Dakako pravu Gorgonzolu (sa oznakom DOP) u Sarajevu nisam našla, koristila sam sir ala Gorgonzola, ali mislim da je bit umaka da sir bude jedan od onih mekanih sa plemenitom plijesni i da se u receptu radi o mladoj gorgonzoli.

Ah piletina, ah sos....Sve je tako, mmmmm.... I ovo će se često naći na mom jelovniku.

SLATKIŠI

Torte, slatke pite, kolače, keksiće, sitne kolačiće, sladolede...Sve je to Stonoga spremala i ostavila nam je mnogo lijepih domaćih recepata. Nešto od toga sam isprobala i poslužila svojima, a vama ću ih rado preporučiti uz Stonogino - ИНЏОЈ!- АЈ рили дид!

Babin mravinjak




Šarmantan naziv i fin domaći kolač. Ljubitelji maka samo izvolite, ovo je nešto za vas. Tu je naravno i debeli sloj čokolade.

Kolač je jednostavno napraviti, još jednostavnije pojesti.

Dudine pivkice



Mene je jednostavnost rada kiflica i kolačića od tijesta sa pivom i uljem oduševila. Prvo su bile, Majine Prhke kiflice, a sada i Dudine pivkice.

Otkada sam “otkrila” ovo tijesto, spremala sam što kiflice, što jastučiće, što tortice slične kolačiće bezmalo svakodnevno. Preporučujem svim šeprtljama, kao i iskusnim domaćicama u žurbi.

Dudine pivkice okupale su se u agdi i presvukle mljevenim orasima. Probala sam ih sa pekmezom od šljiva i džemom od marelica. Kombinacija sa džemom od marelica je savršena.



Ostaje nam samo pozvati malenu Dudu, a možda će doći i Lepko...

Tetkine princeske



Jedini kremasti kolači koje volim su princeske i kremšnite. Preciznije – volim crème patisserie i to onu najobičniju. Tetka, umjesto obične kreme koristi creme beurre...Ajme, koja bomba!

I tetkino kuhano tijesto se razlikuje od moga, ja koristim manje jaja za ovaj omjer brašna. Krofnice su ispale baš kako treba, tijesto je bilo sasvim šuplje na dnu i šupljikavo na vrhu. Tu sam imala maleni problem – kako napuniti tu rupu sa količinom kreme koju sam dobila. Prve su bile bogato napunjene, a što sam išla dalje više sam štedjela na (preukusnoj) kremi.



Дабоме да нисам имала проблем са ћирилицом. Ит воз мај плежар!

Na kraju... Za Stonogu

... dragi mi stihovi Đoleta Balaševića

Ako umrem mlad,
Posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad,
Da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore,
Nek' drugom pletu lovore.
Ako umrem mlad,
Zaustavljen u koraku i snu.



Spavaj mirno, anđele.