srijeda, prosinca 24, 2008

Naranče....

Tema kulinarske igre blogerica sa područja bivše države me je privukla. Naranče... Volim ih u kolačima, keksićima i posebno u čokoladi. Volim svježe iscjeđeni sok od naranče, čuveni OJ, kojim Amerikanci započinju dan.




Danas, kada su supermarketi prepuni citrusa iz svih dijelova svijeta, skoro smo zaboravili činjenicu da je naranča (uz limun, koji je bio za bolesnike i čaj) jedini citrus u našim trgovinama tokom sedamdesetih i osamdesetih. Nekih prijašnjih godina se i ne sjećam, ali su mi pričali da je bila i luksuz i da se darovala za Božić, Novu godinu... Ponekad poželim da se vratim u ta bezbrižna vremena, kada smo imali malo toga, ali bili neopterećeni materijalizmom i trkom za novcem u ograničenom vremenu. Kada smo imali vremena za obitelj i prijatelje, kada su tako mali darovi imali neki značaj.

Danas, kada katolici širom svijeta proslavljaju Badnjak, voljela bih da se sjete Djevojčice sa šibicama. U ovim danima kada se stolovi prelamaju pod raskošnim kolačima, pečenkama, vinima, delicijama svih vrsta, voljela bih da se sjete djevojčice koja je umrla od zime, gledajući u prozore osvjetljene svjetlošću ukrašenih borova u kućama onih koji imaju svega, ali malo srca i samilosti (kako sam ih mrzila zbog te djevojčice, pošarala sam slikovnicu, iako su knjige od najranijih dana bile moje najveće blago).

Udaljila sam se od zacrtanog kursa i današnje teme, pa se vraćam...

Dakle, volim sve slatkiše sa narančom (jaffa biskvit iz Crvenke, mmmmm....)Vremenom sam naučila da se može koristiti i u slanim jelima, patka, piletina ili puretina odlično se slažu sa narančama. Riba... Sicilijanci spremaju razne ribe "all' arancia". Sa Sicilije ovaj način pripreme se raširio se po Evropi.

Dva jela koja ću predstaviti losos u umaku od naranče i princeske sa kremom od naranče

Losos sa umakom od naranče



Zašto sam izabrala upravo ovo jelo? Moj prvi susret sa lososom bio je losos u umaku od naranče i senfa. Činilo mi se da je „very fancy“ naručiti lososa, pa još tako neobičan umak. Ma, mora da sam bila jako cool. Ostalo je sjećanje na predivnu ribu, profinjen umak i detalje nebitne za jelo.

Odlučila sam se za jelo predstavljeno u kuharici kojom sam nedavno obogatila svoju zbirku „ Dutch Cooking and Food“. Uz malena prilagođavanja prenosim ga pribliižno samom izvoru.

Iako se čini kao kreacija savremene kuhinje i da je moglo nastati i krajem XX. stoljeća ipak nije tako. Kombinaciju i samo jelo predstavlja holandski kuhar i gastronom Carel Baten u kuharici iz 1593. godine Cocboeck van Carolus Battus (1593).




Sama priprema je vrlo jednostavna, jelo je fantastičnog okusa i izgleda (barem pristojnog).


Sastojci:

• 150 ml svježe iscjeđenog soka naranče sa pulpom
• 150 ml slatkastog bijelog vina
• 1 žličica cimeta u prahu
• 20 g maslaca
• 30 g luka srebrenjaka
• So
• Papar

Priprema:

1. Vino, sok i luk staviti da prokuhaju. Kada počne vriti, dodati filete lososa.
2. Pirjati ribu u soku oko 10 minuta, a zatim izvaditi i održavati toplo. Procijediti umak, upirjani luk posuti po ribi.
3. Nastaviti sa laganim kuhanjem umaka još desetak minuta, dodati maslac, a zatim preliti preko ribe i posuti ostatkom cimeta.
4. Ukrasiti kriškama naranče

Princeske sa kremom od naranče

Jedne klasične princeske i klasična krema obogaćena sokom i koricom naranče. Pa još kada se pospu ukrasnim listićima malo poprženih badema, teško je odoljeti, a da se ne zaroni u kremu.



Sastojci:

Za princeske:
• 125 ml vode
• 35 g maslaca
• 75 g brašna
• 15 g škrobnog brašna
• 3 jaja

Za kremu:
• 200 ml mlijeka
• 2 jaja
• 75 g šećera
• 2 žlice škrobnog brašna
• 50 ml svježe iscjeđenog soka od naranče
• naribana korica naranče
• 150 ml slatkog vrhnja (mliječnog, a ne biljnog)

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 220 stepeni, a veliki pleh iz pećnice obložiti pek papirom.
2. U vodu dodati maslac i pustiti da zavri.
3. Maknuti sa štednjaka i u uzavrelu vodu odjednom dodati i brzo umješati brašno da ne bude mrvica.
4. Vratiti na štednjak i uz stalno mješanje kuhati dok se ne formira kugle ujednačena u strukturi (da nema grudvica i tragova brašna).
5. Kuhano tijesto maknuti sa štednjaka i ostaviti da se ohladi.
6. Dodati jedno po jedno jaje i potpuno ih umješati nakon dodavanja. Treba dobiti vrlo sjajno tijesto.
7. Sipati u kuharski špric sa širokim zvjezdastim nastavkom i istisnuti na papirom obloženi pleh hrpice željene veličine.
8. Staviti u jako zagrijanu pećnicu, smanjiti temperaturu pečenja na 180 stepeni. Peći 25 minuta, bez otvaranja. Nakon toga provjeriti boju krofnica i ako je potrebno dopeći ih još 5-6 minuta.
9. Ohladiti, prerezati i nadjevati.

Izrada nadjeva:

1. Staviti mlijeko da prokuha.
2. Izmješati jaja, šećer, škrobno brašno, sok i koricu. Dodati malo prokuhanog mlijeka, pomješati, a zatim sve dodati u ostatak mlijeka.
3. Uz miješanje kuhati dok se ne dobije gust nadjev.
4. Kremu ohladiti i umješati sa tučenim slatkim vrhnjem, sipati u špric i puniti krofnice.



Prijatno! Sretan vam Božić, uživajte i imajte na umu pravu simboliku blagdana.

petak, prosinca 19, 2008

Da, Virginia, zeleno može biti ukusno

Koliko ste puta pokušavali ubjediti vaše zlato da je povrće ukusno, a ne samo zeleno? Pokušajte prvo ubijediti sebe. Klinci nisu naivni, pa ako im pričate priču u koju sami ne vjerujete, neće vam proći. Oni će dizati nosiće, odbijajući pojesti bilo što zeleno na tanjuru ili će grašak gutati sa suzama u očima.

Veliki broj je teorija koje nam pokušavaju objasniti zašto klinci ne vole povrće, pa čak i onih koji na "naučni" način pokušavaju problem objasniti kao genetski. Bezbroj je mama koje na internetu razmjenjuju recepte i savjete. Napisane su brojne kuharice o tome kako "zamotati" povrće u prikladan oblik, a da ga dijete rado pojede. Na primjer, browniji od špinata...

Zaključak, povrće MORA biti ukusno da bi ga zlato pojelo. Samo maleni dodaci onoga što voli daće povrću kuhanom na pari okus koji će se dušici dopasti.

Na top listi omrženih namirnica nalaze se prokulice, kelj, kupus, grašak. Budući da nam je teško gledati djecu u suzama, a želimo da jedu povrće, evo ideja kako ga učiniti privlačnim:

Aromatične prokulice i cvjetača

Korijander, aromatičan začin koji je obavezan u paprenjacima i mnogim vrstama medenjaka, a klinci vole medenjake, daće "malom kupusu" (namršteni nosić) šmek i učiniti ga privlačnim.




Sastojci:

• 400 g pokulica
• 200 g cvjetače
• 2 žličice korijandera u zrnu
• 2 žlice maslaca

Priprema:

1. Povrće skuhati na pari.
2. Zagrijati 1 žlicu maslaca na tavi i dodati kardamom. Ostaviti da se malo poprži i kada se osjeti miris dodati povrće i malo ga uvaljati u maslacu i sjemenkama, maknuti sa štednjaka.
3. Podjeliti na 4 porcije i na svaku dodati po još malo maslaca.

Fino i ukusno varivo od graška i rajčice




Sastojci:

• 250 g suhog graška
• 3 – 4 rajčice
• 2 žlice ulja
• 1 glavica luka
• 60 g riže
• Voda po poterebi

Priprema:

1. U mlakoj vodi namočiti grašak najmanje tri sata prije kuhanja. Prije pripreme isprati grašak hladnom vodom.
2. Zagrijati maslac i kada se otopi dodati nasjeckan luk. Popržiti dok ne postane proziran, a zatim dodati narezanu rajčicu. Kada rajčica pusti sokove dodati grašak i desetak minuta lagano pirjati bez dodavanja vode.
3. Dodati rižu i vode toliko da pokrije svu količinu povrća. Nastaviti sa kuhanjem još 20 minuta.

Colcannun- pire od kelja i krumpira

Koje dijete rado jede kelj? Malo ih je, moramo priznati. Koje dijete ne voli pire krumpir? Teško bi bilo pronaći neku mazu koja ne voli ukusni i kremasti pire (Volimo ga i mi odrasli, osobno me vraća u dane djetinjstva kada ga je mama spremala sa ćuftetima u gustom umaku od rajčica).

Colcannun će pomiriti oba interesa, naš interes da djeca pojedu kupus i dječiji da kupus bude kremast i ukusan. Inače, ovo je tradicionalno seljačko irsko jelo. Običaj je da se u colcannun, napravljen za Halloween, stave prsten ili novčić. Pronaći prsten značilo je brak u narednoj godini, a novčić bogatsvo. Postojala je i podla varijanta (prilika kao halloween je dobrodošla i za male smicalice) – pronaći naprstnjak za sirotu curu, značilo bi usidjelaštvo (ili u najboljem slučaju da brak nije ni na vidiku), a dugme je za momka značilo neženstvo.

Colcannun se tradicionalno priprema od kelja, iako postoje i varijante sa zalenim ili bijelim kupusom.



Možda i ne izgleda lijepo, ali jeste fino...

Sastojci:

• 500 g kelja
• 500 g krumpira
• 40 g maslaca
• 1 glavica luka
• papar
• so

Priprema:

1. Odvojeno skuhati krumpir i kelj. Krumpir izgnječiti u pire, a kelj usitniti nožem.
2. Zagrijati polovicu maslaca i popržiti nasjeckan luk dok ne postane staklast. Dodati pire i kelj, posoliti, popapriti, izmješati i gnječiti vilicom da se formira "palačinka". Kada se na donjoj strani formira korica, nasjeckati ostatatak maslaca po vrhu i preokrenuti, pa ispeći i sa druge strane.

utorak, prosinca 16, 2008

It's all American!

Amerika, zemlja debelih!?! I da i ne, kako se uzme. Možda se može reći da je Amerika zemlja ekstrema, na jednoj strani stokilaši, a na suprot njih anoreksičarke koje trče parkom ne bi li potrošile 50 kalorija koje su unijele u dijetalnom jogurtu ili onih 10 u stabljičici celera . Činjenica je da najmanji brojevi ne dočekaju rasprodaje, a njih neko ipak kupuje...




Činjenica je da Amerikanci imaju drugačije životne navike od Evropljana, a posebno od nas Balkanaca (mi smo easy-going, lako ćemo, polako ćemo...). Amerikanci će svoju kafu i svoj obrok pojesti s nogu, mi ćemo lijepo sjesti pojesti, a kafu ispijati satima. Ja ću, iako moja radna sedmica traje 40 sati, a realno i 45, napraviti ručak. Jedna prosječna Amerikanka će tokom vikenda nabaviti gomile polugotove hrane, staviti u mikrovalnu i to podgrijati kada dođe sa posla (možda je ipak ovo predrasuda?).

Fast food tričarije osnova su prehrane najvećeg dijela američke populacije i što je žalosno djece. Ovim postom želim predstaviti dva tipično fast food jela prezentirana na sasvim drugi način.

New York Style Hamburger

Hamburger drži ubjedljivo prvo mjesto na listi najkonzumiranije hrane među Amerikancima. Naprosto nevjerovatno zvuči činjenica da se u Americi proda više milijardi hamburgera godišnje. Komad mljevene govedine, između dvije polovine bijelog peciva, malo salate i "tona" raznih dodataka tipa majoneze, senfa, ketchupa, čili sosa (uglavnom svako bira svoj, pa na onaj već servirani prilog dodaje i ekstra dodatke sa police sa dodacima). I onda se taj hamburger ugura u usta u roku minut....

Nije pouzdano kada i kako je nasstao hamburger. Činjenica je da su ljudi konzumirali mljeveno meso odavnina (sjetite se Tatar bifteka).

Sam naziv upućuje da vodi porijeklo iz Hamburga i postoje tragovi da su ga njemački doseljenici donijeli u Ameriku u prvoj polovini XIX. stoljeća. Već se 1834. godine "Steak a la Hamburg" javlja na meniju luksuznog newyorškog restorana Delmonico's. Pedesetak godina kasnije ulazi i u standardne američke kuharice pod nazivom Hamburg beefsteak. Hamburger, kakvog mi poznajemo, javlja se po prvi put u ponudi uličnog prodavača hrane Louis Lassena iz New Havena, Connecticut početkom XX. stoljeća.

Pedesetih, sa mekdonaldizacijom širi se svijetom, poput epidemije. Hamburger i coca-cola postali su simbolom generacije.

U našim krajevima se sa masovnim otvaranjem fast food grilova počelo osamdesetih Sjećam se da je prvi sarajevski kiosk sa brzom hranom otvoren prije ZOI, sada već daleke 1984-te.

Prvi jugoslovenski Mc Donalds otvoren je u Beogradu samim krajem osamdesetih. Na hamburger se čekalo u redovima. U tom Mc Donaldsu sam probala i svoj prvi “pravi” hammburger. Probala, i ostala razočarana. Imao je okus plastičnog tanjura, smrdio po masnoći. Zemička u kojoj je poslužen je bila jedino jestivo u cijelom tom obroku.
Isti doček, kao u Beogradu, Mc Donalds je imao u svim državama koje su “tavorile” pod komunizmom, pa su ljudi željni nečeg sa Zapada, a uz to naviknuti na čekanje u redovima, strplivo stajali satima da pojedu svoj.

Sarajevo je, danas, posljednja metropola, posljednji grad sa više od 100 000 stanovnika u koji Mc Donald’s nikada nije došao. Nije da nije bilo inicijative sa američke strane. Ko je sa sarajevske strane opstruirao cijelu ideju, nije mi poznato. Epilog je sljedeći: Mc Donalds je navodno želio isključivo jednu lokaciju u Ferhadiji (Gradska kafana), a sarajevske vlasti im to nisu omogućile. To, što je taj lokal kasnije postao banka je “drugi par cipela”…Nezvanično, sarajevski lobi čevabdžija bio je toliko jak da se naletu mekdonaldizacije uspješno odupro. Ova nezvanična verzija izgleda sasvim logično, kada se ima u vidu činjenica da su čevabdžije najbogatiji sarajevski ugostitelji i da “para vrti gdje burgija neće”…

Hamburger koji ću predstaviti, nije bezlična masa mljevene govedine sa okusom plastičnog tanjura, već “nobles” među burgerima.

New Yorški hamburger fanatici spremni su satima obrazlagati što čini dobar hamburger i koji je najbolji, polazeći od malih I skoro bezimenih lokalnih kioska do hamburgera iz više klase, koji se prodaju po cijenama odreska. Prvi hamburger, prodavan po nečuvenoj cijeni od 21 dolar bio je “21 burger” kojeg je u ponudu stavio čuveni “Club 21”. Uskoro, Homestead Steak House počinje sa prodajom hamburgera od japanske govedine po cijeni od 41 dolar. “Rat hamburgera” dobio je DB Bistro Moderne. Njihov DB Burger Royale, bio je napravljen od organski uzgojene govedine, a dodatke su činili gusja jetra i tartufi…

Ovaj hamburger, nije naravno, nikakva ekstravaganca. Ali je nesumnjivo dobar, ukusan i po vremenu za koje će se naći na stolu, ne može se ubrojati u fast food.




Sastojci:

Za hamburger:
• 4 zemičke
• kiseli krastavci (koktel veličine)
• zelena salata
• 2 žlice majoneze
• 2 žlice senfa
• 500 g mljevene junetine
• 1 mala glavica luka
• ½ žličice češnjaka u granulama
• 1 jaje
• so
• papar

Za nadjev (džem od luka):
• 2 velike glavice luka
• 20 g maslaca
• 20 ml ulja
• 35 ml balzamičnog ocata
• 35 ml jabučnog ocata
• 50 ml vode
• 50 g smeđeg šećera
• 5 g soli

Postupak:

Za umak:
1. Zagrijte maslac i ulje i na niskoj temperaturi pirjajte luk oko 8 minuta, odnosno dok ne omekša i postane proziran.
2. Dodajte smeđi šećer, obje vrste ocata, so i papar i nastavite sa laganim kuhanjem dok se umak ne zgusne poput džema.

Za hamburgere

1. Pomješajte sve sastojke i podjelite na 4 dijela. Oblikujte okrugle odreske debljine 1 centimetar. Ispržite na gril tavi, bez dodataka masnoće.
2. Razrežite peciva i svako premažite majonezom i senfom. Stavite pečene hamburgere , krastavčiće, umak i salatu.
3. Poslužite tople.

Hrskava piletina “ala KFC”

“Fried chicken can, in fact, be part of a healthy diet”. Ova nečuvena izjava dio je marketinške kampanje fast food lanca Kentacky Fried Chicken.

Kentacky Fried Chicken prvi put se javlja 1939. godine i na američku fast food scenu uvodi prženu piletinu. Novina je ubrzo prihvaćena i restorančić, kojeg je osnovao Harlend Sanders u rodnom Louiswilleu ubrzo prerasta u lanac. Konkurenti iz Mc donaldsa I Burger kinga odgovaraju svojim chicken burgerima I Mc Nuggetsima, ali je činjenica da je ponuda prženih pilića iz KFC-a bila i ostala najpopularnija američka piletina.

Iako, ne liči na obrok sa KFC ovog menija, ova varijanta je ipak fantastično hrskava. Manji komad piletine i dosta zdravog priloga, predstavlja odličnu alternativu.




Sastojci:

• 4 pileća zabatka
• 1 jaje
• 6 - 8 žlica brašna
• 4 žlice mrvica
• 4 žlice instant palente
• ulje za prženje

Priprema:

1. Piletinu samo lagano uvaljati u brašno, a zatim u jaje. Obilato uvaljati u mješavini mrvica i instant palente.
2. Zagrijati ulje u tavi u koju stanu najmanje dva komada pripremljene piletine. Nivo ulja treba da prelazi visinu zabataka da bi se piletina fino ispržila i skuhala unutra.
3. Napraviti test vrhom drvene kuhače. Kada se formiraju mjehurići ulja oko drške dodati piletinu i pržiti sa obiju strana oko 5 minute.

srijeda, prosinca 10, 2008

Zlaćane glavice luka zarobljene u tri juhe i jednoj piti

Luk se u kulinarstvu odavnina koristi kao povrće i kao začin, a zbog svojih izuzetnih ljekovitih svojstava široko se koristi u narodnoj medicini.

Danas je poznato petnaestak ljekovitih svojstava luka i preko trideset oboljenja u kojima se može koristiti kao lijek Na prvom mjestu poznato je njegovo diuretičko dejstvo, a budući da sokovi iz svježeg luka potiču lučenje želučanih sokova luk potiče varenje i djeluje kao blagi laksativ. Jača živce, a sok od luka zaslađen medom koristi se protiv nesanice. Jača srce, čisti krv i služi kao preventiva protiv zakrčenja krvnih sudova. Luk povećava apetit, odstranjuje plinove i grčeve, siguran je u borbi protiv crijevnih parazita. Dalje, sprječava razvoj mikroba, reguliše šećer u krvi, usitnjen i pomješan sa medom u omjeru 1:1 olakšava iskašljavanje. Za vanjsku primjenu, koristi se u oblozima za rane i uboje (ovo mi je poznsto iz ličnog iskustva), čireve, lišajeve.

Nije sigurno odakle luk potiče, ali je izvjesno da se još u drevnoj Kini uzgajao prije 5000 godina. Kod starih Egipćana luk je bio na posebnoj cijeni. Na slikama pronađeni u grobnicama može se vidjeti da su ga Egipćani kako prinose luk oltaru prilikom molitve svojim bogovima. U faraonskim piramidama pronađeni su tragovi luka, koji su stari Egipćani ostavljali mrtvima za zagrobni život. Naime, vjerovalo se da će jaki miris i magična svojstva luka omogućiti umrlom da ponovo diše.

Kao namirnica u prahrani luk se koristi i kao povrće i kao začinska biljka. Od hranljivih sastojaka sastoji se od ugljikohidrata (5%) i tek neznatno masti (manje od 0,5%) i bjelančevina (oko 2%). Daleko je značajniji kao izvor minerala i vitamina. Tako je luk bogat vitaminima C, B1, B2, E i K , a sadrži i karotin (provitamin A). Od minerala se izdvajaju kalij, kalcij, magnezij, željezo i fosfor.

Najstarije pisane kuharice u kojima se navodi luk kao namirnica potiču od glasovitog rimskog gastronoma Apicija.

U srednjem vijeku luk je uz kupus i grahorice bio najzastupljenije povrće u ishrani stanovništva, kako sirotinje, tako i imućnih.

Luk je i danas zastupljen u kuhinjama skoro svih naroda svijeta. Neizostavan je u brojnim pirjancima, gulašima, pitama, juhama, salatama...

Ovaj put, odlučila sam ga predstaviti u tri juhe iz tri različite kuhinje i jednoj ukusnoj piti.

Gratinee des Halles

Od svih juha od luka ova je sigurno najpoznatija. Služi se u zalogajnicama , pubovima i restorančićima širom svijeta pod nazivom Francuska juha od luka ili Gratinee des Halles. Naziv je dobila po nekadašnjoj glavnoj pariškoj tržnici Les Halles, koju Zola naziva "trbuhom Pariza". Najvjerovatnije je kreacija nekog od maštovitih kuahraa iz obližnjih zalogajnica u koje su trgovci svraćali da se okrijepe i ugriju nakon što bi ujutro dovezli robu. Nastala na vrhuncu Les Halles, iako po sastojcima prosta, ova juha obuhvata u sebi samu srž tadašnjeg Pariza.




Ima više recepata po kojima se može pripremiti. Budući da vjerujem da je onaj najjednostavniji istovremeno i najvjerniji, pripremam je na najjednostavniji način.

Sastojci:

• 500 g luka
• 60 g maslaca
• 1 žlica brašna
• 1 l procjeđene goveđe juhe
• so
• papar
• 100 g sira (masnijeg poput gaude)
• 4 deblje šnite kruha (oko 200 g)

Postupak:

1. Zagrijati maslac u posudi sa debljim dnom. Dodati luk narezan na tanke ploške i pržiti na laganoj vatri dok luk ne postane proziran.
2. Posuti brašnom i vratiti na štednjak, pa pustiti da se brašno malo uprži. Zaliti goveđim temeljcem, pojačati temperaturu kuhanja.
3. Kada juha počne vriti, temperaturu smanjiti i kuhati još 30 minuta.
4. Gotovu juhu posoliti i popapriti, a potom sipati u vatrostalne posudice.
5. Zagrijati pećnicu na 200 stepeni. Prije služenja u posudice dodati debelo narezane šnite kruha (bagetta ili crnog seljačkog), posuti ribanim sirom (u nedostatku francuskog može se koristiti neki masniji sa više od 45% m.m. u suhoj tvari). Podgrijati juhu u zagrijanoj pećnici dok se sir ne otopi.

Thüringer Zweibelsuppe

Vjerovatno će vam posjeta najvećem narodnom festivalu u njemačkom Freistaat Thüringenu natjerati suze na oči. Uprkos tome ili upravo zbog toga nekih 300.000 ljudi skuplja se drugog vikenda u oktobru na velikoj Weimarskoj tržnici luka. Još iz daljine se mogu osjetiti mirisi svjež pečenog luka ili juhe od luka. Posjetioci se mogu poslužiti pečenim glavicama luka, juhom od luka, pitama ili pirjancima bogato začinjenim lukom, dok suzdržanog daha nestrpljivo očekuju proglašenje Kraljice Festivala od Luka (svaka fešta, svuda na svijetu ima svoju Miss...).

Mnogi od posjetioca došli su da izaberunajatraktivniju pletenicu od luka, kao ukras za dom. A izbor koji im se nudi je zaista veliki. Fešta okuplja više od 500 lokalnih farmera koji se, kao i svake godine natječu ko će napraviti ljepšu ili veću pletenicu, upličući srebrne, zlaćane i ljubičast glavice, počevši od najmanjih na vrhu pletenice, prema većim na dnu.

Zabilježeno je da je najveća do sada bila dugačka preko 5 metara i ukrašavala je gradsku vjećnicu.

Festival se bez prekida održava od 1653-će godine. U doba podjeljene Njemačke, oblast se nalazila pod upravom DDR, festval se nije ugasio, mada se u to doba nazivao Festivalom socijalističke poljoprivrede.




U mom današnjm izboru, ova juha mi je najdraža. Dovoljno okrepljujuća i puna arome i bez sira, molim.

Sastojci:

• 500 g luka
• 40 g maslaca
• 1 jabuka
• 1 žlica šećera
• 30 ml voćnog ocata (maline)
• 1 žlica brašna
• 1 žličica mljevenog kumina
• 1 l jakog goveđeg temeljca
• so
• papar
• peršin (po želji)

Postupak:

1. Na rastopljenom maslacu popržiti luk narezan na tanke ploškice i jabuku narezanu na listiće.
2. Kada luk postane proziran dodati šećer i ocat pa pustiti da se luk i jabuke karameliziraju.
3. Skloniti sa štednjaka i umješati brašno i kumin, a zatim kada svo brašno uhvati masnoću zaliti temeljcem.
4. Kuhati na laganoj vatri oko 30 minuta.
5. Gotovu popapriti, posoliti i dodati nasjeckan peršin.

Aalsterese uniensoep

Ova juha dolazi iz Belgije, preciznije iz Alasta, oblasti u Istočnoj Flandriji. Taj je kraj poznat po uzgoju kvalitetnog luka. Belgijanci stanovništvo ovog kraja nazivaju „ajuinefretter“ što bi se moglo prevesti kao "lukari" (žderači luka). Juha je, navodno, vrlo uspješna u liječenju mamurluka. Ako se klin klinom izbija, onda bi u ovoj juhi trebalo biti i više piva, mada je poznato alkohol tokom kuhanja ispari, pa je vrlo moguće da se juha služi i dobro prija uz kvalitetno belgijsko pivo...




Sastojci:

• 50 g maslaca
• 400 g luka
• 4 češnja češnjaka
• 1 srednje velik krumpir
• 800 ml goveđeg temeljca
• 200 ml svijetlog belgijskog piva
• 1 lovorov list
• so
• papar
• ribani sir (poput Edamera)
• francuski peršin

Postupak:

1. Luk i krumpir narezati na kockice, a češnjak protisnuti.
2. Zagrijati maslac u posudi sa debljim dnom, dodati luk i popržiti oko 5 minuta da postane staklast.
3. Dodati protisnuti češnjak i popržiti još 2-3 minute. Potom dodati krumpir i lovorov list, zaliti pivom i temeljcem.
4. Kuhati na laganoj vatri dok krumpir ne omekša. Izvaditi lovorov list, a juhu posoliti, popapriti i izmiksati štapnim mikserom.
5. Po želji dodati naribani sir i nasjeckani peršin.

Tatre des Allyme

U francuskoj kuhinji brojne su inačice pita sa lukom. Najpoznatija je pissaladiere, provansalska varijanta pizze sa upržanim lukom i inćunima složenim po dijagonalama, tako da formiraju rombove, čije se sredine mogu ukrasiti crnim maslinama. Činjenica je da su Francuzi ljubitelji luka. Za razliku od haute cuisine, cusine campagne je čak prostija od narodne kuhinje naših najpasivnijih krajeva.




Ova pita potiče iz oblasti oko Lyona, koji je uz Pariz, poznat kao središte pomodne francuske kuhinje i predstavlja njenu čistu suprotnost.

Originalni recept zahtjeva koru napravljenu od masnog tijesta od brašna, masti i vode (pate brisee). Činilo mi se da bi kombinaciji okusa nadjeva sasvim odgovaralo miješano tijesto za pizzu, pripremljeno od integralnog raževog brašna i neizbjeljenog pšeničnog brašna. Na jednoj strani sam uštedila poneku kaloriju, a na drugoj dobila zaista izvanrednu podlogu koja savršeno prihvata okuse luka, vrhnja i jaja.

Sastojci:

Tijesto (za dvije pizze):

• 250 g raževog brašna
• 100 g neizbjeljenog pšeničnog brašna
• 2,5 g suhog kvasca
• 2,5 g soli
• 180-200 ml vode sobne temperature
• oštro brašno za posipanje

Nadjev:
• 4 veće glavice luka
• 40 g maslaca
• 250 ml vrhnja za kuhanje
• 250 g polumasnog svježeg sira
• 2 jaja
• sir sa plemenitom plijesni
• so
• papar




Postupak:

Kore:
1. Prosijte obje vrste brašna u posudu za mješanje i pomješajte sa kvascem.
2. Dodajte so i veći dio vode. Prvo lagano umješajte kuhačom, a zatim ručno ili mikserom sa spiralnim nastavcima nastavite mješati dok se ne formira kugla tijesta. Po potrbi dodajite još vode, imajući na umu da je "wetter is better", kada je riječ o tijestu za pizze.
3. Tijesto pokrijta krpom i ostavite da raste oko 1 sat na sobnoj temperaturi, a zatim ga pokrijte plastičnom folijom i prepustite sporoj fermentaciji u hladnjaku preko noći.
4. Sat vremena prije pripreme pizze izvadite tijesto iz hladnjaka i ostavite ga na sobnoj temperaturi.
5. Tijesto na lagano pobrašnjenoj površini izradite u dvije tanke kore za pizzu i postavite na komade alu folije koju ste lagano posuli oštrim brašnom.
6. Već sada uključite pećnicu na najveću temperaturu i na srednju razinu postavite tanji pleh okrenut naopako. Ostavite da se grije oko 45 minuta do sat vremena.

Nadjev:
1. Na rastopljenom maslacu upržiti luk da postane staklast.
2. Izmješati vrhnje za kuhanjem sa svježim sirom i jajima. Kada se uprženi luk ohladi dodati ga u smjesu.
3. Premazati kore, posuti sirom sa plemenitom plijesni. Posoliti i popapriti.
4. Peći oko 10-12 minuta u zagrijanoj pećnici.




Što reći, ova je pita stvarno bila fenomenalnog okusa, bez lažne skromnosti. Probajte i prijatno!

petak, prosinca 05, 2008

Jer u salatu može svašta da stane...

Volim salate jer pružaju neograničene mogućnosti kombiniranja. Osim što su neizostavni prilog svakom potpunom ručku, salatice mogu biti i obrok za sebe. Od onih laganih, toliko da "jedu same sebe" (tj. treba vam više energije da ih napravite i pojedete, nego što je daju, mada ja naravno ne vjerujem u ovu teoriju), pa do onih tipa iz američkih fast food lanaca koje imaju kalorija koliko i manje pile.

Ne znam da li se vi pripremate za opušteno uživanje u blagdanima, odnosno uobičajnom blagdanskom prejedanju ili ste nakon višednevnih gozbi očajni, optužujući sebe da ste i ove godine pretjerali. Imam svoju strategiju, ja smatram umjerenu pripremu najboljom praksom. Ističem da priprema mora biti umjerena, jer ako bi išli na neku drastičnu dijetu, a onda se prejedali za blagdanskom trpezom, gurajući u sebe sve od peciva i kolačića, preko pečenja i pita do torti izazvali bi super šok za metabolizam. Yo-yo se ne bi mogao izbjeći i vjerovatno bi bilo bolje da se niste uzalud mučili skidajući koji kilogram unaprijed i "rezervišući prostor".

Jedana od mogućnosti takve dijete je da jedan obrok zamjenite finom salaticom. Neke od ideja slijede, neka vas barem inspirišu.

Salata "skinny bitch"




Šalim se, naravno.

Odvratni su mi bili natpisi na majicama koje su prije par godina bile u điru, a ponosno su ih pronosale zgubidan starletice tipa Paris Hilton i Nicole Ritchi. Ko su pa one? Ko su one da budu uzor današnjoj omladini? Ali, nažalost, jesu... Sve što te kojekakve rade, pa i kad nose majicu sa natpisom "skinny bitch" današnje djevojčice prate i usvajaju kao obrazac prihvatljivog (da ne kažem poželjnog) ponašanja da bi bile prihvaćene u krugovima "cool cura". Ne kažem da bi uzori trebale biti naučnice, književnice, žene borci za ljudska prava, ta vremena su "prohujala sa vihorom" u katastorfičnim devedesetim, ali ipak...U mom svijetu termin "bitch" je uvreda za ženu, a danas poznajem priličan broj žena u tridesetim kojima je kompliment da ih ljudi doživljavaju kao bitch. Izgubljena u ludim vremenima, iz puke šale nazvala sam salatu "skinny bitch" , a konkurs za pravi naziv otvaram.

Sastojci:

Za salatu:
• listovi zelene salate
• ½ glavice crvenog kupusa
• ½ glavice zelenog kupusa
• 2-3 veće mrkve
• 2-3 male rotkvice

Preliv:
• 330 ml jogurta
• sok 1 limuna
• 1 žlica maslinovog ulja
• ½ žličice mljevenog bijelog papra
• ½ žličice soli
• ½ žličice mješavine začina a la Provence
• ¼ žličice mljevenog češnjaka

Postupak:

1. Oprati zelenu salatu i odvojiti par lijepih listova pa ih krupno narezati i složiti u posudu.
2. Naribati obje vrste kupusa i mrkvu. Dodati listovima zelene salate.
3. Za preliv umješati sve u šejkeru za dresinge i preliti preko salate. Umješati.
4. Ukrasiti kolutićima rotkvice i listovima peršina. Poslužiti hladno.



Fit salata

Ova salata nudi obilje okusa. Kombinacija povrća i voća uz dodatak kozjeg sira i pršuta u prefinom umaku. Prava fit salata.



Sastojci:

Za salatu:
• ½ crvene paprike
• ½ zelene paprike
• 1 rajčica
• 1 krastavac
• 1 veći grozd crnog grožđa
• 1 nar
• 20 zelenih maslina
• 2 šnite tosta
• 2 češnja češnjaka
• 200 g kozijeg sira
• 100 g pršuta
• 50 g pinjola

Za preliv:
• 200 ml kiselog vrhnja
• 1 žlica jabukovog ocata
• 1 žlica senfa
• 1 žlica bagremovog meda

Postupak:
1. Povrće izrezati na kockice, očistiti nar, natrgati grožđe. Sir narezati na kockice, a pršut na tanke trakice. Tost malo propeći i premazati češnjakom, a zatim narezati na kockice i dodati ostalim sastojcima. Pomješati u zdjeli za salatu i dodati masline.
2. Pomješati sastojke za dresing i preliti preko salate, pa lagano umješati. Posuti malo propečenim pinjolima.

Salata Earth&Sea

Konkretna i kompletna, pravi obrok u salati.




Sastojci:
• 1 kg smrznutog povrća „Mexico mix“
• 400 g fileta lososa
• 2 - 3 žlice maslinovog ulja
• 1 žlica umaka od rajčice
• malo tabasco umaka
• so
• mljeveni bijeli papar
• zelena salata
• 1 glavica luka
• peršin

Postupak:

1. Skuhati povrće i ocijediti.
2. Na maslinovom ulju kratko popržiti filete lososa sa obje strane, a zatim dodati umak od rajčice vilicom razdvojiti komadiće ribe i umješati sa umakom pa kuhati minut-dva. Dodati povrće, umješati i podgrijati. Na kraju dodati malo tabasco sosa, so i papar.
3. Odabrati fine listove salate, dodati umješano povrće i ribu, pa ukrasiti kolutićima luka i listićima peršina. Služiti ohlađeno.

Salata od krumpira sa ostacima pečenke

Mislim da postoji tačno bezbroj varijanti salate od krumpira. Moja je čisti "basic"... Najobičnija kombinacija kuhanog krumpira, luka i ocata kojoj sam dodala ostatke od pečenke. Još uvijek tražim čime bi se mogla obogatiti, a da to nisu kuhana jaja, kobasice, pršut, šunka.




Sastojci:
• 1 kg krumpira
• Oko 150 g luka
• 50 ml bijelog vinskog ocata
• 1 žlica limunovog soka
• Oko 250 g pečenog mesa
• Papar

Priprema:
1. Skuhati krumpir u ljusci. Isprati ga i ohladiti, oljuštiti i narezati na kolutove.
2. Krumpiru dodati luk isječen na ploške, preliti mješavinom ocata i limunovog soka.
3. Ostatke pečenog mesa usitniti i dodati u salatu. Popapriti i posoliti po želji.

srijeda, prosinca 03, 2008

Zlatna pravila savršene pizze

Danas je na mom blogu trebala ići jedna druga priča koju sam zaokružila. Kako to često biva, i ne bude kako smo planirali, već kako iskrsne, tako je danas iskrsnula i ova priča.

Da li vi u vašem gradu možete da nađete savršenu pizzu? Ja zaista ne mogu. U cijelom Sarajevu, mogu izdvojiti jednu pizzeriju ili im ne valja tijesto ili je nadjev katastrofa... Zamislite moj prijatelj Amerikanac me je pitao da li je istina da se u pizzerijama u Sarajevu na pizzu stavlja kečap!?! Što je najžalosnije od svega, STAVLJA i to u nekim širokim narodnim masama omiljenim pizzerijama.

Šta je, uopšte, za vas savršena pizza? Čemu dajete prednost?

Kod mene je jasno... Devedesetposto savršene pizze je savršeno tijesto, četiriposto je umak, a tek onih beznačajnih i jadnih jedanposto je sam izbor sastojaka, od čega je najbitniji izbor odgovarajućeg sira.

Dakle, kako je tajna dobre pizze u dobrom tijestu to se tijestu i treba posvetiti najveća pažnja. U svojoj knjizi American pie: My search for perfect pizza, Peter Reinhart predstavlja recepte za čak devet različitih tijesta za koru. Pomenuću samo neke: Napoleatana, Romana, Americana, Chicago Deep-Dish, Sourdough ... Pored savjeta o izradi tijesta on daje i brojne recepte za maštovite umake, a predlaže i neke klasične nadjeve. Dok savjeti za izradu umaka i izbor nadjeva mogu dobro doći, ali i svako ima nešto svoje za dodati ili oduzeti, savjeti za izradu tijesta su savršeno dobro došli. Vodeći se po njima step-by-step (kako se to kaže u našem anglikaniziranom narodu) i domasćica sa dvije lijeve ili ćorava koka će napraviti savršenu pizzu.

Ono što bih posebno izdvojila jesu njegovi savjeti za izradu savršenog tijesta bez obzira koji recept odaberete. Dakle prenosim vam te savjete, djeleći njegovu godinama stjecanu mudrost sa vama.

1. Prvo zlatno pravilo je hladna voda-vruća peć(nica)...Uobičajno da bismo brže aktivirali kvasac i potaknuli fermentaciju koristimo mlaku ili čak toplu vodu i malo šećera. Da bi tijesto bilo hrskavo i šupljikavo, da bi se lijepo napuhalo i da ne bi ispalo kao pogača izbjegavajte uobičajni način i tijesto zamjesite hladnom vodom.

2. Koristite neizbjeljeno brašno napravljeno od pšenice iz organskog uzgoja. Neizbjeljeno brašno sadrži čestice beta karotena koji daju tijestu bolji okus. Dakle, ako su vaši stokovi napunjeni brašnom tipa 400 i 500, potrošite ga, a za sljedeći put probajte neizbjeljeno i vidjet ćete (ukoliko već niste) da razlika postoji.

3. Ukoliko mješate ručno ili kuhačom, a tijesto se lijepi (slijedili ste upute i izvagali količine), povremeno umočite kuhaču u vodu sobne temperature (ili isperite ruku). Obično je potrebno oko šest minuta da se spretnim mješanjem od sastojaka formira kugla tijesta i da se razvije gluten iz brašna. Ukoliko ipak niste zadovoljni i instiktivno osjećate da to nijee ono što bi trebalo biti slobodno oprezno dodajte još vode ili brašna.

4. Da biste utvrdili da li je tijesto dovoljno dobro umješano koristite sljedeći test: Odvojite malenu lopticu tijesta i razvlačite je okrećući na sve strane dok u sredini ne postane tanka poput papira, prozirna i bez rupica ili grudvica. Ukoliko se cijepa ili još gore ukoliko je puna sitnih grudvica, trebalo bi nastaviti sa mješanjem još minuticu-dvije i opet napraviti test.
5. Općemito što je tijesto vlažnije i ljepljivije, teže ga je mijesiti, ali je rezultat bolji. Kora je hrskavija, a rub savršeno šupalj, a ipak dovoljno mekan.

6. Što se tiče kvasca vrijedi pravilo "Manje je više"... Dakle više kvasca ubrzava fermentaciju, ali istinski zaljubljenici i znalci pekarskog zanata zaklinju se u prednosti usporene fermentacije. Očekujem da većina zna da je i sam okus mnogo mnog mnogo bolji (ludo tijesto je jedan od primjera usporene fermentacije). Objašnjenje za ovu pojavu je sljedeće, više kvasca u tijestu iskoristit će sav raspoloživi šećer i šećer će se pretvoriti u alkohol, što će za rezultat imati slabiji okus same kore.

Moj izbor za nedjelju bila je pizza sa korom od kiselog tijesta. Za nadjev sam napravila domaći umak od rajčice sa lukom, bosiljkom i maslinovim uljem. Nadjenula sam je rolnicama inćuna sa kaparima, mozzarellom i obilato posula sušenim bosiljkom, origanom i maslinovim uljem. Rezultatom sam u biti zadovoljna, ali sam "cahnula" ipak previše ulja i sljedeći put ću biti štedljivija...




Sastojci:

Za tijesto:

170 g brašna (možete napraviti vlastiti omjer od različitih vrsta)
85 g predtijesta iz članka
2,5 g soli
120 g vode (DA grama)

Predtijesto pripremiti i umješati kao i u članku od kvasnog tijesta koje ste pripremili i redovito obnavljate, održavajući ga u životu.

Predtijesto koje je prenoćilo umješajte sa ostalim sastojcima za osnovno tijesto i slijedite zlatne savjete.

Izradite osnovno tijesto i ostavite ga da raste oko sat-dva. Preradite i oblikujte dvije kugle. Ostavite i njih da odstoje oko pola sata, a zatim razvucite kore. Pospite alu foliju oštrim brašnom i stavite kore, a zatim ih nadjenite.

Pećnicu uključite na najveću temperaturu. Okrenite pleh iz pećnice naopako i ostavite ga da se ugrije, a za to vrijeme nadjevenu pizzu ostavite da još raste oko sat vremena. Pecite 10-12 minuta, ovisno koliko želite da bude pečena. Ako volite baš prepečenu pizzu pecite do 15 minuta. Odmah je izvadite iz pećnice i poslužite.





Uz vaš izbor nadjeva prijatno i guštajte u najboljoj pizzi koju možete napraviti.




Sinoć sam obnavljala svoje kiselo tijesto. Umjesto da dio samo bacim napravila sam fantastične prevrte od njega i krupnikovog brašna...



Kada sam ih već počela jesti ustanovila sam da su fotogeničnije sa druge strane....

Sjećate li se da su bake kada bi pravile kruh dio tijesta obavezno koristile da naprave prevrta za doručak. Za kruh je trebalo dosta vremena da se ispeče, a taj starinski kruh je i slađi sutradan, tako da se i spremao za narednih par dana, a trbuščići željni svježeg kruščića bili bi zadovoljeni na ovaj jednostavan način

Za svoje sam samo pomješala sljedeće sastojke:

150 g kiselog tijesta
300 g brašna (2/3 krupnikovo brašno i 1/3 svenamjensko pšenično)
1 žličicu praška za pecivo (u pržena tijesta dodajem ili prašak za pecivo ili lozu da ne upije masnoću)
1 žličicu šećera
1 žličicu soli
oko 200 ml vode
Pržila sam ih u velikoj tavi za palačinke, na zagrijanom ulju, prvo poklopljene sa jedne strane, a zatim otklopljene sa druge.

ponedjeljak, prosinca 01, 2008

San o Kapriju u tri recepta

Moja prva asocijacija na Capri je djetinja. Sladoled od vaniilije sa preukusnim punjenjem od višanja i kakao prelivom iz Pekabele. Sjećate li ga se? Ja sam svoj đački đeparac najradije trošila na sladolede, a uz Leni (od lješnjaka) Kapri mi je bio najdraži. Tada sam imala svoj san o Kapriju. Zamišljala sam da je to neki tropski otok sa beskrajnim bijelim plažama i tirkizno plavim morem, na kojem se izležava ona dugonoga manekenka iz reklame za tropical Blend sa tigrom (reklama je iz istog perioda). Naravno, tada još nisam imala geografiju u školi.

Početkom XX. stoljeća Kapri postaje omiljena turistička destinacija evropskog jet seta, što je u velikoj mjeri i danas.

Još je Homer pjevao u slavu njegove ljepote nazivajući ga Antheomossa (zemlja cvijeća). Grčki kolonisti nazvali su ovaj otok Capros (divlji vepar), budući da je svojim oblikom podsjećao na vepra. Rimljani otok nazivaju Caprea (stjenoviti otok), tako da se naziv može tumačiti prema dva izvora.

Kapri nudi posjetiteljima kristalno čisto more, duge plaže, miris citrusa koji sa blagim vjetrom sa mora ispunjava nosnice. Gastronomska ponuda otoka izuzetno je bogata. Vrele podnevne sate najbolje je provesti rashlađujući se granitom. Večernji obrok dobro je završiti naolitanskom babom, natopljenom limunovim sokom i obogaćenom grožđicama koje su noć provele namakajući se u rumu.

Uz čuvenu Insalata Caprese, svakako vrlo posebni su Raviolli Caprese, punjeni mješavinom ricotte, mozzarelle i parmezana, naravno posluženi u neizbježnom umaku od rajčice.

Dakako, najveću slavu i posebno mjesto ima Torta Caprese, bogata čokoladna torta napravljena od same čokolade, badema i svježih jaja.

Insalata Caprese




Božji je grijeh u ovu salatu staviti išta osim sočnih rajčica, svježe mozzarelle i bosiljka, a začiniti je se može samo paprom i najboljim maslinovim ulje. Složena u bojama italijanske zastave, ona ne samo da je ukusna, već i vrlo lijepa.

Sastojci:

• 4 sočne rajčice
• 250 g svježe mozzarelle
• bosiljak
• maslinovo ulje
• papar
• krupna morska so

Priprema:

Jednostavno izrezati rajčicu i mozzarellu na kolutove, dodati bosiljak natrgan na listiće, popapriti, posuti solju i začiniti maslinovim ulje.

Varijanta:



Jednostavno, sve složiti u sendvič i ostaviti da rajčica i mozzarella omekšaju kruh. Najbolje bi zbog samog efekta koristiti bijeli kruh, ali je dobro i u crnom.

Raviolli Caprese




Karakteristično za ove raviole je da se u tijesto ne dodaju jaja, već se prave isključivo od brašna i maslinovog ulja. Nadjev je mješavina lokalnih sireva i parmezana, a umak je svježi domaći umak od rajčice.

Za tjesteninu:

• 1 kg brašna
• 120-150 ml maslinovog ulja

Za nadjev:

• 300 g ricotte
• 200 g mozzarelle
• 50 g parmezana
• 1 jaje

Za umak:

• 1 glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 800 g rajčica
• 2 žlice maslinovog ulja
• so
• sušeni izmrvljeni bosiljak

Priprema

Tijesto:
1. Za tijesto prosijte brašno u širu posudu i postepeno dodajte maslinovo ulje mješajući mikserom da se napravi kugla od tijesta. Ostaviti da stoji oko sat vrenena, a zatim ga tanko razvaljati i podijeliti na dvije šire trake..
2. Stavljati po žličicu nadjeva na razmaku od 5-6 centimetara. Preklopiti nenadjevenim dijelom tijesta i rezati kvadratiće.

Nadjev:
1. Za nadjev žlicom izgnječiti mozzarellu i ricottu (svježi sir od sirutke), a zatim dodati lagano umućeno jaje i naribani parmezan i sve sjediniti.

Umak:
1. Na zagrijanom maslinovom ulju popržiti sitno narezan (ili nariban) luk, kada uvene dodati usitnjeni češnjak i oguljenu rajčicu i kuhati dok rajčica sasvim ne omekša i dok se umak ne zgusne. Posoliti i dodati bosiljak

Torta Caprese




Od svih delicija koji ovaj živopisni otok nudi, torta Caprese je najveći užitak. Torta je čisti hedonizam. Tamna čokolada, bademi, maslac, jaja i šećer kombinovani u tortu bogate, čvrste strukture zadovoljit će i ljubitelje probranih slastica. Iako izgleda skromno, bez nadjeva, jednostavno posuta šećerom u prahu ona spremno parira bogatim tortama napunjeim kremama i ukrašenim glazurama.

Sastojci:
300 g badema
200 g tamne čokolade
200 g maslaca sobne temperature
6 jaja
1-2 žlice likera od čokolade ili kakaa
1 paketić praška za pecivo

Priprema:

1. 200 g badema samljeti, a ostatak usitniti. Naribati čokoladu i pomješati sa bademima.
2. Izmiksati šećer sa maslacem da se sobije glatka svijetla krema, a potom dodavati jedno po jedno jaje.
3. Umješati liker, bademe i čokoladu i dodati prašak za pecivo i sve lagano ručno umješati da smjesa bude jednolične boje.
4. Kalup promjera 20 cm obložiti masnim papirom po dnu i oko ruba.
5. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 35-40 minuta. (čačkalica neće biti suha, već sa mrvicama kolača, ali tako i treba da bude).