utorak, prosinca 16, 2008

It's all American!

Amerika, zemlja debelih!?! I da i ne, kako se uzme. Možda se može reći da je Amerika zemlja ekstrema, na jednoj strani stokilaši, a na suprot njih anoreksičarke koje trče parkom ne bi li potrošile 50 kalorija koje su unijele u dijetalnom jogurtu ili onih 10 u stabljičici celera . Činjenica je da najmanji brojevi ne dočekaju rasprodaje, a njih neko ipak kupuje...




Činjenica je da Amerikanci imaju drugačije životne navike od Evropljana, a posebno od nas Balkanaca (mi smo easy-going, lako ćemo, polako ćemo...). Amerikanci će svoju kafu i svoj obrok pojesti s nogu, mi ćemo lijepo sjesti pojesti, a kafu ispijati satima. Ja ću, iako moja radna sedmica traje 40 sati, a realno i 45, napraviti ručak. Jedna prosječna Amerikanka će tokom vikenda nabaviti gomile polugotove hrane, staviti u mikrovalnu i to podgrijati kada dođe sa posla (možda je ipak ovo predrasuda?).

Fast food tričarije osnova su prehrane najvećeg dijela američke populacije i što je žalosno djece. Ovim postom želim predstaviti dva tipično fast food jela prezentirana na sasvim drugi način.

New York Style Hamburger

Hamburger drži ubjedljivo prvo mjesto na listi najkonzumiranije hrane među Amerikancima. Naprosto nevjerovatno zvuči činjenica da se u Americi proda više milijardi hamburgera godišnje. Komad mljevene govedine, između dvije polovine bijelog peciva, malo salate i "tona" raznih dodataka tipa majoneze, senfa, ketchupa, čili sosa (uglavnom svako bira svoj, pa na onaj već servirani prilog dodaje i ekstra dodatke sa police sa dodacima). I onda se taj hamburger ugura u usta u roku minut....

Nije pouzdano kada i kako je nasstao hamburger. Činjenica je da su ljudi konzumirali mljeveno meso odavnina (sjetite se Tatar bifteka).

Sam naziv upućuje da vodi porijeklo iz Hamburga i postoje tragovi da su ga njemački doseljenici donijeli u Ameriku u prvoj polovini XIX. stoljeća. Već se 1834. godine "Steak a la Hamburg" javlja na meniju luksuznog newyorškog restorana Delmonico's. Pedesetak godina kasnije ulazi i u standardne američke kuharice pod nazivom Hamburg beefsteak. Hamburger, kakvog mi poznajemo, javlja se po prvi put u ponudi uličnog prodavača hrane Louis Lassena iz New Havena, Connecticut početkom XX. stoljeća.

Pedesetih, sa mekdonaldizacijom širi se svijetom, poput epidemije. Hamburger i coca-cola postali su simbolom generacije.

U našim krajevima se sa masovnim otvaranjem fast food grilova počelo osamdesetih Sjećam se da je prvi sarajevski kiosk sa brzom hranom otvoren prije ZOI, sada već daleke 1984-te.

Prvi jugoslovenski Mc Donalds otvoren je u Beogradu samim krajem osamdesetih. Na hamburger se čekalo u redovima. U tom Mc Donaldsu sam probala i svoj prvi “pravi” hammburger. Probala, i ostala razočarana. Imao je okus plastičnog tanjura, smrdio po masnoći. Zemička u kojoj je poslužen je bila jedino jestivo u cijelom tom obroku.
Isti doček, kao u Beogradu, Mc Donalds je imao u svim državama koje su “tavorile” pod komunizmom, pa su ljudi željni nečeg sa Zapada, a uz to naviknuti na čekanje u redovima, strplivo stajali satima da pojedu svoj.

Sarajevo je, danas, posljednja metropola, posljednji grad sa više od 100 000 stanovnika u koji Mc Donald’s nikada nije došao. Nije da nije bilo inicijative sa američke strane. Ko je sa sarajevske strane opstruirao cijelu ideju, nije mi poznato. Epilog je sljedeći: Mc Donalds je navodno želio isključivo jednu lokaciju u Ferhadiji (Gradska kafana), a sarajevske vlasti im to nisu omogućile. To, što je taj lokal kasnije postao banka je “drugi par cipela”…Nezvanično, sarajevski lobi čevabdžija bio je toliko jak da se naletu mekdonaldizacije uspješno odupro. Ova nezvanična verzija izgleda sasvim logično, kada se ima u vidu činjenica da su čevabdžije najbogatiji sarajevski ugostitelji i da “para vrti gdje burgija neće”…

Hamburger koji ću predstaviti, nije bezlična masa mljevene govedine sa okusom plastičnog tanjura, već “nobles” među burgerima.

New Yorški hamburger fanatici spremni su satima obrazlagati što čini dobar hamburger i koji je najbolji, polazeći od malih I skoro bezimenih lokalnih kioska do hamburgera iz više klase, koji se prodaju po cijenama odreska. Prvi hamburger, prodavan po nečuvenoj cijeni od 21 dolar bio je “21 burger” kojeg je u ponudu stavio čuveni “Club 21”. Uskoro, Homestead Steak House počinje sa prodajom hamburgera od japanske govedine po cijeni od 41 dolar. “Rat hamburgera” dobio je DB Bistro Moderne. Njihov DB Burger Royale, bio je napravljen od organski uzgojene govedine, a dodatke su činili gusja jetra i tartufi…

Ovaj hamburger, nije naravno, nikakva ekstravaganca. Ali je nesumnjivo dobar, ukusan i po vremenu za koje će se naći na stolu, ne može se ubrojati u fast food.




Sastojci:

Za hamburger:
• 4 zemičke
• kiseli krastavci (koktel veličine)
• zelena salata
• 2 žlice majoneze
• 2 žlice senfa
• 500 g mljevene junetine
• 1 mala glavica luka
• ½ žličice češnjaka u granulama
• 1 jaje
• so
• papar

Za nadjev (džem od luka):
• 2 velike glavice luka
• 20 g maslaca
• 20 ml ulja
• 35 ml balzamičnog ocata
• 35 ml jabučnog ocata
• 50 ml vode
• 50 g smeđeg šećera
• 5 g soli

Postupak:

Za umak:
1. Zagrijte maslac i ulje i na niskoj temperaturi pirjajte luk oko 8 minuta, odnosno dok ne omekša i postane proziran.
2. Dodajte smeđi šećer, obje vrste ocata, so i papar i nastavite sa laganim kuhanjem dok se umak ne zgusne poput džema.

Za hamburgere

1. Pomješajte sve sastojke i podjelite na 4 dijela. Oblikujte okrugle odreske debljine 1 centimetar. Ispržite na gril tavi, bez dodataka masnoće.
2. Razrežite peciva i svako premažite majonezom i senfom. Stavite pečene hamburgere , krastavčiće, umak i salatu.
3. Poslužite tople.

Hrskava piletina “ala KFC”

“Fried chicken can, in fact, be part of a healthy diet”. Ova nečuvena izjava dio je marketinške kampanje fast food lanca Kentacky Fried Chicken.

Kentacky Fried Chicken prvi put se javlja 1939. godine i na američku fast food scenu uvodi prženu piletinu. Novina je ubrzo prihvaćena i restorančić, kojeg je osnovao Harlend Sanders u rodnom Louiswilleu ubrzo prerasta u lanac. Konkurenti iz Mc donaldsa I Burger kinga odgovaraju svojim chicken burgerima I Mc Nuggetsima, ali je činjenica da je ponuda prženih pilića iz KFC-a bila i ostala najpopularnija američka piletina.

Iako, ne liči na obrok sa KFC ovog menija, ova varijanta je ipak fantastično hrskava. Manji komad piletine i dosta zdravog priloga, predstavlja odličnu alternativu.




Sastojci:

• 4 pileća zabatka
• 1 jaje
• 6 - 8 žlica brašna
• 4 žlice mrvica
• 4 žlice instant palente
• ulje za prženje

Priprema:

1. Piletinu samo lagano uvaljati u brašno, a zatim u jaje. Obilato uvaljati u mješavini mrvica i instant palente.
2. Zagrijati ulje u tavi u koju stanu najmanje dva komada pripremljene piletine. Nivo ulja treba da prelazi visinu zabataka da bi se piletina fino ispržila i skuhala unutra.
3. Napraviti test vrhom drvene kuhače. Kada se formiraju mjehurići ulja oko drške dodati piletinu i pržiti sa obiju strana oko 5 minute.

4 komentara:

Snjezana kaže...

zivjeli sarajevski cevabdzije! pobunili su se protiv najezde Macosa kao sto su to napravili francuski kuhari. Svaka cast jednima i drugima.:))
U Americi nisam nikad bila, ali jest moj muz. Cini se da je situacija slicna kao u Australiji. Siromasni ce radije posegnuti za hamburgerom i cipsom negoli za salatom... sto siromasniji to deblji i obrnuto...

cosmo2503 kaže...

Meni je drago da nemamo McDonald's u Sarajevu. To su mjesta pored kojih, kada se nađem požurim jer mi smrde, baš se osjeti taj smrad od prženja.
Ne volim ja ni čevapčiće, ali su sigurno ukusniji.
Sigurno je da siromašni biraju jeftinu i nezdravu hranu koja jako goji. I sigurno je da je među pretilima u SAD ogromna većina siromašnijih ljudi. Moram reći i da me jako čudi kada vidim koliko super bogate Amerikanke paze na liniju. Uvijek su tako jako mršave, kao da se drže one "žena nikad ne može biti suviše bogata, ni suviše mršava"

studena kaže...

Moj prvi susret sa hamburgerom se vrlo slično odigrao: došla u posjetu u Muenchen a frendica mislila kako će mi učiniti uslugu tim da ga napokon probam (tada je već postojala filijala u BG ali ne i u Hrvatskoj).
Zagrizla sam i istog trena pljunula natrag u onaj stiroporni paketić: slatkasto, mljecavo, gnjecavo...
Nikad moja noga više nije stupila ni u jedan mac.
Slično je sa KFC, trebala bi pogledati uvjete u kojima oni uzgajaju piliće, to je pravi horror, pored njih pojava Freddy Krugera djeluje poput komedije.
Usput, iako spada u silikonsku Hefnerovu ergelu, Pamela Anderson ima veliki plus kod mene jer ne propušta priliku protestirati (izmedju ostalih grozota koje činimo životinjama ) upravo protiv KFC.
Postoji i video na Youtube s prošlogodišnjim skandalom gdje je usred NY u jednoj KFC filijali šeću štakori http://www.youtube.com/watch?v=qvLDFtaL5HI

Ali tvoj post je pun povijesnih, vrijednih podataka, a najviše me obradovala (to zaista nisam znala) nema maca u Sarajevu. Vi Sarajlije ste oduvijek bili cool :)

Вера kaže...

Nisam ljubitelj Macc-a,a i moja deca slabo jedu hamburgere,iako u Novom Sadu,u samom centru imamo divan Mac Donalds.Vise im se dopada pomfrit,tako da u glavnom to kupimo.
Mogla bih pojesti recimo,Big Mac ali nekako nemam nikada zelju,jer uopste ne volim to przeno,masno...brzu hranu..itd.