srijeda, prosinca 22, 2010

Specijalno vaspitanje ili ispiranje mozga - Ja još pravu saljbu nemam

Nekada smo na današnji dan (koji je BTW bio jučer) pisali pismo vojniku. Zahvaljivali smo mu što čuva stražu nad našom srećom, dok mi mirno spavamo. Nismo se plašili zločestih Amera, Rusa, a bome ni Bugara, sve dok je naša Armija čuvala naše granice od Triglava do Đevđelije.

Slična sjećanja imaju generacije rođene sve do sredine 80-tih.

Priča broj 1:

Moj mladi kolega, godište sarajevsko olimpijsko, studirao je u Americi. Jednom prilikom ispričao im je priču kako su im u vrtić na Dan JNA dovodili vojnika koji im je pokazivao pušku i bajonet. Mladi Amerikanci (fini WASP sa istočne obale, a ne oni iz Mooreova “Bowling for Columbine”) bili su malo je reći šokirani.

Nisam sigurna da li je kolega polupao u ovoj priči neke lončiće, ali sam sigurna u Priču broj 2.

Moja mama ima kasetu snimljenu osamdesetpete na kojoj moja, tada četverogodišnja sestra, recituje pjesmice iz vrtića. Jedan mali dječak sanja da bude vojnik, ali...

...ja još bijelog konja nemam,
Ja još žute čizme nemam,
Ja još pravu saljbu nemam
Al se spremam, al se spremam.


Brrrrr.....Iz današnje perspektive ovi stihovi mi zvuče strašno. Šta su nam to radili? Specijalno vaspitanje, ispiranje mozga i čista indoktrinacija od najranijeg uzrasta. Ljudi moji, pitam ja vas da li su u to vrijeme postojali dječji pravobranitelji? Šta bi oni rekli da današnja djeca recitiraju ovakve strrrašne stihove?

Drage moje dame, sigurna sam da ste se naslušale priča vaše jače polovice o tome kako je bilo služiti u JNA. Tu priču ima svaki muški stvor stariji od godišta 71-vog i te se priče ponavljaju, pa teško da prođe jedna jedina sedmica, a da neko od naših muških partnera, prijatelja ili kolega ne povede priču o tome kako je tamo bilo.
Priča uključuje i sjećanja na JNA kuhinju. Nekome je bila dobra, nekome je bila noćna mora (nije bila kao mamina), ali se svi slažu hrane je bilo za vojsku i za svinje. Obroci su pripremani po normativima, a da li su bili i ukusni više je zavisilo od vještine kuhara nego od recepata koji su se koristili.

Recepti koje ću danas podijeliti sa vama nemaju veze sa JNA kuhinjom i priznat ću vam ovo sam nekada pripremila, zamislila da ću objaviti u nekoj nikada ispričanoj priči. Budući da recepti nisu pronašli priču, priča je pronašla njih. Pod ovaj post i u ovu priču sam ih uvrstila jer su čista improvizacija dostojna jednog vojnog kuhara kojem su dali par sastojaka da ih pretvori u obrok.

Ćevapčići od puretine



Pravo da vam kažem ovi čevapčići dopali su se samo meni. Čevapčići bi morali biti od malo masnijeg mesa, a ovi su suhi i suhi i suhi. I to je bila jedina primjedba.

Sastojci:

• 500 g mljevene puretine Vindon
• ½ male glavice luka
• 1/2žličice papra
• 1 mala žličica soli
• 2 žličice ulja

Priprema:

1. Luk sitno nasjeckati ili još bolje naribati. U multipraktik staviti meso, nasjeckani luk,sol, papar i malo ulja i sve još jednom samljeti.
2. Masu podijeliti na četiri dijela i oblikovati u loptice koje treba ostaviti u hladnjaku 4-8 sati.
3. Svaku lopticu mesa oblikovati u valjčić i odvajati čevapčiće dužine oko 5 centimetara.
4. Jako zagrijati tavu bez imalo masnoće i peći ćevapčiće.


...po želji možete dodati krem sira, kajmaka ili ajvara (najbolji su bez ičega) - prijatno!

Voćni kolač sa šljivama

Ručak u JNA se završavao desertom. Iz muških priča sam saznala da je taj slatki obrok obično bio griz ili puding, ponekad kolač i to rolat ili biskvit sa voćem. Odlučila sam se zato da ovdje objavim recept za odličan jednostavni biskvit sa šljivama.



Sastojci:

• 4 jaja
• 200 g šećera
• na vrh noža soli
• 1 žlica limunova soka
• 160 g brašna
• žličica praška za pecivo
• 80 ml ulja
• 80 ml mlijeka
• šljive (koje nisam vagala)

Priprema:

1. Šljive prepoloviti i izvaditi košticu.
2. Razdvojiti žumanca od bjelancadi. Bjelanca sa soli i limunovim sokom istući u čvrst snijeg, a žumanca dobro upjeniti sa šećerom.
3. Dodati mlijeko i ulje i umiješati mikserom najmanjom brzinom.
4. Pomiješati prašak za pecivo sa brašnom i prosijati iznad smjese sa jajima, pa lagano ručno umiješati.
5. Na kraju dodati i umiješati tučeni snijeg od bjelancadi.
6. Četvrtasti lim za kolače obložiti papirom za pečenje. Izliti ravnomjerno smjesu za biskvit i po vrhu poredati šljive okrenute rezanom stranom prema gore.
7. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 35 – 40 minuta. Kolač ohladiti izvan pećnice, a zatim narezati na veće komade i ohladiti u hladnjaku (jer je mnogo ukusniji kada je hladan).


Koliko bi jedan devetnaestogodišnji mladić mogao pojesti ovakvih kolača? Za vas i mene samo jedan - prijatno

Pogača – Mama u posjeti sinu vojniku



Ne znam koliko su često vojnici imali dozvolu za posjete, ali iz priča znam da su najsretniji bili kada bi došli paketi sa klopom iz mamine kuhinje. Kada bi mama došla u posjetu bilo je tu domaćih kolača, obično onih koji mogu dugo stajati (mada bi u tim okolnostima nestali za dan-dva), domaćeg kruha, pršuta, sudžuka, a prošvercovala bi se i ponešto....

Sastojci:

• 400 g finog brašna za kolače
• 1/2 kockice kvasca
• 1 žličica šećera
• 250 ml mlakog mlijeka
• 40 g maslaca
• 5 g soli
• bjelance za premazivanje

Priprema:

1. U toplom mlijeku rastvoriti namrvljeni svježi kvasac sa žličicom šećera. Ostaviti na toplom da nadolazi oko 15-20 minuta.
2. Prosijati brašno u dublju posudu. Dodati sol i pomiješati. Napraviti udubljenje u sredini u koju se doda nadošli kvasac, pomiješati da se svo brašno pomješa sa tekućinom, a zatim dodati omekšali maslac i mikserom izraditi tijesto. Pokriti i ostaviti da nadolazi oko 2 sata.
3. Sat vremena prije pečenja uključiti pećnicu i zagrijati je na 220 stepeni.
4. Nadošlo tijesto preraditi na pobrašnjenoj podlozi i . Podijeliti na dva dijela u omjeru 1:2.
5. većeg dijela oblikovati loptu, a od manjeg dvije pletenice, veću i manju. U okrugli kalup postaviti loptu i ukrasiti je pletenicama. Premazati bjelancetom i ostaviti da nadolazi oko 15-20 minuta.
6. Peći pogaču oko 40 – 45 minuta.


... kada je finu i mirisnu donese mama, ahhhh!!!

nedjelja, prosinca 12, 2010

Ko je ovdje lud - gljive???

Ako je neko od vas primijetio da sam u novembru propustila učestvovati u blog igrici Ajme koliko nas je! - hvala mu. Domaćica u ovom krugu bila je Lusitania, a tema gljive. Od mog prvog učešća u igri koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under još nijednom nisam izostala, bez obzira na temu. Ovaj post pripremljen je na vrijeme i bio bi objavljen u roku da me nije pritisnulo hiljadu poslova i zadataka, zatim i radni vikend.

Kompanija u kojoj radim najveća je u Bosni i Hercegovini, a takve ogromne kompanije dušu su dale da se u njima sakrije gomila neradnika i zgubidana. Za njih plaću zarađuju manjina koja radi deset sati dnevno, a ponekad i subotom, pa čak i nedjeljom kada treba. Pisala sam o svom učešću u pripremi prelaska na SAP sistem upravljanja poslovnim procesima, u kojem je za mene zanimljiv onaj koji se odnosi na finansije. E sad, kada sam učestvovala u pripremi podrazumijeva se da sam najviše upoznata sa poslovima, a rezultat je da sam dobila i naviše uloga. Ono što sam prije radila može se pomnožiti sa dva, a u nekim mojim poslovima i sa pet. Toliko o efikasnijem obavljanju poslova.



Nisam neki timski igrač, čisti sam individualac i najbolje funkcionišem kada sve imam pod svojom kontrolom. Još od prvih zadataka koje su nam davali u osnovnoj školi svi koji su bili sa mnom u "timu" mogli su računati sa tim da ako baš ne žele i ne moraju ništa uraditi i da ću sve sama završiti jer mi je stalo, jer sam odgovorna, jer ne želim da moj uspjeh ovisi o drugima. Čini mi se da nisam mnogo odmakla niti naučila za ovih trideset godina. Žalila sam se roditeljima, a ispostavilo se da su i sami takvi...

Ne mislim se više žaliti jer nas i tako danas svi pokušavaju uvjeriti da je najvažnije imati posao i da bi valjda trebali skakati od sreće što ne pripadamo armiji nezaposlenih. Premda sve teže podnosim pritisak obećavam da neću pući, pretvrd sam ja orah.

Zašto je najljepša u obitelji gljiva, najotrovnija? Nije li i vama prekrasna onako crvena, sa crvenom kapicom i bijelim tufnicama? Prekrasna je....



A one jestive našle su svoje mjesto u mojoj kuhinji, a vama predstavljam neke od recepata.

Namaz od šampinjona sa bademima



Fine strukture i još ljepšeg okusa ovaj krasni namaz fantastično će nadopuniti prepečenac. Preporučujem ga za blagdanski stol, kao malo predjelo.

Sastojci:

* 50 g maslaca
* 1 mala glavica luka
* 2 zgnječena češnja češnjaka
* 400 g šampinjona
* 100 ml bijelog vina
* 150 g badema
* 2 žlice vrhnja za kuhanje
* 1 žličica sušene majčine dušice
* svježi sjeckani peršin
* 1 žličica soli
* 6 šnitica prepečenog kruha po izboru

Postupak:

1.Gljive oprati i posušiti, pa nasjeckati na listiće.
2.Zagrijati maslac u tavi sa debelim dnom i na tihoj vatri popržiti sitno nasjeckan luk i protisnuti češnjak dok luk ne omekša.
3.Dodati gljive i pojačati vatru, pirjati oko 5 minuta i doliti vino, a zatim pirjati još desetak minuta. Ostaviti da se ohladi.
4.Zagrijati tavu i bez masnoće propeći bademe i ostaviti da se ohlade.
5.U multipraktiku prvo grubo samljeti bademe, a potom dodati gljive, majčinu dušicu, nasjeckan peršin i sol. Miksati dok se masa ne ujednači do željene strukture i na kraju dok multipraktik još radi dodati vrhnje.
6.Rasporediti namaz u dvije posudice, pokriti aluminijskom folijom i ostaviti u hladnjaku preko noći kako bi se okusi lijepo razvili i došli do izražaja.
7.Poslužiti uz prepečeni kruh.




Fini rižoto sa gljivama



Savršeno kremast, kakav bi rižoto trebao biti i prepun okusa koji mu daje mješavina gljiva ovo je izvrsno zimsko jelo, koje će idealno zamijeniti teško začinjena i premasna jela koima smo skloni u hladnim mjesecima, ali ne na uštrb okusa.

Sastojci:

* 1 l povrtnog temeljca
* 200 ml bijelog vina
* 20 ml maslinova ulja
* 40 g maslaca
* 1 glavica luka
* 15 g suhih shiitake gljiva
* 15 g suhih vrganja
* 400 g šampinjona
* 350 g arborio riže
* 40 g parmezana
* svježe sjeckani peršin

Priprema:

1.Suhe gljive namočiti u mlakoj vodi oko pola sata, a zatim ocijediti i narezati
2.Prokuhati temeljac i vino, pokriti lonac i ostaviti da polako kuha na laganoj vatri.
3.Zagrijati maslinovo ulje sa maslacem i popržiti sitno nasjeckan luk. Kada luk omekša dodati na listiće nasjeckane šampinjone, shiitake i vrganje. Pirjati 3-4 minuta, a zatim dodati rižu pomiješati sa gljivama i pustiti da riža upije masnoću i sokove gljiva, a kada postane prozirna dodati oko 500 ml pripremljenog temeljca sa vinom.
4.Uz postepeno dodavanje ostatka temeljca kuhati 20 – 25 minuta pazeći da se riža ne prekuha.
5.U gotovu rižu dodati svježe nariban parmezan i sjeckani peršin.




Jaja sa tartufatom

Okus tartufate sa šampinjonima krasno se slaže sa jajima, a ova fritata ima vrlo poseban okus i zaslužuje da se nađe na svakom jelovniku. Iako bi bilo bolje koristiti same tartufe, meni je prilično rasipnički potrošiti tartufe sa običnim jajima i mišljenja sam da zaslužuju da se nađu jedino u kombinaciji sa biftekom (kada su već tako nečuveno skupi – 30 KM za 10g crnih tartufa Zigante ili 50 KM za 10g bijelog tartufa).




Za ovo posebno jelo trebat će vam sljedeće:

Sastojci:

* 6 jaja
* 30 g tartufate
* 20 ml ekstra djevičanskog maslinova ulja
* 10 ml ulja sa okusom bijelog tartufa
* 1 žlica vrhnja za kuhanje
* 25 ml bijelog vina
* morska sol po želji
* svježe mljeveni crni papar

Priprema:

1.Jaja ulupati sa vrhnjem za kuhanje, morskom soli i paprom. Dodati tartufatu i umiješati sa jajima.
2.Zagrijati maslinovo ulje u tavi sa debelim dnom, dodati jaja i ulje sa okusom tartufa.
3.Smanjiti jačinu vatre i poklopiti tavu, koju treba povremeno protresti. Peći jaja dok ne očvrsnu, pazeći da ne izgore.
4.Gotovo politi bijelim vinom, još kratko ostaviti pokriveno na isključenom štednjaku.
5.Servirati toplo uz domaći kruh.


Zapečena tjestenina sa vrganjima i šampinjonima



Kod mene doma tjesteninu jedemo u velikim količinama u svim mogućim oblicima. Jednostavno, obožavamo tjesteninu i uživamo u njoj. Spremam je kuhanu sa finim domaćim umacima ili zapečenu sa povrćem ili sa sirom. Makaroni sa sirom svima su omiljeni, a u ovom jelu sir i vrhnje zamijenile su gljive – vrganji i šampinjoni.



Sastojci:

* 400 g makarona ili druge šuplje tjestenine
* 250 g šampinjona
* 250 g svježih vrganja
* 100 ml bijelog vina
* 100 ml povrtnog temeljca
* 40 g maslaca
* 2 jaja
* 250 ml vrhnja za kuhanje
* sol

Priprema:

1.Skuhati tjesteninu u blago zasoljenoj vodi, isprati i istresti u vatrostalnu posudu.
2.Rastopiti maslac i na njemu pirjati nasjeckane gljive oko pet minuta, a potom dodati vino i temeljac i pirjati dok tekućina ne ispari.
3.Pomiješati gljive sa kuhanom tjesteninom i preliti mješavinom jaja i vrhnja u koju se doda soli po želji i vlastitom ukusu.
4.Zapeći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 10 minuta.

Pohovani šampinjoni



Pohovano, panirano i prženo jela su na crnoj listi u mojoj obitelji. Izbjegavamo tu hranu i trudimo se zaboraviti da nam je vrlo privlačna i ukusna. O.K. - ovo je prehrambeno najnekvalitetnije od svega danas ponuđenog, ali su šampinjoni bili mekani "k'o mozak", korica hrskava i zaboravili smo da nije zdravo.

Nije zdravo – ali valja....

Sastojci:

* 500 g sitnijih šampinjona
* 2 jaja
* malo mlijeka
* brašno
* domaće krušne mrvice, dva puta samljevene
* dosta ulja za prženje

Priprema:

1.Gljive oprati i dobro posušiti. Manje šampinjone ostaviti cijele, a one malo veće prepoloviti.
2.Pomiješati jaja sa malo mlijeka i posoliti.
3.Šampinjone uvaljati u brašno, a potom u jaja i mrvice.
4.Zagrijati veću količinu ulja na 180 stepeni, a zatim pržiti gljive dok korica ne poprimi zlaćanu boju.
5.Izvaditi šupljikavom žlicom i ostaviti na upijajući papir.
6.Servirati sa tartar umakom i krumpirićima iz pećnice.


Veoma dobro, ali oprezno - prijatno!

nije samo prezauzetost poslom razlog odsustva, ne dopadaju mi se ni fotke, ali sam ipak odlučila podijeliti ove fine recepte sa vama, a to je ono što je važno....Mada su fotke itekako bitne, grrrrrr.....UH!

četvrtak, studenoga 25, 2010

Kada računi dođu na naplatu

Račune komunalnih usluga, interneta, telefona i televizije plaćam na vrijeme. Ali sada mi je pristigao jedan račun za koji mogu okriviti vlastito ponašanje unazad blizu deset godina, a za čije plaćanje mi treba mnogo snage. Račun je to mog zdravstvenog bilanca i rezultat teškog prehrambenog poremećaja sa kojim sam se borila godinama, sve do pronalaska rješenja u vidu ovog bloga koji pišem.




U anoreksiju sam kako to uvijek biva zakoračila slučajno, u mojim zrelim godinama i potpuno svjesna svih mogućih posljedica. A posljedice su:

* Osteoporoza – kako su pokazali rezultati denzitometrije moje kosti su kao da mi je 80 godina i nipošto ne bih smjela slomiti nogu, a ove zime i cijeli svoj budući život ću po zaleđenim ulicama morati hodati poput starice

* Bradikardija, moje srce otkucava 50 puta u minuti, nije strašno, ali je poremećaj naročito u kombinaciji sa hipozenzijom, koju također, imam.

* (Pre)rana menopauza, gotovo je više mi ni hormoni ne mogu pomoći – biološki sat je stao je još prije osam godina.

* Hiperkolesterolemija, ovaj poremećaj u metabolizmu masti je najinteresantniji. Kolesterol mi je 6,8 mmol/l, a referentne vrijednosti su do 5. Još zanimljivija je konstatatacija liječnice da bih trebala raditi povremene kontrole lipidograma, još bi mi trebala preporučiti dijetu.

Moj blog, moja terapija. Vi, dragi čitatelji mog bloga, moja podrška – hvala vam od srca.

Od Snježane ,
Mihaele,
Snježane

dobila sam krasnu nagradu



Hvala vam, ja također volim vaše blogove, kao i sve ove koji su na mom popisu "domaćih" blogova.

Odavno nisam popunjavala leksikone i odgovarala na pitanja, pa mi je ovo jako simpatično i vraća me u vrijeme kada smo se na dosadnim školskim časovima upisivali jedni drugima u spomenare. Dakle, trebala bih odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Zašto si stvorila blog?
Blog je moja terapija i izgleda sasvim drugačije od onog što sam namjeravala raditi od mog prvog posta. Ne žeim da mi se više vrati ovo


...skupa sa tri majice, džemperom i trenirkom.

Kada sam ga počela pisati zamislila sam ga kao dnevnik u kojem ću komenarisati što mi se dešava u svakodnevnici, u kojem ću piaati o knjigama koje pročitam, filmovima koje pogledam, o društvenim zbivanjima. Na kraju je ispalo nešto sasvim drugo...


2. Koju vrstu blogova čitaš?
Vaše blogove sa receptima :-)Volim ih sve. Bude mi krivo što odmah ne napišem komentar i onda prođe mnogo vremena od kada ste objavile post i komentar izostane.



3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?
Daaaaa. Ja sam prava ovisnica o modi i kozmetici. Obožavam Diorovu paletu 5 sjenila i njihove olovke.

4. A odjeće?
Iako bih željela reći da nisam toliko površna da bih bila opsjednuta krpicama, mogu reći da imam i omiljenu odjeću. Tommy Hilfiger košulje, Replay i Diesel jeans. Mango i Zara su mi super jer za male pare daju mogućnost da kreiram jedan fin izgled za posao.


5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?
Sjenila za oči i maskara. Bez njih bi izgledala kao puh...

6. Koju boju najviše voliš?
Boja....Tu sam pravi ovan i obožavam crvenu. Ne samo da crveno provladava u mojoj odjeći već je crveno na sve strane. Sjećam se da kao mala, kada su Sarajevom kružili samo crveni i zeleni tramvaj, nisam htjela ući u zeleni. Kada smo išli na Trebević čekala sam crvenu žičaru, na Jahorini sam čekala crvenu stolicu na ski liftu. Imala sam jednu igru u kojoj su obične drvene bojice bile djeca iz mog vrtića i naravno crvena olovka je bila Selma.

7. Tvoj parfem?
Parfema imam pun ormarić i izbor omiljenog zavisi od trenutka. Neki od najdržih su mi: Bvulgarijev Voile de Jasmin, Diorissimo, Diorella (koje na žalost više nema), Tender Poison i Pur Poison iz kuće Dior. Chanel No.5 iz Chanela, Poeme i Magic Noir iz Lancome, a apsolutno svima se dopada kada stavim Pleasures od Estee Lauder.

8. Koji film najviše voliš?
Ne bih mogla izdvojiti samo jedan film, na prvu – Kum mi je dobar film.

9. Koje države želiš posjetiti i zašto?
Ovo pitanje mi je najlakše – voljela bih posjetiti Brazil, Indiju, Jordan, Rusiju, Škotsku i Irsku. Od svjetskih metropola morala bih vidjeti New York.

nedjelja, studenoga 21, 2010

Iz zemlje kamena i sunca, s ljubavlju

Jezik koji sam učila u školi zvao se srpskohrvatski – hrvatskosrpski. Dok smo bili u nižim razredima osnovne škole svi smo ga skraćeno nazivali srpski (eventualno ES – HA). Tada se ni najmanje nisam opterećivala pitanjima raznih nacija u mojoj domovini, pa ne znam da li su ga i moji drugari iz razreda, mali Hrvati, nazivali srpskim, vjerovatno je da jesu. Naša učiteljica Mirjana, Srpkinja iz Travnika, nastojala je nas naučiti da je jezik koji govorimo i koji učimo u školi srpskohrvatski-hrvatskosrpski (kilometarski naziv za male đake) i ja sam to vrlo rano usvojila, ne sluteći da je pitanje naziva ovog jezika i političko, bilo mi je dovoljno da je učiteljica tako kazala.

Zašto vam ovo pričam i kakve veze imaju jezik i kuhinja? Nemaju nikakve, ali...Moja domovina se zove Bosna i Hercegovina. (nevjerovatno, ovo pišem u Open Officu i riječ "Hercegovina" mi je podvučena da me upozori na grešku), ali je mi, njeni stanovnici najčešće nazivamo samo Bosna. Tako je nazivaju i stranci koji su uopće i čuli za nju. Da li se Hercegovci ljute? Vjerovatno ...

Bosna i Hercegovina su dvije polovine srca. Bosna i Hercegovina su dvije različite zemlje – različita klima, različiti krajolik, različiti ljudi. Ne znam da li više volim proći Ivanom u jednom ili drugom smjeru. Tamo me čeka sunce, kamen i zelena ljepotica Neretva. Ovamo me čeka sve ono što volim, svuda zelenilo bosanskih brda, pašnjaka, šuma i najdraži grad na svijetu, moje Sarajevo, na čijim se svjetlima sa jednakom čežnjom najradije vraćam.

Ako dopustite svome srcu, otkriti ćete da je ovo zemlja jedinstvene i mistične ljepote. Teško je negdje na tako malom prostoru pronaći toliko raznolikosti. U isto vrijeme to je krševita zemlja spržena suncem koja vapi za vodom, ali i bogati vrt - božja ljekarna, koja nudi trave za lijek protiv svake bolesti. Mirisi ovih hrecegovačkih trava ispuniti će vam nosnice i zavesti. Na ovim poljima pčele medarice vrijedno sakupljaju polen i pretvaraju ga u visokocijenjen med hercegovačkih ljekovitih trava. U dolini Neretve klima je blaga mediteranska, zbog koje mnogi Bosanci sanjaju o svom malom hercegovačkom raju, koji će si priuštiti jednoga dana, kada odu u penziju, kao o mjestu gdje će moći pobjeći od teških sarajevskih magli i gradskog smoga. Na visokim hrecegovačkim planinama, pak, vlada surova kontinentalna klima dok sa njih šibaju hladni vjetrovi koji zimi lede krv u žilama.

U hrani se ovdje uživa polako i svim čulima, obavezno uz čašicu nekog od poznatih hrecegovačkih vina. Posebna delicija je čuveni sjajan hercegovački pršut jedinstvenog okusa. Sir iz mijeha i nevesinjski kajmak poslastice su koje neizostavno morate probati nađete li se u ovim krajevima.

Pođite sa mnom, polako, na gastro putovanje Hercegovinom.

Kajgana sa kukama




Za razliku od dalmatinskih divljih šparoga koje su nesumnjivo delicija za sve koje vole njihov gorkasti okus, hercegovačke kuke su blage i nježne, pa ne bez razloga, Hercegovci ove dalmatinske nazivaju zmijskim.

Kao i dalmatinske, one se pojave na samom početku proljeća i traju kratkih dvadesetak dana i ne treba propustiti priliku da se u njima gušta. Guštati u hercegovačkim kukama, na čiji okus ni mala djeca nemaju primjedbe, može se na razne načine. Spremaju se u juhama, izljevacima, na salatu ili sa jajima. Omiljeni način pripreme je u kajgani. Nema razlike kada je riječ o kajgani sa hercegovačkim kukama u odnosu na kajganu iliti omlet sa divljim šparogama i postupak je sljedeći.

Sastojci:

• 1 veći svežanj divljih kuka
• 4 – 6 jaja
• 30 g maslaca
• sol
• voda

Priprema:

1. Hercegovačke kuke nemaju izražena zadebljanja na dnu stabljike, ali taj omotač sa dna stabljike treba ukloniti baš kao i kod šparoga. Stavite kuke u lonac ključale zasoljene vode i pustite da kuhaju 2-3 minute, a zatim ocijedite.
2. Zagrijte maslac u tavi i kada se rastopi dodajte kuke i ulupana jaja, posolite po želji i pecite dok se jaja ne stisnu.


Ne kao "zmijske", već saltke hercegovačke kuke, probajte.

Kajgana sa suhim mesom



Pršut, panceta, zarebrica, suhi vrat delicije su koje će se naći u svakom dobrom domaćinstvu. Dok se u kvalitetnom pršutu posebno uživa uz čašicu, kavlitetni sir i domaći kruh ispod peke, oni manje kvalitetni dijelovi suhog mesa završe u loncu ili tavi. Zašto ne u tavi sa jajima, odnosno u kajgani?

Za pripremiti ukusnu kajganu sa suhim mesom treba vam tako malo, a jelo je tako dobro da vas lijepo nahrani u ovim zimskimdanima.

Sastojci:

• komadi masnijeg suhog mesa
• 2 žlice ulja
• 4 – 6 jaja
• malo soli
• papar

Priprema:

1. Zagrijati ulje u tavi i dodati meso. Pržiti 3-4 minute, a zatim dodati lagano umućena jaja i peći do željene čvrstoće.
2. Probati da li je dovoljno slano i po potrebi dosoliti i dodati svježe mljevenog papra.


Uz svježi domaći kruh, ništa tako dobro...

Hercegovački uštipci




Tanki i hrskavi, duguljasti poput papučice (iliti opanka) ovi hercegovački uštipci idealni su uz sir i pršut. Uživajte...




Sastojci:

• 400 g brašna
• 250 ml vode
• 2,5 g soli
• 1 žlica lozovače
• ulje za prženje

Priprema:

1. Od navedenih sastojaka pripremite ljevano tijesto.
2. Zagrijte oko 1 centimetar ulja u velikoj tavi i kutljačom na vruće ulje sipajte smjesu praveći duguljasti oblik. Pržite oko pola minute sa svake strane. Slažite uštipke sa strane i čuvajte toplim.
3. Poslužite uz tanko narezan pršut, kajmak i sir ( a ko voli može i jednu ljutu potegnuti).


Uz kajmak i pršut dobro prijaju, ovakvi hrskavi uštipci - prijatno!

Mostarska cicvara

Cicvara je jelo koje će svaka poštena žena koja drži do dijete zaobići u širokom luku. "Hvla ne!" Kajmak, maslo, krumpir – uhhh....Za cicvaru, koja je poznate diljem ovih naših krajeva, znamo da se sprema od kukuruznog brašna, ali u Hercegovini i u Mostaru sprema se od bijelog krumpira. Ako vam je do linije stalo kao do lanjskog snijega onda je ovo jelo nešto što su jeli naši stari, nešto što vam mogu preporučiti. Ako spadate u skupinu koja strepi nad svakih 100 grama na vagi, onda je ipak ljubazno odbijte.




Ako se, ipak odlučite probati (ubiti se kalorijama iz zasićenih masti), e onda će vam trebati:

Sastojci:

* 600 g krumpira
* 100 g masla
* 100 g masnog mladog sira
* 100 g slanog masnog kajmaka
* 1 žlica finog kukuruznog brašna

Priprema:

1.Skuhati krumpir i još vruć izgnječiti u pire.
2.Rastopiti maslo, dodati mu polovinu kajmaka i sir i pustiti da počne vriti.
3.Dodati brašno, umiješati da ne bude grudvasto, a zatim dodati i krumpir i kuhati uz miješanje oko 5 minuta.
4.Dodati ostatak kajmaka, pustiti da se lagano rastopi i servirati vruće.


Ko se boji strašnih masti još? Oprez!

Pilav sa mesom




U Bosni, a i u Hercegovini pilavom se nazivaju ne samo jela od riže i nekih drugih žitarca već i domaći rezanci, odnosno jela od domaćih rezanaca.

Naravno da bi bilo vrlo poželjno pripremiti prave domaće rezance, ali imate li vremena? Vremena nemate, ali vjerujem da imate zanatsku radionicu u kojoj se sprema dnevno svježa tjestenina – trk tamo i kupite pola kilograma i pripremite prekrasan skoro domaći pilav.

Kada sam našu dragu blog prijateljicu Snježanu sa bloga Vrtaljica , upitala da mi pomogne sa savjetima oko hercegovačke kuhinje predložila mi je neka jela koja su pripremale njena baka i majka. Upravo iz kuhinje Snježanine majke Ljube, Konjičanke, dolazi ovaj pilav sa dinstanim mesom, kojeg vam preporučujem.
Sastojci:

• 500 g domaćih rezanaca
• Oko 250 g mljevenog mesa
• 1 mala glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 40 g masti ili ulja
• sol
• mljeveni crni papar

Priprema:

1. Na rastopljenoj masti ili zagrijanom ulju popržiti sitno nasjeckan luk sve dok ne omekša. Dodati mljeveno meso i protisnuti češnjak i sol, i pržiti na laganoj vatri uz povremeneo miješanje desetak minuta.
2. Za to vrijeme u dubljem loncu uzavreti zasoljenu vodu i ubaciti domaće rezance. Kuhati oko 5 minuta i ocijediti.
3. Vratiti rezance u lonac, dodati prženo meso, pomiješati i dodati mljevenog papra po želji.


Mmmm....ukusno i dobro - preporučujem.

Raštika sa krumpirom




Raštika je nezaobilazna namirnica u hercegovačkoj kuhinji. Sprema se kao varivo sa krumpirom i suhim mesom, sa krumpirom i rižom, u čorbama, i naravno za hercegovački japrak.

Nikada nisam kupovala raštiku, a nisam je jela sigurno nekih trideset ili više godina i da nije bilo namjere da napravim ovaj post o hercegovačkoj kuhinji, a bez raštike taj prikaz bi bio faličan, vjerovatno je ne bi ni kupila. Mogu vam reći da mi je promjena prijala i da mi uopšte nije odbojna, kako mi se činilo.

Uz japrak, koji je broj jedan, broj dva kod jela pripremljenih sa raštikom bilo bi ovo varivo, maneštra iliti gusta čorba.




Sastojci:

* 1 kg mlade raštike
* 250 g suhih rebara
* 400 g krumpira
* 2 zrele rajčice
* 1 veća mrkva
* 1 korijen peršina
* 1 glavica luka
* 3 češnja češnjaka
* 120 ml ulja
* sol
* papar

Priprema:

1.Suho meso isprati i staviti u hladnu vodu i kuhati oko sat vremena. Ivaditi meso, narezati na komade a tekućinu sačuvati.
2.Raštiku očistiti i narezati na krupne rezance, pa staviti u lonac ključale vode i kratko obariti.
3.Zagrijati ulje i na njmu popržiti nasjeckan luk dok ne zažuti, a zaim dodati usitnjnu, oguljenu rajčicu, narezanu mrkvu i peršin i pirjati 10 – 15 minuta.
4.Dodati krumpir krumpir narezan na kocke, tanko narezan češnjak, sol, papar i suho meso. Kuhati uz dodavanje vode od mesa dok krumpir ne omekša.


Tradicionalno i nezaobilazno, prijatno.

Musaka od raštike



Ova musaka odgovor je na temu – RAŠTIKA. Kako sam vam već rekla godinama je nisam jela, pa kada sam je već nabavila odlučila sam je isprobati na različite načine. Ovaj sa slaganjem u musaku je moja ideja i mogu se pohvaliti da je dobila gomilu komplimenata. Ne bi bilo loše da je blo i više jer se pojela do posljednje mrvice.




Sastojci:

• 600 g krumpira
• 800 g raštike
• 400 g mljevenog mesa
• 1 glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 100 ml ulja
• 1 žličica mljevene paprike
• 1 žlica pasirane rajčice
• malo peršina
• ½ žličice papra
• sol
• 100 ml vrhnja za kuhanje

Priprema:

1. Krumpir oguliti i kuhati u lagano zasoljenoj vodi dvafesetak minuta, ohladiti i narezati na tanje kriške.
2. Raštiku oprati i narezati na rezance, pa kratko obariti. Kada se ohladi narezati na sitnije komade.
3. Na zagrijanom ulju popržiti sitno nasjeckan luk dok ne postane zlaćane boje, a zatim skloniti tavu sa štednjaka i umiješati mljevenu papriku. Dodati meso, protisnuti češnjak, sitno nasjeckan peršin, sol i papar. Pirjati meso na srednje jakoj vatri 8 – 10 minuta i potom dodati i umiješati pasiranu rajčicu. Pirjati još 5 minuta i ostaviti da se ohladi.
4. Pomiješati meso sa raštikom
5. Vatrostalnu posudu malo premazati uljem. Složiti red krumpira, red mesa i raštike i tako do vrha završavajući sa redom krumpira. Krumpir još malo poprskati uljem i peći u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni oko pola sata.
6. Na kraju preliti vrhnjem za kuhanje i vratiti u pećnicu i peći još 5-6 minuta.


Ovakav komad dobro prija, nadam se i vama - prijatno!

Pirjan od patlidžana



U davnim vremenima mog djetinjstva kada se povrće kupovalo na pijacama, činilo mi se da sve povrće dolazi iz sunčane Hercegovine. Sve osim paprika koje su bile sa juga Srbije. Trgovci i danas vole na tezgama istaknuti zemljopisno porijeklo svoje robe, osim ako ista ne dolazi iz Kine. Za mene je tako svo divno i pravo povrće hercegovačko, pa je tako ovaj pirjan jednako prisutan u bosanskoj koliko i u hercegovačkoj kuhinji – hercegovački.

Sastojci:

• 280 g riže
• oko 1 l povrtnog temeljca
• 2 veća patlidžana
• 1 manja glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 80 ml ulja
• sol

Priprema:

1. Patlidžan narezati na kolutove, malo nasoliti i ostaviti da odstoji oko pola sata. Isprati sol i ocijediti, dobro posušiti i narezati na kockice.
2. Zagrijati ulje u posudi sa debljim dnom, popržiti sitno nasjeckani luk dok ne postane zlaćan. Dodati patlidžan, protisnuti češnjak i rižu i pirjati 2-3 minute prije nego se doda tekućina. Nakon što riža postane prozirna zaliti sa 2/3 pripremljenog temeljca i dodati žličicu soli.
3. Kuhati uz povremeno mješanje oko 20 minuta, a po potrebi dodavati ostatak temaljca. Gotovo jelo pokriti i ostaviti oko 5 minuta, a zatim servirati.


Jednostavno, ali da poližeš prste...

Ićija sa suhim mesom



Ovo jelo je za mene potpuno novo. Bosanska ićija su inače pečene kore od domaćeg tijesta, slične mlincima, koje se dodaju pečenoj piletini ili purtini i zalijevaju masnoćom od pečenja ili masnom vodom od kuhanja koke. Toliko sam znala o ićiji.
Ova je sa suhim mesom i karakteristična je za Mostar, Stolac i Konjic. Radoznalost me je navela da je isprobam, a sada recept sačuvan od davnina dijelim sa vama sa nadom da će vam se dopasti, meni jeste.




Za ićiju je prethodno potrebno pripremiti pogaču. Nije to ni pogača ni mlinac. Za razliku od pogače nema krušnu sredinu, a za razliku od mlinaca radi se o dvije napuhane hrsklave kore, dok je sredina prazna. Nadam se da sam opisom pojasnila kako bi sve to trebalo izgledati i da nisam zakomplikovala.

Sastojci:

Za pogaču:
• 350 g brašna
• 150 ml vode
• 1 žlica ulja
• na vrh noža sode bikarbone
• ½ žličice soli
• papir za pečenje

Za ićiju:

• 250 g suhog mesa
• 100 g riže
• 40 ml ulja
• 1 mala glavica luka
• 1 – 2 češnja češnjaka
• sol
• papar

Priprema:

1. Suho meso kuhati oko pola sata, a zatim izvaditi i sačuvati vodu od kuhanja, a meso narezati na kockice.
2. Za tijesto pogače prosijati brašno, dodati i umiješati na vrh noža (tj. vrlo malo) sodu bikarbonu i sol. Umijesiti elastično tijesto uz dodatak mlake vode i žlice ulja.
3. Ostaviti da tijseto odstoji oko 15 – 20 minuta, a zatim na pobrašnjenoj površini premijesiti tijesto i oblikovati tanki disk.
4. Peći u veoma zagrijanoj pećnici oko 15 minuta.
5. Zagrijati ulje u tavi, dodati luk i pržiti dok ne požuti, a zatim dodati meso i rižu, pomiješati i dodati vodu od kuhanja mesa. Kuhati rižu oko 20 minuta.
6. Nalomiti pogaču i pomiješati sa rižom i mesom. Složiti u vatrostalni pekač, dodati dosta papra i staviti da se peče još 10 minuta u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni.


Jednostavno, odlična kombinacija - prijatno!

Pečena pastrmka u kajmaku



Ne znam ko je smislio da magistralni putevi prolaze kroz središta naših gradića, ali prolaze i sigurno narušavaju kvalitetu života tamošnjeg stanovništva. Na putu od Sarajeva prema jugu prolazimo kroz Konjic, Jablanicu, Počitelj... Jablanica i Počitelj su uvijek bili i naša stajališta na tom putu. Dok je Počitelj odredište da odrasli popiju kafu, a djeca sokić, Jablanica je od kada je svijeta i vijeka mjesto gdje se ide na janjetinu. Pazite – janjetinu, a Neretva je na dva koraka od tih restorančića u kojima se dano-noćno vrti ražanj. Ne znam da li se iakda, ikome desilo da obrati pažnju na jelovnik, ne znam ni nudi li se šta drugo, a moglo bi.

Ovaj recept za pripremu presočne pastrmke je hercegovački, pa mi recite da bi mu sladokusci mogli naći zamjerke.

Sastojci:

• 2 očišćene pastrmke
• malo kukuruznog brašna
• 400 g krumpira
• rajčice
• svježi kopar
• 200 g kajmaka

Priprema:

1. Krumpir narezati na pole, rajčicu narezati na četvrtine ili koristiti cijele mini rajčice.
2. U tepsiju poredati krumpire i rajčicu. Ribu lagano uvaljati u brašno i složiti na krumpir. Rastopiti polovicu kajmaka i preliti preko ribe i krumpira. Pokriti alu folijom i peći zatvoreno oko 20 minuta, a zatim skinuti foliju i peći još 5 – 6 minuta.
3. Na kraju dodati malo kopra u krumpir i ostatak kajmaka po ribi.




Možda bi "janjeće brigade" trebale promijeniti navike, za promjenu...

Mostarski sevdidžan



Mostar je hercegovački biser, grad u čije smo crvene krovove i bijele kuće gledali sa zaobilaznice na ovom našem putu prema moru. I čudili smo se kako su te kuće bijele i kako su ti krovovi tako crveni, kao iz slikovnice. Sarajevske zgrade su sive, a krovovi neodređene boje između narandžaste i boje zemlje. Nikada nisam riješila pitanje da li je stvar u perspektivi iz koje gledam ova dva grada ili je stvar u tome da je Mostar grad sa najviše sunčanih dana u godini, grad u kojem je zrak uvijek čist, a moje drago Sarajevo grad u koji je pola godine u magli.

Mostar volim, iako nemam neke posebne veze sa tim gradom. Volim ga jer je lijep, jer je opjevan u pjesmama koje volim. Sa sigurnošću mogu reći da sam u ratu plakala tri puta: kada je gorjela Zetra za koju me vežu uspomene mog djetinjsta i odrastanja, kada je gorjela Vjećnica koja je simbol mog grada i riznica historijske građe od neprocjenjivog značaja za Bosnu i Hercegovinu (no dobro, građa je valjda sačuvana, kada smo uspjeli sačuvati Hagadu u drugom svjetskom ratu, valjda smo bili i toliko marljivi da ove vrijednosti sklonima na sigurno u ovom jadnom posljednjem) i plakala sam onog dana kada je srušen Stari.

Mostar ima svoje liske, Mostar ima svoje laste, Mostar ima i svoj kolač, mostarski sevdidžan - kolač mostarskog djetinjstva. Generacije Mostaraca sjećaju ga se iz kuhinje njihovih nana i baka i zato je Mostarski sevdidžan najdraži kolač Mostarcima.



Hvala Snježo! .

Sastojci:

• 4 jaja
• 220 g šećera
• 220 g rastopljenog mladog masla
• naribana korica jednog limuna
• 180 g fine pšenične krupice
• 40 g oštrog brašna
• 220 ml milerama ili masnijeg kiselog vrhnja

Za agdu:
• 400 g šećera
• 1 vanilin šećer
• 600 ml vode
• limunov sok

Priprema:

1. Razdvojiti žumanca i bjelaca i napraviti čvrst snijeg od bjelanaca.
2. Žumanca umutiti sa šećerom dok sasvim ne posvijetle, a zatim uliti rastopljeno mlado maslo i limunovu koricu i dobro umiješati.
3. Dodati brašno i krupicu, lagano umiješati i dodati pa dobro umiješati vrhnje.
4. U ovu smjesu u dva dodavanja lagano umiješati snijeg od bjelanceta.
5. Peći oko 30 minuta, u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni.
6. Za agdu kuhati šećer sa vodom i na kraju dodati limunov sok. Ohlađen kolač pobockati i preliti vrućom agdom.


I šta je ljepše od topline u srcu, od uspmena na mirise i okuse djetinjstva? Zasladite dan...

Eto, toliko iz zemlje u kojoj jedni vide svog boga, a u kojoj se drugima Gospa javlja. Nadam se da je ovo trodjelno putovanje mojom dragom Bosnom i Hercegovinom zadovoljilo vašu znatiželju, da sam uspjela privući vašu pažnju i da ćete nešto pronaći što biste isprobali. Bilo bi mi zaista drago i hvala vam.

ponedjeljak, studenoga 01, 2010

Slatko finale

Mislili ste da ću se izvući bez slatkiša? Pogriješili ste i vi i ja. Kada je Nadin blog Just Good Food odabran da bude predmet pomne istrage vrijednih istražiteljica recepata u okviru igre FBI Rukavice, blogerke Maje sa Cooks and Bakes, kao i mnogo puta prije napravila sam popis jela koje ćemo moja obitelj i ja kušati i koje ću ja spremiti. Osim izvanrednim glavnim jelima, Nadin blog plijeni našu pažnju i savršeno lijepim tortama, kolačima i desertima.

U subotu plan star dva mjeseca nije bio realiziran, nedostajali su slatkiši. Kako ću kompletirati istagu bez ovog najslađeg dijela, pa ne ide to...Podlegla sam dječjim molbama i suptilnom pritisku (kao da bi ih mogla odbiti) i popustila. U jednom danu napravila sam i kolač i keksiće i dobro je da jesam.


Kocke od limuna



Kada bi mi ponudili da izaberem jedan jedini sastojak za sve kolače, torte ili sladolede koje ću jesti do kraja života ne bih previše razmišljala i odabrala bih limun. Kada je od mnogobrojnih slatkih Nadinih recepata trebalo izbor svesti na dva nisam imala dvojbe – kocke od limuna sam morala praviti.

Učinilo mi se da je možda prevelika količina šećera u kremi i ovaj omjer od 350 sam svela na 150 koje sam mutila sa bjelancima i 100 sa žumancima. Ne znam da li je to razlog što je moja krema niska, ali meni nije nedostajalo šećera u tom kolaču. Svježeg i profinjenog okusa ovaj kolač dopao se svima i pravit ću ga i naredne sedmice.



Keksi od lješnjaka sa kremom od čokolade



Osim što imam preko stotinu kuharica ja redovno kupujem lijepe kulinarske časopise, a iz ženskih magazina vadim stranice sa receptima. Elle Cuisine me oduševljava u estetskom pogledu, ali i samim receptima, tako da kartice sa receptima i stranice sa receptima iz hrvatskog izdanja redovni iskinem. Ovi keksići privukli su mi pažnju još neke od prethodnih novih godina i sačuvala sam ga u svojoj fascikli u namjeri da ga jednom isprobam. Zahvaljujući istrazi Nadinog bloga to jednom je sada.

Oprostiti ćete mi ovdje što ću se na trenutak udaljiti od samog recepta i skrenuti vam pažnju na nešto drugo, ali osjećam da je ovo jedinstvena prilika da postavim to pitanje. Naime, meni se ponkad čini da ti recepti u Elle-u nisu sasvim dobro protumačeni, prevedeni ili što već. Evo imam ovdje recept za čokoladne tortice sa breskvama u koje idu sljedeći sastojci:

* 150 g tamne čokolade
* naribana korica ½ narandže
* 3 jaja
* 1 puna ravna žlica škrobnog brašna
* ½ žličice suhog kvasca
* ½ žličice vanilin šećera
* 2 žlice šećera
* 4 breskve iz kompota

Postupak je očekivan, ali sastojci????????? Zamislite li me u stripu ovi bi se upitnici vrtjeli oko moje glave. Mada sam ovaj kolač nije pretjeran trošak i ne bi bila velika šteta da završi u smeću, ali vas pitam djeluje li vama ovo nelogično? Ove tortice nisu jedine, imate kod tih Francuza još takvih tortica bez brašna, ali sa kvascem.




Ranije nisam pravila keksiće bez maslaca ili barem ulja. Nisam znala šta bi mogla očekivati od ovih keksića, na Nadinim slikama, kao i u Elle djelovali su vrlo privlačno (ne bih inače ni istrgala ove stranice da mi nisu bili privlačni) i morala sam ih isprobati. Konačni zaključak i ocjena, odlični su. Ne samo krema koja je predivna, ali u najvećoj mjeri zavisi od toga koliko je dobra čokolada, a keksi su naprosto fenomenalni. Eto, toliko...


Ne tako lijepi kao Nadini, ali vrlo ukusni - preporučujem.

Dakle, kada bi mi ponudili samo jedan osnovni sastojak mojih budućih kolača to ne bi bili lješnjaci, ni čokolada, već limun.