Bolje ikad, nego nikad...

Uvijek kasnim kada ne zacrtam rok samoj sebi deset dana prije roka. Kada sam studirala morala sam imati spreman ispit deset dana prije roka, pa onda tih deset dana iskoristiti za ponavljanje jer se u protivnom ne bi usudila izići.

Danas na poslu rokovi mi nisu daleko unaprijed određeni i često sam u situaciji da mi je rok "jučer", a zadatak dobijem danas.

U KuVarijacijama rok je bio 27. februar i ja sam se pripremila da na zadatak odgovorim na vrijeme, ali sam slobodnog vremena imala samo navečer kada ne mogu snimiti ništa (a da izgleda pristojno). Kasnije sam se pomirila sa činjenicom da fotke postupka neće biti ni blizu onoga što bi željela, ali da je bitno zadatak završiti i da je bolje ikad, nego nikad. I evo me...

Sićušni, slatki, mali "pains au chocolate"...





Tema igre KuVarijacije u mjesecu februaru bila je izrada “ Danish pastry” po Branki, odnosno po receptu sa njenog bloga..
Jednom u životu probala sam raditi lisnato tijesto i bilo mi je dovoljno za cijelih dvadeset godina. Hoću reći probala sam ga napraviti tada, pa sam narednih 20 godina čekala da me neko pozove i da mi izradu lisnatog da kao zadatak.

Te neke davne ' 88 ili '89. godine moja vještina u kuhinji svodila se na to da sam bila vrlo uspješna u pečenju super tankih palačinki, pa čak i bacanju u zrak i hvatanju u tavu istih, ali što se tiče svega ostalog, bojim se da sam bila vrlo loša. Kuhinja nije bila moja teritorija, a ja se nisam ni pokušavala ugurati tamo. Za doručak bi imala spremnu bijelu kafu, izvađen maslac iz hladnjaka i napravila bi si sendvič. Za ručak sam imala novac i otišla bi i kupila sebi nešto od fast food trasha ili bi napravila hrenovke sa tonu majoneza i kečapa (na što sada kažem “Bljak”). Kada bi probala napraviti jaje u non-stick tavi, ono bi se ipak nekim čudom zalijepilo, pa sam ga morala strugati.

Moja mama nikada nije tražila od mene ništa više osim da svoju sobu držim urednom, što mi je s obzirom na neki gadni aspekt u djevici i uspjevalo, bila je to cakum-pakum slatka djevojačka sobica. Više se ne sjećam da li je sebi ili je meni mama kupila Školu kuhanja. I ja sam se bacila na posao, naučiti kuhati preko ljetnog raspusta bio je moj cilj. Sjećam se da sam prvo probala krofne/pokladnice. Ne mogu se zakleti da su uspjele, ali mogu da se nisu bacile. Probala sam i neke kreme, neke sendviče, sve za prvi osnovne kuharske škole.

Onda mi je u jednom trenutku zapeo za oko recept za rolnice od lisnatog tijesta sa hrenovkama. Ostala sam u kući sa deset godina mlađom sestrom i ona se “zdravo” radovala što će mi biti asistent u kuhinji. I sve sam uradila po receptu, sve osim valjanja i silnog prevrtanja tijesta, tamo-vamo, obrni-okreni, prevrni... Kada sam pomislila da sam ga napravila izrezala sam trakice, namazala (pardon NAMAZALA senfom) stavila hrenovkice, zamotala lijevom i stavila peći.

O Bože!!! Koja je to katastrofa ispala. Tijesto se odmotalo, nije bilo lisnato već slijepljeno, maslac je iscurio na tepsiju, usmrdile smo kuću. I nakon toga mi je lisnatog bilo dosta za sva vremena.

Ali, nikad ne reci nikad! Evo mene opet, nakon svih putešesvija, nakon stotina i stotina napravljenih i isprobanih jela, nakon stotina prelistanih kuharica, pregledanih blogova, eto mene “back to basic” (što bi rekao naš narod).

Da bi ispoštovala smisao igre, postupila sam tačno po Brankinim uputama uz konsultaciju sa uputama u kuharicama koje se odnose na valjanje i okretanje tijesta. Naime, Brankin recept je jednostavniji u prvom koraku jer se maslac nariba direktno na razvaljano tijesto, a onda se preklapa, valja, zakreće, okreće itd, sve kao i kod klasičnog recepta.




I onda sam na Tadejinom blogu u samom finalu igre vidjela recept za ČOKOLADNO LISNATO!!!WOW to mi je brilijantna ideja, a još genijalnije rješenje problema kako ga napraviti i gdje zapravo dodati kakao.

Sve sam uradila kako treba i sve je išlo glatko, osim što sam, a ja ne bi bila ja, vječito u žurbi:



Prvo – zaboravila premazati čokoladne kroasane
Drugo – naparavila super sićušne kroasančiće, a pekla ih kao da je riječ o velikim i prepekla.





Zaključak, budući da mi je prvi put zaista išlo lako, da nije bilo mrljica, flekica od maslaca i da je tijesto izgledalo odlično spremit ću se za popravni. Recept je više nego dobar, tijesto je bilo lisnato, ali su se listovi malo prepekli, a sama površina nije imala sjaj zbog toga što sam preskočila premaz.

Pitanje svih pitanja nije ono danskog kraljevića Hamleta “Biti ili ne biti,” već “kog se vraga ovo naziva danskim kada je riječ o bečkom lisnatom tijestu?” Objašnjenje koje sam pronašla kaže da su danski pekari negdje sredinom XIX vijeka bili u generalnom štrajku i da su zamijenjeni bečkim. Ovi bečki su navodno, počeli raditi svoje roščiće i peciva od ovog tijesta, “navukli” Dasnce na njih, a Danci su način pripravljanja prenijeli u Ameriku.

Dizano lisnato tijesto spremljeno sa pravim svježim maslacem ima fenomenalni okus. Interesantno je da se u zemlji croissanta i metropoli croissanta Parizu prave vidljivu razliku između pravog croissanta spremljenim sa maslacem koji se naziva “croissant beurre” i ima roščiće savijene prema vani i croissanta sa margarinom, koji se naziva “croissant ordinaire” koji je zakrivljen prema unutra.

Jedna ovdašnja pekara pravi tu razliku i deklarira kroasane sa maslacem kao "croissant pur beurre" dok one sa margarinom prodaje kao "croissant coctail". Trebam li reći da je ovaj sa maslacem neuporedivo bolji i da ovaj sa margarinom niš' ne valja?

Ja sam za ovu priliku osim čokoladnih kroasana po Tadeji, spremila i fine “pain au chocolate” koji su totalna napast.




Eto, ovo je bio jedan post koji uopšte nije u mom stilu, čak nisam ni ispoštovala pravila igre i objavila post na vrijeme (jer uvijek kasnim). izazov mi je bio napraviti lisnato, pa kad-tad. Naravno da se svima dopalo, a kako i ne bi pored tako finih sastojaka. Nije mi čak bilo ni dosadno, ni naporno i radit ću ga ponovo.

Željela bih na kraju, za one koji propuste "body" posta dodati da se u lisnato (po bečkom receptu) u tijesto stavlja i malo ruma, to nisam iskušala, ali mi zvuči zanimljivo i probala bih barem u ovoj čokoladnoj varijanti.

I još jedan "cool" savjet je da maslac i brašno trebaju biti približno iste temperature, budući da brašno ne stoji u hladnjaku, dok maslac stoji meni je kod pripreme maslac bio sobne temperature (zimske oko 19 stepeni), ne znam šta bi se desilo da sam ohladila brašno. Ima li ko ideju???