utorak, ožujka 02, 2010

U zemlji grofa Drakule

Nastavljam putovanje kroz Podunavlje na koje sam krenula iz Schwartzwalda na dan rijeke Dunav, još 29. juna prošle godine. Da sam na put krenula pješice odavno bi stigla do Crnog mora, ali nisam... Po svemu sudeći krenula sam u kazančetu veslajući kuhačom, pa gdje stignem i kada stignem.

Prošla sam kroz Njemačku, Slovačku, Austriju, Mađarsku, Srbiju i evo me u Rumuniji. A šta je sa onih stotinjak kilometara Dunava kroz Hrvatsku, na koje su Austrijanci “zaboravili” na Novogodišnjem bečkom koncertu? Da se meni takav “škandal” ne bi dogodio, kuhinji Baranje ću se vratiti nekom drugom prilikom, a sada prelazim na Rumuniju.



Čini li se vama da nas u posljednje vrijeme bombarduju filmovima sa vampirima? Najslavniji je naravno Grof Dracula. U EU, grogf Drakula postao je glavni izvozni proizvod Rumunije, pa su turističke ture u kojima se organizirano razgledaju dvorci u kojima je ovaj obitavao iznimno popularni.



Donosim vam kratku priču o porijeklu mita o grofu Draculi čiji je lik motivirao Stokera na pisanje romana, a kasnije i filmske stvaraoce na niz filmova o vampirima.
“...Mali Zmaj Vlad Tepeš rodio se u novembru ili decembru 1431. godine u rumunjskoj tvrđavi Sighisoara. Njegov otac zvao se također Vlad i bio je guverner Transilvanije i pripadnik Viteškog reda Zmaj. Vlada seniora zvali su Drakul jer je upravo "dracul" rumunjska riječ za zmaja. Njegov sin je kao svoje prezime preuzeo deminutiv te riječi - Drakula, što znači "mali zmaj", odnosno "zmajev sin".

Nekoliko godina po rođenju sina-imenjaka Vlad senior postao je vladar Vlaške. Međutim, od svoje jedanaeste do sedamnaeste godine Vlad mlađi će živjeti kao turski sužanj. Naime, u spletu feudalnih intriga tog vremena on i njegov mlađi brat bit će turski taoci. Turci će sedamnaestogodišnjeg Vlada osloboditi nakon vijesti o ubistvu njegovog oca koje je organizirao Vladislav II. Starijeg Vladovog brata, pretpostavljenog očevog nasljednika, ubojice su živog sahranile. Uz pomoć Turaka, Vlad se nakratko dočepao vlaškog prijestolja, no i njega je uskoro porazio Vladislav II. Tek desetak godina kasnije Vlad će uspjeti da ubije Vladislava II i na šesnaest godina čvrsto će zasjesti na prijestolje Vlaške.

Na Uskrs 1459. pozvat će sve velikaške obitelji na gozbu. Pošto je znao da su svi oni učestvovali u zavjeri protiv njegovog oca, surovo im se osvetio. Vođe svih porodica nabio je na kolac, a i ostale je pobio na surov način. Hronike govore da je svoje žrtve osljepljivao, derao im kožu, kuhao ih, spaljivao i sahranjivao žive, rezao im uši, nos i spolne organe. Ipak, njegova najdraža kazna bilo je nabijanje na kolac. Otuda i nadimak Tepeš, što na rumunjskom znači "nabijač na kolac", a i Turci su Vlada zvali Kaziglu-beg, što u suštini znači isto.

Anegdote o Drakulinoj vladavini podsjećaju na brojne legende o kontroverznim surovim vladarima. Bio je, kažu, surov, no, na svoj način, pravedan. Na glavnom gradskom trgu Vlad je, kažu, postavio zlatni pehar s vodom za žedne putnike. Ljudi su se toliko bojali njegove surovosti da pehar nikad niko nije ni pokušao ukrasti. Prosjake je Drakula smatrao lopovima. Sve vlaške prosjake jednom je pozvao na gozbu. Nakon što su se najeli i napili kao nikad u životu, Vlad je naredio da se zgrada u kojoj su se ovi nalazili zatvori i spali. Niko od uzvanika nije preživio.

Drakula je 1462. godine započeo rat s Turcima. Nakon što je uvidio da je poraz neminovan, naredio je da se dvadeset hiljada turskih vojnika koje je zarobio nabije na kolac. Bježeći od Turaka, Drakulina žena je izvršila samoubojstvo, a Vlad je pobjegao u Transilvaniju, gdje ga je zarobio i zatvorio mađarski kralj Matija Korvin. Pred kraj života uspio se osloboditi, no u decembru 1476. godine je poginuo: neki kažu u borbi sa Turcima, a neki kao žrtva atentata...”


(Priča je objavljena u sarajevskom magazinu BH Dani, br. 208, 01.juni 2001.)

Po svemu sudeći jedina veza Vlada Drakule sa vampirizmom Stokerov roman...Jedan drugi rumunjski vladar bio je mnogo okrutniji od Vlada Tepeša. Sjećate li se vremena u kojem je Rumunijom čeličnom rukom vladao Nicolae Ceausescu? Sjećate li se scene njegova pogubljenja u kišnom decembarskom danu sada već davne 1989. godine? Ne volim što sam vidjela tu scenu, kao što ne volim što sam vidjela smaknuće omraženog Sadama. Bolno me vrijeđa ljudska surovost, pa i onda kada je rezultat osvete. Pripremajući ovaj post nešto mi je upalo u oči…Oba diktatora pogubljena su na vjerske praznike, Ceausecu na Božić, a Sadam na prvi dan ramazanskog Bajrama. Slučajnost???

Priče onih koji su prošli torturu vladavine klana Ceausecuovih kažu da su Rumuni bili gladni. Filmovi koji prikazuju uspjehe njihovih gimnastičarki na raznim sportskim natjecanjima kažu da su se čudom čudila kada bi vidjele narandžu ili bananu. Priča se da su mogli nabaviti 250 g slama “prdare” po osobi mjesečno. Ne znam šta je od svega tačno, a šta je pretjerivanje kojem smo svi skloni. Znam da ne bih voljela živjeti u takvoj zemlji, za vrijeme takvog režima, kao što znam i da sam preživjela i gore i teže od toga.

I onda dolazim do pitanja šta odabrati iz kuhinje naroda koji je u svojoj bliskoj prošlosti bio više gladan nego sit?

Mamaliga

Mamaligu svakako. Mamaliga nije ništa drugo do tvrdo kuhana pura i to tako tvrdo kuhana pura ili kačamak, da se može rezati i poslužiti umjesto kruha.
Kao da mi je pura neko jelo i kao da je za puru potrebno objaviti recept. Evo ovako sam je sinoć pripremila.



Sastojci:

• 100 g žutog kukuruznog brašna
• 50 g raževog brašna
• 600 ml vode
• sol
• naribani dimljeni masni sir
• salama tzv. “prdara”
• feferončići
• luk
• mileram

Priprema:

1. Uzavreti vodu u koju ste dodali malo soli. Skloniti sa štednjaka i usuti obje vrste brašna, umiješati i vratiti da se kuha uz stalno miješanje 20-tak minuta.
2. Sipati u manje posudice oblog oblika i ostaviti da se ohladi. Izvrnuti na tanjur za serviranje, preliti mileramom i naribati dimljenog masnog sira. Narezati salame i luka, dodati feferončiće i to je to...

Ako se priprema Mamalige na gore navedeni način nije činila kao recept, jer i nije ništa posebno, možda će vam bolje prijati i više pažnje izazvati u obliku kruščića. Meni je sigurno kao kruh mnogo privlačnija. Dakle slijedi recept za kukuruzu na rumunjski način:



Sastojci:

* 150 g bijelog brašna
• 150 g kukuruznog brašna
• 40 g maslaca (zapravo bi trebala biti 30 g masti)
• 300 ml kiselog mlijeka
• 5 g praška za pecivo
• 2,5 g soli

Priprema:

1. Pomiješati obje vrste brašna sa praškom za pecivo i soli, u sredinu dodati kiselo mlijeko i rastopljeni maslac i umiješati.
2. Kalup za vijenac ili kalup za kruh premazati sa malo maslaca i kruščić peći u zagrijanoj pećnici na 220 stepeni oko 25 – 30 minuta.
3. Narezati na šnite, kao i svaki kruh i servirati sa slaninom, kiselim krastavcima, lukom i kiselim mlijekom.

Đuveč sa piletinom (Ghiveci)



Đuveč nije rumunjska, niti balkanska ekskluziva. Isto jelo i ostali narodi svijeta poznaju pod nešto drugačijim nazivima. Kod nas na Balkanu to je naš đuveč...

Najjlepši je ljeti kada obilje svježeg povrća dolazi iz domaće bašte. Meni su ljeto i zima otprilike isti. Odrasla sam u betonu, a na malo zemlje na vikendici nikada nismo gajili povrće. Imamo mali voćnjak i cvijeće... Sad, da li da vjerujem prodavcima na pijaci da prodaju domaću robu i domaće rajčice, patlidžane i tikvice ili da im ne vjerujem pitanje je koje si postavljam kada ljeti vidim stolove koji se prelamaju pod težinom voća i povrća svih mogućih boja. Zimi sam ograničena na ponudu supermarketa, koja je zaista dobra. Patlidžani i tikvice su solidne kvalitete, rajčice su napumpane i bez ikakvog mirisa i ouksa pa sam ograničena na pelate iz konzerve. Ovo je zimska verzija đuveča.

Sastojci:

• 40 ml ulja
• 2 glavice luka
• 1 crvena paprika
• 1 zelena paprika
• 1 žuta paprika
• 1 patlidžan
• 2 tikvice
• 2 konzerve pelata
• svježe nasjeckani peršin
• 1 malo pile
• 1 žlica Vegete ili drugog začina od povrća
• sol
• papar
• 250 ml bijelog vina

Priprema:

1. Piletinu narezati na 8 dijelova i posuti vegetom. Vatrostalnu posudu premazati sa malo ulja dodati piletinu i preliti sa 100 ml pilećeg temeljca. Staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stepeni i peći oko sat vremena.
2. Patlidžane i tikvice narezati na kolutove. Patlidžane nasoliti i ostaviti da stoje oko 20 – 30 minuta da se odstrani gorčina.
3. Paprike narezati na trakice.
4. Na zagrijanom maslinovom ulju popržiti luk dok sasvim ne omekša. Dodati paprike i pirjati 5 minuta. Zatim dodati patlidžan i tikvice i pirjati 10 minuta. Dodati rajčicu i kuhati narednih 10 minuta.
5. Dodati komade pečene piletine, podliti vinom, posoliti, papapriti i kuhati još 10 minuta.



Cozonac





Cozonac je nešto svečanije slatko pecivo sa nadjevom od oraha, lješnjaka ili maka. Prvi recept na koji sam dosta davno našla sadržao je i dodatak rahat lokuma. Po tome sam ga upamtila i izdvojila. Nisam zanala kako se ponaša rahat lokum pečen u kolačima i morala sam isprobati. Vrijeme je prolazilo, a recept je čekao da bude isproban. Pa kako se po zadatku koji sam sama sebi zadala bavim rumunjskom kuhinjom vrijeme je i za cozonac na moj način, sa mljevenim lješnjacima i čokoladom, oblikovan u ružice.

Sastojci:

• 400 g mekog brašna
• žličica soli
• 1 jaje
• 1 žumance
• maslac i mlijeko za premazivanje
• 10 g svježeg kvasca
• 150 ml mlakog mlijeka
• 40 g šećera u prahu
• 40 g rastopljenog maslaca
• 300 g mljevenih prženih lješnjaka
• 100 g čokolade, naribane
• 100 g rahat lokuma sa okusom ruže
• 150 ml mlijeka
• 2 žlice šećera
• 1 žlica ruma

Priprema:

1. Zagriajti mlijeko na 35 stepeni. Namrviti kvasac i pomiješati sa zagrijanim mlijekom. Ostaviti 15 minuta na toplom da naraste.
2. Prosijati brašno u dublju posudu i dodati žličicu soli. Umiješati so u brašno da ne dolazi u dodir sa kvascem, a potom dodati i umiješati kvaščevu smjesu.
3. Dodati omekšali maslac, šećer, jaje i žumance i pomiješati da se sastojci povežu, a zatim mikserom sa spiralnim nastavcima miješati dok se od tijesta ne oblikuje kugla. Otijesto ostaviti na sobnoj temperaturi ili pored radijatora oko 45 minuta do sat vremena da nadolazi.
4. Nadošlo tijesto spustiti dlanom, a zatim prebaciti na lagano pobrašnjenu radnu površinu i razvaljati u pravokutnik debljine oko 5 milimetara.
5. Za nadjev pomiješati mljevene lješnjake i šećer sa toplim mlijekom, dodati čokoladu, rum i nasjeckani rahat lokum i povezati u smjesu koja se može razmazivati.
6. Na razvučeno tijesto nanijeti nadjev i saviti kao rolat. Rezati komade dužine oko 5 centimetara. Stavljati ih u kalupe za mafine ili dublje keramičke kalupiće za prhke pitice. Premazati mješavinom rastoplenog maslaca i mlijeka.
7. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 40 minuta.




Možete poslužiti uz čašu mlijeka ili šolju bijele kafe. Prijatno!

Papanaşi




Ruku gore svi vi koji zaista ne volite krofne, fritule i slične slatke pržene stvari. Koliko vas je? Mogu vas nabrojati na prste jedne ruke…
Papanaşi su posebno fine I mekane krofnice sa tijestom od svježeg sira, poslužene sa mileramom i pekmezom od šljiva ili džemom od bobičastog voća su nimalo lagana, ali tako neodoljivo ukusna večera.

Sastojci:

• 500 g brašna
• 2,5 g soli
• 50 g šećera
• 150 ml mlakog mlijeka
• 10 g svježeg kvasca
• 300 g svježeg sira
• 2 žumanca
• 40 g rastopljenog maslaca
• limunova korica
• 1 žlica ruma
• ulje za prženje

Priprema:

1. U mlijeku namrviti kvasac i pomiješati sa žlicom šećera. Ostaviti na toplom 15 minuta da se podigne.
2. U brašnu napraviti udubljenje, dodati žumanca, rum, šećer, sol, rastopljeni maslac i naribanu limunoviu koricu. Malo pokriti idodati kvasac, pa dobro pomiješati. Na kraju dodati sir i mikserom izraditi mekano tijesto. Ostaviti na toplom oko pola sata do sat vremena.
3. Nadošlo tijesto preraditi na pobrašnjenoj površini. Razvaljati na debljinu do 1 centimetar, a zatim manjom čašom ili šalicom vaditi okrugle oblike.
4. Pokriti krpom i ostaviti da stoje još 15 minuta, a zatim ih donjom stranom spuštati u vruće ulje I pržiti sa svake strane po 2 minute.



Uživajte, ali pazite da ne pretjerate...

Broj komentara: 12:

Monika kaže...

joj, ja baš razmišljam o tome da napišem jedan post o svim silnim apokaliptičnim filmovima kojima nas bombardiraju u zadnje vrijeme...čovječe, pa gdje god se okreneš vampiri, zombiji, apokalipse, zločesti alieni, a ni jedan e traje ispod 2 i pol sata. za poludit! a ja baš ne volim takve filnmove, hvata me neka neobjašnjiva tjeskoba od njih. samo želim neki neopterećujuć film za pustit mozak na pašu, opustit se i nasmijat. jel tražim previše? no dobro...post je, kao i obično jako zanimljiv i sa užitkom sam ga pročitala. od recepata mi se posebno sviđa đuveč i sad ti moram još samo reći da mi sa svakim novim postom zadaješ muke jer SVE želim probati, a znam da neću stići.

Snježa kaže...
Autor je uklonio komentar.
Snježa kaže...

Kavu preda se i čitaj Selmin post. Potpuni užitak uz prekrasan post.
Sjećam se dobro tih scena kada se praktično uživo na TV prenosio pad režima u Rumunjskoj i posebno scene pogubljenja dotadašnjeg predsjednika. Uvijek se ponovno čudim ljudskoj surovosti i nikako se s tim pomiriti.
Više ne gledam filmove niti išta što ima u sebi imalo surovosti. Dosta mi je svega. Želim samo uživati život.
Od recepata opredjelila bih se za đuveč koji redovno pravim ljeti kada ima obilje povrća.
Jako mi se sviđa i kukuruza!

Dunja kaže...

Baš sam uživala čitajući tvoj post. Ostavila sam ga za danas, jer imam više vremena.
Prva asocijacija kad sam vidjela Drakula, bila je Pet Shop Boysi, i njihov spot u Mokricama. Kako svima nama na odeđen tekst mozak drugačije reagira. A danas sam se iznenadila, kad sam konačno pronašla blog na kojem sam vidjela "jajca iz kese", autor iz Rumunjske! Naknadno sam ga označila na blogu da se može pogledati u originalu. A što se tiče ljudskih strahota, mi danas sve to zahvaljujući (ili na žalost) saznamo puno, slikovno, odmah... ali od kad je svijeta bilo je groznih stvari, samo što nismo za njih imali načina saznati. Recepti, ah za mene je naj sve od palente, a jako me privlači "narodna hrana", volim vidjeti onako kriške luka, špekec, palenta, vrhnje, to mi je nekako domaćinski i okrepljujuće za dušu i tijelo. Hvala ti odmorila si me postom.

Tadeja kaže...

Post ti je odličan. Ovih sam dana natenane pročitala čitavo tvoje pušetesvije uz Dunav i baš guštala. Od postova do izbora jela i prezentacije.
Puknut' ću ovaj mjesec! Toliko sam recepata izdvojila, da je to nemoguće savladati, a ti još trpaš. Ženo, priznaj da vas je više tamo! :) Jesi ti sebe klonirala? ;)))))

Vera kaže...

Ja volim drakula filmove,a čak se Vampir smatra Srpskim brendom.Djuveč je redovan na mom jelovniku,moj deka je poreklom iz jednog sela zove se Vračev Gaj,tik uz granicu Rumunije,i on je palentu zvao Mamaljuga tako da je i mi tako zovemo,tu se i slazem sa tobom,treba da se skuva gušće.

Sweet Corner kaže...

i ja sam detaljno prosvrljala tvoj blog, izdvojila brdo stvari, procitala starije postove i jakomi se svidja tvoj nacin pisanja. sad se samo nadam da cu stici napraviti sve sto sam si zacrtala jer sam u fazi seljenja, ali dat cu sve od sebe. djuvec mi je odlican, i onda dalje sve po redu. ja inace ne volim filmove s vampirim, mozda su mi bili interesantni kad sam bila klinka, ali ove danasnje SF verzije me dovode do ludila:)

Andrea kaže...

Bila ja u zemlji grofa Drakule. :D Zapravo bila sam samo u Bukureštu i vidjela ono čudo od Ceausecuove palače, palaču parlamenta. Pričali su nam da je za njenu izgradnju srušeno 5 blokova, da je među srušenim zgradama bila i gotička (čini mi se da je gotička) crkva izgrađena od kamenih blokova koju su morali minirati da bi je srušili. Nisu nam puno pričali Rumunji o vremenu njegove diktature, ali danas mi Bukurešt ne izgleda ništa lošije od Zagreba (samo je malo prljaviji). Dosta je amerikaniziran, sve je prepuno Mcdonald's-a i KFC-a. Mladi ljudi su lijepo odjeveni, svi govore engleski. Ja sam slino željela da otići i u Transilvaniju ali naprosto nije bilo vremena jer dosta toga se treba vidjeti i u Bukureštu. :)
Što se njihove hrane tiče, nastojali smo tamo isprobavati lokalne specijalitete. Uglavnom su nam preporučali jela s piletinom poput ovog đuveča, pa puno salata i povrća. Uglavnom mi se sve sviđalo. Jako mi se sviđaju i tvoji recepti i nadam se da ću i nešto od ovoga uključiti u svoju istragu, mada popis ide sve duži i duži. :)

Inače ja sam jako volim vampirsku tematiku u filmu i riječi i takvog štiva mi nikad nije dosta. Kad su vampiri i SF u pitanju mogu progutat i najgori trash.

Jedva čekam vidjeti što si pripremila o Baranji jer sam posebno vezana za taj kraj. Tamo sam provela najljepša ljeta na jednom od najzanimljivijih rimskih lokaliteta u Hrvatskoj. Evo još bi ti dala jednu malu sugestiju (nadam se da ne zamjeraš), u post o Hrvatskoj i Dunavu bi mogla uključiti i Ilok koji se nalazi na samom Dunavu, a slavan je po svojim vinima što je opet gastronomska tema. :)

cosmo2503 kaže...

@ Monchi, hvala na komentaru. Nadam se da ćeš u okviru FBI rukavica pronaći nešto što ti odgovara i što će ti se dopasti, mislim da ima priličan broj recepata koji odgovara tvojoj laganoj kuhinji sa daškom nečeg neobičnog. Što se tiče filmova, ja ne volim trendove u filmu. Zaredali su neki čarobnjaci, vilenjaci, vampiri, a smeta mi to što su stvarno dugački da ja izgubim koncentraciju, a samim tim i volju da odgledam film do kraja.
@ Snježo, hvala :-) A onu scenu sa Elenom i Nicoleaom Ceausecu ću pamtiti, ne moram je tražiti na YouTube (a sigurna sam da je neko i to stavio), užasna mi je i užasna mi je ljudska okrutnost i sposobnost ne samo da ubijaju već da to snimaju i uživo prenose.
@ Dunja, hvala za komplimente na post. Jednostavnu narodnu hranu volim i zbog toga što je ukusna i zbog toga što je jednostavna za pripremu. Volim isprobati neobične i nesvakidašnje stvari, ali uglavnom jedem, kao i većina sasvim jednostavne stvari, a palenta mi je među najdražim.
@ Tadeja, samo je i još troje :-) Ozbiljno imam tremu od istrage, ali ću se barem odmoriti i konačno uraditi i neke recepte sa vaših blogova koje sam odavno odabrala (tvoju komišku čekam od prvog dana objave, kao i one pohane limune). A i kafa će me odmoriti, našla sam svega 5-6 recepata.
@ Vera, slažem se da mamaliga treba biti gusta, ja i palentu volim gušću, a kako se ova mamaliga kuha od brašna onda je i ukusnija kada je kuhana "na tvrdo"
@ Jasenka, nadam se da ćeš nešto već stići pripremiti. Imam i priličan broj brzinskih recepata.
@ Andrea, posebno hvala na tako detaljnom osvrtu. U svoj post o hrvatskom Podunavlju uključila bi svakako vina iz Iloka, za njih sam čula, ali ih nisam probala. Pogledat ću u sarajevskoj vinoteci imaju li neka tamošnja vina i upariti ih sa jelom koje budem spremala.
U rumunjskoj kuhinji nisam mogla naći nijedno baš neobično jelo, pa sam odabrala đuveč koji spremaju svi na Balkanu. To mi je jelo zgodno ljeti ga rado spremam. Ovo sa piletinom je dobro, a ja sam pile pekla iako se po receptu, trebalo spremiti na tavi pa kuhati jedno vrijeme sa povrćem.
Za Bukurešt ne znam šta bi mogla očekivati jer nisam vidjela ni neke reportaže o tom gradu. Nedavno sam na Discovery World gledala reportažu o legendi koja je inspirisala roman o Draculi.
Ja kada je riječ o hororima volim jedino priče o vampirima (posebno kada su zgodni).

sponty kaže...

Divan post:)
Filmove sa Drakulinim specijalitetima
odgledala sve!!!!!
Ne znam bas objasniti,al eto ti filmovi me privlacili.
Djuvec cesto pravim
a sjecam se u nasim krajevima
davnih 1960-tih
kupovali smo DJUVEC u konzervi
sa puno svjezeg??? povrca
i na pripremljeno meso dodavali taj djuvec iz konzerve i obavezno i sachicu rize.
sjecanja sto zivot znace..pogotovo kad ti se nakupi podosta zivotnih godinica.Pozdravljam:)

lusitania kaže...

jako mi se svidio post :-)). osobno jesam ljubitelj prica o vampirima, od one belle lagosia pa do novih tipa van helsing....nove, moderne sage o vampirima mi nisu nesto jer nemaju holivudski glamur kostimografije...nema prekrasnih drakulinih ljubavnica u leprsavim haljinama o kojima sanjam u ljetnim mjesecima (govorima o haljinama, naravno, ne o drakulinim ljubavnicama!).
prije nekoliko godina sam upoznala jednu rumunjku mojih godina koja mi je u momentima prizivanja balkanske ex komunisticke nostalgije ispricala svoju obiteljku pricu. njen otac je bio xy sportski trener u doba omrazenog vladara. iako bi covijek pomislio da uz takav posao idu i neke bazicne povlastice - tome tako i nije bilo, pa su oni kao obitelj uz pomoc prijatelja emigrirali u ameriku, negdje u osamdesetima. ok, prije amerike su se seljakali po raznim kampovima u italiji.
uglavnom, ono sto mi je do danas ostalo u sjecanju je njen dozivljaj svijezeg kruha sa putrom i kakaom. rekla mi je ovako - kad smo presli granicu i dosli u madjarsku (za koju znamo da nije bila neki raj na zemlji u to doba), prvi puta u zivotu sam probala kakao - osjecala sam se ko da smo vec u americi. za mene je bolji zivot vec poceo...mislim da je tada mogla imati kojih 10-15 godina.
danas se svakodnevno susrecem sa jednim rumunjskim bracnim parom koji ovdje radi. od prvih dana kad su me vidjeli, stvorili smo neke posebne balkanske vibre koje valjda povezuju sve "emigrante" kad se susretnu na drugom kraju svijeta...mislim da cu uskoro njima za iznenadjenje napraviti ove tvoje kolacice sa makom il ljesnjacima....:-))

cosmo2503 kaže...

@ Draga Sponty, mogla sam se zakleti da si i ti dijete sedamdesetih :-), a tegle i konzerve sa đuvečom se još uvijek prodaju. Moj kolega sa posla, samac, živi od njih.
@ Draga Lusitania, hvala ti na tako detaljnom osvrtu. Ja se sjećam jednog filma o rumunjskoj gimnastičarskoj ekipi i o tome koliko su te djevojčice u narandže gledale kao čudo i kako su kriomice jele neki slatkiš. Jednom prilikom sam gledala neku reportažu o tome kako im je sve bilo ograničeno, a upamtila sam ovo sa salamom.