srijeda, listopada 05, 2011

Ča je život vengo fantažija

... i mora biti fantažija, kada vam Bog podari toliku ljepotu.

Moja zaljubljenost u Dalmaciju datira od prvog susreta. Prvo sam se zaljubila u more, zatim u muziku i melodičnost govora. Potom sam se zaljubila u jednog sasvim netipičnog Dalmatinca, koji nije ni Šime ni Ante, već Kristijan. Na kraju je došla zrela ljubav, ljubav prema dalmatinskoj kuhinji. Ona će biti tema moga današnjeg posta, ali ćete mi prvo dozvoliti malo grintanja.

Negdje sredinom ljeta, na vrhuncu sezone, u lokalnim makarskim novinama osvanuo je članak u kojem se nanosi uvreda upućena gostima iz Bosne i Hercegovine.

"Vikendi se ljetom pretvaraju u pohode stanovništva susjedne Bosne i Hercegovine na plaže Makarskog primorja. Deseci i stotine autobusa prevoze susjede kako bi se oni sunčali, kupali i osvježili na moru i na plažama. Sve to za vrlo mali novčani iznos. Cijeli dan, s prijevozom za 120 kuna. Od ovakvih gostiju nitko nema nikakve koristi, a stječe se i pogrešan dojam o punoj plaži i punim kapacitetima."

"Takvi gosti dođu, zauzmu mjesto na plaži, kupaju se i ugodno provedu dan. Eventualno se tuširaju, što košta dvije kune u Makarskoj, dok je na našim ostalim plažama to besplatno. Mokrenje obavljaju u moru, a WC koriste samo u krajnjoj potrebi. Vjerojatno nema jeftinijeg načina na koji provesti ugodan dan na moru"

"Radi se o kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati. Zato se moraju smisliti načini njihova prihvata i stavljanja u okvire gostiju koji su na dužem boravku"



Citirani članak u novinicama minornog značaja, ne bi me pogodio, da se slični ispadi ne ponavljaju iz godine u godinu. Bosanci još nisu zaboravili prošlogodišnji komentar urednice dnevnika nacionalne televizije, omražene Čuljkuše, skoro istovjetnog sadržaja.

Želim vjerovati da su ovo tek ispadi i da to nije opće mišljanje i raspoloženje svih Dalmatinaca prema gostima iz BiH, koji neće trošiti 500 eura na dan. No, obični susreti sa dalmatinskim domaćinima , sa prodavačima na lokalnim tržnicama ili samousluživanju, konobarima u restoranima često me razočaraju. Kada čuju naš govor oni su unaprijed uvjereni su da nećemo tek tako lako potrošiti 1000 kuna, pa nas se žele čim prije riješti (da ne zauzimamo mjesto nekom Nijemcu ili Rusu). Ja mogu nositi Dalmaciju u srcu, ali kada ću se vratiti ne znam...

Srećom i mi imamo komadić mora, pa smo tamo ove godine potražili svoj komadić plaže.


...gdje su prstaci na meniju.

Kada ću se vratiti najljepšem moru, ne znam, ali sam sigurna da će dalmatinska kuhinja uvijek biti prisutna u mome domu. Ukusna, zdrava, puna povrća i ribe, predstavlja sve ono što volimo i rado jedemo.

...tamo preko grane, neka se zna


Za današnju prezentaciju iz nepreglednog mora recepata, dalmatinskih jela koja se kod mene spremaju odabrala sam tek ponešto...

Soparnik



Ne mogu zamisliti pečenu morsku ribu, lignje ili škampe sa žara bez priloga od kuhane blitve sa krumpirom i češnjakom.

U Dalmaciji je blitva postala znak njezine kuhinje i simbol gastronomije. Samo kuhanje i priprema kultne blitve sa krumpirom nije tek tako "ubaciti krumpire u hladnu vodu, dodati blitvu kada krumpir omekša". Kao i svako kultno jelo, bez obzira na njegovu jednostavnost, njegova priprema zahtjeva osobitu pažnju i predstavlja čitav mali ritual.

No, neću se u ovom slučaju baviti pripremom "blitve sa krumpirom", već glasovitim soparnikom. Soparnik je pogača od dvije tanke kore tijesta sa nadjevom od blitve i ljutike, koja se tradicionalno sprema na pepelu i žaru. Budući da moderni domovi nemaju ognjišta (zbog čega mi pojam povratka "na ognjište" zvuči arhaično) ja sam ga spremila na tankom jako zagrijanom limu u pećnici.

Sastojci:


• 500 g brašna
• 125 ml vode
• sol
• 1 kg blitve
• 1 glavica luka
• 2 malene ljutike
• 50 ml maslinova ulja
• sol

Priprema:


1. Postaviti tanki lim na sredinu pećnice i zagrijati pećnicu na 260 stepeni.
2. Od brašna, soli i vode zamijesiti tijesto i ostaviti da odstoji petnaestak minuta.
3. Blitvu pažljivo očistiti, dobro oprati i ocijediti. Ako nije dovoljno mlada odstraniti deblje peteljke, a ako je mlada možete ih ostaviti. Preliti kipućom vodom i nasjeckati na trake.
4. U blitvu dodati nasjeckan luk i ljutiku, posloliti i dobro pomiješati sa kvalitetnim maslinovim uljem.
5. Tijesto podijeliti na dva dijela i razvući ih na dva tanka diska. Nanijeti nadjev na jedan dio tijesta i poklopiti drugim. Dobro zatvoriti krajeve, probosti vilicom gornju koru na par mjesta i ubaciti u pećnicu na zagrijani lim.
6. Kada su kore pečene, soparnik je gotov. Izvaditi i poslužiti.


Prosta čičvarda


Jedna od bitnih karakteristika dalmatinske kuhinje, koja je postavlja kao uzor zdrave kuhinje, je upotreba svježih namirnica, jednostavnost pripreme jela uz upotrebu mirisnih začina i domaćeg maslinova ulja. Jedan od takvih dragocjenih bisera je ovo jelo od slanutka, spremljeno na najprostiji način, čisto zdravlje u tanjuru.


Sastojci:


• 1 kg suhog slanutka (iz eko uzgoja)
• 200 ml maslinova ulja
• sok pola limuna
• peršin
• sol
• papar

Priprema:


1. Slanutak preko noći namočiti u 1 l mlake vode, da bi malo omekšao. Prije pripreme isprati pod mlazom hladne vode.
2. U lonac ili šerpu staviti slanutak, preliti hladnom vodom i pustiti da zakuha. Zatim maknuti sa štednjaka i odliti vodu.
3. Slanutak vratiti u lonac, dodati vode tako da ga prekrije i da bude 2-3 centimetra iznad i vratiti da se kuha.
4. Kada voda zakuha dodati sol i nastaviti kuhati uz povremeno dodavanje vode sve dok ne omekša, oko sat vremena.
5. U gotovo jelo dodati papar, peršin, svježe iscijeđen limunov sok i obilato dodati kvalitetno maslinovo ulje.


Salata od hobotnice sa slanutkom


Priča mi kolegica, kako je njezin sin pozvao djevojku na večeru, u jedan fini sarajevski restorančić, koji između ostalih finih jela u ponudi ima i vrlo dobar izbor ribljih specijaliteta i plodova mora. Sirota cura, nemajući pojma da će kasnije postati predmetom ogovaranja, naručila je salatu od hobotnice i rekla kako ona to veoma voli.

Gledam ja tu svoju kolegicu i mislim u čemu je problem, cura voli salatu od hobotnice, pa šta? E pa drage moje problem je u tome što je sirotica iz vukoj. od Rogatice, dakle iz neke bosanske vrleti, pa kako će ona pobogu voljeti hobotnicu? Valjda je trebala naručiti puru sa kajmakom, ne znam...

Ni najmanje ne pokušavam biti u trendu, ali ja naprosto obožavam školjke i mekušce. Sorry!


Lignje, sipe, hobotnica mogu se izvrsno pripremiti "na salatu", a ljudi sa iskustvom kažu da je najbolja salata spremljena od kuhane hobotnice. Odlična mi je pomješana sa kuhanim slanutkom i preporučujem vam je.

Sastojci:


• mala smrznuta hobotnica (oko 1 kg)
• oko 400 g suhog slanutka
• 3 češnja češnjaka
• 16-20 mini rajčica
• 150 ml ekstra djevičanskog maslinova ulja (za začiniti salatu)
• vinski ocat
• soka 1 limuna

Priprema:


1. Skuhati slanutak i ohladiti.
2. Pokriti dno široke i dublje posude maslinovim uljem, staviti smrznutu hobotnicu i doliti vodu. Kada voda zakuha, pa kuhati oko 1 sat.
3. Kuhanu hobotnicu izvaditi, posoliti i ohladiti, a zatim narezati na komade. Dodati vinski ocat, sok limuna i polovicu maslinova ulja i ostaviti u hladnjak.
4. Prije serviranja pomiješati ohlađeni kuhani slanutak, ohlađenu hobotnicu, dodati protisnuti češnjak, nasjeckane mini rajčice i peršin.
5. Ovu izuzetnu deliciju poslužiti kao hladno predjelo.


Dubrovačka zelena manistra


Dalmatinske manestre, od kojih je najpoznatija dubrovačka zelena manestra, inačice su mediteranskih lonaca od raznih vrsta kupusa kuhanih sa svježim i suhim mesom, kobasicama, pršutom. Zimi one pružaju onu neophodnu toplinu dok vani puše bura koja ledi kosti.


Zimski zdravi i hranljivi objed, čista utjeha na tanjuru da lokalne žitelje ohrabri i ispuni energijom kada se sivilo nadvije nad planinama sa kopnene strane, a more se prijeteći podiže.

Sastojci:


• 250 g suhe svinjetine (ili govedine)
• 150 g suhe stelje (bravetine)
• 100 g suhe kobasice
• 100 g pancete
• 30 ml maslinova ulja
• 5 – 6 češnja češnjaka
• 500 g kelja papučara
• 250 g krumpira
• 100 g zelenih mahuna
• sjeckani peršin
• 5-6 zrna crnog papra
• sol (oprezno zbog slanoće mesa)

Priprema:


1. Suho meso staviti u veliki lonac hladne vode. Kuhati sve dok ne omekša, a potom izvaditi i ostaviti na strani. Ohlađeno meso narezati na komade veličine zalogaja.
2. U vodu od kuhanja mesa dodati narezan krumpir, kelj papučar, mahune i cijela zrna papra. Kuhati dok povrće ne omekša. Dodati suhu kobasicu narezanu na komade.
3. U maloj porculanskoj zdjelici pomiješati nasjeckanu pancetu, peršin, izgnječen češnjak i maslinovo ulje, pa sve dodati u gotovo jelo. Probati i dodati soli po potrebi.


Tunj na pašticadu


Znam, znam da se kultna pašticada sprema od najbolje goveđe ruže. Znam da je slavljena i obožavana. Znam da je najbolja ona koju je radila najdraža nona...


Pravila sam pašticade po Barbierijevim i Dikinim receptima, mmmm....Pravila sam ih više puta i ta su jela uz bosanski lonac, najsloženija jela koja uopšte pripremam. I svaki put kada ih pripremam to je čitav mali ritual od špikovanja, mariniranja, duuuugog kuhanja u svim onim mirisnim sokovima i pobožnog uživanja u svakom zalogaju.

Jela kao što su kokoš, tunj ili čak i povrće na pašticadu, nisu pašticade, već su umaci koji ih obogaćuju slični onima iz pašticade. Kokoš, a ni povrće, nisam probala (na recept za povrće nisam čak ni obratila pažnju, to bi mi bilo kao lazanje sa makaronama), ali sam upratila recept za tunj na pašticadu i u ovom svom osvrtu na dalmatinsku kuhinju podijelit ću ga sa vama.

Kada je prije pedesetak godina mlada Talijanka odlazila iz roditeljske kuće u dom svoga muža (i svekrve, predpostavljam) nosila je sa sobom “Il Cucchiaio d'argento” kultnu talijansku kuharicu. One tajne kuhanja koje su Talijanke otkrivale iz Srebrne žlice, Dalmatinke su otkrivale iz čuvene kuharice, proslavljene Dike Marjanović Radice. Nisam susrela Dalmatinku, koja nema barem jedno izdanje ove kultne knjige. Tražeći knjigu po Sarajevu, po raznim knjižarama i antikvarnicama bila sam razočarana što je ne mogu naći, a onda sam je prije pet-šest godina vidjela u izlogu prve zagrebačke knjižare pored koje sam prošla i iste sekunde je kupila.

Naravno da mi je ta knjiga glavna referenca na dalmatinsku kuhinju, uz knjige Veljka Barbierija, koje sam i ranije posjedovala i nabavljala u nizu kako su izlazile iz štampe, a koje su mi zbog priča koje autor spaja sa jednostavnim receptima odlično štivo i favoriti (bez obzira na to što je autor antipatičan arogantni lik).

Recept za tunj na pašticadu, kao i još neki recepti koje ću vam predstviti, je iz Dikine kuharice, uz moju malu intervenciju u umaku po uzoru na Barbierijevu pašticadu.


Sastojci:


• 1 kg svježih odrezaka tune
• 250 ml maslinova ulja
• 8 češnja češnjaka
• 4 klinčića
• sol
• papar
• 1 čašica kvasine
• 1 čaša crvenog vina
• 1 čašica prošeka
• 1 žlica pekmeza od šljiva

Priprema:


1. U posudu uliti maslinovo ulje i dodati odreske tune. Kratko popržiti sa obje strane, a zatim dodati nasjeckan češnjak, usitnjene klinčiće, kvasinu i pola čaše vina. Posoliti i dodati papar.
2. Kuhati oko sat vremena i u toku kuhanja postepeno dolijevati ostatak vina i na kraju prošek.
3. Izvaditi odreske tune, dodati još pekmez od šljiva i dobro umiješati umak, pa ga preliti preko tune.


Brujet od škarpine (škrpine) a la Murtila Fjora




Kada je sada već davne 2006-e godine, Podravka startala sa svojim najvećim marketinškim projektom novom, korisnicima okrenutom, Coolinarikom, zajednica koja se okupljala na tim stranicama bila je mala. Na forumu nije bilo kokodakanja i nisam se susrela sa isfrustriranim likovima koje svoje lično nezadovoljstvo ispoljavaju verbalno (doduše tipkano) maltretirajući ljude koje ne poznaju. Forumaški buling bio je potpuna nepoznanica, a forum je služio da se razmjene iskustva.

Među tadašnjim korisnicima posebno se izdvojila jedna Dalmatinka. Murtila Fjora, sve je osvojila svojim šarmantnim i duhovitim uvodima u recept, svojim korisnim komentarima na vlastitim i tuđim receptima. To je jedna od dvije ili tri osobe sa Coolinarike od kojih sam nešto stvarno naučila. Posebno ističem ovo naučila, jer lako je isprobati recept, ali znanje se stiče ili u školi ili od posebnih ljudi koji su ga spremni podijeliti (bez popovanja i omalovažavanja).

Kada je Coolinarika postala kokošinjac, a kokoši agresivne, Murtila Fjora se povukla. Zamolila sam je da mi pošalje neke od recepata koje je ranije objavila, a među njima je i recept za ovaj brujet, koji se svima dopao.
Ovo malo i slatko zadovoljstvo priprema se na sljedeći način:

Sastojci:


• 1 kg očišćene škarpine
• 200 g kozica
• 50 ml domaćeg maslinova ulja
• 1-2 fileta slanih srdela
• 2 srednje kapule (luka)
• 5 češnja češnjaka
• 1 male karote (mrkve)
• 1 velika zrela poma (rajčica)
• 2 žličice koncentriranog umaka od rajčice
• 5-6 zrna papra
• 2 lista lovora
• vezica pertisimula (peršina)
• 1,2 l ribljeg temeljca (ili povrtnog temeljca/vode)
• 2 žlice kvasine (vinski ocat)
• 125 ml bijelog vina
• ½ čašice konjaka

Priprema:


1. Ukoliko je riba zamrznuta odmrznuti je u vodi u koju se doda malo limunova soka. Ako je svježa očistiti je i izrezati na komade debljine 3-4 centimetra.
2. Na vrućem ulju zažutiti kapulu, dodati nasjeckan češnjak, usitnjen peršin, pomu, karotu, slane srdele i koncentrat rajčice. Sve pirjati 3-4 minute.
3. Dodati očišćenu škarpinu, sol, papar,lovorov list, kvasinui podliti temeljcem.
4. Kuhati 20-tak minuta. Miješanje kuhačom je strogo zabranjeno, lonac treba treskati.
5. Pažljivo izvaditi ribu, odvojiti je od kostiju i vratiti u lonac. Dodati vino i konjak i pustiti da prokuha.
6. Servirati uz palentu.


Blitvarski rižot sa krumpirom i pršutom



Još jedno fino jelo iz “blitvarske” baštine, jelo zbog kojeg je dobro biti “blitvar.” U hladnijim zimskim mjesecima sprema se kao gusti rižot sa krumpirom i pršutom. Ljeti se sprema nešto “supastija” varijanta u kojoj se meso može izostaviti, mada miris sušenog mesa ovom jelu dodaje posebnost...


Sastojci:


• 2,5 l vode
• 1 kg blitve
• 2-3 krumpira
• 2 češnja češnjaka
• 160 g riže
• mrkva
• par malih rajčica
• maslinovo ulje
• 150 g pancete, pršuta, suhe vratine (po izboru)

Priprema:


• Priprema se tako da se odvojeno kuha krumpir sa blitvom i riža.
• U lagano zasoljenoj vodi (slana voda godi krumpiru, ali ne i blitvi) kuhati oguljen krumpir narezan na komade.
• Kada krumpir omekša, dodati dobro očišćenu blitvu natrganu na komad. Svu blitvu potopiti u vodi i lagano pomiješati. Kuhati do petnaest minuta. Da li je blitva kuhana vidjeće se po peteljkama koje trebaju omekšati. Blitva ne smije biti prekuhana, jer neće biti osobito ukusna, tj. neće u njoj ostati onaj specifični okus. U gotovo dodati nasjeckan češnjak.
• U drugoj šerpi na suho propeći meso, pa ga izvaditi. Dodati maslinovo ulje, mrkvu i rižu, pomiješati da riža pokupi masnoću, a zatim vratiti meso. Doliti oko ½ l vode i pustiti da riža kuha oko 20 minuta.Narezati rajčice i dodati u rižu.
• Kuhanu rižu dodati blitvi sa krumpirom i pomiješati.


Šporki makaruli



U samom uvodu ovog današnjeg predugačkog posta (a tek sam prešla dvije trećine, pa ako ste ga iščitali – čestitam) rekla sam da mi se dopada melodičnost dalmatinskog govora, ali i njihov jezik. Šporko je prljavo, pa ko bi poželio jesti prljave makarone??? Kakav je to naziv?

Ispostavilo da se radi o makarulima (makarunima) koji su “šporkani” tj. posuti iliti zaprljani šugom od mesa. Nakon što bi se skoro svo meso pojeli prvi posjetitelji (ili možda oni koji su draži domaćici, ko bi znao?), pa je za one koji kasne ostajalo tek malo, a trebalo je i njih poslužiti, domišljate domaćice bi skuhale makarule i zašporkale bi ih ostacima. Ovo jelo dio je dubrovačke tradicije, a služilo se za feštu Svetog Vlaha. Kao i svako svečano jelo i ovo ima onaj bogati okus i miris koji potiče od začina koji se dodaju šugu. Ovdje je neizostavan začin kanela (cimet), a možu se dodavati i malo muškatnog oraščića i mljevenih klinčića.

Mada sam ja, kada je o tjestenini riječ, “čistunac” i pobornik minimalizma, ovako pripremljenim makarunima teško odoljeti, mesni umak je prefin, jednostavno prefin...


Sastojci:


• 800 g kvalitetne junetine bez kosti (but)
• 80 g masti (ili 100 ml ulja)
• 2 - 3 glavice luka (oko 300 g)
• 40 g ukuhane rajčice sa bosiljkom (domaće ili kupovne)
• 100 ml crvenog vina
• topla voda po potrebi
• 1 lovorov list
• 4 češnja češnjaka
• ½ žličice mljevenog cimeta
• ¼ žličice mljevenih klinčića ili ½ zdrobljenog klinčića (usitniti u mužuru)sol
• sol
• papar
• 500 g makarona
• 50 g ribanog ovčijeg ili kozijeg sira

Priprema:


1. Meso narezati na sitnije kockice.
2. Dobro zagrijati ulje (mast) i popržiti luk. Kada se luk zacakli dodati meso i naglo popržiti da dobije boju.
3. Smanjiti jačinu vatre i pirjati oko 3-4 minute, odnosno dok tekućina od mesa ne ispari (naravno nećete dozvoliti da meso izgori). Potom dodati ukuhanu rajčicu i pirjati još par minuta.
4. Zaliti vinom i toplo vodom (oko pola šolje). Dodati nasjeckan češnjak, peršin, cimet, klinčiće, sol, papar i lovorov list. Kuhati uz povremeno dolijevanje tople vode dok meso ne omekša.
5. Skuhati makarone u lagano zasoljenoj vodi. Ocijediti i pomiješati sa umakom. Preko “makarula” naribati dosta slanog ovčijeg ili kozijeg sira.
6. Uživati!


Pašta fažol



Još jedno kultno jelo dalmatinske kuhinje. Nervira li vas što po ko zna koji put ponavljam ovo “kultno”??? Čini li vam se izlizanim???
Ali pašta fažol jeste jedno od onih jela koja su toliko zastupljena u Dalmaciji da zaslužuje da se nazove kultnim. Naravno i u italijanskoj gastronomiji susrećemo isto jelo, spremljeno od graha i tjestenine (pasta e fagoli) ili pak tjesteninu sa slanutkom (pasta e ceci), ali kada je riječ o mediteranskoj kuhinji teško je povući granicu.

Sastojci:


• 400 g fažola
• 160 g šuplje tjestenine
• 1,5 – 2 l vode
• 1 mrkva
• 1 list lovora
• 1 glavica sitno nasjeckanog luka
• 1 glavica iskosanog luka
• 60 ml maslinova ulja
• 100 g pancete
• 250 g suhog hamburgera
• 4 češnja češnjaka
• ½ vezice peršina
• ½ naribanog muškatnog oraščića
• 1 žličica koncentrata od rajčice
• sol
• papar

Priprema:


1. Grah namočiti preko noći. Kod pripreme ga staviti u lonac hladne da kuha. Kratko kuhati i iscijediti, a vodu baciti.
2. Suhi hamburger staviti u zaseban lonac i skuhati.
3. Na 40 ml zagrijanog maslinovog ulja popržiti iskosani luk dok se ne zacakli. Dodati narezanu mrkvu i usitnjeni češnjak, a potom grah. Doliti oko ½ l vode, lovorov list, ribano muškatno orašče, sol, papar i pustiti da kuha oko 20 minuta prije nego dodate pešt.
4. Za pešt na 20 ml maslinova ulja ispržiti kosani luk sa nasjeckanom pancetom dok ne postane staklast. Dodati nasjeckan peršin i koncentrat rajčice.
5. Pešt i kuhani nasjeckani hamburger dodati u grah i umiješati. Doliti vode i nastaviti kuhati.na laganoj vatri u zatvrenom loncu oko 20 - 25 minuta.
6. Izvaditi 1-2 kutljače kuhanog graha i ispasirati.
7. Potom dodajte tjesteninu, ispasirani grah i dolijte vruće vode, pa kuhajte još 10-tak minuta.


Biogradska ćućka


U samoj biti još jedan način da se pripremi pašta fažol, ali nešto gušće nego što je to uobičajno kod ostalih Dalmatinaca i uz dodatak krumpira.


Sastojci:


• 600 g suhog graha
• 200 g slanine
• kost od pršuta
• ¼ korijena celera (selena)
• 2 krumpira
• 1 glavica luka
• 4 – 5 češnja češnjaka
• 1 list lovora
• 50 ml umaka od rajčice
• 1 žlica brašna
• 40 ml maslinova (ili miješanog) ulja
• sol
• papar
• 300 g šuplje tjestenine

Priprema:


1. Namočiti grah preko noći, isprati ga pod mlazom hladne vode i staviti u lonac sa hladnom vodom da se kuha. Kuhati par minuta, procijediti i baciti vodu.
2. Krumpir narezati na kockice, luk iskosati, češnjak protisnuti, a korijen celera naribati.
3. U grah dodati kost pršuta, slaninu narezanu na kockice, krumpir i selen. Zaliti vodom, dodati sol i papar i pustiti da kuha dok grah ne omekša.
4. Odvojeno napraviti zapršku. Na zagrijanom ulju popržiti iskosan luk, dodati malo brašna, češnjak i umak od rajčice. Umiješati u jelo.
5. Dodati tjesteninu i kuhati još 10-tak minuta, odnosno vrijeme potrebno da se pasta skuha.

Rafijoli



Kada bih morala jesti slatkiše, odabrala bih dalmatinske slastice.
Ja jednostavno ne volim torte sa kremom, ne volim parfee, ne volim pjenice – kreme kod mene nemaju šanse. Jedina torta u bečkom stilu koju volim je Sacherica, ali ona je ionako sama čokolada i pekmez od marelica.

Orijenatlni, zaliveni kolači su mi preslatki (odat ću svoju prljavu tajnu da te kolače redovno zalijem vodom i nakapam limunovim sokom). Ne volim baklave, ružice, tufahije, tulumbe (mada tulumbe i mogu proći).

I tako, kada bih morala birati izabrala bih dalmatinske torte, koje su sudeći po sastojcima finog okusa, a bez petljanja sa kremama. Bademi, bademi, bademi, prvo je na popisu sastojaka. Uz cijenu od 40 - 45 KM za kilogram blanširanih badema, ogromne količine badema koje se koriste u receptima su mi zavrtile u glavi.

Ja međutim nikada ne bih zamjenila bademe nekim drugim orašastim plodovima, badem je badem, sasvim poseban i nije moguće zamijeniti ga grubim orasima.

Dalmatinske torte, one poput Rapske ili Makarane, vrhunska su djela vještih ruku dalmatinskih gospođa. Za mene bi bile prevelik zalogaj, i bukvalno i preneseno. Ali zato sitni kolačići, poput rafiola, bili su ono što mi je trebalo.


Birala sam tijesto, birala sam nadjev kombinujući različite recepte. Nastali su trogirsko-makarski rafioli. Ne znam kada su posljednji put sitni kolačići nestali tako brzo i pojeli se do posljednjeg, kao što sam dočekala kod ovih, pa vam ih svakako preporučujem.

Sastojci:


Za tijesto (po makaranski):
• 750 g brašna
• 6 jaja
• 50 g šećera
• 10 g vanilin šećera
• 220 g maslaca
• ribana korica bio limuna
• malo mlijeka

Za nadjev (po trogirski):
• 500 g badema
• 400 g šećera
• 100 g vanilin šećera
• 1 jaje
• 1 naranča
• 1 limun
• 50 g ribane čokolade
• 50 g maslaca
• 50 ml ruma
• 1 žlica maraskina

Priprema:


1. U pola kilograma brašna naribati i utrljati hladan maslac. Dodati šećer, jaja, limunovu koricu i ostatak brašna pa mikserom sa spiralnom nastavcima pomiješati da se sastojci povežu. Po potrebi dodati još mlijeka da bi tijesto bilo glatko i sjajno.
2. Za nadjev samljeti bademe, pola poprženih sa kožicom, pola blanširanih.neprženih. Tome dodati šećer, vanilin šećer, lagano umućeno žumance, sok naranče i limuna, naribanu čokoladu, rastopljeni maslac, rum i maraskino. Sve dobro pomiješati da se svi sastojci dobro povežu. Napraviti snijeg od bjelanceta i dodati po potrebi u smjesu, tako da ga upije, ali ne smije biti žitka (smjesa treba biti čvrsta kao kad pravite neke kuglice koje se suše na zraku).
3. Na radnu površinu staviti veliki komad celofana i posuti ga kristal šećerom. Tanko, što tanje izvaljati tijesto.
4. Čašom vaditi okrugle oblike, na svaki staviti po žličicu nadjeva i preklopiti, čvrsto spajajući krajeve, koji se mogu namazati bjelancetom da se bolje slijepe.
5. Peći 15 do 20 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni. Vruće posuti mljevenim šećerom u koji se doda i vanilin šećer.


Dubrovačka rožata



... ili ovako





Ajme, konačno kraj! A za kraj sam ostavila najslađe, cuker koji udara direktno u mozak, rožata. Kod Dike sam našla par recepata za rožate, a odabrala sam dubrovačku isključivo zbog moje ogromne ljubavi prema ovom gradu i nisam napravila analizu odnosa jaja, žumanjaka, šećera i mlijeka kod ostalih, ovaj put prevagnulo je srce.

A moje srce veliko je kao lubenica kada vidim ovaj prelijepi grad. Kada se vozim prema Gradu i prelazim mostom Franje Tuđmana, moje srce udara brže. Iskreno, takav doživljaj imam samo kada se sa nekog dužeg putovanja noću vraćam u Sarajevo i kada obavezno (i već nekih 30 godina) “odvrnem” onu Keminu o Sarajevu i putevima koji me svi njemu vode...


Budući da bi o Dubrovniku (posebno Dubrovčanima) mogla mnogo i previše toga napisati, pa da ne padnem u iskušenje, skratit ću priču i preći na recept.

Sastojci:


• 1 l mlijeka
• 8 jaja
• 1 žumance
• 160 g šećera
• 1 žlica likera od ruže (može i maraskino sa malo ružine vodice)

Za karamel:

• 100 g šećera
Dodatno:
• 6 vatrostalnih staklenih zdjelica po 350 ml (ili 1 velika posuda od 1,8 l)
• 1 dublja tepsija

Priprema:


1. Zakuhati mlijeko u loncu sa kljunom..
2. Dobro izmutiti jaja i dodatno žumance sa šećerom i ružolinom. Postepeno u smjesu jaja sipati toplo mlijeko i miješati dok ne postane gusto poput kreme.
3. Rastopiti šećer i vruć sipati u posudice. Posudice staviti u dublju tepsiju i u nju doliti vruće vode do pola nivoa posudica u kojima će se rožata peći.
4. Staviti u pećnicu zagrijanu na 160 stepeni i peći u vodenoj kupki oko 35 minuta ukoliko imate male kalupe (ili 45 minuta u velikom, što ne znam jer sam pravila iz dva pečenja u malenim kalupićima 25 minuta i jednom srednje velikom 35 minuta).
5. Ohladiti i istresti na tanjur.


Ako ste preživjeli čitanje “u cugu” čestitam, ako ste ga započeli čitati, pa mu se vratili, hvala vam od srca. Zaista mi se ponekad teško obuzdati kada biram recepte za blog. Posebno bi mi bilo teško promijeniti koncepciju bloga i napraviti sad deset postova sa deset recepata, iako ne sumnjam da bi mi priče nedostajalo jer ja svaki dan u svakom događaju, u pjesmi koju čujem na radiju, filmu koji odgledam, knjizi koju pročitam mogu naći inspiraciju. U tom slučaju nedostajalo bi mi fotografija, dovoljno kvalitetnih da priča teče i smjenjuje se sa onim što vidim ili tek želim da prenesem vama kao neki svoj doživljaj.

P.S. VAŽNO! Posljednjih par mjeseci blogger na većini vaših blogova ne povezuje moj nalog sa formom za ostavljanje komentara. Budući da sam na tom polju Dudek na kvadrat, nisam se upuštala u pokušaj rješavanja problema, jer sam mogla ostaviti komentar uz dodavanje URL-a. Ali ono što mi se dešava posljednjih dana me je bacilo u očaj je da ne mogu ostaviti komentar ni uz dodavanje URL-a. Pomagajte!!!!

nedjelja, rujna 25, 2011

Prva soba sa pogledom na more – Istra

Gdje sam bila cijelo vrijeme? Kako se vratiti?


Moj posljednji post je od 28. svibnja. Četiri mjeseca! Zar je već toliko prošlo? Auuuu....
Pa gdje sam bila i šta sam radila? Ništa spektakularno (na žalost). Šta me je spriječilo da se javljam i pišem?

Prvo je posao, koji mi ispunjava ne samo cijeli radni dan (što je uredu), već uzima i dobra dva sata više (što nije uredu, jer se osjećam da sam ja ona jedna koja radi za ono dvoje koji primaju plaću, a samo dolaze na posao).

Drugo je moja nova igračka (i preokupacija). Poput kakve tinejdžerke totalno sam se vezala za iPad. Ne samo da sam se vezala za elektroničke knjige kojih imam tridesetak i prekrasne aplikacije National Geographica (50 Places of Lifetime), Beautiful Planet, World Window, LIFE Wonders of the World, , već i avanturističke igrice koje su poskidale Zara i Hanah. Naravno tu su i kulinarske aplikacije (nisu loše, ali su mi naši blogovi draži).



Sada se treba vratiti. Nastavit ću tamo gdje sam vas ostavila, nastavit ću priču o našem Soliteru. Nakon što sam prošla kroz kuhinje četiri bratska naroda i dobre komšije (susjeda), evo me na petom katu.

Susjed s petoga kata ima pogled od gore,
jedan prozor na zapad, drugi prozor na more.
Da se ne bi opekel, nikad niš bu rekel, to je najbolje...


Pozivam vas da sa mnom otkrijete čari istarske kuhinje.

Priznajem da je mnogo stvari koje me sprječavaju da napišem prisan post o istarskoj kuhinji. Zbog toga vas molim da mi ne zamjerite na eventualnoj bezličnosti današnjeg pisanja.

Moj jedini dodir sa Istrom je posjeta Opatiji, Puli i Poreču pradavne 1988. godine. Teško da sam tada očarana "pravim" talijanskim pizzama atnkog tijesta i bogatog nadjeva, i na vrlo ograničenom budžetu mogla probati nešto od autentičnih istarskih delicija. A iskreno teško bi neka djevojka od šesnaest izabrala tartufe umjesto pizze.

Sa svakodnevnim životom, bilo suvremenim ili iz povijesti, u Dalmaciji, Zagorju, Slavoniji, Podravini ili Zagrebu imala sam se prilike upoznati kroz literaturu, kroz filmove, legendarne TV serije. A Istra??? Jedino što mi pada na pamet je Vježbanje života. Imate li vi neku ideju, preporuku?

Očekujući vaše komentare i preporuke, vratit ću se kuhinji i predstavljanju recepata koje sam odabrala.

U istarskoj kuhinji osjetimo utjecaje naroda koji su tu prolazili i obitavali. Prepoznajemo u njoj venecijanske, germanske i slavenske utjecaje, koji se susreću i spajaju na ovom zelenom poluotoku tvoreći jedinstvo koje nas ne može ostaviti ravnodušnim.

Mada je istarska kuhinja i mediteranska i kontinentalna, ja sam se odlučila za "plavu" kuhinju (uglavnom).

Pljukanci sa pršutom i rikulom



Istinski uživam u finim stvarima. Jedna od njih je i pršut. Komad sira iz mijeha, dvije šnitice livanjskog ili paškog sira, tri poput papira tanko rezane šnite pršuta i to je za mene bogovska večera. Sušen na buri istarski i dalmatinski pršut delicije su kojima se susjed sa petog kata s pravom ponosi.

Poznato je da sam veliki poklonik tjestenina svih oblika, a posebno domaće. Fuži, pljukanci , pasutice, ravijoli neki su od oblika karakterističnih za Istru. Jedu se uz dodatak umaka, gulaša ili tek samo posute sirom.

Bilo da je pršut istarski, dalmatinski ili hercegovački, običavam ga jesti kao hladno predjelo i tek rijetko on završi sa jajima ili tjesteninom. Ovaj put ne žalim što sam isprobala recept koji vam preporučujem.

Sastojci:


Za pljukance (za 400 g tjestenine):


* 220 g brašna
* 1 jaje
* 125 ml vode
* ½ žličice soli

Za umak:


* 150 finog istarskog pršuta
* 100 g rukole
* 125 ml vrhnja za kuhanje
* ribani sir za posip

Priprema:


1.Od brašna, jajeta, vode i soli zamjesiti tijesto. Pokriti krpom i ostaviti da stoji oko pola sata.
2.Podijeliti tijesto na dva dijela i od svakog napraviti tanki valjak. Rezati komadiće dužine oko dva cm, i svaki istanjiti na krajevima tako da izgleda vretenasto.
3.Kuhati tjesteninu 15 minuta u većoj količini blago posoljene vode, a potom ocijediti.
4.U međuvremenu dok se tjestenina kuha spremiti umak. Pršut nasjeckati na tanke rezance i propeći na suho da se uhvati korica. Dodati opranu, natrganu rukolu i vrhnje i pustiti da zavri.
5.U pripremljen umak dodati ocijeđenu tjesteninu i umiješati.
6.Servirati toplo, po želji posuto ribanim sirom.


Fuži sa tartufima



Slaba sam na hranu intenzivnog mirisa. Sirevi koji drugima smrde meni mirišu i najradije upravo takve jedem (nije da ne volim Ementaler, ali su mi draži prezrela Gouda, trogodišnji Parmigiano, paški ili "buđavci"). Slična je stvar sa tartufima. Kada otvorim teglicu duboko udahnem, mmmmm... A tartuf je kralj istarske gastronomije, s pravom.

Nudim vam recept sa tartufima koji će svima biti pristupačan i prihvatljiv. Probajte tartufe dodati fužima, tradicionalnoj istarskoj tjestenini.

Sastojci:


Za tjesteninu:


* 250 g brašna
* 100 ml vode
* 1 jaje
* sol

Dodatno:


* 60 g sjeckanog crnog tartufa
* malo ulja u kojem su konzervirani tartufi (ili ulja sa okusom tartufa)

Priprema:


1.Od brašna, jajeta, vode i soli zamjesiti nešto tvrđe tijesto i ostaviti da stoji pola sata.
2.Razvaljati tanko i rezati kvadratiće. Kvadratiće sastaviti na krajevima i nizati na pletaću iglu. Ostaviti još pola sata ili duže da se malo posuši.
3.Kuhati u većoj količini posoljene vode do 8 minuta, a zatim ocijediti.
4.Podijeliti u četiri porcije, dodati sjeckane tartufe i malo ulja.


Šta mogu kad ovako fino miriše. Probajte vi napraviti dobru fotku ovako mirisnog jela...


Fritura od gavuna, lignji i kozica na rikuli





Pogledat ćemo sada na plavu stranu. "Frigano more" primjer je primorskog fast fooda. Šta još reći, ostaje vam da isprobate.

Sastojci:


* 400 g rukole
* 20 ml maslinova ulja
* 400 g gavuna
* 300 g kozica
* 300 g očišćenih malih lignjica
* brašno
* ulje za prženje

Priprema:


1.Rukolu oprati ocijediti i popržiti na maslinovu ulju.
2.Ribice, kozice i lignjice narezane na kolutiće uvaljati u brašno i naglo popržiti na dobro zagrijanom ulju. Ocijediti od viška masnoće i servirati na rukoli.


Labinski slatki krafi



Sigurno će vas zbuniti naziv. Na slici je očito tjestenina, nisu krafni. Ali i nije riječ o krafnama, već o krafima, slatkim ravijolima.

Ovi su krafi izazvali pravo oduševljenje kod mojih, pa vam ih mogu preporučiti. Od same pomisli na raskošnu aromu nadjeva proradi mi apetit. Ah, ja tako VOLIM tjesteninu. Ispostavlja se i slatku...

Sastojci:


Za tijesto:


* 300 g brašna
* 2 jaja
* soli na vrh noža
* vode po potrebi

Za nadjev:


* 350 g skute
* 4 jaja
* 125 g šećera
* srž iz pola mahune vanilije (dodati u šećer u prahu)
* 20 g mljevenog šećera
* 50 g rastopljenog maslaca
* 100 g suhog grožđa
* korica 1 limuna
* malo mljevenog muškatnog oraščića
* 2 žlice ruma
* ribani sir za posipanje

Priprema:


1.Prosijati brašno i napraviti udubinu u sredini. Dodati sol, jaja i vode koliko je potrebno da se dobije glatko i ne pretvrdo tijesto. Ostaviti da stoji oko pola sata.
2.Pomiješati sir sa jajima, šećerom i šećerom u prahu u koji se prethodno doda srž iz mahune vanilije u glatku smjesu. Dodati suho grožđe prethodno namočeno u rumu, limunovu koricu, muškatni oraščić i na kraju rastopljeni maslac i sve dobro umiješati.
3.Tanko razvaljati tijesto. Šoljicom za crnu kafu vaditi okrugle oblike. Na polovinu oblika dodati nadjev i poklopiti praznim oblikom. Stisnuti na krajevima kako nadjev ne bi iscurio za vrijeme kuhanja.
4.Kuhati u slanoj vodi desetak minuta. Ocijediti i složiti na platnenu krpu da se posuše.
5.Gotove posuti ribanim sirom.


Istra je čuvena i po vinima i uz ova jela možete odabrati neko od vina. Prijatno!

subota, svibnja 28, 2011

Hrana, vjera i ljubav

Prolog (bez ikakve veze sa temom) – I kuku i lele...

Bila sam očajna cijela dva dana misleći - mora da me je stigla najgora kletva. Nije ona "Dabogda imao, pa nemao" (nije površno i nečovječno smatrati ovu kletvu najgorom, na neki način mi smo je u ratu iskusili).

Budući da je ovaj moj blog prilično javan (iznenadila sam se kada sam pročitala da mnogima od vas prijatelji i poznanici i ne znaju da pišete blog ili da vam je dugo trebalo da to obznanite) i da za njega znaju i moji prijatelji, ali i poznanici kojima se i ne može sve vjerovati, ne usuđujem se ni reći što podrazumijevam pod spomenutom kletvom. Govoreći u šiframa koje će moji prijatelji razumjeti reći ću ipak – nadam se da će vile voditi ovaj naš Titanik na kojem plovimo i da on ipak neće potonuti. Tješi me i to da na Titaniku na koji mislim ginu samo oni koji plove prvom klasom. Na kraju – sve se mjenja i sve teče, Panta rei...

Ono što sam počela pisati prije skoro pola godine i nikada dovršila po svome, ipak vam nudim u današnjem postu. Evo o čemu se radi... Ja sam, naime, uvijek razmišljala o tome kako bi naše igrice trebale biti zanimljivije i da tema igre ne bi trebalo ograničiti na izbor namirnice. Teme bi mogle biti TV serije (koje je više nego sjajno uobličila Melrose), film, literatura, slikarstvo, muzika, citati (legendarna mi je izjava, i moja stalna inspiracija, ona muža kraljice Elizabete II, princa Filipa "French's cooking all very well, but they can't do a decent English breakfast").

Vraćam se postu i počinjem

Jedi, moli, voli

Šta je potrebno nekoj knjizi da postane bestseler? U Americi je preporuka Oprah Winfrey garant da će knjiga privući pažnju publike i uz malo sreće za autora, postati najprodavanija, bez obzira na krajnje plitak sadržaj. Za knjigu autorice Elizabeth Gilbert malo je reći da je plitka. Jadnije štivo nisam pročitala još od tinejdžerskih dana, a mislila sam da ne može biti gore od Da Vincijevog koda... Spram Gilberthove Dan Brown je PISAC.

Lik je iritantno egocentrična žena, nevjerovatno antipatična i odavno me čitanje neke knjige nije toliko nerviralo, jedva sam je dovukla do kraja (nisam pročitala posljednje tri-četiri stranice), a da je nisam bacila u smeće (kamo pripada).

Vjerujem da ste upoznati sa sadržejem i temom, i kako ovaj jad od knjige ne zaslužuje analizu reći ću samo da sam, ipak, naišla na dio koji me je motivirao za post na ovom blogu posvećenom kulturi hrane. Dio je to u kojem autorica govori o balinežanskom vraču Ketautu. Vrač je neodređenih godina, može mu biti sedamdeset, ali i stotinu i pet, a jede samo jednom dnevno.

"Jede samo jednom dnevno – tipično, jednostavno balinežansko jelo od riže pomješane sa pačjim mesom ili ribom. Svakoga dana voli popiti šalicu kave sa šećerom, uglavnom zato da proslavi činjenicu da si može priuštiti kavu i šećer. I vi biste sa takvom prehranom lako doživjeli stotinu i petu. Kaže da tjelesnu snagu održava tako što meditira svake večeri prije spavanja i u svoju srž uvlači zdravu energiju univerzuma. Tvrdi da se ljudsko tijelo ne sastoji ni od čega drugog osim pet elemenata cijelog svijeta – vode (apa), vatre (tejo), vjetra (bayu), neba (akasa) i zemlje (pritiwi) – a vi se morate u meditaciji usredotočiti na tu stvarnost pa ćete primiti energiju iz svih tih izvora i ostati jaki"

Središnja tačka svih jela koje sam pripremila je glavni sastojak – riža. Riža kako bi je spremili u Italiji, riža kako bi je spremili u Indiji i riža kako bi je spremili u Indoneziji. Dok vam knjigu ne bih mogla preporučiti ova jela vam preporučujem.

Risi e bisi

Premda u Italiji uživa u svakojakim džakonijama kuhinje ove prekrasne zemlje Elizabeth Gilbert piše tako nezanimljivo da mi ništa nije privuklo posebnu pažnju.

Mnogo bolja mi je Tessa Kiros, autorica odličnih kuharica. Iz Tessine kuharice "Venezia – Food and Dreams" je ovaj recept za izvrstan "risi e bisi", prilagođen je na razumnu količinu.




Sastojci:

* 300 g smrznutog graška
* 1 l povrtnog temeljca
* 8 šnitica tanko rezane pancete
* 2 žlice maslinova ulja
* 1 mala glavica luka
* mala vezica peršina
* 200 g carnaroli riže
* 100 ml bijelog vina
* 10 g maslaca
* ribani parmezan

Priprema:

1.Dvije šnitice pancete usitniti na trakice, a ostatak ostaviti za serviranje.
2.Zagrijati maslinovo ulje u šerpi sa debljim dnom i popržiti sitno nasjeckan luk dok se ne dobije zlatno žutu boju. Popržiti nasjeckanu pancetu i popržiti dok ne postane hrskava,. Dodati grašak i nasjeckan peršin i lagano pirjajte 1 minut.
3.Dodati rižu i pomiješati tako da zrna upiju masnoću. Uliti vino i kada počne kuhati ostaviti da se lagano kuha 4 -5 minuta da se okusi prožmu.
4.Kada je vino gotovo isparilo dodati polovinu temeljca i kuhati narednih petnaest minuta, uz dodavanje polovine od ostatka temeljca.
5.Na samom kraju kuhanja dodati preostali temeljac (oko 250 ml) i promješajti da se riža ne lijepi, a zrna ostanu razabrana.
6.U vrući risi e bisi dodati maslac, preostalu pancetu i svježe naribane listiće parmezana.


Zažmirite na nedostatak supe u jelu. Nije ovo pravi venecijanski risi e bisi, ali su svi sastojci ovom jelu dali puni okus. Prijatno.

Inače ovo jelo u originalu bi trebalo biti više jušno, ali se meni više dopada suhlja riža, pa sam smanjila količinu temeljca.

Risotto alla Sbirraglia

Koliko se mogu sjetiti, sada se odmakom od par mjeseci nakon čitanja Gilberthova je bila u Veneciji, gdje se srela sa svojim američkim prijateljima ili je to pak bila njena sestra (ajme, postala sam sklerotična, elem u nekom od tih čuvenih turističkih destinacija srela se sa svojom sestro, perfekcionistom, a u drugoj sa prijateljima). Ovaj jednostavni rižoto nazvan je po ljudima koji su čuvali blago Venecijei pripadali službi poznatoj kao "sbiragglia", a oni su se nazivali sbirri (zvuči kao žbiri iliti pogrdno policajci).




Poznato je koliko su Italijani lokal patriote i koliko polažu računa na to da se u kuhanju koriste namirnice strogo lokalnog porijekla i sa koliko će (skoro pa) gnušanja odbaciti mogućnost da se ovo jelo nazove svojim imenom, a da se u njegovoj pripremi ne koristi "vialone nano grande" riža, već da se umjesto nje koristi neka druga, pa makar i sasvim talijanska. Ja sam konačno našla Vialone rižu, ali ne i ovu karakteristično krupnog zrna. Ubit će me Talijanci...

Dobro, možete vi koristiti i neku drugu rižu lijepog krupnog zrna, učinak će biti jednako dobar, izdašno jelo, bogatog okusa.

Sastojci:

* 50 g maslaca
* 500 g pilećeg mesa od prsa
* ½ glavice luka
* 200 ml bijelog vina
* 350 g riže za pripremu rižota
* 1 l bistre goveđe juhe
* 50 g svježe naribanog parmezana
* sol
* svježe mljeveni papar
* ½ žličice sušenog peršina

Priprema:

1.Na 25 g rastopljenog maslaca popržiti sitno nasjeckan luk dok ne omekša i postane staklast, a zatim dodati na kockice narezanu piletinu. Uz miješanje pržiti meso na luku dok ne promijeni boju.
2.Dodati vino i pirjati dok tekućina ne ispari, a zatim dodati rižu i dobro umiješati sa mesom, a zatim dodati pune dvije kutljače temeljca bistre goveđe supe. Kuhati dok tekućina ne ispari, a zatim promiješati i dodati još jednu kutljaču temeljca. Nastaviti kuhati uz postepeno dodavanje tekućine još dvadesetak minuta dok riža ne bude kuhana po vašem vlastoitom ukusu.
3.Na kraju provjeriti da li je dovoljno slano i po potrebi dodati još soli, ostatak maslaca, parmezan, peršin i svježe mljeveni papar.


... nisu ni ti "žbiri" tako glupi. Ovaj rižoto je mmmmm...Prijatno!


Risotto ai Funghi




Napisala sam ovo nečuveno mnogo puta – moja mama i nije neka kuharica (Maki, sorry). Nije ona loša, ali nije ni božanstvena u kuhinji. To je razlog zbog kojeg neka jela ipak pamtim. Jedno od takvih jela je rižoto sa komadićima bifteka, mmmm...... To je jednostavno predivno, neponovljivo. Ili, ipak... Risotto ai Funghi mu je do ramena.

Sastojci:

* 40 g maslaca
* 200 g carnaroli riže
* 1 mala glavica luka
* 100 g šampinjona
* 100 g vrganja
* 1 l pilećeg temeljca
* 50 ml vrhnja za kuhanje
* 40 g mljevenog parmezana
* sol

Priprema:

1.Gljive obrisati i nasjeckati na listiće. Luk sitno naribati.
2.Na 30 g zagrijanog maslaca zajedno ispirjati luk i gljive dok ne omakšaju.
3.Posoliti i dodati rižu, pomiješati i dodati veći dio temeljca.
4.Uz povremeno miješanje i postepeno dodavanje ostatka temeljca kuhati dvadesetak minuta.
5.Nakraju dodati vrhnje za kuhanje i pomiješati. Dodati mljeveni parmezan i poslužiti toplo.


Konačno i jedan "supasti" rižot na talijanski način. Uživajte!

Sljedeća stanica naše (anti)junakinje je Indija. A u prebogatoj indijskoj kuhinji recepata za pripremanje riže kao u priči i teško se odlučiti za jedno, dva ili tri. Ovo je moj izbor:

Boga Bhaat (Kuhana riža)

Moj bi život i "borba" sa održavanjem linije bio daleko lakši kada bih voljela meso. Ali ne – kao u inat ja volim tjestenine i rižu. Škrob je moj grijeh i moja kazna.

Metodu kuhanja riže koju vam ovdje predlažem nekome od vas će možda, kao i meni, predstavljati novost, a drugi će mi odgovoriti da samo ovako i nikako drugačije cijeli život spremaju rižu. Ne znam, meni se čini da ja do sada nisam rižu pripremala na ovaj način, a rezultat me je oduševio.

Ono što je bitno je da se riža dugog zrna više puta ispire pod mlazom hladne vode sve dok voda ne bude potpuno čista. Dalje rižu je potrebno namočiti u hladnoj vodi barem dvadesetak minuta prije kuhanja. Konačno, kada stavite poklopac na lonac, ne skidajte ga do kraja kuhanja. Jednostavno, da ne može biti jednostavnije, a riža, k'o riža, ali neponovljiva. Fenomenalan prilog uz sve.




Toplo vam preporučujem sljedeći recept iskušajte ga već kada sljedeći put budete spremali rižu kao prilog.

Sastojci:

* 250 g basmati riže
* 15 g masla (ili indijskog gija) ili 20 g maslaca
* ½ žličice soli

Priprema:

1.Rižu ispirati pod mlazom tekuće vode sve dok voda ne postane potpuno bistra, a zatim je još namočiti i ostaviti da stoji 20 minuta. Prije kuhanja ocijediti i ostaviti u cjedilu da se posuši.
2.Staviti 500 ml vode da proključa, zatim dodati maslo, sol i dobro ocijeđenu riži. Pustiti da ponovo proključa i ostaviti da tako kuha tačno jedan minut.
3.Smanjiti jačinu vatre na najslabije, čvrsto poklopiti lonac i kuhati 8 – 9 minuta.
4.Isključiti štednjak, a rižu poklopljenu ostaviti da stoji na isključenom štednjaku još 10 minuta.
5.Na kraju samo vilicom lagano pomiješati da se zrna razaberu i poslužiti kao prilog kuhanom mesu ili povrću.


Naranga Choru

Indijska kuhnja vrlo je specifična, puna mirisa, okusa, boja. Začina u izobilju i svi se koriste. Nije baš lako snaći se u tom svijetu. Sklona eksperimentisanju, spremna sam dati šansu indijskoj kuhinji, trudeći se da maksimalno ispoštujem recept uz uvjerenje da iza njega stoji profesionalac.
Mnoge od začina koje koristim u indijskim receptima koje isprobavam, dobila sam od istinske zaljubljenice indijske kuhinje Maninas , uz fascinantnu knjigu The Indian kitchen Monishe Bharadwaj. Ako ona ovo pročita želim joj se još jednom od srca zahvaliti i reći da smo već mnoge recepte probali i istinski uživali u nama neobičnim jelima po svom načinu pripreme, po namirnicama, po začinima.

Sreća je da se u Sarajevu veliki broj namirnica, raznih vrsta leće i graha, kao i najveći broj egzotičnih začina sada može nabaviti, pa mi tako eksperimenti ne padaju teško i nisu nemoguća misija.




Ovaj pilav sa limunom i indijskim oraščićima u Indiji je vrlo popularan. Za Indijce, ovo jelo je blagog okusa, što ga čini idealnim prilogom začinjenim karijima. Osim toga jelo zaista izgleda lijepo i pravi je užitak za sva čula.

Sastojci:

* 225 g basmati riže
* 2 žlice ulja
* ½ žličice sjemenki crne gorušice
* ½ žličice sjemenki kumina
* ½ žličice kurkume u prahu
* 10 – 12 kari listića
* 25 g indijskih oraščića
* 50 ml limunova soka
* 1 žličica soli

Priprema:

1.Rižu isprati pod mlazom tekuće vode dok voda ne postane sasvim čista, a zatim još dodatno namočiti rižu u hladnoj vodi oko 20 minuta. Nakon namakanja ostaviti rižu u cjedilu da se posuši.
2.U posudi sa debljim dnom ugrijati ulje, a zatim dodati sjemenke, kari listiće i oraščiće. Pustiti da se zagriju oko 15 – 20 sekundi.
3.Dodati rižu, mljevenu kurkumu i sol i uz miješanje (da se riža ne bi zalijepila)"na suho" pržiti dva-tri minuta. Dodati 450 ml vruće vode i limunov sok. Još jednom promiješati, ostaviti da provri i nakon toga kuhati 2 minuta.
4.Čvrsto poklopiti posudu, smanjiti jačinu vatre i poklopljeno kuhati 8 minuta.
5.Maknuti posudu sa štednjaka i ostaviti da stoji poklopljena još 6 minuta.
6.Konačno vilicom lagano razdvojiti zrna riže i servirati jelo kao prilog kariju (po želji).


Miris začina i limunova soka i prekrasan okus za potpuni užitak, prijatno!

Peela Bhat

Pilav sa karameliziranim šećerom? Zakleli biste se da je riječ o desertu. Ali ne i u toj čarobnoj zemlji kao što je Indija. Tamo se ovaj pilav, blago slatkog okusa, savršenog mirisa najčešće poslužuje uz jela od leće i razne mesne karije.




Istinski me je oduševio, a kako ne bi uz sve ove začine. Ukoliko ih možete pronaći, preporučujem vam ga od srca. Jednostavno je prekrasno jelo koje biste trebali isprobati.

Sastojci:

* 250 g basmati riže
* 50 ml ulja
* 20 g šećera
* 1 žličica sjemenki kumina
* komadić cimeta u kori (oko ¼ štapića)
* 6 sjemenki kardamoma
* 6 klinčića
* 10 zrna crnog papra
* 1 žličica soli

Priprema:

1.Kao i obično rižu treba dobro isprati, namočiti i ocijediti.
2.U posudi sa debelim dnom zagrijati ulje na srednje jakoj vatri. Dodati šećer i čim počne dobivati smeđu boju (nakon par sekundi) dodati začine i ostaviti da se prže 10 – 15 sekundi.
3.Dodati rižu i sol, promiješati i "na suho" pržiti 2 – 3 minute.
4.Dodati 550 ml tople vode i pustiti da voda provri. Kuhati jedan minut, a zatim poklopiti posudu, smanjiti vatru i kuhati poklopljeno 10 minuta.
5.Skloniti posudu sa štednjaka i držati poklopljeno 10 minuta. Izvaditi štapić cimeta i lagano, vilicom, razdvojiti zrna riže.

Pilav sa aromatičnom telećom jetricom




Vrač iz knjige bio je skroman u jelu i ne bi ovo pojeo ni za sedam dana. Ajme, koja sramota da sam ja odabrala ovaj recept, ali nisam mogla da odolim. Kada pogledate popis sastojaka sigurna sam da ćete me razumjeti.

Sastojci:

* 250 g mirisne jasmin riže
* 500 ga teleće jetrice
* 25 g maslaca
* 40 ml suncokretova ulja
* 1 veća glavica luka
* 6 češnja češnjaka, lagano zgnječenih
* komadić (oko 2 cm) đumbira, svježe nariban
* komadić cimeta (oko 2,5 cm) u kori
* 2 svježe crvene čili papričice
* 2 lista lovora

Priprema:

1.Rižu isprati dok voda ne postane sasvim čista, namočiti 20 minuta u hladnoj vodi i potom ocijediti i posušiti.
2.Jetricu u komadu kuhati u zasoljenoj vodi. Ukloniti masnoću sa površine i dobro ocijediti.
3.Ohlađenu jetricu narezati na kockice veličine zalogaja i ostaviti za kasniju upotrebu.
4.U posudi sa debalim dnom zagrijati maslac sa 15 ml ulja. Na toj masnoći popržiti jetricu 2-3 minute, a potom je izvaditi, a masnoću na kojoj se jetrica pržila prosuti.
5.U drugoj posudi zagrijati ostatak ulja. Dodati luk narezan na listiće, češnjak, naribani đumbir i a trakice narezanu papričicu. Pržiti dok luk ne postane staklast.
6.Dodati jetricu, rižu, štapić cimeta, lovorov list i sol. Doliti oko 500 ml tople vode i pustiti da počne kuhati. Kada tekućina počne vriti pustiti da kuha na jakoj vatri 2 minute, a zatim smanjiti jačinu vatre i poklopljeno kuhati 8 minuta.
7.Skloniti posudu sa štednjaka i držati poklopljeno još desetak minuta.
8.Izvaditi lovorov list i štapić cimeta i malo vilicom razabrati rižu.
9.Po želji dodati i zelenu papričicu narezanu na trakice i odmah poslužiti.


Sasvim neobično, ali dobro - prijatno!

Kheer



Bogata verzija deserta koje se u Bosni i krajevima koji su bili pod vlašću Turaka poznajemo kao sutlijaš. Europljani bi to isto nazvali "pudingom od riže". U odnosu na turski sutlijaš koji je redovno sa više mlijeka i rižom koja nije prekuhana ovo je kremasto i slatko i bademasto i "pudingasto". Procijenite sami, a što se tiče mene i moje slatkom (ali ne preslatkom) sklone obitelji nama se posebno dopalo zbog finog mirisa i dodatka mljevenih badema.


...neodoljivo kremast i sladak.

Sastojci:

* 150 g basmati riže
* 500 ml mlijeka
* 40 g fino mljevenih blanširanih badema
* 40 g šećera
* 1 žličica ružine vodice
* 250 ml slatkog vrhnja
* 1 žličica kardamoma u prahu
* mljeveni cimet za posipanje
* bademi u listićima za ukras

Priprema:

1.Rižu dobro isparati pod mlazom hladne vode, namočiti u hladnoj vodi 20 minuta, a potom pustiti da se ocijedi.
2.Rižu kuhati u mlijeku sve dok ne postane kašasta, dok se zrna ne počnu raspadati. Zatim dok je posuda još na izvoru toplote vilicom izgnječiti rižu.
3.Bademe još jednom samljeti sa šećerom i pomiješati sa vrhnjem pa dodati u kuhanu rižu. Umiješati i pustiti da prokuha.
4.Dodati kardamom i ružinu vodicu. Probati okus i ukoliko vam nije dovoljno slatko dodati još šećera.
5.Sipati u posudice i ohladiti u hladnjaku. Posuti cimetom i ukrasiti bademom u listićima.


Prijatno!

Iskreno se nadam da mi nećete uzeti za zlo što moji talijanski rižoti nisu spremljeni na način kako se spremaju u majčici Italiji (nije samo Rusija majčica). Nadam se dalje, da mi nećete uzeti za zlo što se nisam potrdila više oko indonežanske kuhinje. Ako vas nešto privuče, a ne sumnjam da su jela i ponekima od vas zanimljiva, voljela bih da ih isprobate. Pusa svima koji čitaju i uživajte u hrani i ljubavi.

utorak, ožujka 08, 2011

Gledam i ne vjerujem!

Pozdrav drage moje. Na desnoj ruci mi je gips, posljedica pada na zaleđenoj plohi pločnika u strogom centru Sarajeva. Ne bih se mučila da sve ovo tipkam lijevom da nisam ostala šokirna. Gledam i ne mogu vjerovati – Jutarnji.hr ukrao moju sliku!!!



Gledam i vidim poznat mi tanjur, al tanjur ko tanjur i fritule ko fritule.Otvorim cijeli tekst, kad imam vidjeti da je i salveta ista. Nema sumnje fotka je moja. Da budem jasna, ja sam ta koja svojim fotkama nalazim 1001 manu, od tehničke izvedbe do umjetničkog dojma. Dalje, ja sam ta koja se često oduševi slikama iz njihovih kulinarskih priloga i sad se ispostavi da im nije strano ponešto i ukrasti. ZA NE VJEROVATI!!! Stvarno su me razočarali, a opet se pitam zar nisu mogli naći barem 5000 ljepših???

ponedjeljak, veljače 28, 2011

Ne može se od meda velka torta pravit!

Petkom, za razliku od ostalih radnih dana, radim do tri, a moja sestra radi prvu smjenu u školi, tako da je petak dan za naše druženje. Moj trogodišnji sestrić, Ammar, tom prilikom ima predstavu na “hoklici” na kojoj izvede sve pjesmice i recitacije koje zna. Medo Brundo je u tom velikom repertoaru neizostavna.

Jedne noći u šumi
začula se buka
reče zeka lisici
krenimo po vuka
dal` se stvarno dešava
to što sova reče
da od meda meda veliku tortu peće

Medo Brundo ne ponašaj se ludo
Medo Brundo ne postoji čudo
Medo Brundo kad ćes jednom shvatit
ne može se od meda velika torta pravit
i nemoj da se srdiš nije vredno to
bolje da se smeješ ho ho ho ho ho...

Ammare – voli te Teja i ljubi u oba rumena obraščića.

A tete, okupljene oko igrice " Ajme koliko nas je!", koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under imale su ovaj mjesec mnogo sladak zadatak. Najslađi do sada – MED. Zahvaljujući domaćici Aleksandri sa bloga Sweet Food pokušat ćemo Medi Brundi riješiti problem, pa možda neko i napravi tortu od meda. Zašto ne bi?

Med mi je najdraži sastojak u kozmetičkim proizvodima . Melvita, L’Ocitanne, Lush – moja kupaonica dupke je puna, prepuna medenih proizvoda. Sapuni, gelovi za tušitanje, njegujući losioni, ulja za masažu – neopisiva uživancija u mirisnoj njezi.

Tema bloga posvećenog kuhanju nije priprema kozmetike po recepturi naših baka, pa se vraćam zadatku “primjeni meda iznutra” i hrani. Možda sve ovo i nije odgovor “u velikom stilu,” ali vjerujem da će vam se nešto dopasti, a ako isprobate učinit ćete me sretnom blogerkom.

Pile sa šljivama, medom i pinjolima



Tema je slatka. Na med smo navikli u medenjacima i medenim kolačima. U slanom, pa ne baš... Ali na Bliskom Istoku, Turskoj i Sjevernoj Africi, čije kuhinje obožavam, med se koristi u pripremi slanih jela i uz mnoštvo začina daje tim jelima poseban okus . Na tom je tragu i ovaj recept za plietinu sa šljivama, pinjolima i medom.

Sastojci:

• 8 mini bataka
• 30 ml maslinova ulja
• 15 g maslaca
• 3 češnja češnjaka
• 30 g pinjola (ili blanširanih badema)
• 20 manjih ili 16 velikih tvrdih i manje slatkih šljiva
• 30 ml šumskog (jelov –hojev med) meda
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati maslinovo ulje u tavi sa maslacem. Dodati očišćene batake i pržiti ih dok ne dobiju boju oko 4-5 minuta sa dvije strane. Izvaditi batake i ostaviti na stranu.
2. Smanjiti jačinu vatre i na masnoću dodati protisnuti češnjak, pa nakom što češnjak pusti misris dodati pinjole.
3. Nakon 2-3 minute vratiti batake i dodati žličicu soli. Dodati šljive bez koštice i pirjati 6-8 minuta, a zatim dodati med i pirjati još 2-3 minute.
4. U gotovo jelo dodati papra po želji, isprobati i po okusu dodati još soli.
5. Najbolje je servirati sa kuhanom rižom.


Delicija - prijatno!

Za ovo jelo vam najtoplije preporučujem upravo med crnogorične šume. Kod nas se prodaje "Hojev med" slovenačkog Medexa iz grupe kvalitetnog meda "zlatni panj". Umjesto pinjola ja sam koristila nešto malo više badema.

Mediteranska torta od ružmarina



Ne može se od meda velka torta pravit! Ali za utjehu Medi Brundi može ovaj fino izbalansirani kolač sa mirisom i okusom Mediterana. Spoj okusa meda, ružmarina i maslinova ulja, koji me je oduševio, a nadam se da će se i vama dopasti.



Sastojci:

• 3 jaja
• 110 g šećera u prahu
• 60 g ružmarinova meda
• 60 ml maslinova ulja
• 60 čvrstog punomasnog jogurta
• 110 g brašna
• 1 prašak za pecivo
• 70 g blanširanih mljevenih badema
• grančica svježeg ružmarina (oko 5-6 centimetara)
• šećer za posipanje

Priprema:

1. U jednu posudu za miješanje odvojiti dva bjelanca, a u drugu dva žumanca i cijelo jaje.
2. U multipraktiku samljeti šećer u prahu sa iglicama ružmarina.
3. Izmiksati polovicu šećera u prahu sa žumancadima i jednim cijelim jajetom. Dodati i dobro umiješati med, a zatim dodati ulje i jogurt, pa sve ponovo dobro umiješati.
4. Dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo i umiješati mikserom najmanjom brzinom. Na kraju dodati i ručno umiješati mljevene bademe.
5. Obložiti četvrtasti kalup za kolače 30x20 cm pek papirom i izliti smjesu. Peći 15 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180 stepeni.
6. U međuvremenu u čvrst snijeg izmiksati bjelanca sa ostatkom šećera u prahu. Preliti preko napola pečenog kolača i peći još 15 minuta.
7. Kolač ohladiti i po želji posuti šećerom. Izrezati na kocke i poslužiti.


Mirisan i aromatičan, a ne presladak kolač. Fina delikatesa uz kafu ili čaj ili naprosto sama za sebe...Prijatno!

Prženice Mede Brunde



Moram reći da recept za prženice i nije neki recept. O.K. prženice su fine i mi ih volimo, a da im je mjesto na blogu i nije. Ako se radi o uputama desetogodišnjem djetetu koje po prvi put ostaje samo u kući i želi nešto samo pripremiti dobro će mu doći “recept” za prženice, ali moj blog ne čitaju djeca.

Ovo su ipak nešto drugačije prženice od onih na koje smo navikli pa iz tog razloga ipak su stidljivo pronašle svoje mjesto u mom postu. Dakle – medene prženice...

Sastojci:

• 220 ml vode
• 120 g meda
• 2,5 cm cimeta u kori
• 2-3 nagnječene mahunice kardamoma
• 1 žličica sjemenki anisa
• 2 – 3 jaja
• 120 ml mlijeka
• 8 debljih šnita kruha
• ulje za prženje
• šećer sa mirisom ruma za posipanje

Priprema:

1. Skuhati sirup od vode i meda sa začinima. Kada provri smanjiti jačinu vater i kuhati oko 3-4 minute, a zatim izvaditi začine, a sirup ohladiti.
2. Ulupati jaja i dodati mlijeko.
3. Deblje narezane šnite bijelog kruha namočiti u sirupu, a zatim sa obje strane uvaljati u jaje.
4. Zagrijati ulje u tavi i kada dostigne temperaturu oko 180 stepeni pržiti šnitice kruha dok ne poprime lijepu smeđu boju.
5. Vruće izvaditi na papir da se odstrani višak masnoće, a zatim dok su još tople posuti aromatiziranim šećerom i poslužiti odmah.


Brzo i jednostavno - zato preporučujem da probate još danas. Prijatno! A ovaj aromatizirani Dolcela šećer toliko je dobar da sam ipak kupila nešto iz Podravke.

Tatin “specijalitet”

Hraniti dijete nije ni najmanje lako. O tome većina ima svoju priču, bilo iz ugla djeteta kojeg odrasli gnjave da jede, bilo iz ugla roditelja razmaženog klinca. Danas gledajući čini mi se da je hrana bila moj problem od kada znam za sebe. Nema toga što moj tata nije izvodio da bi nešto pojela. Zapravo jedino za čime sam sama polazila bila je čokolada, dok je moj komentar za svu ostalu hranu bio “što se mora svaki dan jesti” Jedan od njegovih izuma je ovaj specijalitet. Bila sam ubjeđena da specijalitet može biti samo ovo i ništa više. Zapravo, ovo nije recept ali je jedna ideja podgrijana toplim sjećanjem na davno djetinjstvo.


Hvala tata za svo strpljenje sa mnom, hvala za sve pročitane priče. Hvala ti što nisi poput mame preskakao stranice, ovaj recept je za tebe.

Sastojci:

• 100 ml kiselog vrhnja
• 2-3 žlice meda
• kruh

Priprema:

1. Pomješati med i vrhnje i poslužiti.
2. Odabrati priču za večeru, sjesti sa djetetom i činiti sve što je potrebno da klinceza sve pojede.

Ja sam se inatila i uvijek je sve moralo biti po mom. Ako bi mi bila volja da ne pojedem sve ostavila bi makar mrvicu i uzalud je bilo govoriti da je to snaga.


Prijatno!

Ušuškana u dekicu uz ovaj "recept" sjećam se tih davnih sedamdesetih, meda iz velikih metalnih posuda, pavlake sa zlatnim poklopcem i toga kako smo bili skromni i jednaki. Za naše roditelje odrasle u poslijeratnom vremenu snabdjevanja "na tačkice" sedamdesete su bile doba obilja, za našu djecu iz ere konzumerizma i globalizacije, naučenu da svega ima i da se sve može kupiti (ako se ima novca) to je doba koje nikada neće shvatiti, za mene to su jednostavno divni dani...