Budapest, kremšnite i Esterhazyji

Kakvi su moji blogovski zapisi? Uglavnom zapisi o hrani sa receptima i uvijek sa nekom pričom. Kada sjednem pisati svašta mi se mota po glavi, naviru mi sjećanja koja udrobim u priču i tako ni ova neće biti izuzetak, pa vam se unaprijed ispričavam.

Budapest, Budapest....

Moji čitatelji i posjetitelji mog bloga su uglavnom moja generacija ili nešto mlađi. Ta se generacija, jamačno sjeća Lepe Brene. Ako ste nešto mlađi od mene, onda ste, vjerovatno, poput moje mlađe sestre obuvali mamine štikle, navlačili suknjice do ispod pazuha, da bi bile što kraće i sa četkom u ruci pjevali na sav glas(ić) Čačak, Duge noge...Lepa Brena se jednostavno tih osamdesetih nije mogla izbjeći ni u onim domovima u kojima roditelji slušaju Richarda Wagnera (slušanje njegove glazbe za mene je ravno robiji - stavite me pored kopir aparata i pustite mi Wagnera, za dva sata takve torture sve ću “propjevati”). Elem, Brena je pjevala o Budapaetu i Janošu i čardašu u stilu....

Budapest, Budapest/Ah moj lepi, dobri Janoš/Zvedice, mesec pun/Želim opet u taj varoš....

Pozivala je Brena, u svom stilu (stilu svojih stihoklepaca) da je Janoš i takne i makne itd, ali je htjela u taj “varoš” i to je to...

Mnogo ljepše o budimpeštanskim sjećanjima pjevao je Đole Balašević nekoj Aniti (mada bi bolje odgovarala neka Ilona, ali se slovo tu ne uklapa),u svom Dnevniku starog momka...

Dal se bar ponekad seti? Plašim se da ne...
Prosto... Ko u opereti... Sklopilo se sve:
Violinist, tužni pajac, lepa žena i tokajac...
A kulise... Zavejani grad...
Vodila me kud je htela... Dobar sam ja gost...
Verešmarti... Citadela... I lančani most...
Zavejani trg heroja... Gde poželeh da je moja...
I da uvek bude kao tad...


Pešte su se, u izvrsnoj TV seriji Tale, sa nostalgijom sjećali bosanski begovi, sjedeći u kahvani neke bosanske kasabe uz srk iz filđana i duboki uzdah “Eh, što je nekad Pešta bila!” (a bili su oni i zato taj uzdah koji im se otima iz grudi).

Prljavci su pjevali o očima boje Dunava i to bi trebao biti kompliment. Jedna, meni draga osoba ima takve oči, oči boje Dunava u Budimpešti i to sam shvatila jednog lijepog maja prolazeći Lančani most...

A sada HRANA i recepti...

Sad je dosta drobljenja o svemu i svačemu što me podsjeća na Budimpeštu. Vraćam se hrani., finoj hrani kakva se jede u mađarskoj metropoli.

Teleći odrezak Esterhazy


Priličan je broj jela iz mađarske kuhinje koja se nazivaju po Estrrhazyjevima. Nama su, svakako najpoznatiji torta i odrezak. Većina delicija a la Esterhazy nazvana je po poznatom gastronomu iz XIX. stoljeća, princu Pal Esterhazyju. No, odrezak je dobio naziv po jednom drugom članu ove slavne obitelji, naime odrezak nosi naziv “a la Esterhazy” u čast princa Mikolsa. Mikos Esterhazy, nazivan Veličanstveni, pokrovitelja veličanstvenih predstava koje su održavane u njegovom dvorcu i mecene mnogih glazbenika među kojima posebno mjesto zauzima Joseph Haydn, koji je dirigirao njegovim opernim orkestrom preko trideset godina i u miru njegovog dvorca skladao svoja djela.

Unatoč činjenici da su Esterhazyjevi zdaužili, ne samo mađarsku, već i evropsku kulturu, sredinom XX. stoljeća u socijalističkoj Mađarskoj, ime Esterhazyjevih je nestalo iz imena ulica, parkova i recepata.... Torta, kao i odrezak nazvani su po Puškinu.

Iako nazvana po plemenitašu, nema ovdje ničega ekstravagantnog niti raskošnog, za razliku od debelog poguzije Rossinija (po kome su također nazvana mnoga jela) koji nije mogao zamisliti obrok bez guščije jetre.

Sastojci:

• 4 odreska od telećeg buta (po 120- 150 g)
• so
• 40 ml ulja
• 2 mrkve
• 1 korijen peršina
• komadić korijena celera
• 1 glavica luka
• 3 žlice brašna
• papar
• 40 g maslaca
• 2 žlice kapara
• 150 ml vrhnja za kuhanje
• 1 žlica senfa

Priprema:

1. Teleće odreske posoliti i kratko popržiti sa obje strane na vrućem ulju, pa pomaći sa štednjaka i ostaviti na stranu dok se pripremaju umak i povrće.
2. Povrće očistiti. Oko 1/3 povrća narezati na kolutiće, a celerov korijen na kockice i staviti da se pirja na ulju od mesa sa sitno nasjeckanim lukom uz dodatak brašna i male količine vode koje dodajete kada povrće malo omekša.
3. Vratiti meso u tavu, dodati papar i na laganoj vatri pirjati u povrću 10-tak minuta.
4. Izvaditi meso, a umak od povrća procijediti i sačuvati.
5. Ostatak povrća narezati a la julienne i staviti da se pirja na rastopljenom maslacu, dodati kapare, umak i pustit da provri. Na kraju umješati vrhnje i senf i služiti sa odrescima.







Budimpeštanske kremšnite

Nisam osobito slaba na kremšnite i one nisu na prvih pet mjesta moje top liste kolača. Ako ste me pratili ranije, onda znate da sam slaba na njihovu pripremu. Ne može mi niko reći da je kolač od skuhanog pudinga u koji se umješa maslac ili margarin kremšnita. Kremšnite se prave sa jajima, šećerom i sa malo brašna, što manje to bolje...Naravno svježina jaja igra bitnu ulogu, barem je to moj dojam, a i činjenica da li su iz supermarketa ili su sa tržnice (koje je kumica jutros izvukla ispod kokica).

Budimpeštanska varijanta razlikuje se od naših po tome što se u kremu na dodaju sva bjelanca i za rezultat ima nešto težu kremu nego je to slučaj sa najboljim našim kremšnitama (naravno samoborskim). Valja pomenuti i to das se u Budimpešti ove kremšnite nazivaju Francuskim kremšnitama (Francia Kremes) , a Francuzi dalje ovu kremu nazivaju Crème anglaise i mogli bi istraživati porijeklo ove kreme ko zna gdje bi nas to dovelo.



Recept slijedi… Količine za standardni recept je potrebno poduplati, kako sam već rekla, nisam pretjerano luda za kremšnitama ;-)


Sastojci:

• 250 g lisnatog tijesta
• 300 ml mlijeka
• 2 žumanca
• naribana korica 1 limuna
• 1 mahuna vanilije
• 60 g šećera
• 30 g brašna
• 1 bjelance
• 400 ml slatkog vrhnja
• 1 žlica ruma

Postupak:

1. Odmrznuti lisnato tijesto i razvaljati ga na 5 mm debljine i izrezati dvije trake od tijesta dimenzija 20X15 cm.
2. Zagrijati pećnicu na 220 stepeni, tijesto staviti na papirom obložen pleh za pečenje koji je potrebno malo ovlažiti vodom, izbockati vilicom i staviti da se peče 20-25 minuta. Ohladiti i premazati unaprijed pripremljenom kremom.
3. Za kremu zagrijati mlijeko sa mahunom vanilije i limunovom koricom do vrenja, a zatim izvaditi mahunu i limunovu koricu i odvojiti sjemenke iz mahune vanilije u vruće mlijeko.
4. Žumanca umutiti sa 30 g šećera, a zatim dodati i umješati brašno u glatku smjesu bez grudvica.
5. Pažljivo dodati u vruće mlijeko, umješati i vratiti na štednjak. Uz neprestano mješanje kuhati dok se krema ne zgusne. Ostaviti da se malo ohladi, pa dodati rum.
6. Ulupati slatko vrhnje u šlag.
7. U drugoj posudi umješati bjelance sa ostatkom šećera, pa mu lagano dodati i umješati polovinu ulupanog slatkog vrhnja.
8. Dodati istučeni snijeg od bjelanceta sa vrhnjem u još toplu, ali ne i vruću, kremu od žumancadi.
9. Kremom premazati ispečeni list, a zatim preko kreme premazati ostatkom istučenog slatkog vrhnja. Preklopiti drugim listom, posuti šećerom u prahu i izrezati na šnite.

Bratislava, šaran i kiflice...(i politički vicevi)

Nastavljam kulinarsko putovanje Dunavom i stigla sam do slovačke metropole, prekrasne Bratislave.

Oprostite na neumjesnoj digresiji, ali moram nešto pojasniti i nadam se da se niko neće naći uvrijeđen. Jednom prilikom sam svom prijatelju Amerikancu, profesoru povijesti sa doktoratom na temu slovačkih pokreta preporoda (zapravo ne znam kako se tačno zovu) ispričala jedan vic na temu Albanaca i himne Hej, Slaveni. Glupavo je kako ću ga prepričati, ali eto...Vojnik u JNA, Albanac, nije stajao mirno na himnu i pozdrav zastavi. Kada ga je oficir upitao zašto ne stoji mirno, on je odgovorio da se u njoj ne pominje njegov narod, pa zašto bi stajao mirno na Hej, Slaveni. Oficir mu je na to odgovorio kako da se ne pominju Albanci kada se zadnji stih (proklet bio izdajica...) odnosi na njih (mislim sorry, ogavno mi je pričati o politici, ali takvi su vicevi kružili osamdesetih). Alex, mi je rekao da ga ta priča mnogo podsjeća na priču o himni bivše Čehoslovačke. Naime, u Čehoslovačkoj su pored Čeha i Slovaka živjeli i Moravci. Dok su se ponosni Česi i Slovaci pominjali u tekstu himne, Moravci nisu. Na pitanje zašto ih nema u himni, odgovarano im je da se dugačka pauza bez teksta odnosi na njih...Hmm, tako...

Zašto sam ovo ispričala? Nekako mi se čini da su i Slovaci i njihova Bratislava bili dosta zanemareni u nekadašnjoj zajedničkoj im državi. Kada bi vidjeli nekoga sa CS oznakom na autima na moru, automatski su to bili Česi , o Slovacima nismo razmišljali. Čuli bi mi i za te Slovake, ali u češkim filmovima, gdje im se pomalo rugalo (na onaj divni češki način, obožavam njihove filmove).

Turistički, svi žele vidjeti slavni i prekrasni Prag, u Bratislavu se i ne ide, možda je lijepa, možda nije, ne znam...Moj prijatelj, Alex kaže da je lijepa, ali oronula u socijalizmu, i da Slovaci poduzimaju mnogo da joj vrate sjaj (i budući da smo o ovom pričali prije deset godina, nadam se da su to i uradili).

Vratit ću se kuhači, pragači i receptima, to mi ide bolje od viceva, a i draže mi je od politike. Uz Poszony kifli, odlučila sam se da kao slano jelo izaberem običnog pohanog šarana, kojeg sam mogla smjestiti i u priču o Budimpešti (gdje sam ga jela).

Pohani šaran

Ja sam se odlučila pohati filetiranog šarana, a ne odreske, kao što je negdje običaj.

Sastojci (za 2 osobe):



• 400 g filta šarana
• 200 ml mlijeka
• so
• papar
• 2 jaja
• 50 - 60 g finog kukuruznog brašna
• 60 – 80 g krušnih mrvica

Postupak:

Mada je i mala Juca iz Zmajeve pjesmica (ona što sa stolice muca) naučila sve o pohanju (o vrapcima na grani da ne pričam), ipak red je red. Opisat ću i postupak, čak u četiri tačke, uz napomenu da mi se čini da je meso šarana mnogo ukusno kada se malo prije pohanja potopi u mlijeku.

1. Filete šarana položite u plitku posudu u jednom redu i prelijte mlijekom, pa ostavite u hladnjak na 2-3 sata. Ocijedite ih i lagano posušite, a potom dobro posolite i popaprite.
2. Uvaljajte u brašno, jaja i mrvice.
3. Pržite na zagrijanom ulju dok ne prime zlatno žutu boju, a zatim ih ostavite ne upijajući paprir da se odstrani višak ulja.
4. Uobičajno ih je poslužiti sa krumpir salatom, ali budući da je to zimski izbor, preporučujem samo zelenu salatu i režanj limuna.



Poszony kifli

Kada smo u Bratislavi, red je da pripremimo i kiflice koje su dobile naziv po povjesnom imenu ovog grada na Dunavu (sjećate se, krstarimo Dunavom, uz zadržavanje u metropolama). Ove kiflice, budimo iskreni, spremaju se svuda. U mojoj su kući bile poznate kao prhke kiflice sa orasima, a poslije sam saznala da ih nazivaju požunskim (u Beču su poznate kao Pressburg kipfel).




Sastojci:

Mrzim margarin i gotovo da ga potpuno izbjegavam, nikada ga ne kupujem i nemam ga u hladnjaku, ali kod ovog recepta sam se odlučila polovicu maslaca zamjeniti margarinom jer mi se čini da je okus tijesta bolji kada maslac nije dominantan.

Za tijesto:
• 450 – 500 g brašna
• ½ vrećice suhog kvasca
• 180 ml mlijeka
• 2 žumanca
• 60 g maslaca
• 60 g margarina
• 80 g šećera

Za nadjev:
• 200 g oraha
• 100 g šećera
• 60 ml jake crne kafe
• ½ žličice cimeta




Postupak pripreme:

O, lijenosti! Najgora si bolest ... Zašto ovo kažem? Požunske kiflice, mogu se praviti u raznim veličinama. Mogu da budu velike poput kroasana, ili malene poput vanilin kiflica (zalogajčići). Ja sam se, na svoju žalost, odlučila za velike, a malene mi izgledaju puno slađe.

1. U mlako mlijeko dodati instant kvasac, ostaviti dvije-tri minute, a zatim ga umješati.
2. Maslac i margarin zajedno, mikserom sa spiralnim nastavcima, izmiksati u kremu.
3. Dodati i potpuno umješati jedno, pa drugo žumance.
4. Dodati šećer i kvasac sa mlijekom i izraditi tijesto (glatko i masno).
5. Podijeliti na četiri dijela, pa razvaljati diskove debljine oko 5 mm. Složiti ih jedan na drugi, razdvajajući plastičnom folijom i ostaviti u hladnjak na dva sata.
6. Ohlađene izrezati na osam dijelova (ovdje sam bila lijena i dijelila sam na 4 dijela), napuniti nadjevom i saviti u kiflicu.
7. Poredati kiflice u veliki pleh obložen paprirom za pečenje, premazati bjelancetom i peći u prethodno zagrijanoj pećnici, na 180stepeni oko 20-25 minuta (moje velike).
8. Posuti šećerom u prahu i poslužiti. Mogu se jesti tople i svježe (natavno ne i vruće), ali su fine i kada odstoje.

Za nadjev: Samljeti oko ¾ oraha, a ostatak usitniti. Dodati šećer, cimet i kafu i dobro umješati.



Naravno, poslužite ih uz nezaobilaznu šolju bijele kafe za fini doručak ili šalicu crne za trač partiju sa prijateljicama (ili možda sa svojim prijateljicama vodite filozofske rasprave?). Prijatno!

P.S. Sivilo na mom blogu nije odraz neraspoloženja. Naprotiv, moje su misli nekako uvijek ružičaste, ja sam jedno veliko dijete koje se svemu raduje. Radujem se što je danas sunčan dan, radujem se što ću za sedam dana na godišnji...Ne bih bila depresivna ni da je sredina januara, da je snijeg do koljena, da prolazim zaleđenim ulicama i da uopće nemam godišnjeg. Happy day!!!

Linz, čuvena torta i kuhar nadvojvode Karla

Kulinarsko putovanje Dunavom na koje sam krenula sa mojim dragim čitateljima i posjetiocima mog bloga nastavlja se... Bili smo u Beču, prošavši Linz bez zaustavljanja. Kako sam to obećala, danas mu se vraćamo, jer to ovaj slikoviti grad gornje Austrije, svojim doprinosom svjetskoj gastronomiji zaslužuje. Naravno riječ je o čuvenoj Linzer torti...

Ali, prvo ručak, pa tek onda desert. Ručak je lagan i nemajte brige jer će za desert biti mjesta, ako ga već nema uvijek. (mada će se mnoge žene složiti sa mnom i reći da uvijek ima mjesta za desert, a nisu rijetke ni one za koje je desert zamjena za glavni obrok).

Fileti pastrmke u vrhnju



Za ručak riba... Ne riba iz Dunava i svakako nije izlovljena u vodama oko industrijskog Linza, ali je po načinu pripreme sasvim uobičajna za tu regiju. Pripremila sam filete pastrmke u umaku od vrhnja sa češnjakom. Što reći, neka kaže okus ribe koja se topi u ustima i poput slatkiša klizne niz grlo.

Kombinacija morske ribe i morskih plodova sa vrhnjem mi je odbojna, mada za neke priznate kuhinje nije neuobičajna. Sasvim drugi tretman ima slatkovodna riba, a naročito pastrmka. Dok se “muževnije” i snažnije ribe pout šarana ili soma spremaju u ribljim čorbama, paprikašima i kombinuju sa snažnim okusima i začinima, pastrmka se kao jedna fina dama, blagog okusa sprema sa finim dodacima, kao što su bademi, vrhnje...

Sastojci:

• 600 g fileta pastrmke
• 100 – 152 g brašna
• 1 žličica mljevene paprike
• 250 ml bijelog vina
• 2-3 češnja češnjaka
• ½ glavice luka
• 250 ml vrhnja za kuhanje
• so
• papar
• 2 – 3 žlice ulja


Priprema:

1. Pomješati brašno sa mljevenom paprikom i uvaljati posušene filete pastrmke.
2. Na jednoj žlici ulja popržiti sitno nasjeckan luk dok ne postane proziran, pa ga zatim izvaditi iz tave, pa na ulje dodati ribu.
3. Popržiti po dvije – tri minute sa obje strane, a zatim smanjiti temperaturu i dodati 125 ml vina i pustiti da se riba kuha oko 8-10 minuta.
4. Pažljivo izvaditi ribu, dodati još ulja na tavu, dodati protisnuti češnjak. Kada češnjak zamiriše dodati 125 ml vina i pustiti da vino lagano prokuha.
5. Vratiti ribu i doliti vrhnje i pustiti da prokuha. Posoliti, popapriti i po želji dodati malo nasjeckanog kopra.




Linzer torta



Linzer torta je, sasvim sigurno, uz Sachericu i Mozart kugle najslađi simbol Austrije. Koji to ljubitelj slatkiša, bilo gdje u svijetu, ne prepoznaje ovu tortu? Ko još nije probao tu čarobnu kombinaciju prhke, aromatične kore sa nadjevom od džema od malina? E, taj ne zna šta je propustio.

Nazvana je po gradu Linzu, kojem sam posvetila današnji post. Ili možda nije? Sve knjige, svi izvori kažu da je tako. No nedavno sam pronašla sasvim nevjerovatnu tvrdnju. O čemu se radi? Autori kuharice Food and Cooking of Eastearn Europe tvrde da nije tako kako cijeli svijet misli da jeste. No, uvijek će postojati oni što će umjesto u klin udarati o plpču. Evo šta se tamo kaže: Unatoč vjerovanju da je Linzer torta naziv dobila po austrijskom gradu Linzu ČINJENICA je (naravno nisu baš naglasili da je činjenica) da je čuvena torta dobila naziv po kuharu nadvojvode Karla od Austrije, vojvode od Teschena, slavnog pobjednika nad Napoleonom u bici kod Aspern Esslinga.

No, ostavimo se te priče... Torta je po svemu sudeći puno starija i prvi pisani recept je iz 1719. godine. Porijeklo joj nije poznato, a postala je popularna u doba bidermajera. Slavi i imenu ove torte doprinosi Johann Konrad Vogel, poslastičar iz Linza, koji se, istina neuvjerljivo, hvalio da je sam izmislio recept.

Linzer torta se javlja u tri oblika: kao bijela lincerica sa blanširanim mljevenim bademima, kao tamna lincerica sa neljuštenim bademima, lješnjacima i kakaoom i konačno kao Gerhurte Linzer torte (maslac se najprije izradi u kremu, potom se dodaju ostali sastojci i na kraju rešetka se izvodi pomoću šprica od kremaste mase).

Recepata za lincericu je mnogo. Ja sam ih pronašla najmanje tri (samo u kjnigama), a da sam tražila dalje (po časopisima) našla bi ih još 33... Izabrala sam onu varijantu koja nudi najveće bogatstvo okusa. Ja sam vam ko mali Šiljica iz jednog stripa Disney babies kojeg sam upamtila, kad malenom Šilji donose na poklon igračke, a on se kutijama u koji su bile upakovane. Eto, tako je meni kod lincerice najdraža kora i moj izbor je sljedeća varijanta:



Sastojci:



Za koru:
• 150 g brašna
• 200 g mljevenih badema, prethodno blanširanih
• 250 g šećera
• 225 g maslaca
• 1 jaje
• 2 žumanca
• naribana korica 1 limuna
• limunov sok
• ½ žličice mljevenog cimeta
• mrva soli

Za premazivanje:
• 1 žumance
• 1 žlica toplog mlijeka
• bademi u listićima

Za nadjev:
• 250 g džema od malina (ne previše slatkog)

Priprema:

1. U multipraktiku dvaputa samljeti bademe. Pomješati ih u zdjeli sa brašnom. Dodati šećer, naribanu limunovu koricu, mljeveni cimet i mrvu soli i pomješati u brašno.
2. Omekšali maslac (ne i rastopljeni) narezati na listiće i prstima umješati u prethodnu smjesu da se dobije mrvičasto tijesto.
3. Pomješati jaja sa limunovim sokom i dodati u tijesto, umješati vilicom, a zatim rukama izraditi kompaktno tijesto. Podijeliti tijesto u omjeru 2:3 i izvaljati dva diska debljine oko 5 milimetara. Staviti tijesto u plastičnu foliju i ostaviti u hladnjak na dva sata.
4. Kalup za torte namastiti i posuti krušnim mrvicama. Utisnuti veći disk od tijesta i premazati nadjevom.
5. Od manjeg diska izrezati trake i poredati po nadjevu.
6. Premazati tijesto žumancetom razmućenim sa malo toplog mlijeka i posuti listićima badema.
7. Peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 200 stepeni oko 40 minuta.
8. Izvaditi pečenu tortu i ohladiti u kalupu desetak minuta, a zatim osloboditi strane kalupa i ohladiti tortu na sobnoj temperaturi.

' Ajmo i to probati

Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru.
Baba reče: "Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!"
Al' kum Pera odma' skoči: "Šta to vide moje oči?
Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!"

Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle,
brža je od raketle.

Nosi vruće 'leba kriške, fafarone, čvarke friške,
začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom.
Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!" "Čekaj", kažu, "još šnenokle,
i šufnudle i griz-štrudle i rezance s makom!"
Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

(Đole Balašević, Legenda ovih prostora)

Nemojte se uplašiti. Neću danas pripremiti ništa tako masno (al' će ipak biti slasno). Kako to kaza Đole Balašević, bilo je to davne šesetpete, a o tome više kada Dunavom spustim u vojvođansku ravnicu. Sada je na redu nešto novo, pa hajde da i to probamo.

Prije nekih desetak godina ili nešto manje počela sam sa manje ili više uspješnim eksperimentima u kuhanju. Bila sam ne baš suviše mlada, ali definitivno suviše zelena novopečena domaćica. U želji da pripremam zdrave obroke isprobavala sam trendy namirnice poput soje, tofua, seitana i raznih žitarica.

Dok sam se sa žitaricama snalazila dobro, seitan i tofu iskustva su me dotukla do mjere da im se ne vratim u narednim godinama, sve do nedavno (istina, ima tome i par mjeseci). Potaknuta pisanjem Studene i njenim postom Tofu???Fuuuj!!! prisjetila sam se svog iskustva sa tofuom nikakvog okusa i odlučila za isprobati ga, ovaj put na neki bolji način i dati mu novu šansu u mojoj ishrani.

Sve ima neki okus, vjerovatno i toalet papir. Okus tofua je toliko neutralan da mi je jednostavno nemoguće da ga uporedim sa bilo čime poznatim Gumu, niti papir, nisam jela pa ne znam kakav im je okus, ali guma ima neki miris (pa vjerujem i okus). Tofu, onakav kako sam ga pripremila u prvom pokušaju nema ni mirisa ni okusa. Šta sam uradila? Narezala sam tofu na kriškice, stavila na teflon tavu, malo zapekla i ubacila u sendvič sa salatom (bez majoneza). Bilo je jestivo, samo zbog dobrog crnog kruha i sočnih rajčica, ali ništa spektakularno....

Vremenom, sve se nauči ili barem mnogo toga, tofu je neophodno marinirati. Marinada poboljšava okus svemu, pa i tofuu. Bez namjere da pokušam izmisliti “toplu vodu” prihvatila sam se marinadu iz kuharice Delicious Vegetarian Food, potvrđeno dobre serije australskih mini kuharica Confident Cooking. Umak i prilog sam pokušala pogoditi okusu samog jela u nadi da će biti barem za četvorku, a bio je za pet...

Slijedi recept za:

Tofu u umaku od ananasa




Svojim blagim ili preciznije rečeno, neutralnim okusom, tofu ne pripada niti jednoj svjetskoj kuhinji. Sa jednakim uspjehom on se može uklopiti u kuhinje evropskih zemalja, kao i u egzotičnu kuhinju Dalekog Istoka. Ipak, ovaj sam se put odlučila za dašak egzotike i pripremila svoj tofu u umaku od ananasa ili preciznije pripremila sam “chutney” od ananasa i poslužila sa mariniranim tofuom. Iako se uobičajno poslužuje sa mesom, dokazao se i kao dobar kompanjon i tofuu.

Kao prilog sam pripremila pira od mrkve sa đumbirom i poširani celer i blitvu.

Sastojci:
• 500 g tofua natural (mekane i glatke strukture)

Za marinadu:
• 100 ml soka od narandže
• 1 žlica smeđeg šećera
• 1 žlica soja umaka
• 1 češanj češnjaka, protisnuti
• ½ žličice sušenog korijandera

Za prilog – pire od mrkve i đumbira:
• 400 g mrkve
• 2 žličice svježe naribanog đumbira
• 150 ml povrtnog temeljca
• 150 ml svježe iscjeđenog soka narandže

Dodatni prilog:
• 400 g celera (stabljike)
• 500 g blitve
• so
• malo maslinovog ulja

Chutney od ananasa:
• 280 g ploda ananasa iz kompota
• 1 žlica ulja
• 1 ljuta crvena papričica
• 1 mala glavica luka
• 2 žlice smeđeg šećera
• 1 žlica jabučnog ocata
• 150 ml soka iz kompota
• svježe iscjeđeni sok limuna
• so
• mljeveni papar




Postupak pripreme:

Priprema tofua:
1. Tofu narezati na šnitice i poredati u plitku posudu.
2. Pomješati sastojke za marinadu i preliti preko tofua. Pokriti i ostaviti u hladnjaku preko noći. Ujutro okrenuti komade tofua na drugu stranu i ostaviti tako do pripreme.
3. Izvaditi tofu iz marinade i sačuvati je za kasnije.
4. Zagrijati malo ulja u tavi i pržiti tofu (više peći na tavi) 2-3 minute sa obje strane. Maknuti sa tave i držati toplim.

Priprema priloga – pire od mrkve:
1. Mrkvu oguliti (ostrugati zadebljalu koru) i narezati na kolutiće.
2. Sve sastojke, izuzev soka od narandže, staviti u šerpicu i zajedno kuhati dok mrkva ne omekša.
3. Prebaciti u multipraktik, dodati sok od naranže i izraditi pire.

Priprema priloga – poširani celer i blitva:
1. Odvojeno na pari kuhati celer i blitvu, a zatim ih posoliti i dodati malo maslinovog ulja.


Priprema umaka od ananasa:

1. Zagrijati ulje na tavi, prvo dodati nasjeckani luk i pustiti da zažuti, a zatim dodati nasjeckanu papričicu.
2. Kada papričica omekša dodati šećer i ocat i pustiti da se šećer otopi.
3. Dodati ananas, sok iz kompota i sok iscjeđenog limuna i kuhati oko 5 minuta, dok tekućina ne postane dovoljno gusta.
4. Posoliti po želji i dodati dosta papra.

Konačno:
1. Zagrijati marinadu i preliti preko tofua.
2. Poslužiti uz pripremljene priloge.
3. Preliti umakom od ananasa ili ostaviti svakome da po želji doda umak





U nastavcima o tofuu slijede tofu burgeri i sladoled, a do tada prijatno!