Bratislava, šaran i kiflice...(i politički vicevi)

Nastavljam kulinarsko putovanje Dunavom i stigla sam do slovačke metropole, prekrasne Bratislave.

Oprostite na neumjesnoj digresiji, ali moram nešto pojasniti i nadam se da se niko neće naći uvrijeđen. Jednom prilikom sam svom prijatelju Amerikancu, profesoru povijesti sa doktoratom na temu slovačkih pokreta preporoda (zapravo ne znam kako se tačno zovu) ispričala jedan vic na temu Albanaca i himne Hej, Slaveni. Glupavo je kako ću ga prepričati, ali eto...Vojnik u JNA, Albanac, nije stajao mirno na himnu i pozdrav zastavi. Kada ga je oficir upitao zašto ne stoji mirno, on je odgovorio da se u njoj ne pominje njegov narod, pa zašto bi stajao mirno na Hej, Slaveni. Oficir mu je na to odgovorio kako da se ne pominju Albanci kada se zadnji stih (proklet bio izdajica...) odnosi na njih (mislim sorry, ogavno mi je pričati o politici, ali takvi su vicevi kružili osamdesetih). Alex, mi je rekao da ga ta priča mnogo podsjeća na priču o himni bivše Čehoslovačke. Naime, u Čehoslovačkoj su pored Čeha i Slovaka živjeli i Moravci. Dok su se ponosni Česi i Slovaci pominjali u tekstu himne, Moravci nisu. Na pitanje zašto ih nema u himni, odgovarano im je da se dugačka pauza bez teksta odnosi na njih...Hmm, tako...

Zašto sam ovo ispričala? Nekako mi se čini da su i Slovaci i njihova Bratislava bili dosta zanemareni u nekadašnjoj zajedničkoj im državi. Kada bi vidjeli nekoga sa CS oznakom na autima na moru, automatski su to bili Česi , o Slovacima nismo razmišljali. Čuli bi mi i za te Slovake, ali u češkim filmovima, gdje im se pomalo rugalo (na onaj divni češki način, obožavam njihove filmove).

Turistički, svi žele vidjeti slavni i prekrasni Prag, u Bratislavu se i ne ide, možda je lijepa, možda nije, ne znam...Moj prijatelj, Alex kaže da je lijepa, ali oronula u socijalizmu, i da Slovaci poduzimaju mnogo da joj vrate sjaj (i budući da smo o ovom pričali prije deset godina, nadam se da su to i uradili).

Vratit ću se kuhači, pragači i receptima, to mi ide bolje od viceva, a i draže mi je od politike. Uz Poszony kifli, odlučila sam se da kao slano jelo izaberem običnog pohanog šarana, kojeg sam mogla smjestiti i u priču o Budimpešti (gdje sam ga jela).

Pohani šaran

Ja sam se odlučila pohati filetiranog šarana, a ne odreske, kao što je negdje običaj.

Sastojci (za 2 osobe):



• 400 g filta šarana
• 200 ml mlijeka
• so
• papar
• 2 jaja
• 50 - 60 g finog kukuruznog brašna
• 60 – 80 g krušnih mrvica

Postupak:

Mada je i mala Juca iz Zmajeve pjesmica (ona što sa stolice muca) naučila sve o pohanju (o vrapcima na grani da ne pričam), ipak red je red. Opisat ću i postupak, čak u četiri tačke, uz napomenu da mi se čini da je meso šarana mnogo ukusno kada se malo prije pohanja potopi u mlijeku.

1. Filete šarana položite u plitku posudu u jednom redu i prelijte mlijekom, pa ostavite u hladnjak na 2-3 sata. Ocijedite ih i lagano posušite, a potom dobro posolite i popaprite.
2. Uvaljajte u brašno, jaja i mrvice.
3. Pržite na zagrijanom ulju dok ne prime zlatno žutu boju, a zatim ih ostavite ne upijajući paprir da se odstrani višak ulja.
4. Uobičajno ih je poslužiti sa krumpir salatom, ali budući da je to zimski izbor, preporučujem samo zelenu salatu i režanj limuna.



Poszony kifli

Kada smo u Bratislavi, red je da pripremimo i kiflice koje su dobile naziv po povjesnom imenu ovog grada na Dunavu (sjećate se, krstarimo Dunavom, uz zadržavanje u metropolama). Ove kiflice, budimo iskreni, spremaju se svuda. U mojoj su kući bile poznate kao prhke kiflice sa orasima, a poslije sam saznala da ih nazivaju požunskim (u Beču su poznate kao Pressburg kipfel).




Sastojci:

Mrzim margarin i gotovo da ga potpuno izbjegavam, nikada ga ne kupujem i nemam ga u hladnjaku, ali kod ovog recepta sam se odlučila polovicu maslaca zamjeniti margarinom jer mi se čini da je okus tijesta bolji kada maslac nije dominantan.

Za tijesto:
• 450 – 500 g brašna
• ½ vrećice suhog kvasca
• 180 ml mlijeka
• 2 žumanca
• 60 g maslaca
• 60 g margarina
• 80 g šećera

Za nadjev:
• 200 g oraha
• 100 g šećera
• 60 ml jake crne kafe
• ½ žličice cimeta




Postupak pripreme:

O, lijenosti! Najgora si bolest ... Zašto ovo kažem? Požunske kiflice, mogu se praviti u raznim veličinama. Mogu da budu velike poput kroasana, ili malene poput vanilin kiflica (zalogajčići). Ja sam se, na svoju žalost, odlučila za velike, a malene mi izgledaju puno slađe.

1. U mlako mlijeko dodati instant kvasac, ostaviti dvije-tri minute, a zatim ga umješati.
2. Maslac i margarin zajedno, mikserom sa spiralnim nastavcima, izmiksati u kremu.
3. Dodati i potpuno umješati jedno, pa drugo žumance.
4. Dodati šećer i kvasac sa mlijekom i izraditi tijesto (glatko i masno).
5. Podijeliti na četiri dijela, pa razvaljati diskove debljine oko 5 mm. Složiti ih jedan na drugi, razdvajajući plastičnom folijom i ostaviti u hladnjak na dva sata.
6. Ohlađene izrezati na osam dijelova (ovdje sam bila lijena i dijelila sam na 4 dijela), napuniti nadjevom i saviti u kiflicu.
7. Poredati kiflice u veliki pleh obložen paprirom za pečenje, premazati bjelancetom i peći u prethodno zagrijanoj pećnici, na 180stepeni oko 20-25 minuta (moje velike).
8. Posuti šećerom u prahu i poslužiti. Mogu se jesti tople i svježe (natavno ne i vruće), ali su fine i kada odstoje.

Za nadjev: Samljeti oko ¾ oraha, a ostatak usitniti. Dodati šećer, cimet i kafu i dobro umješati.



Naravno, poslužite ih uz nezaobilaznu šolju bijele kafe za fini doručak ili šalicu crne za trač partiju sa prijateljicama (ili možda sa svojim prijateljicama vodite filozofske rasprave?). Prijatno!

P.S. Sivilo na mom blogu nije odraz neraspoloženja. Naprotiv, moje su misli nekako uvijek ružičaste, ja sam jedno veliko dijete koje se svemu raduje. Radujem se što je danas sunčan dan, radujem se što ću za sedam dana na godišnji...Ne bih bila depresivna ni da je sredina januara, da je snijeg do koljena, da prolazim zaleđenim ulicama i da uopće nemam godišnjeg. Happy day!!!