Obećavam da danas više neću kukati.
Da mi je neko prije dvadeset godina rekao da ću ikada jesti grah ili bilo koju grahoricu rekla bih (blago rečeno) da nema šansi da se takvo što dogodi, jer ja MRZIM grah, grašak, leću. Da ću jesti grah, da ću kuhati grah djelovalo je tada manje vjerovatno nego da mi je neko rekao da ću sa ljudima koje osobno ne poznajem komunicirati putem nečega kao što je Internet, kao što su blogovi. Danas su mi grah, leća, bob namirnice bez kojih moja kuhinja ne bi bila potpuna, a Internet i komunikacija putem njega nešto bez čega bi mi svakodnevnica bila nezamisliva.
Moje mjesečne aktivnosti na internetu uključuju i učešće u igri 'Ajme koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under . Domaćica u oktobru 2010. nam je Tanja sa bloga U džaku brašna , a tema su grahorice ili preciznije grah, leća i bob (pasulj, sočivo i bob). Iako pravila dozvoljavaju da kao prijavu pošaljem i neki stari, ranije objavljen recept, iako imam priličan broj ranije objavljenih recepata sa lećom ili grahom, ipak sam se prihvatila kuhače i isprobala još neke.
Chilli con carne
Od kada sam počela sa pisanjem bloga i putovanje sa kuhačom u ruci po svijetu želja mi je bila da isprobam neki od recepata za Chilli con carne. Mislila sam napraviti post o meksičkoj kuhinji, ali ne gledam sapunice pa bi mi nedostajala priča. Grah kao tema dobro mi je došla i evo konačno jednog dobrog, vrlo pikantnog "chilli con carne" i u mojoj kuhinji.
Sastojci:
* 45 ml ulja
* 2 glavice luka srednje veličine
* 2 češnja češnjaka
* 1 žličica čilija u prahu
* 1 ljuta crvene papričica
* 1 žličica mljevenog cimeta
* 1 žličica mljevenog kumina
* 500 ml umaka od rajčice
* 1 velika žlica koncentrata od rajčice
* 500 g mljevenog mesa
* sol
* papar
* 400 ml skuhanog smeđeg graha
* 250 ml crvenog vina
* 250 ml goveđe juhe
Priprema:
1.Luk narezati na listiće, a češnjak izgnječiti. Zagrijati ulje u posudi sa debljim dnom i popržiti luk dok ne omekša, a zatim dodati češnjak, čili u prahu, cimet i kumin i na laganoj vatri pirjatti dok začini ne počnu mirisati, Dodati meso i nasjeckanu ljutu papričicu i pržiti desetak minuta uz miješanje da bi meso primilo mirise začina.
2.Dodati pire od rajčice i umak, vino, temeljac, posoliti po želji i kuhati nekih desetak minuta.
3.U jelo dodati skuhani grah i pustit da sve skupa još jednom prokuha, pazeći da se zrna graha ne prekuhaju. Gotovom jelu dodati svježe mljeveni papar i poslužiti toplo.
Uz preporuku da smanjite količinu tekućine, prijatno!
Bissara
Arapi su poznati po gostoljubivosti, koja nama čak djeluje nametljivo. Oni će vas rado primiti u svojim domaovima i ponuditi najboljom hranom koju imaju. Na arapskom stolu smjenjuju se topla i haladna predjela, meso i povrće, žitarice i mahunarke.
Bissara jelo tunižanske kuhinje, pripremljeno od mladog boba sa jajima, poslužuje se kao drugo toplo predjelo. Bob sam otkrila relativno skoro i ne bez razloga na prvu je postao moja omiljena grahorica.
Sastojci:
* 1 glavica luka
* 2 češnja češnjaka
* 3 žlice maslinova ulja
* 1 žlica pirea od rajčice
* 450 g pelata
* 1 crvena paprika
* jaja
* 400 g mladog boba
* sol
* papar
Priprema:
1.Bob odmrznuti i odvojiti zrno od ljuspice. Staviti u lonac sa hladnom vodom, dodati sol i kuhati dok boba ne omekša oko 20 minuta.
2.Sitno nasjeckati luk i popržiti ga na zagrijanom maslinovom ulju dok ne požuti, a zatim dodati protisnuti češnjak i nasjeckanu papriku. Pirjati dok paprika ne omekša.
3.Dodati pire od rajčice, pelate narezane na kockice i sol i kuhati umak oko 10 minuta, a zatim dodati bob sa 250 – 300 ml vode u kojoj se kuhao. Nastaviti kuhati još 10 minuta.
4.U vatrsostalnu posudu usuti kuhani bob sa umakom, razbiti 2 jaja i azpeći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni dok se jaja ne ispeku. Dodati svježe mljeveni papar i po potrebi još malo soli.
Vrlo hranljivo i zasitno jelo - prijatno!
Megadarra (Mdardara)
Ovo jelo od smeđe leće i riže sa hrskavim lukom rašireno je i omiljeno od Egipta do Sirije. Popularno među Arapima, Židovima i tamošnjim kršćanima, ovo vegetarijansko jelo jedno je od neizbježnih jela tokom posta, bilo da je riječ o kršćanskom mesopostu ili ramazanskim iftarima.
Sastojci:
* 250 g smeđe leće
* 60 ml maslinova ulja (ili 45 g pročišćenog maslaca u arapskoj varijanti)
* 1 glavica luka
* 1 žličica šećera
* 1 žličica mljevenih sjemenki korijandera
* 1 žličica mljevenog kumina
* 200 g riže
* 1 žličica morske soli
* svježe mljeveni crni papar
Dodatno:
* 2 glavice luka
* 1 žličica šećera
* 1 žličica cimeta u prahu
* 2 žlice maslinova ulja
Priprema:
1. Leću namočiti u hladnoj vodi preko noći, a prije pripreme jela saprati pod malzom hladne vode. U lonac nasuti mlake vode toliko da je bude dva-tri centimetra iznad leće i staviti da kuha 20-25 minuta.
2. Na zagrijanoj masnoći (maslinovo ulje ili rastopljeno maslo) popržiti sitno nasjeckan luk sa žličicom šećera dok ne omekša, a zatim dodati mljeveni kumin i korijander, pržiti 15-20 sekundi i dodati rižu.
3. Rižu umiješati da upije masnoću, pa nakon pola minute dodati vodu. Kuhati oko 15 minuta, a potom u rižu dodati i iscjeđenu kuhanu leću, u mlincu usitnjenu morsku sol i kuhati još 8 do 10 minuta. U gotovo jelo dodati papar.
4. Preostali luk narezati na krupnije listiće. Zagrijati maslinovo ulje i prvo naglo popržiti luk 2 do 3 minute, a zatim dodati malo šećera i soli, smanjiti jačinu vatre i pržiti luk još 5 minuta i na kraju dodati mljeveni cimet.
5. Servirati jelo u zagrijane tanjure i dodati karamelizirani luk.
Bhaja Muger Dhal
Nekada vam se ljubav desi na prvi pogled i to je nezrela ljubav. Ljubav treba pustit da se razvija polako, malo po malo, da svaki put otkrijemo nešto novo što će je dokazati, što će nas uvjeriti da to nije samo dopadanje.
Kod mene je to slučaj sa indijskom kuhinjom koju malo po malo otkrivam, a krenulo je prije svega par mjeseci zahvaljujući istragama blogova, prvenstveno Maninas i Voće i povrće. Prije samo par mjeseci o indijskoj kuhinji sam razmišljala kao o nečemu što je previše egzotično za moj ukus, ali prvenstveno kao o kuhinji sa kojom ne mogu eksperimentisati zbog nedostupnosti namirnica. Da je problem sa namirnicama i začinima rješiv uvjerila me je ponuda sarajevskog dućana “Condimento” Zahvaljujući Maninas i njenoj nagradi, ja koja obožavam divne kuharice, dobila sam i prekrasnu knjigu Indian Kitchen, Monishe Bharadawaj. Knjiga je ispunjena mnoštvom informacija o tradicionalnim namirnicama karakterističnim za kuhinju ove čarobne zemlje i receptima u kojim se opisana namirnica koristi. Cijelo jedno poglavle odnosi se na grahorice, koje zauzimaju bitno mjesto u svakodnevnoj kuhinji Indijaca.
Poznato je da je Indija zemlja sa najvećim brojem vegetarijanaca na svijetu. U takvoj prehrani leća koja je bogata proteinima najvažniji je izvor neophodnih proteina. Indijci svoj dhal jedu svakodnevno…
Sastojci:
* 250 g žute leće
* 3 žlice ulja od suncokreta
* 1 velika glavica luka
* 1 komadić cimeta u kori
* 1 list lovora
* 4 mahune zelenog kardamoma
* ½ žličice sjemenki kumina
* 1 žličica kurkume
* ½ žličice čilija u prahu
* sol
* papar
* zelena ljuta papričica
Priprema:
1.Na zagrijanom ulju popržiti luk narezan na listiće dok ne dobije zlatnu boju i to prvo 3 -4 minute na jačoj vatri, a zatim još 4 – 5 minuta na slabijoj. Pritisnuti luk žlicom da ispusti sok i izvaditi šupljikavom žlicom na upijajući papir.
2.Na ulje dodati parče cimeta u kori, zgnječene mahunice kardamoma, kumin u zrnu i lovorov list i kratko popržiti 30-tak sekundi. Dodati leću, pojačati jačinu vatre i pržiti uz miješanje oko 4-5 minuta. Potom dodati 150 ml mlake vode, čili u prahu i kurkumu i nastaviti kuhati uz miješanje dok voda ne ispari.
3.Dodati još 150 ml vode i nastaviti kuhati na isti način uz miješanje dok voda ne ispari. Na kraju dodati još 200 ml vode, polovinu prženog luka, smanjiti jačinu vatre i napola pokriveno kuhati još 15 minuta.
4.Izvaditi lovorov list i cimet i dodati ostatak luka i ukiselejnu zelenu papričicu po gotovom jelu.
Prijatno!
Ovo jelo prema receptu se priprema od žute leće, Condimento vjerovatno ima u ponudi I žutu leću (znam da ima crnu koja je apsolutni hit), ali sam ja ovo kuhala jučer i nije mi se dalo da zbog vrećice leće idem u grad, pa sam upotrijebila crvenu. Ne znam da li sam mnogo pogriješila, ali jelo je bilo izvrsno i sa ovom crvenom.
Broj komentara: 11:
Da sam ja food blogerica, ovaj mjesec bih prijavila meni najdraže jelo sa grahom - paštafažol sa školjkama, tipično jelo za regiju Campania.
Čili samn prvi put jela u izvedbi jedne Amerikanke, ne znam koju vrstu začina je koristila, ali šarf dojam nije bio isti kao kad se stavi ljuti feferon koji odmah osjetiš, taj njen grah je bio nekako retro ljut, progutaš i tek onda osjetiš kako te u grlu prži, definitivno nije bilo za mene, ne volim ništa u grlu osjećati.
Bob sam u potpunosti zavoljela tek ovdje, moj svekar je u masliniku uvijek imao nekoliko stabljika boba, koje su najradije potrošili u proljeće, sirovi bob i pecorino romano uz čašu crnog vina je rimska tradicija; priznajem da je meni daleko draži kuhan u kombinaciji s artičokama. Isti slučaj je i sa lećom, koju sam najprije počela jesti kao tradicionalno novogodišnje jelo, sada ju volim i u ostatku godine u raznim maneštrama.
Od jela koje si ti pripremila najljepše mi djeluje ovo s bobom, definitivno nešto što ću isprobati kad stigne sezona svježeg boba.
Draga Roman Tales, paštu fažol sam ostavila za Dalmaciju u skolopu moje "šetnje" kroz kuhinje iz bivše Juge. U kuharici Food and Cooking of Tuscany (Umbria and La Marche) imam recept za Pasta e Fagoli, kao i recept za Pasta e ceci, uočila sam da koriste neki lijep oblik tjestenine, ali sad ne znam tačno koji. Pašta fažol mi je omiljena kombinacija sa grahom.
Chilli con Carne, ovaj nije bio toliko papren da peče grlo i želudac. Mada volim pikantnije i papreno izbjegavam, jednostavno to nije zdravo za probavu. Posljedice konzumiranja takve hrane se možda ne osjete odmah (mada neki imaju problema sa žgaravicom), ali baš ne bih htjela stvarati sebi i mojima eventualne probleme u budućnosti.
Nisam ni znala da se bob može jesti sirov, sigurno vrlo mlada boba, a sa pecorinom i čašom vina ne bih odbila. Kod nas artičoke, na žalost, nisu zastupljene u kuhanju, strašno su skupe pa se ni trgovcima ne isplati da ih nabavljaju. Sjećam se da su ih jedne godine nabavili i da su se sirote skroz osušile prije nego su ih sklonili sa polce.
Hayırlı haftalar. Çok güzel, leziz ve iştah açıcı görünüyor. Ellerinize, emeğinize sağlık.
Saygılar.
Savršeno!
Ne znam što bih prije!
Možda zbog boja i znatiželje ovaj bob s jajima.
Ja sam razmišljala o pašti fažol, ja sam na njoj odrasla, općenito na grahu u svim varijantama, jer moj brat strašno puno stvari nije jeo, grah začudo jest, pa je mama išla linijom manjeg otpora, a osim toga on je njalakši za skuhati unaprijed i podgrijavati.
Ali i ovo ostalo me jako mami. Fotografije su ti sjajne!
Uvek se divim vasim fotografijama,tako su ciste i pune boja. Prosto bih probala sve sto je na njima.
Pozdrav!
Prava si vrednica bez obzira na to što si upravo rekla :), pa vidi samo kakve si lepote napravila, čovek prosto ekran da pojede :)))
Cak i kad si u najvecoj guzvi, ipak stignes da napravis nesto novo i fino, svaki od ovih predloga je zanimljiv na svoj nacin...bob bih recimo rado isprobala, zanima me kakvog je ukusa, ali to nikada nisam ovde videla...i stalno sam razmisljala sta bih mogla napraviti za nasu igricu, pa sta god da sam se setila odmah bi pomislila "pa, ovo svi znaju napraviti, mozda ipak nesto drugo..", da bih na kraju poslala recept iz arhive.;))
Ne znam koja je to tjestenina koju su predložili u receptima koje spominješ i koliko god i sama znam zapilati o sastojcima koji idu ili ne idu u neko jelo, toliko me se uopće ne doima regionalno inzistiranje na formatima tjestenine. Blagostanje je učinilo da sami Talijani zaborave ponekad svoje korijene i ono što je bila osnova njihove kuhinje generacijama prije. Danas će inzistirati da u maneštre stave tijesto malenog formata, recimo ditalini, piccoli gomiti i sl. a moj muž se sjeća kako ga je mama slala u trgovinu po paštu za grah - pašta se prodavala u rinfuzi i onda se na dnu ladica sakupljale krhotine svih mogućih formata koja se prodavala po nešto nižoj cijeni, upravo za pojesti sa žlicom u varivu. Zato i ja bez pardona, sakupljam u jednu kutiju sve formate koji mi ostaju, onako ostane po par grama ove i one tjestenine, onda špageti koji su se slomili i kada kuham grah stavim paštu u vrećicu i izlupam ju batom za meso na manje komade. Sasvim sigurno nije estetski jedanko lijepo kao tanjur graha sa samo jednim tipom tjestenine, ali na okusu ništa ne gubi ;-)
Što se artičoki tiče, sa bobom i mladim graškom se pripremaju i kod nas u Dalmaciji, samo sam ostala začuđena da ne skidaju vanjske listove artičokama. Kada sam jednu blogericu pitala zašto ne skidaju i nije li tlaka kasnije u jelu trijebiti artičoku rekla mi je da je sva zabava upravo u tome. Meni nije zabava pljuckati tu tvrdu slamu i više volim već očišćenu artičoku. Ne znam da li se mogu naći u trgovačkim lancima već očišćena smrznuta srca artičoka, ako ih ima ja bih ti to preporučila; daleko bolje nego kupiti artičoku punu dlaka na kojoj više nema niti jednog jestivog lista i koju samo možeš baciti.
Kao i uvijek, šećer na kraju, divna jela divno spremljena. Znam kako ti je na poslu, kod nas je svaki prekovremeni zabranjen i ne plaća se, pa nikome ne pada na pamet raditi. Mi koji se bavimo kvalitetom smatramo da su prekovremeni odraz loše organizacije, a ne potrebe. Organizaciju rade vrli šefovi, pa to ide njima na dušu, a raja ispašta. Situacija u kojoj nema pobjednika, a to je uvijek najlošije. No, lijepo se ti drži i stisni zube i reci sama sebi "ne dao Bog većeg zla!" A nezaposlenost nemoj ni u šali prizivati.
Sva jela su, po običaju na tvom blogu, prelepa. Fotografije mi bude sva čula!
ovo je divno ! od izbora jela, pripreme, objašnjenja, izgleda ! Zbilja sam oduševljena i definitivno svako od ovoih jela želim isprobati !
Objavi komentar