subota, travnja 24, 2010

Priča o našem soliteru i jedan P.S. - mirisi sa prvog sprata

Gotovo cijeli svoj život živim u soliteru, kutiji šibica... Nije to loše, toliko mnogo ljudi na tako malo prostora i svako ima svoju kuhinju i svoje "doba" za pripremu doručka, ručka, večere. U svako doba soliterima se šire mirisi iz nečije kuhinje. Najčešće prijatni, kao oni po kolačima ili svježe pečenom kruhu. A moja susjeda sa sedmog često pravi halvu i zamiriše cijeli haustor...

Nije ovaj moj soliter tema današnjeg posta, pogledajte o čemu se radi.

Naš soliter je veselo zdanje, talasa masa, ljulja ga stalno.
Sad je doveden u prizemno stanje, al' zamišljen je monumentalno.
Takvog nema na svetu okruglom, fasada drži, a temelji klize...
Nas je soliter pod izvesnim uglom, kao slavni toranj iz Pize.


Satiričnu pjesmu o našem soliteru, fenomenalno zamišljenom projektu, od kojeg je ostala samo fasada pjevao je osamdesetsedme, Đole Balašević. Nije mnogo prošlo da ni od fasade ništa nije ostalo. U devedesetim soliter je srušen, ali su ostale veze među susjedima, ostali su, kako želim da vjerujem dobri međuljudski odnosi.

Već duže vremena, ova pjesma me inspiriše na ideju da krenem u svojevrsni kulinarski poduhvat i da na svom blogu pokušam predstaviti kulinarsku tradiciju i kuhinje iz tog našeg solitera. Jela u našem soliteru različita su , koliko su različiti krajevi iz kojih dolazimo. Istovremeno, ona su slična koliko su rezultat ostataka istih utjecaja kojima su naši narodi bili izloženi u svojoj prošlosti. Sve je to dodatno isprepleteno međusobnim miješanjem da će biti zanimljivo pronaći autohtona jela i pripisati ih ovom ili onom narodu. U narednim sedmicama, možda mjesecima proći ću put od Vardara pa do Triglava.

MAKEDONIJA

Naš soliter je super, brat je na glavi bratu,
al' da krenemo redom, znači na prvom spratu,
žive dobri južnjaci,
znam ih samo po faci i po pesmama.


Ne bih mogla reći da susjede Makedonce poznam "po faci" ali zato ih poznam po pjesmama i po dobroj hrani. Najjužnija republika bivše Jugoslavije u svojoj je "kujni" prigrlila najbolje od grčke, turske i srpske kuhinje. Zbog tih orijentalnih utjecaja na makedonsku kuhinju, ona je vrlo slična i srpskoj i bosanskoj kuhinji, dodatni razlog da je obožavam.

I kada je trebalo odabrati samo par recepata našla sam se u problemu šta odabrati. Koja su jela tako karakteristična za makedonsku kuhinju da se izdvajaju u moru sličnih varijacija u Srbiji, Bosni ili Bugarskoj. Za malu pomoć obratila sam se dragoj Julijani Pavloskoj čiji smo izvrsni Ohridski čomlek već pripremali i iz njene zbirke recepata na Coolinariki odabrala jela, za koje Julijana kaže da su prava makedonska, koje sam napravila u svom domu i predstavljam ih vama.

Gravče na tavče na tetovski način



Gravče na tavče, daleko je najpoznatije makedonsko jelo. Papreno ko sam vrag, od najkvalitetnijeg tetovca, sa mnogo luka paprike i papra jelo je vrhunsko. Poslužuje se uz meso sa žara, ali meni je sasvim dobro kao samostalan obrok. Ovaj sam pripremila po receptu iz knjige recepata Jugoslovenska kuhinja, a preradila sam ga u varijantu koja se preporučuje kao "ljetna" uz dodatak svježe paprike i rajčice.



Sastojci:

* 500 g tetovca (bijeli grah velikih boba)
* 250 g luka
* 3 češnja češnjaka
* 60 ml ulja
* 4 crvene paprike
* 2 rajčice
* 2 feferone
* 2 žličice aleve paprike
* stručak metvice
* sjeckani peršin

Priprema:

1.Grah namočiti preko noći u hladnoj vodi, ujutro ga isprati pod mlazom hladne vode i staviti u lonac da se kuha tako da mu boba omekša, ali da se ne raspadne.
2.Skuhani grah ocijediti, i odvojiti samo 1 kutljaču vode od ukupne količine u kojoj se grah kuhao.
3.Na 40 ml ulja popžimo nasjeckani luk, dodamo češnjak i nasjeckanu papriku.
4.Kada povrće omekša dodamo oguljenu i nasjeckanu rajčicu i pirjamo dok se ne zgusne. Na kraju umješamo nasjeckanu metvicu i peršin i posolimo po želji.
5.U glineni lonac složimo grah, umiješamo paprike i luk. Pospemo alevom paprikom i dodamo još malo ulja i nasjeckane feferone. Na kraju dodamo papra po želji.
6.Staviti u pećnicu na 220 stepeni i zapeći oko 25 minuta.


Vjerujem da će vam se dopasti, posebno ako vam prija pikantno. Prijatno!

Tas kebap



Tas kebap pripremila sam po Julijaninom receptu. Privukao me je jer volim ćevape/kebabe. Naravno da znate da ćevap nema nikakve veze sa ćevapčićima, niti bosanski, niti ovaj makedonski. Meso sa lukom, dugo pirjano u vlastitom soku i na kraju posluženo u bogatom aromatičnom umaku uz svježi domaaći kruh. Tas kebap me je privukao jer takav do sada nisam pripremala, a kako reče Julijana "tako su jeli naši stari"

Sastojci:

* 1 kg mesa
* 40 ml ulja (ili masti)
* 500 g luka
* 500 g rajčice
* 5 češnja češnjaka
* 150 ml bijelog vina
* 100 ml vode
* peršin
* 2 lista lovora
* sol
* papar u zrnu

Priprema:

1.Na ulju popržimo meso nasjeckano na kockice dok ne dobije boju, oko 10 minuta.
2.Izvadimo meso i na istoj masnoći popržimo luk dok ne povene. Dodamo češnjak i kratko još popržimo.
3.Na luk vratimo komade mesa i nastavimo lagano pirjati meso u vlastotom soku narednih 20 minuta.
4.Na kraju dodamo rajčicu, lovorov list i zalijemo vinom i vodom. Dodamo tri-četiri zrna papra i posolimo.
5.Ostavimo da prokuha i kuhamo još 5-6 minuta da se umak malo zgusne.


Servirati uz kruh koji se može umakati u preukusan saft. Prijatno!

Pile so tarana



Tarana ili tarhana, kako se kaže u Bosni, sitne su mrvice tijesta koje se koriste kao dodatak u čorbama. I ovaj recept pronašla sam među Julijaninim makedonskim receptima, koja kaže da se ovo jelo tradicionalno priprema u Makedoniji.

Tarhanu lako možete pripremiti sami, na sljedeći način:

Sastojci (za tarhanu):

500 g brašna
2 jaja
1 žličica soli
50 ml vode

Priprema (tarhane):

Osušeno tijesto protiskuje se kroz đevđir (cjedaljku za tjesteninu). Ja sam postupak skratila na par sekundi pulsiranja u multipraktiku.

1.U brašno dodati sol, jaja i malo vode i umješati tvrdo tijesto. Pokriti i ostaviti da stoji preko noći.
2.Tijesto staviti u multipraktik i za par sekundi pulsiranja napraviti mrvice.



A glavno jelo pripremamo na sljedeći način:

Sastojci:

* 1 manje pile
* 2,5 l hladne vode
* 2 luka narezana na četvrtine
* 4 neoguljena češnja češnjaka
* 1 velika mrkva
* 1 manji korijen peršina
* pola stabljike celera
* vezica peršina
* 2 lista lovora
* 250 g tarane
* 1 velika mrkva
* 1 glavica luka
* 30 ml ulja
* vezica peršina
* sol

Priprema:

1.Pile narezano na komade staviti u lonac sa hladnom vodom zajedno sa lukom, češnjakom, narezanom stabljikom celera, krupno narezanom mrkvom, korijnom i listovima peršina i lovorovim listom. Dodajte malo soli.
2.Kuhati polagano oko dva sata, skidajući povremeno pjenu koja se uhvati po vrhu.Nakon toga, izvaditi meso i procijediti juhu. Dio temeljca sačuvati za jelo koje pripremamo, a dio zamrznuti i iskoristiti u nekom drugom jelu.
3.Na ulju popržiti sitno nasjeckan luk i mrkvu dok ne omekšaju, a zatim dodati tarhanu i popržiti je da uhvati masnoću.
4.U vatrostalnu posudu složiti piletinu, dodati tarhanu, zaliti sa 500 ml juhe od kuhanja piletine. Dodati nasjeckani peršin, po želji soli (ili vegete) i peći u zagrijanoj pećnici na 200 stepeni oko 35-40 minuta.



Makedonska pogača



Svi naši narodi rado jedu kruh i pogače. I jedu ga kao prilog uz svaki obrok. Makedonska pogača tradicionalno se priprema sa dodatkom ovčijeg sira i kiselog mlijeka, a poslužuje se uz kiselo mlijeko.

Sastojci:

* 3 jaja
* 500 g bijelog brašna (ili 350 g bijelog i 150 g kukuruznog)
* 1 žličica praška za pecivo
* 250 ml kiselog mlijeka
* 150 g zrelog ovčijeg sira
* 100 ml ulja
* 1 žličica soli
* začinsko bilje za posipanje

Priprema:

1.Pomiješati brašno sa solju i praškom za pecivo.
2.Dodati jaja, kiselo mlijeko i namrvljen sir i ulje i umiješati tijesto.
3.Tepsiju premazati rastopljenim maslacem, istresti smjesu za pogaču. Posuti začinskim biljem.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 40 minuta.


Prijatno!

Gurabii



Gurabije sa bademima tope se u ustima i to nije tek prazna fraza. Zaista je tako. Glavna zvijezda ovih gurabija su fino mljeveni bademi i malo mirisa ružine vodice. Užitak je garantovan... Gurabije se poslužuju gostima uz čašu vode.


Sastojci:

* 600 g brašna
* 300 g maslaca
* 200 g blanširanih badema
* ½ žličice praška za pecivo
* ¼ žličice sode bikarbone
* 125 g šećera u prahu
* 1 mahuna vanilije
* 2 žlice loze
* 2 žlice ružine vodice
* šećer u prahu za posipanje

Priprema:

1.Rastopiti maslac, zatim ostaviti da malo očvrsne pa ga pjenasto izmiksati sa šećerom u prahu.
2.U drugoj zdjeli pomiješati brašno sa sodom bikarbonom i praškom za pecivo i prosijati da se soda i prašak fino rasporede u brašnu.
3.Bademe samljeti u fini prah i dodati brašnu.
4.Dodati smjesu maslaca i šećera i izmiksati u meko tijesto.
5.Dodati lozovaču i ružinu vodicu, sjemenke izvađene iz mahune vanilije i napraviti tijesto. Ostaviti da tijesto odstoji u hladnjaku oko sat vremena.
6.Na lagano pobrašnjenoj podlozi tijesto razvaljati na debljinu 5-6 milimetara. Oblikom polumjeseca vaditi kolačiće i poredati ih na obložen pleh za pečenje.
7.Peći na 200 stepeni oko 15 minuta. Ohladiti i obilno posuti šećerom u prahu.




Želim vam da uživate u finom i prhkom bademastom kolačiću.Prijatno!

P.S. Drage moje, sve nas veže ljubav za kuhanjem i ljubav za gastronomijom. Nacionalne kuhinje smatraju se dijelom nematerijalne kulturne baštine. Budući da je tako, a i više puta se pokrenula ideja o novoj igri u kojoj bi se posvetili posebnim kuhinjama naroda širom svijeta možda je ovo trenutak da je počnemo. Voljela bih čuti vaše mišljenje. Do tada sve vas pozdravljam...

23 komentara:

Κάθαρσις kaže...

Ideja ti je moćna i svakako nastavi, baš je zanimljivo! Na sreću? nisam nikada stanovala u velikim stambenim zgradama, jesam u manjima i sve ima i svoje ljepote i svoje rugobe. reci mi samo kako doći do ružine vodice - ide u puno orijentalnih slatkiša koje bih rado isprobala, ali mislim da bez nje to ne bi bilo to!

jubistacha kaže...

Super ideja, jedva čekam sljedeće postove i nove recepte. Trenutno živim u zgradi srednje veličine i na sreću ne osjetim mirise raznih kuhinja u hodniku. Jedino ponekad dolete neki mirisi s balkona. Obično se radi o nečem preprženom ;)

Alanvla kaže...

Kad pomislim na soliter i kuvanje uvijek se sjetim moje tetke i koja je nekada živjela u Pofalićima i koja bi pri ulasku u soliter uvijek govorila, tačnije citirala Bijelo Dugme:"depresija od graha i kupusa"... nažalost i ja sam tu depresiju često sretala tokom studiranja u velikom gradu :)
Nego mislim da je sjajna ideja za pokretanje nove igre koja bi širila ljubav preko svih meridijana i paralela :), a znamo da ljubav ide preko stomaka...zato podržavam ideju 1000%.

melrose kaže...

Ja sam apsolutno za!!! Kao djete sam stanovala u Vranicinim neboderima i cak pisala dnevnik o svim susjedima (to mi je bila omiljena igra - da li se mogu sjetiti ko gdje stanuje po spratovima), ali sam ga na zalost izgubila pri seljenju, a onda jos i rat...i sada se naravno ne sjecam vecine tih ljudi (sa nekolicinom smo i dalje u kontaktu iako zive 1000ma km daleko). Imali smo 16 spratova x 6 stanova na svakom spratu i bilo nas je stvarno od Vardara pa do Triglava:) sve prva generacija sa jos ne zaboravljenim obicajima. Sada su se (radi rata) uglavnom svi vratili na svoja prvobitna ognjista ili emigrirali u prekooceanske zemlje...

Dunja kaže...

Vrlo rado, ideja ti je odlična, a post interesantan kao i uvijek. Mene su oduvijek interesirala izvorna jela, i kako sam se naputovala s mužem, nikad nismo jeli u fensi restoranima, nego smo potražili neku "sirotinjsku" birtiju i ostali oduševljeni, a ja to pamtim cijeli život.

cosmo2503 kaže...

@ Draga Katarzis, u Sarajevu se prodaje ružina vodica holandskog proizvođača Go-tan. Orijentalni slatkiši u nekoj bosanskoj varijanti su bez ružinih vodica, ali sa vodicom dobiju zaista poseban miris i drugačiji su. Ne znam da li bi se možda moglo zamijeiti likerom od ruže, koji je valjda jednako teško naći kao i vodicu.
@ Jubistacha, moja zgrada ima "samo" deset spratova i to su najniže zgrade u mom naselju. Ni ja baš ne hodam po stubištu, pa da osjetim ove mirise, ali se sa balkona osjete, naročito ljeti.
@ Alanvla, ajme mirisi po grahu i kupusu. Nešto ne osjetim da ljudi mnogo kuhaju kupus, valjda što se kupus kuha zimi kada većina zatvori prozore, ali zato kad počnu bacati ostatke kiselog kupusa to zna smrditi kao bojni otrov. Za igricu, smislit ću neku anketu da vidim ima li zainteresovanih.
@ Majo, generacijo, u tom neboderu je živjela moja drugarica iz gimnazije Džejna Bajramović. Mogu zamisliti dječiji dnevnik o komšijama :-) Zanimljiva igrica. Ja se nešto i ne mogu sjetiti svog komšiluka iz djetinjstva, osim jedne babetine koja me je stalno tužakala mami.
@ Dunja, meni je zakon prava narodna kuhinja. Kada negdje putujem raspitam se gdje se jede dobro i ko slovi kao restoran ili konoba sa autentičnom lokalnom klopom i tamo odem, mogu reći da sam gastroturista.

Tadeja kaže...

A Selma, nema te svijet ili da parafraziram onu "Jebeš zemlju koja Bosne nema.....hebeš food blogozajednicu koja Cookete nema! :)
Još jednom ti odajem priznanje na idejama i načinu kako nam recepte prezentiraš. I dalje ostajem pri tome da mislim da je šteta da ih sve objavljuješ u jednom postu, jer tu ima materijala i za više toga.
Da sam prema Makedoniji emotivno slaba, već sam napomenula, izbor jela mi je po guštu, a fotografije su ODLIČNE! Nestrpljivo očekujem nove postove!
Nova igrica?
Ja sam na tu temu nešto bila nedavno napisala i kao ideja mi je jako privlačno i voljela bih, ali morati ćemo onda nešto napraviti sa pravilima dosadašnjih igara, kao i rješiti pitanje domaćinstava, jer je to koliko god ne izgledalo, ipak posao koji oduzima i vrijeme i energiju. Ne može ga raditi za više igrica jedna osoba, jer to u konačnici rezultira užasnim zasićenjem, do mjere da poželiš od svega dići ruke. Isto tako, koliko god mjesec dana izgledalo dovoljno vremena za igru, kad je igrica više, vrijeme proleti, a da nisi stigao napraviti sve što si zamislio. Mislim da ako i krenemo u novu igru, nema smisla počinjati prije jeseni, jer ako sad počnemo, dok mi nju dokraja osmislimo, biti će već lipanj, taman ćemo krenuti i početi će godišnji odmori. Možda bi igricama trebali produžiti rok ili ograničiti količinu, pa na taj način olakšati i učesnicima i domaćici, jer sam ja prva koja nema samokontrole :(
Dakle, načelno sam ZA i to jako, ali bih pričekala jesen i ideje kako je najpametnije osmisliti, a da to ne mora sve sređivati jedna osoba na kraju mjeseca.
I još ću nešto primjetiti. Svjesna sam da je netko mogao započeti igru, dati ideju, a u međuvremenu izgubiti za nju elan ili se umoriti sređujući naše postove, pogotovo onih koji na vrijeme ne pošalju mailove, među kojima znam nerijetko biti i ja. Ali ako si začetnik igre, pa čak i pravila igre nalažu da te se u svakom takvom postu spomene, na način da link vodi direktno na tvoj blog, možda sam ja stvarno Alisa u zemlji čuda, ali neka moja unutarnja mjerila pristojnosti mi govore, da bi se kao začetnik igre ipak trebao povremeno osvrnuti na neki od takvih postova. U Ajme koliko nas je, domaćica je svaki mjesec druga osoba, što začetnicu igre, jer ne mora svaki mjesec sređivati postove ničim ne opterećuje, ali se svaki mjesec nađe u ne malom broju postova link na njezin blog. Snježana, naprotiv, kad sam ja bila domaćica, nije našla za shodno, osvrnuti se na niti jedan post, uključiv završni, a o tome da je čak bila nagrađena, pa eventualno iz puke kurtoazije zahvaliti, da ne govorim.
Nisam uvredljiva vlaška mlada, ali isto tako i ne vidim razloga da konstantno linkamo na nekoga, kome očito do osobne ideje i svih kasnijih realizacija iste nije stalo. U svakom slučaju, mislim da bi takvu obavezu pretjeranog višestrukog linkanja, osim na pravila igre u idućim igrama trebalo izbjeći.

Andrea kaže...

Kako odlična ideja, svaka čast i za ideju i za realizaciju. :)
Sva jela izgledaju zamamno i svakako ću nešto od ponuđenoga i isprobati. :)
Što se tiče prijedloga za još jednu igru, moram reći da ja jedva stižem sudjelovati i u ovima postojećima pa ne znam kako bi ugurala još jednu. No svakako podržavam prijedlog i svakako bi se potrudila povremeno sudjelovati. :)

Nataša kaže...

Krasno! Baš, baš si me obradovala što si krenula od moje mi domovine :)
Samo, ono tavče gravče na tetovski način...i nije baš :) Mama mi je porijeklom iz tog kraja i odrasla sam na bakinoj kuhinji.. tetovci ne prave gravče na takav način :)
Pozdrav i jedva čekam da vidim ostatak ove gastronomske palete :)

Vera kaže...

Ja nikada nisam stanovala u stanu a i ne zelim,...nikada me to nije privlačilo,mada ima vise prednosti nego ziveti u kući,pogotovo kada treba spremati...:)
Kada objavis post ja čitam,gledam fotke i samo mislim.."e ovo pravim...".." ovo isto"...

Branka kaže...

Odlična ideja, a "Soliter" predobro ukomponiran. Drago mi je da si krenula od Makedonije, bila sam tamo jednom a pamtim i pamtim, hranu posebno. naravno najviše onu koju sam jela u lokalnim malim restorančićima i slastičarnicama. Tvoj izbor je super, sve mi se jako sviđa a čini mi se da će pogača prva na isprobavanje :)
Iako nisam aktivni sudionik igrica osim odnedavno "Ajme koliko nas je" reći ću da mi se ideja o novoj igrici sviđa, ali bi trebala razrada pravila kako je Tadeja napisala. U mjesec dana je malo vremena za sve igrice , to je osnovni razlog zašto se ja niti ne uključujem u još neke. No u svakom slučaju podržavam.

Snježa kaže...

Draga Selmice, da te nema morali bismo te izmisliti.
Slažem se i ja s Tadejom da bi nam ti to ipak morala malo razvodniti, odnosno podijeliti u nekolko postova pa bi uživanje bilo češće.
Makedonska kuhinja je i meni nešto posebno zahvaljujući mojoj prijateljici Leni Đapić po čijim sam receptima već nešto i objavila.
Naravno slažem se s Tadejom i oko pravila i početka igre. Ni sada ne uspijem sudjelovati u svim!

melrose kaže...

Znaci pocinjemo igru u jesen (jeee!!!), bas mi je drago!
Dejnu ne znam, ja sam bila u zadjem (ili prvom ovisi kako se gleda) neboderu (onome do Omera Maslica i ABC-a). Jesi ti ikada dobila moj mail?

cosmo2503 kaže...

@ Tadeja hvala na komentaru i konstruktivnim prijedlozima. Do jeseni bi mogli smisliti još jednu igricu ili kako predlažeš modificirati pravila postojećih. Ja sam razmišljala da igrica "Ajme koliko nas je!" ne mora nužno kao temu imati namirnicu, može to biti neka od internacionalnih kuhinja, zanimljiva bi mi bila tema erotske kuhinje, tema makrobiotike i slično...Ili da u okviru kuvarijacija spremamo poznata jela pojedinih nacionalnih kuhinja i slično. Što se tiče pravila koja nalažu link na pokretače igre, mislim da je to okey, ali ja se svaki put namučim da to napišem da ne bude suhoparno i da uvijek bude različito. Naravno da bi najlakše bilo "raspaliti" recept i gotovo. Moguće bi bilo i ograničiti broj "ulaznica" , mada bi mi to teško palo jer mi je u dobrim receptima koje pronađem teško izabrati samo jedan. U FBI rukavicama, nekad se stvarno ne mogu obuzdati, naročito je to slučaj kod Andree čije bi recepte sve isprobala. Nisam primjetila da Snježana propušta reagovati na finalni rezultat igre "Ajme koliko nas je!", ja bi to svakako učinila.
@ Andrea, ja jako volim tvoje postove i sve tvoje "ulaznice" za naše igre. Znam da si, kao i svi, u gužvi, ali bi voljela da nađeš vremena i za neku, eventualno novu igru.

cosmo2503 kaže...

@ Nato, ma nisam ovo gravče na tavče 100% prikazala kao u receptu. Ne znam kako se stvarno priprema, u mom receptu nije bilo ni rajčice, ni svježih paprika ni feferona, ali je bila napomena da se ljeti oni mogu dodati. Recept je bez mesa, pa smatram da bi i trebao biti bez mesa, a jedino se stavljaju grah, luk i aleva paprika. Molim te da mi pojasniš kako je gravče spremala tvoja baka. PLEASE!!! Obožavam ljuti grah, što paprenije, to bolje.
@ Vera, hvala. Mni bi bilo teško živjeti u kući, a posebno što su naselja sa kućama u Sarajevu tzv. mahale, mjesto gdje se ja nikako ne bi mogla uklopiti. To je jedan sasvim drugi kulturološki milje (zamisli mjesto gdje se djeca starijima obraćaju ličnim imenom i bez persiranja?). Ne, to nije za mene...
@ Snježo, hvala. Ne znam za ideju da razdvajam recepte i ja sam o tome razmišljala, ali sam nekako od početka vezivala recepte za neku temu. Možda i promijenim to, ne znam.
@ Branka, hvala. Drago mi je da si se i ti uključila u blogerske igrice i da si zainteresovana i za neke nove ideje.
@ Majo, mail nisam dobila. A nebodere i ja brojim kao i ti. Po mojoj logici prvi je onaj najbliži Omer Masliću zato što je najbliži tramvaju.

Nataša kaže...

http://north-gastrofusion.blogspot.com/2010/04/tavce-gravce.html evo ga. Najjednostavniji način kuhanja graha. Ljeti se, bar što se tiče našeg trogeneracijskog graha :) kuha takozvano "ljetno gravče" (varivo, ne u tavi). Ali to je već varijacija na temu. Ko voli ljuto u grah doda nasjeckanu ljutu zelenu papriku - svježu, doda paradajz i bijeli luk.
Ja nikad ne dodajem meso u tavče gravče. Samo ponekad, kada imam, prije nego ga stavim na pečenje odozgo u tavi stavim po jednu sušenu crvenu papriku. :)

cosmo2503 kaže...

@ Nato, hvala na linku. Gravče ti je mnogo dobro.

Mare kaže...

ponovno odlican post i primamljiva jela. od graha do ovih polumjeseca. stvarno imas odlican izbor jela a fotografije su za cistu desetku!

Mare kaže...

ps. i da, ideja ti je odlicna :)! i ja se trudim na svom blogu objavljivati recepte iz raznih zemalja. to ide obicno po fazama, kako me koja kuhinja "uhvati". imam tako indijske i meksicke pa onda mediteranske "faze". svidja mi se prijedlog, moj glas za!

melrose kaže...

Poslala sam mail ponovo na ovu adr. cosmo2503@gmail.com pa vajda ce stici:)

Anonimno kaže...

Najpre da kazem da mi se tvoja ideja i nacin na koji si je predstavila, veoma dopala :) a veoma, posebno mi se dopalo to sto si zapocela bas od moje zemlje i od mojih recepata :) slike su fantasticne. Bravo!
Pavloska

cosmo2503 kaže...

@ Julijana, hvala tebi, vjerujem tvojoj kuhinji, a makedonsku obožavam, sve je ono što volim.

mamajac kaže...

Necu komentarisati recepte, jer ih nisam citala pazljivo, samo da se javim po pitanju predloga za igru.

Igre su pre svega IGRE. Jedna drugu ne iskljucuju, ko hoce da se igra, moze, ko nece, nece. Svaka od dosadasnje tri igre nastala je u naletu velikog entuzijazma i zelje da se nesto ucini zanimljivo za blog zajednicu. Ja sam (uz Mariju), kao pokretac FBI rukavica i kuVarijacija, zelela da napravim nesto sto ce biti i lepo i funkcionalno, i jako sam zadovoljna sto su igre zive, nekad manje nekad vise, ali zive su. Sada ucesnika i radova ipak ima mnogo vise nego na pocetku, i nije bas lako sve to drzati na okupu, narocito zato sto, iako za svaku igru postoje ispisana pravila, mnogi i dalje ne salju e-mailom prijave. Mi se trudimo da redovnim pracenjem domacih kulinarski blogova "upecamo" sve ulaznice za neku igru, ali cesto bude propusta i gresaka. Zato je u planu da se napravi neka vrsta reorganizacije kuvarigrica, u smislu da se omoguci da svako sam prijavi svoje ulaznice putem neke forme ili tako nesto, i da se olaksa odrzavanje igara. To je sve u planu, a kako je i Mariji i meni ovo ipak hobi, ceka svojih pet minuta da dozivi realizaciju. I sad konacno dolazimo do sustine, ovo je sve bio uvod - na reorganozivanim kuvarigricama planirano je pokretanje jos jedne igre koja ne bi imala stalnu temu. Kroz nju bi mogle da se podvuku i nacionalne kuhinje, i kuvanje po boji, i nesto na temu poslovica/izreka u kojima se pominja hrana, i svasta jos.

Ipak, nije izvesno kada je realno da sve to ozivi, pa ukoliko neko zeli da pokrene igru mimo kuvarigrica, ja cu mu biti zahvalna :)))