Svim dragim prijateljima, posjetiteljima i čitateljima mog bloga, koji danas, 7 – og januara proslavljaju dan Hristova rođenja želim sretan Božić. Nadam ste da ste Badnje veče proveli u krugu obitelji, proslavljajući ga u duhu tradicije u miru i bez pompe, onako kako je to nekad bilo i kako bi trebalo biti.
Mogu reći i ponoviti po ko zna koji put da se smatram sretnom što sam odrastala u Sarajevu, gradu koji je po svim svojim karakteristikama bio pravi multietnički grad. Dokaz koji govori u prilog tome što je Sarajevo nekad bilo nisu samo džamije, crkve i sinagoga na prostoru od par kilometara kvadratnih. Nisu to ni zvona koja se čuju sa pomenutih crkava u podne, kada se oglašava i ezan sa Begove džamije. Za mene su to moji prijatelji koji pripradaju svim narodima i svim religijama u bivšoj državi. Posjećujući ih u njihovim domovima za vjerske blagdane koje su proslavljali učila sam o našim različitostima.
Moja prva sjećanja na vjerske blagdane su upravo sjećanja na pravoslavni Božić i običaje vezane za njega. Običaje koji su vezani za katolički Božić, pripisivala sam novim godinama... Bili su mi vrlo neobični badnjaci i slama koji su se unosili u stanove (e sad nek mi neko kaže da su se vjerski praznici proslavljali u tajnosti, kada su se i ranih osamdesetih na sve strane nosili badnjaci). Čudan mi je bio običaj iščekivanja “polaznika” . Zašto, pobogu Marina i Bilja ne mogu ujutro izaći na klizanje??? Što je to sad tako bitno, da je važnije od klizanja, kada smo već na raspustu? Bila sam ljubomorna na Zdravkovog brata, Zorana, koji je bio polaznik u kućama mojih prijateljica.
Sa čestitkom “Христос се роди” prvi put sam se susrela u domu moje najbolje prijateljice Verice, sa tim pozdravom ulazili su im čestitari , a domaćica je odgovarala “Роди се ваистину”. Možda izgleda smiješno, ali sam tek u tim gimnazijskim danima i iz te čestitke shvatila šta zapravo znači proslavljanje Božića.
Dobro pamtim što su Verica i njena mama pripremale za božićnu trpezu. Pečena janjetina, njeguški pršut, nevesinjski sir iz mjeha i kajmak. Torta od oraha, šape, salenjaci, kiflice sa džemom, orasnice... I pogača, koja mi je uvijek bila najslađa.
Jedan od prijedloga za KuVarijacije u mjesecu decembru bio je da pripremimo Christstollen. Odavno sam je željela probati, a činilo mi se vrlo zgodnim da je isprobam upravo u vrijeme Božića. Christstollen, nije prošla kao prijedlog za igru, ali sam je svakako htjela iskušati.
Christstollen
Recept za Christstollen koji sam odabrala razlikuje se od tradicionalnog po tome što je dio maslaca zamijenjen svježim sirom. Volim tijesta sa sirom, veoma su mi sočna i mekana... Dakle, sir u tijestu nije “quasi light” varijanta već jeizbor proizašao iz mog iskustva sa tijestima od sira.
Christstollen sam pripremila prije tri sedmice, omotala je alu folijom i ostavila u Tupperwarovom “Breadsmart” spremniku za kruh. Nakon dvije sedmice stajanja još je bila je mekana, mirisna i naprosto savršena.
Sastojci (velika štruca oko 800 g):
• 150 g rozina
• 80 g sjeckanih badema
• 30 ml ruma
• vruća voda
• 250 g brašna
• prstohvat soli
• 15 g svježeg kvasca
• 125 ml mlijeka
• 125 g svježeg sira
• 80 g maslaca
• 50 g šećera
• 1 jaje
• 1 žlica mješavine začina za medenjake (cimet, kardamom, muškatni oraščić)
• 100 g kandirane korice narandže i limuna
Za posipanje:
• 50 g maslaca
• 125 g šećera u prahu sa vanilin šećerom
Priprema:
1. Večer prije pripreme pomiješati grožđice sa komadićima badema i rumom, pa dodati vruće vode do nivoa voća i ostaviti da stoji preko noći na sobnoj temperaturi.
2. Za predtijesto rastvoriti svježi kvasac u 60 ml mlakog mlijeka.
3. U veću posudu prosijati 125 g brašna, dodati nadošli kvasac i ostatak ohlađenog mlijeka.
4. Mikserom povezati sastojke, pokriti zdjelu sa predtijestom i ostaviti na toplom da nakvasa, oko sat vremena .
5. U velikoj posudi umiješati maslac sa šećerom dok se šećer ne rastvori. Dodati brašno, prstohvat soli, mješavinu začina, predtijesto i jaje i miješati mikserom 5-6 minuta. Ostaviti da odstoji na toplom oko pola sata.
6. Potom dodati sir, ocijeđeno suho voće i kandiranu koricu naranže. Umiješati sastojke najmanjom brzinom miksera, tako da se voće što ravnomjernije rasporedi u tijestu. Tijesto pokriti i ostaviti da stoji oko sat vremena.
7. Uključiti pećnicu i zagrijati je na 200 stepeni.
8. Nadošlo tijesto na radnoj površini spljoštiti na debljinu oko 2 cm, Oklagijom rastanjiti oko 1/3 tijesta na debljinu 1 cemtimetar i saviti preko ostatka tijesta., a zatim još malo spljoštiti savijeni kraj rukom ili oklagijom, tako da na sredini ostane deblje.
9. Prebaciti štrucu na pleh obložen papirom za pečenje i ostaviti da stoji još 15-20 minuta.
10. Peći u zagrijanoj pećnici oko 35 – 40 minuta.
11. Vruću premazati maslacem i obilnno posuti šećerom u prahu, tako da se šećer prilijepi za rastopljeni maslac.
12. Kada se ohladi omotati alu folijom i ostaviti da stoji barem jedan dan (a može i duže).
Željela sam vam prikazati kako izgleda božić danas u Sarajevu. U kritičnom trenutku iznevjerio me je moj aparat koji je naprosto prestao raditi. Ko mrtav je i sreća je da je još u garantnom roku. Jedini problemčić za sada je što je glavni servis u banja luci, pa ne znam kada ću ga moći predati i kada će biti gotov. Uzrok može da bude sasvim banalan i da se kvar otkloni brzo, a može i da potraje. Do tada ću se ponovo navikavati na moj stari “point and shoot” Olympus.
Još jednom Srećan Božić, svako dobro, slava Bogu na nebu, a mir ljudima na Zemlji...
Broj komentara: 14:
Prekrasan post, odličan recept!
Što se tiče smjelo, smjelo ne smjelo i ja imam isti utisak, temeljem svog djetinjstva i prijatelja različitih nacionalnosti i ako ne baš vjeroispovijesti, ono običaja, ali vjerojatno ima i podosta toga da se u većim sredinama lakše nešto održavalo, nego u manjim, ne znam.
U svakom slučaju koristim tvoj post, da svima koji danas slave Božić čestitam i poželim svako dobro!
Draga Selma, tvoj crisstollen miriše i preko monitora. Nadam se da kvar na aparatu stvarno nije velik i da ćeš brzo s njim opet uslikati nešto sa sirom..
Ako mi dozvoliš i ja bih kao Tadeja svima koji danas slave Božić čestitala i zaželila sve najbolje ili Hristos se rodi...
jako lijepo napisano, selma, kao i uvijek. ziva istina sto si rekla u vezi slavljenja religijskih blagdana u tajnosti. nije istina da se skrivalo, javno se slavilo.:)
daj, procackaj malo sama po tom digitalcu, mozda i proradi.:D
stollen ti je za cistu peticu. svida mi se onaj uzdignuti dio koji daje oblik trolista.:))))
Ja sam u siroj obitelji slavila (i slavimo i dalje) sve, pa tako znam o cemu pricas i sve praznike dozivljavam kao svoje jer me za njih vezu drage uspomene, a ne religiozna osjecanja (nisam religiozna).
Stollen je odlicna, i moram primjetiti 'momacki' posuta staubom :)))
hvala na divnom postu i zeljama!christstolen ti je mnogo dobar,znas da sam ga i ja pravila...:)
sretan i blagoslovljen božić tebi i tvojoj obitelji!
@ Tadeja, ne znam za male sredine i da li se tu nešto moralo skrivati, ali pamtim da su se u Sarajevu svi blagdani proslavljali javno. Badnjaci i jelke su se nosili sa pijace, niko nije imao potrebu da to skriva. Sigurno je tako bilo i u Zagrebu. Meni je kod vas zanimljivo što ima toliko mnogo vrlo različitih regija, a svaka nosi i svoje običaje i kad su se mnogi doselili u Zagreb sigurno su sa sobom donijeli i običaje koje si mogla upoznati.
Ne znam, za ljude u velikim gradovima, koji su bili na nekim važnim direktorskim mjestima pa su bili i na nekim rukovodnim mjestima u Partiji, da li su uopšte imali potrebu slaviti vjerske blagdane, da li su ih mogli slaviti ako su htjeli, ali i tako takvi nisu bitni, jer su se okoristili jednim sistemom, a nešto se ipak moralo i žrtvovati. moja mama je iz Lukavca, gradića u blizini Tuzle, to je jedna izrazito multietnička sredina i uvijek su se slavili svi blagdani sasvim slobodno. (BTW Tuzla je jedini grad u BiH u kojem je još od prvih izbora na vlasti socijaldemokratska opcija)...
@ Nado, hvala ti. Svakako ću nešto pripremiti za ovaj krug igre u kojoj si domaćica. Već imam neki plan, a što će fotke biti nešto lošije, nadam se da mi se neće zamjeriti.
@ Snježana, slavilo se javno i ja sam živi svjedok. znam da su obje moje nane slavile Bajrame cijeli život, nažalost bila sam još dijete kada su umrle, pa ne pamtim sve detalje oko tih proslava. Ono što znam je da su neki od mojih dječijih prijatelja postili u školi i da im to niko nije branio. Za aparat mi se upravo javio čovjek iz servisa i nosim ga danas da pogleda u čemu je problem. Nadam se da je bezazlen i da će ga on već uspjeti samo pročačkati.
A stollen mi je stvarno dobro ispal u presjeku, baš sam 100% zadovoljna.
@ Majo, htjela sam da bude potpuno bijela pa sam baš dobro posula, ne žalim ni sekunde. Odlična je.
@ VGera, znam da je stollen bila tvoj prijedlog i da si je uradila. Kada sam je vidjela na tvom blogu zadala sam sebi u zadatak da je konačno napravim. Inače, u knjizi dr. Oetkera sam vidjela i da radi muffine od ovog tijesta. Samo nadošlo tijesto peče u kalupićima, a na isti način vruće premaže maslacem i uvalja u štaub.
@ Monchi, poštujem sve blagdane, hvala :-)
Pridružujem se čestitkama :)
A kad je crisstollen u pitanju, otkako sam u nj. ona je "sastavni dio" božićnog stola :)
Ja zamjenjujem masnoću sirom skoro u svim tijestima, naročito u dizanim, osim što je zdravije i više je po mom/našem ukusu ;)
Što se tiče fotoaparata, ima li on kakvu bateriju koja se mora napuniti/promijeniti?
Svejedno ti je uspjelo napraviti odlične fotke :)
Pridružujem se čestitkama. :)
A što se tiče ostatka teksta čini mi da ko je slavio, slavio je Božić i onda i sada. Problem je u onome što je danas s tim blagdanom učinjeno. Rekla bih da je unakažen, čak! :)
Crisstollen, nisam imala priliku probati. Mislim da bi mi se sviđao, posebno ova varijanta sa sirom u tijestu. :)
Hvala na lepim zeljama...Vaistinu se rodi! Mir Boziji :D
I ja se zahvaljujem na lepim željama :)
Stollen ti je prelepo uspeo, htela sam ga ove godine raditi po Godivinom receptu sa marcipanom, ali jednostavno nisam stigla da ga napravim u domacoj radinosti, jer ovde nema gotovog marcipana za kupiti...ma, napravicu vec ovaj kolacic za neku drugu priliku!;)) Hvala na lepim zeljama i divnom postu!;)))
Naravno da se slavilo sve javno. Ja to imam pravo reći jer ipak imam dosta kilometara u nogama (čitaj godina). Dobro se sjećam da su se ispred crkve u Konjicu za svih nedjelja igrala kola naravno uz harmoniku,a da ne pričam za blagdane!
Moja mama nije slavila ali slavili smo kod bake dok je ona bila živa. Poslije smo slavili kod mame.
Uvijek se sjećam da je moja mama govorila kako bi ona slavila svaki dan da može!
Oprosti meni zaboravnoj: Imaš nagradicu na mom blogu!
Objavi komentar