Krajem 2006-te priključila sam se društvu sa Coolinarike, tada još uvijek maloj zajednici ljubitelja dobre hrane. Bilo je to vrijeme u kojem nisu pljuštali komplimenti, u kojem se nije mljackalo i njam-najmalo na svaki servirani kolač. Komentari su se odnosili na iskustva u pripremi jela, kako su tradicionalna jela pripremale babe, none, bake. Legendaran mi je Murtelin komentar, upućen profesionalnom timu Coolinarikinih stručnjaka o stavljanju Vegete u školjke (kombinacija koja okreće želudac pri samoj pomisli, jednako kao i lignje sa vrhnjem).
Komentari već godinama nisu iskreni, još manje korisni, nema savjeta. Samo lažno komplimentiranje ili zlurado napadanje na korisnika, koji iz nekih razloga nije simpatičan napadaču ili možda napadač ima loš dan, pa se tako, zaštićen anonimnošću interneta prazni.
Vratimo se blaženom neznaju. Poznato je da dobra reklama prodaje proizvod. Na kulinarskim stranicama to znači dobra, efektna fotografija, koju biste odmah pojeli ili pak okačili na zid. Živimo u potrošačkom društvu i sa gore navedenom činjenicom o prodaji i reklami bila sam upoznata, ali u blaženom neznanju nisam imala pojma da se to odnosi i na kuharice.
Sa zadovoljstvom sam napravila đir po Mediteranu i isprobala neka od najljepših jela mediteranske kuhinje, snimivši neke od najgorih fotografija svih vremena. Svjetlo mi nije bilo bitno, sijalica, oblačan dan ili sunce okinukla bih idiotom, pa kako ispadne. Kompozicija mi je bila za umrijet od smijeha. Nisam vadila porculanske servise, niti marila što su tanjuri od jeftinog arcopala tako beskrajno ružni.
Par riječi o mom “fotografskom” iskustvu ...
Negdje '76 moj tata je kupio ruski fotoaparat Zorki 4. Nikada nije bio entuzijasta i taj aparatić koristio je na najgori mogući način. Po svoj prilici ja sam se bacila na njega. Ustaju u albumima crno-bijele slike na kojima berem cvijeće, pozadina je ogromna i čini se velikom, kao da je tata htio obuhvatiti cijeli Trebević, a Selma je mala špoput bubamare.
U tinejdžerskim godinama prisvojila sam taj aparat i pravila prve relativno uspješne fotke sa školskih izleta i porodičnih godišnjih odmora. Nisam imala pojma o otvoru blende, brzini okidanja, mjerenjima i finim podešavanjima. Otvor blende sam držala na osmici, ekspoziciju na 1/125 i jedino sam kroz žutu mrlju namještala udaljenost od objektiva. Moje fotke snimljene starim Zorkijem bile su i prve uspješne fotke, snimljene istim.... Tata je bio i ostao isti. Na njegovim fotkama u prvom planu je uvijek ono što tu ne bi trebalo biti (pa ako mama, sestra i ja stanemo u kadar, stale smo)....Zorki me je razočarao u najgorem mogućem trenutku i danas mi je mučno kada na to pomislim. Na maturantskoj ekskurziji mi je potrgao perforaciju na filmu i nemam niti jednu jedinu fotku.
Prvog idiota, nemam pojma koje marke, nabavila je moja sestra '96, neposredno nakon rata, da bi pravila snimke sa svojih nastupa i putovanja. Bio je uspješan koliko jedan analogni idiot to može biti.
I konačno digitalizovala sam se 2004, opremivši se Olympusovim mini mju aparatićem od 4 megapixela. I bila sam zadovoljna njime cijelo vrijeme korištenja. Kažem, bila sam zadovoljna njime, jer nisam znala niti očekivala bolje.
Ovo je bilo sicilijanska granita od lubenice
a ovo grčka Galaktoboureko (kore za baklavu sa grizom i kremom)
Ovo je Salate Nicoise u sendviču (i ne mogu se sjetiti naziva)
Sa jednakim entuzijazmom i još gorim fotografijama (mogu li biti gore) krenula sam i u "projekat" bosanske kuhinje. Nemam baš neke fotke iz tog perioda izuzev ove dvije:
Slatkiš nepoznat i starim bosanskim hanumama Rešedija
A ova mi je za umrijet od stida (i smijeha)...
izuzetno jelo Hadžijski ćevap
Krajem 2007, nabavila sam i noviji model Olympus mju 820, a stari mini dala sestri. Priznajem da se nikada nisam dovoljno zainteresovala za ovaj aparat i naučila sve što može.
O ishitrenosti odluka (i pomalo o tupavosti)
Nikada nisam ozbiljnije razmišljala o nabavci dSLR-a. Kažem, nikada... Da sam pravi ovan, koji odluke donosi ad hoc, dokazala sam ovaj vikend. LOL. Evo što se desilo... Išla sam u Mercator nabaviti filete šarana i pastrmke (namjera), kao i ostali sedmični špeceraj. U prizemlju, prije ulaza u shopping centar nalazi se prodavnica tehničke opreme ComTrade. Na ulaz sam vidjela plakat za akciju na DSLR-e, a čak nisam obratila pažnju ni na proizvođača. Vraćajući se kući uz ideju za pripremu kupljene ribe, po glavi mi se počela motati i ideja o kupovini novog aparata. Spremila sam se ponovo i izašla pogledati što se to u gradu nudi od modela i po kojim cijenama, prikupila informacije, sjela za kompić, pregledala po internetu. Kako je firma koja prodaje Olympus trenutno na sankama (bila je neka afera u čije detalje nisam upućena, jer medije pratim samo pasivno) imala sam najprije trilemu : Canon, Nikon ili Sony, koja je isti dan (subota navečer) prešla u dilemu Canon eos 500 ili Nikon 5000 d.
U nedjelju sam postala ponosna vlasnica Nikona 5000d. Platila sam ga masno, a uz njega kao poklon dobila ogromni ruksak i video karticu od 4 GB.
Da je sve to i suviše komplikovano za mene, koja nemam pojma o fotkanju, koja sam totalni idiot kada je riječ o svoj fotografskoj terminologiji, shvatila sam kada sam počela čitati uputstvo, koje je naravno da bi mi što više otežalo i zakompliciralo život na engleskom (ali očekujem da mi pošalju disk sa uputstvom na našem jeziku). Nestrpljiva, kakva jesam, ja bih da u istom trenu pohvatam milion informacija, ja bih sve na prečac (kao što sam donijela i ovu odluku) ali sa ovim uputstvom i mojim predznanjem to jednostavno ne bu išlo... U svom životu nisam vidjela nešto tako komplikovano kao što je ovaj aparat i njegova uputstva. Kada ih počnete čitati jedan pojam ima još tri reference na druge stranice, a sa tih referenci slijede nove i tako u krug....
Nikako nisam optimista da ću to ikada naučiti. Nisam očekivala da ću postati nešto poput Anice&Cannella ili Tartelette (samo dva bloga kojima se divim, bez navođenja blogova domaćih blogerki), ali da sam Dudek nisam ni slutila.
I ovaj put ću iskoristiti priliku da objavim jedan recept, barem sam uljepšala dan pripremajući kolačiće, koje inače ne pripadaju nikakvoj posebnoj priči.
Dilberove usne ili Bacci di Dama
Šta biste izabrali? Meni su, nekako, draže Dilberove usne (moj dilbereeeeeeeeeeeee, kud se šećeš - sa finim trilerom na ovom šećeš). Dakle, poznati suhi kolačići koje Talijani nazivaju Damskim poljupcima, a Bosanci (Bosanke) Dilberovim usnama. Prhko tijesto sa mljevenim bademima u slučaju Talijana nadjev je čokoladan, u bosanskoj varijanti je sa pekmezom od šliva (pa ipak, nije Bosna Perugia, već zemlja šljiva). Kako bilo da bilo, mene niti Bacci, niti Dilberove usne ne podsjećaju na usne, ali naziv i jednih i drugih kolačića potiče od toga što bi trebalo da budu kao usne (baš sam zakomplikovala ovu rečenicu).
Sastojci:
• 125 g maslaca
• 125 g šećera u prahu
• 1 žumance
• 150 g badema
• 150 g brašna
• dodatni šećer u prahu
• pekmez od šljiva (za Bacci di Dama može Nutella)
Postupak:
1. Pjenasto umješati maslac i šećer u prahu.
2. U buter kremu dodati i umješati žumance.
3. Bademe blanširati (ili kupiti blanširane, što vrijedi sitne razlike u cijeni) i samljeti u super fini prah (poput brašna).
4. Pomješati mljevene bademe sa brašnom i umješati ih u kremu, pa izraditi tijesto i ostaviti ga da stoji u hladnjaku barem dva sata.
5. Od tijesta odvajati kuglice veličine oraha, malo ih spljoštiti (a spljoštiće se i sam kada ih redate na pleh) i redati ih na papir za pečenje (kojim je naravno obložen pleh iz pećnice).
6. Pećnicu unaprijed zagrijati na 150 stepeni i peći kolačiće oko 18 – 20 minuta (mogu vam izgledati nepečeni, ali ništa gore od prepečenih prhkih kolačića).
7. Gotove istresti na rešetku i hladiti 20-tak minuta, a zatim namazati polovicu i preklopiti nenamazanima.
Broj komentara: 12:
pohvatat ćeš sve što se tiče rukovanje fotićemn, vjeruj mi...samo treba strpljenja i upornosti :) znam kako je meni bilo kad sam prvi put primila svoj dslr u ruke...ali google mi je tada bio najveći prijatelj i saznala sam zaista svašta što se itče tehničkih stvari vezanih uz rukovanje i snimanje...nije zgorega otići i u knjižnicu i posuditi neki priručnik, čisto da savladaš pojmove kao što su ekspozicija, iso osjetljivost itd...i naravno, uvijek se možeš obratiti za pomoć...ako imaš kakvih pitanja, tu sam :) baci di dama sam radila jednom i nisam bila oduševljena...očito sam odabrala krivi recept jer moji su "poljupci" ispali tvrdi i teško kao kamen...od onda baš nemam neku pretjeranu želju da ih ponovo radim :)
Prvi dio tvog posta komentirat ću sa: dijelimo isto mišljenje, ali to ti je već poznato.
A sad na ljepšu temu: čestitam ti na novom fotoaparatu! (mada bih ja kao zagriženi ljubitelj Olympusa i Sonya više navijala za ova dav nego nikon i cannon :) ).
Kapa dolje na hrabrosti, kupovina je zaista bila "na brzaka" ali odabir je odličan, mada znam iz iskustva (mojih poznanika) da Nikon malo zaostaje za ostalim testiranim fotićima koje si navela. Osim toga, baš to što tebe muči, svi ti programi i rukovanje je zapetljanije nego kod ostalih.
Ali ja sam sigurna da ćeš, uz malo rada i vježbanja, puno toga svladati u kratko vrijeme.
Ne daj da te obeshrabre te početničke prepreke, za fotografiranje je jedino važno fotografirati, fotografirati,fotografirati... :)
I naravno, najbolje zaboraviti da postoji opcija "automatic" :)
Poljupce još nisam nikad radila, ali i za to ima vremena. Ovi tvoji izgledaju zaista prhko.
bogami... meni ovi tvoji kolačići liče na moje omiljene vanilice, pa u to ime meni slobodno možeš da spakuješ par komada i pošalješ :)) volim sve na tu foru :)
čestitke na novom aparatu, ja imam neki fuji s5600, ali opšte je poznato da ja ne znam da slikam, a i da se i ne trudim previše, što mi pojedini zameraju hahaha, ali mene baš briga :)
moraću još i da napomenem da ja nisam od onih koji baš vole da komentarišu svaki mogući post, i svaki mogući recept, ne zato što mi se to nešto ne sviđa, već što mi to deluje tako veštački...a sve vidim i sve pratim :)
pozdrav svima!!! odoh ja malo od ponedeljka na more, pa vas eto, 10 dana neću pratiti. uživajte!!
Cestitam na kupovini!
Ja sam slikala Fuji-jem S5600, to je kao ovaj Gagin, i to je super aparat iz svoje klase. Al' k'o sto kazes, kad sam jednom dosla u posed dSLR-a, slucajno, dobila malo na koriscenje od drage osobe, ja vise nisam mogla nazad. Jednostavno, covek se lako navuce na nesto bolje, a do juce je srecno ziveo i bez toga. Heh, kad se u ovome pretera to se zove pohlepa, ali to je druga prica :)
Moram da prokomentarisem i uvod o Coolinariki, jer mislim da nisi sasvim u pravu. Kao ni bilo ko je tamo bio clan, a onda iz ovog ili onog razloga otisao. Ako stvari gledas malo manje pristrasno, Coolinarika je najkvalitetnije mesto na ex-yu prostoru sa kulinarskim sadrzajima. Dok je zajednica mala, clanovi su bliskiji, lakse se komunicira, ali se lakse i stvaraju klanovi. Kako je rasla, Coolinarika se menjala. Naravno da nije bilo toliko njam-njam-kanja kad je bilo 10 puta manje clanova, nego sada, meni je to sve potpuno normalno. Ja sam se tamo prikljucila da bih menjala recepte i iskustva, i to i radim. Nema sanse da bi mi sujeta proradila na konto nekih rasprava ili neslaganja sa drugima, kao sto se nekim bivsim clanovima desilo. I stvarno mi je smesno kad se neko stalno poziva na proslost i kako je sada sve postalo besmisleno i suplje... Samo treba imati realna ocekivanja, i nema mesta razocarenjima.
Sve najbolje i puno lepih slika zelim!
Rečenice poput "mislim da nisi sasvim u pravu" (ili jesi ili nisi?) ili "smiješno mi je" su odličan primjer komunikacije na našim prostorima: "Ako ne misliš kao ja, onda nisi u pravu".
Kad bi se potrudili razmišljati možda ovako:" Ja coolinariku doživljavam drugačije..." svijet bi bio puno prijateljskiji.
Coolinarika odavno nema vrijednih sadržaja (ako ju usporedim i sa najmanjim inozemnim kulinarskim forumima) ali to većini članova (što znači ne svima) nije ni važno, jer većina (navodno svi oni koji su cjepljeni protiv sujete) ionako nisu tamo da bi nešto naučili već da bi se profilirali i tražili priznanja koje im uskraćuje njihov realni život, a što dovodi, kao što smo svi svjedoci, i do toga da se poneki, iako nekoliko puta brisani i protjerivani, stalno vraćaju.
Srećom, ne trebaju svi priznanja nepoznatih sa neta, nekima je dovoljan krug prijatelja i poznanika iz pravog života.
Mislim da je stvar kulture tolerirati i ne vrijeđati druge, a s druge strane nivo osviještenosti i duhovnog razvoja se pokazuju kad je u pitanju eventualna smislena i argumentirana kritika ili prihvaćanje drugačijeg iskustva.
Odlazak nekih članova sa coolinarike (tu i sebe ubrajam) nema veze sa sujetom (i još jedan vid pljuvanja onih koji se ne slažu sa masom) već sa neslaganjem oko politike vođenja te stranice od strane njenih urednika/ca.
Ako nešto ne podržavam onda ne želim ni biti član toga, ne samo logično nego i jedino pošteno rješenje.
Osim toga, oduvijek sam birala svoje društvo jer se više ima od šačice pametnih nego od gomile frustriranih i jalnih.
Draga Selma, oprosti na ovoj (polu)digresiji, osjetila sam se prozvanom u Majinom komentaru, ali nemam namjeru voditi dalju raspravu.
Čestitam na novom aparatu, s vremenom ćeš ući u štos. Veselim se novim fotografijama i receptima:)
Studena :)
mislim da sada ti nisi sasvim u pravu :) i da nisi uopste shvatila sta sam napisala, i bas mi je zao sto si se osetila prozvanom, a ti si poslednja koja mi je pala na pamet kad pominjem bivse clanove.
A "mislim da nisi sasvim u pravu" je potpuno ispravna postavka, i doslovno znaci da JA mislim to sto mislim, vrlo otvoreno i bez umotavanja.
Sve najbolje,
Maja
@ Monchi, tražim ovih dana na internetu da pohvatam nepoznatu terminologiju, a posebno s toga što je ovo upustvo kojim se trenutno služim na engleskom, kao i izbornik. Ali internet je more nepregledno i kada se tamo uputim nikad kraja googlanju, linkovima "how to" "ovo ili ono 101" Osjećam se slobodnom da upitam znalce poput tebe o iskustvima.
Što se tiće poljubaca, recept koji si imala je sigurno dobar, ali je moguće da su bili pretvrdi jer su se prepekli. Ako ostanu minut-dva duže nego treba budu za baciti ili umakati u čaj (možeš to zamisliti, mrvice kolačića plivaju po čaju). Meni se uvijek čini kada izvadim kolačiće iz pećnice da su možda nepečeni, ali srećom ne dođem u napast da ih vratim, pa se ispostavi (kada se ohlade) da su sasvim dobri.
@ Majo, kao i Studenoj meni na Coolinariki smeta ponašanje Uredništva i nedostatak kvalitetnih profesionalnih sadržaja. Zaista sam očekivala da bi Coolinarika trebala biti kulinarska enciklopedija sa čestim ažuriranjem sadržaja, to joj nedostaje. Stoji da je Coolinarkia, barem dizajnom, najbolji kulinarski sajt na našem jeziku, ali to nije u prilog Coolinarike, već samo znači da su ostali još jadniji.
Osim odsustva profesionalnih sadržaja naprosto je nevjerovatno to da se priča o kojekakvim klonovima vodi već par godina (navodno je taj problem riješen). Meni je naprosto bolesno da se neko tako uživi u nestvarni svijet da si još mora kreirati klonove u njemu.
Što se tiče znajnja koje se može pokupiti na Coolinariki, možda u prvo vrijeme čovjek i može nešto naučiti, tako je bilo i samnom negdje 2003-2004 godine, kada je postavljanje sadržaja o namirnicama, tehnikama kuhanja i svjetskim kuhinjama sa receptima bilo redovno.
@ Studena, mi se oko Coolinarike slažemo i drago mi je. Na Coolinariki je zamrla aktivnost mnogih članova, ne samo zbog zasićenja koje je vremenom neupitno, već zbog nedostatka kvaliteta, ljudima se jednostavno ne da trošiti vrijeme i energiju na to.
@ Sanela, hvala. ja se veselim slikanju novim fotićem, ali je toliko komplikovan da ću i dalje koristiti idiota, barem dok ne naaučim još mnogo toga. Inače, napravila sam četiri fotke novim i tri starim aparatom, pa ću ih kod sljedećeg recepta složiti da vidim kako to izgleda kada se posmatraju zajedno.
@ Gaga, imaš prebogatu zbirku recepata, a ne zamjeram ti što te nije uhvatilo ludilo za mrak fotku. Nekome to nije interesantno i to je OK.
Kolačići izgledaju super,zamišljam im okus i baš ovako kao na slici,uz kavicu...Inače o prvom dijelu posta - -i ja sam imala 100-tinjak recepata nekada tamo,sad više nemam.. i puno bolje se osjećam...O drugom dijelu - i ja sam nedavno kupila novi Olympusov fotić s tisuće mogućnosti kojeg ne znam baš koristiti..koristim Sony-jevu kameru kupljenu prije 5 godina s puno manje ,mislim da je 1 megapiksel,stvar navike.I bitan je fotić sigurno i sve mogućnosti koje može imati..ali mislim da velika uloga dobre slike u svim tim profesionalnim programima za uređivanje slika,koje opet treba znati koristiti...pozdrav!
selma cestitam ti na kupnji novog digitalca!:) pomoc oko njega ti ne nudim cisto iz razloga sto se u digitalce previse ne razumijem.:)
a sad ti se unaprijed ispricavam sto cu uzurpirati prostor za komentare na tvom blogu jer na ovu recenicu ne mogu drzati jezik za zubima...
"Mislim da je stvar kulture tolerirati i ne vrijeđati druge, a s druge strane nivo osviještenosti i duhovnog razvoja se pokazuju kad je u pitanju eventualna smislena i argumentirana kritika ili prihvaćanje drugačijeg iskustva."
da je ovo bilo tko drugi napisao imalo bi smisla ali ti koja neistomisljenike sustavno i konstantno vrijedas i prozivas te svoj blog koristis u te svrhe... mislim da je upravo smijesno i jadno da je ovo izislo iz tvog pera....:lol:
i da JA MISLIM i kazem da je SMIJESNO s punim pravom kojeg mi ti ne mozes oduzeti ma koliko to htjela i nastojala.:)
e da, da jos dodam tebi pismenoj, ne pise se "cjepljen" vec cijepljen jer dolazi od glagola cijepiti. da te ne zbunim pa da vise ne znas sto je sto napominjem da se cjepivo pise bez "i".:)
selma jos jednom ti se ispricavam zbog ovakvih komentar. zena me za jezik povukla.
prethodni komentar sam napisala samo zato sto ona voli posjetitelje svog bloga nazivati "priprostim polupismenim narodnim masama".
Objavi komentar