jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još Da prostiš
Prkosna Od Sna.
Moja domovina nestala je onog dana kada je Hrvatska proglasila neovisnost. I sada imam samo Nju -moju Bosnu.Nemam šansi za dvojno državljanstvo, nemam rezervnu domovinu, samo Bosnu. I ja tu i takvu Zemlju volim. Domoljublje tipa "vjera, ljubav i domovina" za mene je kič bez premca i ovu Bosnu volim nježno, kao ono najslabije šepavo i mršavo mače iz legla, jadno mače koje niko ne želi.
Bosna nije zemlja u kojoj je život "med i mlijeko", nije to mjesto ugodnog života, nikada nije ni bilo. I posna je, i bosa je, i hladna je i gladna je...
Nakon što sam u prethodnom postu predstavila neka od jela koja se lako mogu naći na svečanom meniju u ovom ću predstaviti neka obična svakodnevna jela.
Pamuk čorba
Pamuk čorba, kao što joj i naziv kaže nježna je poput pamuka. Blagog okusa ova je čorba dobra za malu djecu i bolesnike.
Sastojci:
* 1 bijela zemička
* 1 žlica brašna
* 30 g maslaca
* 2 jaja
* 1 žličica griza
* 100 g ribanog sira
* 1 l mlijeka
* 100 ml vrhnja za kuhanje
Priprema:
1.Zemičku narezati na kockice i ispeći na 10 g maslaca da dobije zlatnu boju.
2.U dubljoj šerpi rastopiti preostali maslac i upržiti brašno dok ne počne dobivati boju. Dodati kockice zemičke, pola sira i mlijeko. Kuhati desetak minuta.
3.Lagano umutiti jaje, pomiješati sa vrhnjem za kuhanje i žličicom griza i dodati u čorbu- Pustiti da prokuha, dodati ostatak sira i servirati.
Prijatno.
Čimbur sa mljevenim mesom
Koliko vas zna šta su čimburi? Sigurno ima barem neko da ne zna. Kada gledam hrvatske kvizove, "Milijunaša" ili "1 protiv 100" često me iznenadi koliko su turcizmi koji su u Bosni u standardnom rječniku, zapravo prosječnim Hrvatima (predpostavljam, nešto manje i Srbima) nepoznati. Dakle, šta je čimbur? To vam je, dragi moji, jelo od jaja spremljenih na rastopljenom maslu ili kajmaku sa mesom, lukom, povrćem ili bez ičeg.
Posebno je omiljen, vjerujem da pogađate - čimbur sa mesom.
Sastojci:
* 400 g mljevenog mesa
* 4 jaja
* 1 glavica luka
* 1 češanj češnjaka
* 30 g masla
* sol
* papar
Priprema:
1. Na maslu popržiti sitno nasjeckan luk, dodati meso i protisnuti češnjak i pržiti oko deset minuta.
2. Dodati papar i sol i preliti lagano umućenim jajima. Pržiti dok se jaja ne stisnu i servirati toplo.
Jede se, što je tipično za Bosance, kruhom, ne sa kruhom kao prilogom, već kruhom umjesto pribora...Prijatno!
Kiseljačke pogačice
Kiseljak, Kiseljak,
svaki momak veseljak.
Kiseljačke djevojčice,
Rumene k'o jabučice,
pogačice kiseljačke,
pogačice kiseljačkeeeeee!...
Pradavnih sedamdesetih ovo je bila pjesmica iz reklame za sarajevski Kiseljak. U to doba na tržištu nije bilo 100 različitih vrsta mineralnih voda, a prirodna voda bila je ona iz slavine. Pored Radenske ♥♥♥, na BiH tržištu mogla se naći još Donat Mg i domaća sarajevski Kiseljak. Vjerujući da je sve što dolazi iz dežele bolje od domaćeg naši su roditelji više cijenili Radensku, djeca nisu cijenila ni jednu i nije nam bilo jasno koja je svrha ispijanja kisele i gorke vode kada je obična iz slavine stoputa bolja.
Sjećam se svog prvog poslijeratnog putovanja u Zagreb, prije nekih 15 godina, jutarnjim busom preko Kiseljaka, Travnika i Banja Luke. Što ga sada pominjem?Ostalo mi je u sjećanju da je vozač zaustavio autobus na sred ceste da bi u jednoj pekari kupio kiseljačke pogače. To mi je scena za Ko to tamo peva, naravno u savremenim uvjetima kada smo se svi otuđili, pa je svaka gesta koja ukazuje na običnog čovjeka čudna.
Elem, za Kiseljačke pogačice treba vam taj Kiseljak koji je ušao u legendu (sada se reklamira “pijem ga jer ga je pio i moj Stari”)...
Sastojci:
* 600 g brašna
* žličica soli
* na vrh nože sode bikarbone (oko 2 g)
* 350 ml Kiseljaka
Priprema:
1. Pećnicu pola sata prije pečenja zagrijati na 220 stepeni.
2. U prosijano brašno dodati i umiješati sol i sodu bikarbonu.
3. Zagrijati kiselu vodu na 29 – 30 stepeni i dodati u brašno. Umijesiti kuhačom, a zatim još kratko vrijeme miješati rukama dok tijesto ne postane elastično. Ostaviti pokriveno 10 – 15 minuta.
4. Tijesto podijeliti na 8 dijelova za osam malih pogačica ili na dva za nešto veće pogače. Oblikovati tanke pogače.
5. Tanki metalni pleh premazati uljem i staviti pogače. Male pogačice peći oko 20 minuta za reš koricu ili 15 za blijedu. Veće pogače peći 25-30 minuta.
Kiseljačke pogačice, travnički kajmak i visočka sudžuka, idealan trio iz srednje Bosne. Prijatno!
Komadana kljukuša
O kljukuši sam slušala i slušala. U mojoj kući se pod kljukušom podrazumjevao uljevak od ribanog krumpira. Kasnije sam saznala da se pod kljukušom, osim uljevaka od krumpira, sira ili špinata, podrazumjeva i tvrda pogača prelivena kiselim mlijekom i bijelim lukom. Na kraju se ispostavilo da je upravo to, ona sirotinjska kljukuša na kojoj su se prehranile generacije bosonoge i zdrave bosanske djece. Ne ponovilo se, ali kljukušu vrijedi probati.
Sastojci:
* 500 g brašna
* 220 ml mlake vode
* 2 g sode bikarbone
* žličica soli
* 250 ml kiselog mlijeka (ili 150 ml jogurta sa 50 ml ledeno hladne vode)
* 2-3 češnja češnajka
Priprema:
1. Od brašna, soli, sode i vode napraviti tvrdu tanku pogaču. Ispeći u pećnici zagrijanoj na 250 stepeni.
2. Dok se pogača peče izgnječiti češnjak i pomiješati ga sa kiselim mlijekom. Posoliti po želji.
3. Vruću pogaču iskidati na malene komadiće 8mnogo manje nego su to kod mene) i preliti preljevom od kiselog mlijeka i češnjaka.
4. Vratiti na 5-6 minuta u isključenu toplu pećnicu. Servirati toplo uz sezonsku salatu.
Sasvim OK, drago mi je da sam i ovo probala. Ne vjerujem da će vas osvojiti, ali ako ste radoznali, preporučujem (iskidajte je na vrlo male komadiće) i naravno, prijatno :-)
Krajiška potkriža
Talijanska pizza nastala je iz potrebe da se spasu ostaci spremljene hrane, sira, prezrelih rajčica. Potkriža je nastala da se spasu ostaci kruha.
Moram reći da mi je ovo jelo bilo potpuno nepoznato sve do nedavno kada sam se upustila u proučavanje starinskih recepata tradicionalne kuhinje u BiH. Činjenica je da su neka jela karakteristična za pojedine krajeve Bosne, a potkriža se priprema u Bosanskoj Krajini. Moja jedina veza sa bosanskom Krajinom su priče Branka Ćopića iz davno minulog djetinjstva.
Sastojci:
* oko 450-500 g dan starog kruha ili pogače
* 500 g mljevenog mesa
* 200 g luka
* 2 – 3 češnja češnjaka
* 1 žličica mljevene slatke paprike
* 1 žlica umaka od ukuhane rajčice
* 30 ml ulja
* 100 – 150 ml juhe od iskuhanih goveđih kostiju
* sol
* papar
Priprema:
1. Luk narezati na tanke polumjesece i popržiti na ulju dok ne omekša. Skloniti sa štednjaka i dodati papriku.
2. Dodati meso, protisnuti češnjak, sol i papar i pržiti meso 10-tak minuta. Dodati umak od rajčice ili 1 oguljenu i usitnjenu prezrelu rajčicu, pomiješati i pirjati oko 5 minuta.
3. Dodati temeljac i pustit da prokuha.
4. Kruh natrgati i poredati u tepsiju i zaliti pripremljenim mesom.
5. Peći oko pola sata na 200 stepeni. Pred kraj pečenja dodati malo kajmaka i još zapeći.
6. Servirati vruće uz salatu i kiselo mlijeko.
Sa zadovoljstvom preporučujem, ukusno jelo spremljeno za časak - prijatno!
Ćevap od mrkve
Već sam više puta pisala o ćevapu. Kulinarskim rječnikom priprema ćevapa predstavlja dinstanje mesa, njegovu polaganu pripremu u vlastitom soku. Bosanski rečeno, priprema ovog svima omiljenog jela podrazumjeva “tiho ćevapljenje.”
Kada sam bila mala voljela sam svjež kruh umočiti u saft od pripreme ćevapa mnogo više nego meso. Zapravo meso nisam ni voljela i najela bih se ovog umočenog kruha prije nego što je meso bilo spremljeno i servirano, a onda bih rekla da sam sita i da neću jesti.
Volim slatki okus mrkve koji se odlično uklapa u ovaj slatki ćevap.
Sastojci:
* 500 g mesa
* 200 g luka
* 200 g mrkve
* 2 češnja češnjaka
* 40 ml ulja
* 1 žličica šećera
* sol
* papar
* sjeckani peršin
Priprema:
1. Luk narezati na kockice. Zagrijati ulje i popržiti luk dok ne omekša. Dodati mrkvu narezanu na kolutiće, posuti šećerom i ostaviti da se lagano karamelizira.
2. Dodati meso, češnjak,papar i sol. Pirjati polagano na srednje jakoj temperaturi oko pola sata.
3. Dodati sitno nasjeckan peršin i servirati.
Mmmmmm, jako fino - preporučujem.
Bosanske ćufte
Nadam se da moja mama ne čita detaljno postove sa bloga jer bi se inače naljutila. Kada sam bila mala više mi se sviđala kuhinja u vrtiću, nego mamina. Još jedno od omiljenih jela bile su ćufte, sevirane sa vodenim pireoom od krumpira, koje mama nije spremala. Pravila je šnicle od mljevenog mesa, čuvene faširance, koji su bili FANTastični, ali ćufte nije pravila (kao ni pitu, ni makarone sa sirom).
Da ih danas probam, te ćufte iz vrtića bi mi bile, najvjerovatnije jedva jestive, ali su tada bile nenadmašne vrtičke ćufte. Sigurno je da su ove bosanske ćufte stvarno izvrsna i preporučujem vam ih...
Sastojci:
500 g mesa
30 g starog kruha bez kore
1 lagano umućeno jaje
žličica sjeckanog peršina
1 žličica soli
½ žličice papra
½ žličice mljevenog cimeta
½ žličice kumina u prahu
sok ½ limuna
brašno
100 ml ulja za prženje
20 ml ulja za umak
1 žlica brašna
400 ml umaka od rajčice
Priprema:
1. Kruh ili zemičku bez kore namočiti u mlijeku ili vodi i ocijediti.
2. U posudu staviti meso, dodati začine, nasjeckani peršin, ocijeđeni kruh, limunov sok i lagano umućeno jaje. Vlažnim rukama oblikovati malo veće kuglice i povaljati ih u brašno.
3. Zagrijati ulje u dubljoj tavi i ispržiti ćuftice oko 6 – 7 minuta. Izvaditi gotove ćuftice iz ulja i ostaviti ih na upijajućem papiru.
4. Na 20 ml zagrijanog ulja umiješati brašno da bude bez grudvica, dodati umak od rajčice i pomiješati da se umak ujednači. Ubaciti ćuftice, dodati žlicu vode i pustiti da umak prokuha.
Prijatno!
Tikvenica
Bez pita se ne može zamisliti kompletan ručak u Bosni. Pita vam svakako slijedi. Nakon zeljanice, koja se smatra posebno dobrom pitom za svečani ručak (petkom, to je muslimanski svetac) za vas slijedi tikvenica.
Moja Majka nas je uvijek dočekivala pitama, znajući da ih moja mama ne sprema i da ih ja volim. Sirnica za mene, krompiruša i zeljanica za mamu i burek i buredžici za tatu. Jednom prilikom je napravila tikvenicu i ja sam to zauvijek zapamtila. Nisam mogla da pogodim od čega je ta pita, bila je slatka kao sirnica, ali nije bila od sira??? Ne znam i nikad neću saznati zašto je moja majka godinama uporno “zaboravljala” da postoji i ova pita, ali je pamtim kao najslađu pitu koju sam pojela.
Tikvenica se sprema na dva načina, pravi i “krivi” Podrazumjeva se da svako ima svoju percepciju pravog i krivog načina pripreme. Za mene je krivi onaj koji uključuje luk i papar. Luk i papar idu dobro uz krompir, ali ne uz blagu tikvu. Moja tikvenica je, za mene najbolja, ona sa mladim slanim kajmakom. Za ovu pravu, najmi-njami tikvenicu treba vam...
Sastojci:
* 500 g svježih domaćih ili kupovnih jufki
* 800 g žute tikve, stambolke, narezane na kockice
* 1-2 jaja
* 100 ml čvrstog domaćeg milerama
* 200 g kajmaka
* 50 g masla
* sol
* maslac
* mlijeko
Priprema:
1. Ako znate razvući tanke jufke, pripremite tijesto sa 350 g brašna, pola žlice ocata i žlicom ulja.
2. Tikvu narežite na sitne kockice, posolite i stavite u široku cjedaljku. Kada se dobro ocijedi pomiješati sa lagano ulupanim jajetom i polovinom mladog kajmaka.
3. Rastopite 100 g kajmaka sa maslom i održavajte toplim.
4. Gotove jufke rasporedite ne prostrtu plahtu. Premažite jufke rastopljenim kajmakom i maslom. Dodajte nadjev od tikve i zarolajte.
5. Okruglu tepsiju premažite sa malo maslaca i posložite pitu u zvrk.
6. Pecite u pećnici zagrijanoj na 240 stepeni oko 25 – 30 minuta.
7. Rastopite malo maslaca u vrućem mlijeku i poprskajte koru pite. Pokrijte drugom tepsijom i vratite u isključenu pećnicu još desetak minuta.
Volim ovu pitu i preporučujem, prijatno!
Obična halva
U ovu priču krenula sam inspirisana stihovima Đorđa Balaševića o soliteru, koji se jedva držao te '87. Svima koji smo odrasli u soliterima, poznato je da se mirisi iz brojnih kuhinja u toj kutiji ne mogu sakriti. Tačno znamo gdje se sprema grah, gdje se prže šnicle, gdje se peče meso.
Sada ste sa mnom na četvrtom spratu kod sevdah raje. Jedan od soliterskih mirisa koji se ne može sakriti je miris halve. I to one obične halve od brašna. Imamo mi u Bosni i neobičnih halvi od lješnjaka i badema, imamo carigradsku halvu koja je sasvim slična dalmatinskom mandulatu, imamo tahan halvu od susam paste, ali svima nam je na pominjanje halve ista pomisao – obična halva.
...i jednostavne stvari su fine.
Obična halva može biti malo bolja ili malo gora. Malo gora se sprema na ulju, a malo bolja na maslu. Ostalo je isto.
Sastojci:
300 g šećera
500 ml vode
250 g brašna
125 g masla
Priprema:
1. Pripremiti agdu od vode i šećera i ostaviti da se ohladi. Po želji dodati limunov sok ili ružinu vodicu.
2. U dubljoj šerpi sa debelim dnom rastopiti maslo. Dodati brašno i umiješati drvenom kuhačom.
3. Brašno pržiti dok ne dobije boju bijele kafe. Polagano dodati agdu, veoma pazeći da ne prsne u vas.
4. Kuhati uz neprestano miješanje dok ne dobije svijetlo smeđu boju.
5. Gotovu halvu vaditi žlicom na hrpice i po želji posuti kristal šećerom.
Prijatno!
Halvopita
Neću o halvi kao baba o uštipcima jer halvopita nije halva, a nije ni pita od halve. Kora, ni prhkih ni vučenih nema, pa zbog čega se onda naziva pitom ni sama ne znam.
Pored šljive, koja je najrasprostranjenija bosanska voćka i bez čijeg mi je stabla nemoguće zamisliti bosansku avliju, Bosna je zemlja u kojoj dobro rađaju jabuke. Znate one ružne jabuke sa pokojom pjegicom, koje ne biste mogli prodati u supemarketu sve da im nalijepite hiljadu certifikata o hemijski netretiranom voću. Pored Jonatan i Granny Smith ljepotica, pored primamljivog crvenog i zlatnog delišesa, naša mala bosanska jabuka nema nikakvih šansi na tržištu. Te i takve jabuke, prodaju se pored ulaza na pijacu puna vrećica za marku.
Dio tog obilja od roda završi i u bosanskom pekmezu od jabuka, koji je zapravo vrlo gusti sirup. Taj se pekmez dobiva cijeđenjem soka iz jabuka, a zatim ukuhavanjem tog soka bez trunke dodatnih šećera. Za kilogram takvog pekmeza treba oko 10 kilograma zdravih jabuka, a koliko je truda i vremena potrebno podatak je koji svi lako zanemare. Pitam se zašto je faktor vremen, naročito kada se radi o tuđem vremenu, uvijek tako potcijenjen.
Za bosansku halvopitu treba vam pekmez od jabuka, a trebaće vam bome i kajmak. Ukoliko su vam ti sastojci dostupni, onda se možete razveseliti i pripremiti jedno prastaro i stvarno autohtono bosansko slatko jelo.
Sastojci:
Za halvopitu:
* 250 ml vode
* 400 ml pekmeza od jabuka
* 50 g masla
* 100 g mladog neslanog kajmaka
* 350 g brašna
* 100 g mljevenih lješnjaka ili badema
* 1 jaje
* pola žličice praška za pecivo
* par badema za ukras
Za pekmezli agdu:
* 400 ml pekmeza od jabuka
* 200 ml vode
Priprema:
1.Prokuhati vodu sa pekmezom i maslom, pa u ključalo dodati i umiješati brašno sa praškom za pecivo. Dobro umiješati da se masa ujednači i vratiti na štednjak pa kuhati 4-5 minuta dok se tijesto ne odvoji od posude. Ostaviti da se ohladi.
2.U ohlađeno dodati jaje, kajmak i mljevene bademe (lješnjake).
3.Lagano namastiti tepsiju rastopljenim maslacem i utisnuti tijesto.
4.Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 5-6 minuta, a zatim temperaturu sniziti na 125 stepeni i peči još 40 minuta. Ohladiti izvan pećnice.
5.Za agdu prokuhati vodu sa pekmezom i vrućom agdom preliti ohlađenu halvopitu.
6. Sačekati da se ohladi i servirati.
Gotovu halvopitu možete ukrasiti bademima i posuti mljevenim lješnjacima.
Vrlo stari recept, zaboravljena slastica naši pranena - vrlo fini slatkiš, prijatno!
Bosanske šape
Šape su vam, drage moje čitateljice vrlo poznate. U zagrebačkom dućanu etno-suvenira prodaju slavonske šapice prikladno umotane u papir sa slavonskim motivima i vezane mašnicom u bojama hrvatske trobojnice.
Naravno, poznate su i u Srbiji, a posebno popularne u Vojvodini.
Ono što bosanske šape razlkuje od ostalih je činjenica da se u Bosni ne koristi mast, za pripremu šapa koristi se maslac, najbolje onaj mladi sa tržnice.
Ovisno od količine upotrijebljenih oraha u njihovoj pripremi mogu biti dobre i manje dobre. One sa malo oraha su samo oblikom šape i bliže su gurabijama, mada se ne gurabijama ništa ne može zamjeriti...Ovaj put samo o šapicama.
Sastojci:
300 g maslaca
300 g mljevenog šećera
300 g mljevenih oraha
2 jaja
300 g mekog brašna
pola vrećice praška za pecivo
1 limun
Priprema:
1.Pjenasto umiješati maslac sa šećerom u prahu sve dok se ne dobije svijetla kremasta masa. Dodati lagano umućena dva jaja, koricu i sok jednog limuna i umiješati da se masa ujednači.
2.Pomiješati prašak za pecivo u brašno i prosijati.
3.U masu od maslaca, šećera i jaja dodati prosijano brašno i orahe i umiješati mekano sjajno tijesto.
4.Kalupe za pečenje šapa premazati sa malo masnoće i lagano posuti brašnom.
5.Napuniti kalupe tijestom i peći šape u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 20 minuta.
6.Istresti šape iz kalupa i dok su još vruće uvaljati i mljevenom šećeru.
Šape, svima omiljene mogu trajati sedmicama, fine su jednako na početku i na kraju, krasne uz čaj ili kafu. Prijatno!
Nadam se da vam se dopalo malo istraživanje bosanske kuhinje. Ja sam uživala i biće mi drago ako sam vam otkrila djelić bosanskog gastronomskog bogatstva i ako ste poželjeli nešto isprobati.
Do novog posta lijep pozdrav.
21 komentar:
Hayırlı haftalar, ellerinize sağlık. Çok leziz ve iştah açıcı görünüyorlar.
Saygılarımla.
Zabavila sam se čitajući, na žalost za neke od recepata ne mogu doći do osnovnih sastojaka :-( Mislim da bih mogla isprobati šape, ionako ne volim mast u keksima, uvijek zamijenim s maslacem.
Ah, Selma ubijaš me sa svojim postovima. Ovaj put sam zaista uživala i čitajući i gledajući :) Sa pekmezom od jabuka sam se prvi put u životu upoznala kada sam došla tu, u Bosni. Tvoja jela bilježim i vjerujem da će moj muž biti oduševljen, osim za halvu, jer je ne voli. A ovo ostalo, naročito ćevap.. uhhh :)))
Kao i uvijek uživala sam čitajući. Osobito se radujem tvojim postovima, uživam u nekim starim i meni dobro poznatim receptima, bar kada je Bosna u pitanju.
Raznježila sam se čitajući, pogotovo onaj dio o Kiseljačkim pogačama, imam sliku moje mame i njihovog velikog društva s posla sa izleta u iz Kiseljak, svi slikani sa po pogačom u ruci. A dobro se sjećam te pjesmice.
Naravno da znam što je Čimbur, muž moje sestre ga obožava i danas, naravno ovaj s mesom:))
Za potkrižu sam čula ovdje prvi put i to od Bugojanki, znači i tamo se pravi, a tikvenicu ili kako ja kažem tikvenjaču pravim i to onu pravu. U mene je to samo s tikvom i malo soli i papra. Sve ostale su za nas krive ili kako bi rekao moj Braco: to su bućnice a ovo je tikvenjača.
Selma, prekrasno, samo nastavi!
Čimbur nisam znam šta je ali sam naučila ali naučila sam toliko divnih stvari o Bosni da me svaki dan sve više vuče da napravim jedan đir a već znam tko će biti i vodič ha,ha..
Jutros čitam u jednim nedeljnim novinama da su turističke agencije u Srbiji krenule da organizuju gastronomske ture po zemlji. Fascinira me naravno ona trpeza u Viminacijumu, ali to nije srpsko. Konačno su se setili da nekoga u svetu može kojim slučajem zainteresovati nešto malo drugačije i autentično u poređenju sa standardnom ponudom koju nudi Beograd i Skadarlija. Volim ja Skadarliju, ali ima toliko jela koja polako izumiru jer žene više nemaju kome da ih prenesu ili su i one same promenile način kuvanja. Moja mama je iz Ćuprije, pa sam odrasla na kuhinji centralne Srbije sa primesama dalmatinskog, pošto smo živeli u Splitu neko vreme. Kasnije se tu umešala i internacionalna kuhinja, pa su i kiševi postali domaća stvar u našoj kući. Oduševim se i kad odem kod kume, pa kad probam stvari koje joj mama iz Pirota pošalje. Ista stvar, ali se jednostavno na drugačiji način sprema. Oduševim se i kad odem kod suprugovih, koji su iz okoline Loznice, gde se ista jela sasvim drugačije spremaju. Kod moje mame se sve zaliva i preliva pa potom zapeče, tamo je već uticaj drugi bio na kuhinju pa se sve servira sa plotne bez dodatne obrade u rerni. Ja gledam čudno u njihove nedopešene sarme, gledaju i oni valjda u moje za njih prepečene punjene paprike. Jedna zemlja, sto načina. Divan post Selma! Možda bi od ovoga svega mogla knjigu da izdaš. Razmisli o tome! Ja bih je prva kupila i podelila prijateljima.
Aman-zaman, dokle ove lepote na Vašem blogu:) Koliko sam se zanela, ne mogu opisati. Biću krajnje subjektivna i iz svega izdvojiti (h)alvu :) jer to je nešto na čemu bih mogla da živim:)) Neka od jela nikada nisam ni videla a ni probala, tako da mi deluju vrlo interesantno i znatiželja je učinila svoje - spremam se da ih pripremim. Hvala za divne recepte i prenošenje etno gastronomije Bosne i nadam se da će ovakvih postova biti i ubuduće. Veliki pozdrav i do čitanja:)
Draga Selma, ovaj tvoj post o siromaškoj Bosni, vratio me u prošlost. Znam za puno tih jela! Kako? Pa evo, moja baka je rodom iz istočne Slavonije, a njeni roditelji su bili pre bogati, ono - gazde kakvih nije bilo na daleko. Imali su veliki mlin, ogromno gazdinstvo, puno djece. Ženska djeca išla su u škole u Beč, naučile sve i svašta, a kuća im je bila puna dvorkinja i kuharica iz Bosne. I tu počinje priča. Roditelji poumirali, imetak se raspao, ratovi prohujali, a moja baka kao naj mlađa ostala naj siromašnija s jednom bosankom. I uz tu dobru ženu, prehranila se, naučila puno dobroga, pa je došao drugi rat, a moja baka sad već sa svojom familijom kuhala meni stara bosanska jela da preživimo u siromaštvu.
A danas shvaćam da je baš to veliko bogatstvo, jer ono materjalno dođe i prođe.
Hvala ti na ovom postu.
Selma ti me uvijek iznova oduševiš sa postovima i stvarno velikim brojem recepata i jela koja pripremaš ...
Bosanska kuhinja je meni osobno savršena ...Nažalost nisam već dugo bila .. Baš sam pričala sa mužem da bi se mogli zaletiti do Sarajeva.
Kiseljak pogačice iskreno do sada nisam vidjela. Izgledaju mi po sastojcima baš po mom guštu :)
Prvo me kljukuša podsetila na detinjstvo. Nikada nisam volela da je jedem ali se jako dobro sećam mirisa koji bi obavio celu kuću kada bi se spremala. Svi recepti su predivni, mirisni. Šapice obožavam, i ja ih pravim sa maslacem i orasima, a moja baka ih pravi sa rogačem. Čitanje tvog bloga je uvek novo uživanje za sva čula!
Recepti su sjajni. I nacin pisanja :-) I slike su jako lijepe. Volim citati tvoje postove :-)
Puno sam naučila i zabilježila sam ovaj tvoj post jer sam našla toliko divnih recepata. Eto, ja nisam znala da postoje neke slavonske šape, ja znam za ličke koje je radila moja teta, a ja pak, ni ne znajući, radim bosanske: ne podnosim miris i okus masti niti pod razno! A što se one krasne pitice tiče, kada bih ovdje kupila kajmak, bio bi to jedan od najskupljih "kolača". Halvu obožavam, ali ovo s maslom je malo teže jer ga se tu baš ni ne može nabaviti. Divna jela, divne slike, odišu starinskim, onako bosanskim ugođajem.
nisam znala mnogo ovih zanimljivih jela, posebno me oduševio čimbur za koji nisam prije čula niti jela a čini mi se odličan
i ostala jela su odlična
Nema sta, ovaj blog je pravo osvezenje. Vec sam pravila neke specijalitete odavde.
Draga Selma, sa nestrpljenjem sam očekivala nastavak Bosne i nove recepte za super jela koja spremaš. I dočekala divan post, koji me već sa uvodom dirnuo, raznježio....,prekrasan ! Moj tata je bio rodom iz Bosne i preko njega smo doma naučili o mnogim bosanskim jelima a posebice slasticama na koje je upućivao mamu da ih nauči spremati. Danas ja nastavljam učiti kroz tvoje postove, priče i ove prekrasne i odlične recepte. I hvala ti na tome !
Super si ovo sve pripremila, rado ću isprobati neko od ovih jela, a što se slatkiša tiče sve mi se sviđa iako nisam preveliki ljubitelj halve.
Selma, uživala sam čitajući ovaj tvoj izveštaj. Turcizmi su mi manje-više poznati, jer mi je baba iz Novog Pazara u kome sam i rodjena )tata je bio pazarski stipendista), ali za čimbur nisam čula. Jeli smo dosta jela sa jajima, lukom, paprikom, ali smo ih zvali samo tako, jaja sa lukom, ili jaja sa paprikom. Lepo je naučiti nešto novo.
A gde me nadje sa halvom? Sto godina je nisam jela. Mama je pravila baš tu tvoju običnu halvu, a onu sa susamom je donosila baba, čuveni globtroter, kad god je išla u Grčku ili Tursku (a išla je, bogami, počešće:)
Nisam ljubitelj kisele vode, ali mi se ove pogačice baš svidjaju. Izgleda da im ne treba puno vremena od gomile brašna do trpeze:)
I na kraju, samo nastavi, meni je užitak da te čitam i beležim prelepe recepte.
divni recepti, ima ih puno za koje nisam cula i cini mi se da ih nikad nisam probala. ali ove sape mi izgledom i sastojcima vuku na kiflice koje je radila moja baka i za koje se recept jednostavno zagubio. bas cu to probati raditi prema tvojem receptu da vidim kolika je razlika :)
Predivno je, mislim da cu se odluciti za Visegradsku corbu!
Draga moja Selmice,sto si ovo napisala i predstavila SVAKA ČAST!jA OSTALA BEZ TEKSTA.Znas da sam ovisnica o halvi,samo moja nije nikada tako tamna kao tvoja,da je mozda ne przim dovoljno?
Draga Selma dugo sam bila na terenu i puno sam tvojih postova propustila. Sad ih polagano čitam i nadoknađujem gradivo.
Kao i uvijek oduševljavaš svojim postovima i receptima. Sve je tako lijepo ukomponirano u priču i užitak je za čitanje i gledanje. :)
Uhhhhhh!!!
Odkud da počnem?
Davno sam rekla, mislim baš u komentaru na jedan tvoj post, da bih im ja svima štošta oprostila, ali Bosnu nikada. :(
A jela su ti iako svakodnevna prvoklasna. O kljukuši moj otac stalno brije, ali se nismo uspjeli dogovoriti što je to!
Sad bih mogla probati to napraviti.
Ćevapi me rasturaju na pogled, od onog hađijskog iz prethodnog posta, pa do ovih sada.
Nisam halva tip, ali sve ovo slano bih smazala dok se ne okreneš!
Maestralno!
Objavi komentar