Uz ljetnu vrućinu ubija me i nedostatak inspiracije i činjenica da nisam u stanju napisati par rečenica kojima bih se osvrnula na dešavanja u svom životu ili u društvu, a koje bi na smislen način povezala sa receptima koje objavljujem na blogu. Život mi je i dalje dva sa dva minusa, a komentarisanje društvenih zbivanja me zamara pa ne bih htjela ni vas gnjaviti svojim mišljenjem (o izborima u BiH, o lošim poslovnim rezultatima kompanije za koju radim o kojem danas čitam, o sveprisutnom mitu i korupciji).
Ako je već svakodnevnica siva, neka trpeza bude šarena i vesela. U tom stilu nastavljam i đir po Mediteranu, predstavljajući vam danas jela od povrća.
Znamo da je mediteranska kuhinja zdrava kuhinja. Znamo li da se ona velikim dijelom temelji i na obilju svježeg, na suncu dozrelog povrća. Mi, koji na jug odlazimo ljeti, ne bi li napunili baterije energijom, rijetko ćemo u nekom od lokalnih restorana odabrati povrće. Većina nas će se odlučiti za ribu ili plodove mora, uz one kojima su roštilj i pljeskavica zakon, bili u Sarajevu, Dalmaciji, Boki ili Antaliji. Mišljenja sam da bi vlasnici taverni, restorana i konoba uz našu (uvjetno našu, ja uvijek mislim da je ta obala još uvijek “naša”) trebali razmisliti o tome da obogate ponudu čisto vegetarijanskih jela ili barem priloga od povrća, a ne da se sve svodi na tri lista blitve i pola krumpira uz ribu.
Danas vam predstavljam par jela koja su toliko tipična za područja iz kojih potiču da se ne mogu zamijeniti sa naši đuvečom. Nadam se da će vam se dopasti i da će vam predstavljati inspiraciju za neki brz i zdrav mediteranski ručak, tako pun mirisa i okusa.
Caponata
Caponata me podsjeća na Al Caponea, al' nebitno...
Ovo jelo koje ljubitelje kiselo-slatkog okusa sigurno neće ostaviti ravnodušnim na Siciliju je došlo sa Maorima, koji su ga izmislili kako bi sačuvali povrće koje im je trebalo na pomorskim putovanjima. Maori su bili i prošli, a caponata je ostala.
Da biste pripremili ovo jelo koje je ugodno nepcu i oku potrebno je:
Sastojci:
• 650 g patlidžana
• 150 g celera (stabljika sa listovima)
• 500 g zrele rajčice
• 200 ml maslinova ulja
• 120 ml vinskog ocata
• 1 žlica šećera
• 100 g zelenih maslina
• 1 žlica kapara
• sol
• papar
• svježi bosiljak
Priprema:
1. Narežite patlidžane na ploške debljine 1 centimetar, a zatim ih podijelite na četiri (ili više) dijelova. Posolite i ostavite da stoji oko pola sata. Nakon pola sata isperite pod mlazom tekuće vode i ocijedite.
2. Celer narežite na komadiće veličine jednake komadićima narezanog patlidžana. Listiće celera usitnite.
3. Luk narežite na listiće. Zagrijte oko 30 ml maslinova ulja u dubljoj tavi i dodajte luk. Pirjajte ga oko 8 – 10 minuta, dok ne povene. Zatim dodajte celer i pržite 10-tak minuta uz povremeno miješanje.
4. Ogulite rajčicu i narežite na kockice, a potom je dodajte na luk i celer i pirjajte narednih 5 – 6 minuta.
5. Dodajte ocat, sol i šećer, masline i kapare i uz miješanje pirjajte oko 10 minuta.
6. U drugu tavu naspite ostatak ulja, jako ga zagrijte i pržite ocijeđene i posušene patlidžane.
7. Gotove patlidžane izvadite šupljikavom kutljačom i stavite na papirnatu salvetu da odstranite višak masnoće koji su upili prženjem.
8. Na kraju patlidžan dodajte u smjesu ostatka povrća i umiješajte. Dodajte papra po želji.
9. Jelo ohladite, a prije serviranja dodajte i malo sjeckanog svježeg bosiljka.
Uz šnitu svježeg domaćeg kruha prija hladno ili toplo. Osvježavajući kiselo-slatki okus dušu je dao za vrele dane - prijatno!
Menemen (na neki način)
O mirisu pečenih paprika bilo je riječi na mom blogu i ranije, a ako nije onda sam barem o njemu razmišljala. Taj miris uvijek mi ispuni dušu, a ne samo nosnice i ja ga volim jer ga povezujem sa ljetom i mirisom domaće kuhinje.
Na koji način se sada paprike mogu povezati sa mediteranskom kuhinjom??? Znamo da potiču iz Amerike i da ih vezujemo za meksičku kuhinju, da su osnov svakog jela mađarske nacionalne kuhinje. Pa kako onda ovdje u postu o Mediteranu? Nisu li peperonata i escalivada prava mediteranska jela? Nisu li paprike njihov glavni sastojak? Nisu li onda i paprike (pečene, pržene ili sa grila) tipično mediteransko povrće?
Menemen je jelo koje Turci rado jedu za doručak, kajgana sa paprikama i rajčicom. U mojoj varijanti, menemen je ručak-večera, koji jedemo oko šest popodne i nije kajgana, već su paprike u umaku od rajčice sa jajetom i jogurtom. Doručak ili rana večera, paprike sa jaima ili jaja sa paprikama – menemen je ukusno jelo nakon kojeg nećete ostati gladni.
Sastojci:
• 2 crvene paprike (ljute do srednje ljute)
• 2 zelene paprike (slatke)
• 400 g rajčice
• 1 glavica luka
• 20 ml maslinova ulja
• 15 g maslaca
• 2 jaja
• 150 ml jogurta
• 2 češnja češnjaka
• sol
• papar
Priprema:
1. Zagrijati ulje i maslac u širokoj i dubljoj tavi. Dodati luk narezan na listiće, a kada zažuti dodati paprike narezane na tanke rezance.
2. Poklopljeno pirjati 15 minuta, dok paprike ne omekšaju, pa dodati oguljenu i usitnjenu rajčicu. Pirjati dodatnih 10 minuta.
3. Prebaciti u vatrostalnu posudu, u sredini napraviti udubljenja u koja treba spustiti jaje.
4. Zapeći u pećnici 5-6 minuta.
5. Za umak u običan jogurt dodati protisnuti češnjak i malo paprike u prahu (ili napraviti turski jogurt tako što ćete obični ostaviti u cjedaljki obloženoj gustom pamučnom ili lanenom tkaninom i ostaviti da se ocijedi preko noći).
U turskom stilu poželjet ću vam - Bujrum!
Cipolline in agrodolce
Padam na sve agrodolce kombinacije. “Cipoliline in agrodolce” jelo je antičkih korijena, a svoju modernu varijantu živi i danas. Poslužuje se toplo kao prilog mesu ili hladno (što je moj izbor) uz domaći kruh i pancetu.
Sastojci (2 osobe):
• 250 g minijaturnog luka
• 20 ml maslinova ulja
• 40 ml vinskog ocata
• 1 žlica šećera
• lovorov list
• sol
• svježe mljeveni papar
Priprema:
1. Veću posudu napunite vodom i pustite da provri. Maknite sa štednjaka i dodajte neoljuštene glavice luka. Vratite na štednjak i pustite da ponovo provri i kuhajte oko 3 – 5 minuta. Luk izvadite i ostavite da se ohladi, a zatim samo lagano skinite ljuskicu 8koja bi trebala da sklizne sa glavice).
2. Zagrijte ulje u dubljoj tavi debelog dna. Dodajte luk i lovorov list i kuhajte na srednje jakoj vatri 10 – 12 minuta.
3. Pojačajte vatru, dodajte šećer, sol i ocat i ostavite da se kuha 2 – 3 minute.
4. U gotovo jelo dodajte papra po želji i servirajte kao prilog kuhanom mesu ili kao hladno predjelo sa pršutom (ili pancetom) i debelom šnitom domaćeg kruha.
Moji lukčići su malo "anemični", ali su ukusni kao predjelo sa ovim domaćim kiselim kruhom...prijatno!
Povrtni lonac sa breskvama
Prvo ću da prijavim kako sam kod pripreme ovog jela bila krajnje nepažljiva i kako mu nisam dodala pinjole, koje su jedan od sastojaka. Ne bi mi uopšte bilo krivo da prije pripreme nisam provjerila da li ih imam, a imala sam ih... Za ubuduće 8ako ne zaboravim), obavezno ću provjeriti da sve bude “mise en place” Mogli ste primjetiti da volim neobične kombinacije, ova je prilično neobična, a fantastična... Breskve su me oduševile, a nadam se da će i vas ili da će vas inspirisati da napravite nešto slično.
Sastojci:
• 4 manje tikvice
• 1 crvena paprika
• 1 žuta paprika
• 4 srednje velike rajčice
• 4 velike breskve
• 50 ml maslinova ulja
• Sol
• Papar
Priprema:
1. Tikvice narezati na kolutiće. Paprike narezati na tanke trakice. Rajčice i breskve na četiri dijela.
2. Zagrijati pećnicu na 200 stepeni. U vatrostalnu posudu staviti tikvice, paprike i polovinu maslinova ulja. Posudu pokriti poklopcem ili folijom i peći 15 minuta.
3. Dodati rajčice i breskve, malo soli i papar. Lagano pomiješati, dodati ostatak ulja i peći još 15 minuta.
... na kraju je trebalo dodati i pinjole. Mišljenja sam da one ne bi promijenile okus ovom krasnom mediteranskom jelu, ali bi jelo izgledalo ljepše,a pečene pinjole su zgodno krckave. Preporučujem - prijatno!
Imam bayildi
U turskoj kuhinji je zabolježeno čak 600 (šestotina) jela koja se pripremaju sa patljidžanima. Sasvim sigurno je da je Imam Bayildi najpoznatije, a uz musaku (koja bi trebala biti grčka koliko i turska) vjerovatno i najomiljenije.
Čak iako niste probali ovo jelo, priča o njegovu nastanku vam sigurno nije promakla. Kažu da je nekom turskom imamu kuhar servirao ovo bogato jelo i da je on zanesen čarobnim mirisom pao u nesvijest. Imami vam, ako niste znali, i nisu neka fora u Turskoj – to su samo više postavljena sveštena lica koja vode neku džamiju ili zajednicu vjernika. Zato sam uvijek radije zamišljala da se od ovog kela onesvjestio kakav vezir ili još bolje onaj paša iz “Stambola na Bosforu.”
Oni historičari, neskloni romantici, kažu da je imamu iz naziva jela, zapravo bilo loše od količine maslinova ulja u kojem se jelo priprema. Nema osnova za takvu priču, iako bi se na prvi pogled učinila vjerovatnom, jer se patlidžani prže brzo i ocijede prije nadjevanja pa ne budu toliko masni da bi nekome zdravom pozlilo... Elem, da ne duljim, evo šta će vam biti potrebno i kako se priprema Imam bayildi (na brži način, jer ima i sporiji).
Sastojci:
• 2 patlidžana
• 150 - 200 ml maslinova ulja
• 1 mala zelena paprika
• 250 g zrelih rajčica
• 1 žlica pirea od rajčica
• 1 velika glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 1 žličica grubo mljevene slatke paprike
• ½ vezice peršina
• malo kopra
• ¼ žličice mljevenog korijandera
• ½ žličice mljevenog cimeta
• 1 žličica mljevene morske soli
• 1 žličica papra
• 2 žlice limunova soka
• 50 ml vode
Priprema:
1. Patlidžane uzdužno zarezati po sredini ostavljajući 2 centimetra do vrhova nezarezano. Nasoliti i potopiti u posudu sa vodom. Ostaviti da tako odstoje 10 minuta, a zatim ih ocijediti i dobro posušiti.
2. U duboku tavu sipati maslinovo ulje na oko 120 – 150 ml maslinova ulja. Ulje dobro zagrijati i dodati patlidžane. Brzo popržiti patlidžane sa svih strana (oko 5 minuta), a zatim ih izvaditi i ohladiti.
3. Zagrijati ostatak maslinova ulja. Na zagrijanom ulju pržiti luk narezan na listiće dok ne povene, a zatim dodati polovinu peršina i kopra, pirjati 2-3 minute i dodati češnjak i papričicu narezanu na kockice. Pustit da paprika omekša, pa dodati mljevenu papriku, rajčicu i začine i pirjati dok se ne dobije gust umak.
4. Ohlađenim prženim patlidžanima izdubiti sredinu i napuniti je smjesom od povrća.
5. Staviti patlidžane u posudu za pečenje, dodati vodu i limunov sok i peći u zagrijanoj pećnici još pola sata.
6. Gotovo jelo ukrasiti ostatkom peršina i kopra i servirati uz kriškice limuna.
Prijatno, ne vjerujem da ćete se onesvjestiti...
Broj komentara: 17:
Joj, "đe" me nađe:))) Ne znam što mi je bolje od boljeg. Caponata savršena, ovaj menemen ću sigurno probati čim prije a Imam bayildi je moj favorit već godinama. I ja se baildišem čim ga namirišem. Inače obožavam patlidžane!
Samo ti draga điraj a mi ćemo i dalje sa oduševljenjem pratiti tvoje postove!
Uh sto me zanima kako je ovo sa breskvama... Nedavno sam cula za neku salatu sa breskvama i plavim sirom, jbt, ne izlazi mi iz glave od onda!
Imam bayildi nisam nikad spremala, a papiric je zadenut na to mesto u knjizi Mediterranean Cookbook, jos od prosle godine :) Mada mislim da je tamo malo drugaciji postupak, i da se meso patlidzana koristi u nadevu, napravicu jednom svakako, pa cu doci onda sa utiscima. Mada, ko voli patlidzan, ovo ne moze da ne voli!
Svidja mi se i ono sa zapecenim jajetom!
Pozdravljam te puno,
Maja
Moram samo primjetiti da termin "mediteranska kuhinja" nije spojiv s onim što se jede u Dalmaciji, a naročito s onim što se nudi po restoranima i hotelima. Odgovorno tvrdim da Dalmacija nije otišla dalje od gradela ili friganja, blitve i krumpira, te nesretnih fritula. Ovo su jela koja bi stranci trebali nalaziti kod nas, a ne da pokraj restorana na moru prevladava miris zagorenog ulja. Ljudi idu u neku zemlju da okuse i njezinu hranu, a mi im nudimo meso, krumpir i miješanu salatu! Žalosno je to, pa stoga nikako da budemo zaista turistička zemlja.
Na početku posta si me podsjetila na mene neki dan, kad sam se oblačila ujutro za posao i pomislila da je vrijeme da se vratimo čizmama i kaputima :)). A čim dođu čizme i kaputi plakati ću za japankama :)
Sva jela su jednostavno predivna , obožavam tanjure pune boja. Menemen mi je favorit.
ps
slažem se sa Κάθαρσις da bi trebali ovakve stvari služiti na obali :))
Opet nisam na vrijeme skuzila novi post!
Odlican mi je menemen i imam. Imama sam vec probala, sada je na redu meny:)
Fotke su kao i uvijek super (npr. tvoja fotka Imam Baildy-ja je san snova).
sva su ti jela odlična, inače obožavam povrće i bez njega ne mogu, dok bez voća mogu! i mene zanima ova kombinacija sa breskvama, iako nisam sigurna da bi mi se svidjela.. Caponata mislim da bi mi se najviše dopala.. :)
Selma, divan post! Čitam i na kraju ostajem zapanjena - 600 jela od patlidžana? Oduševljena sam! :)
Obožavam mediteransku hranu i na suncu dozrelo povrće. Od svih recepata, najviše me oduševila Caponata - moram ju isprobati:) Izgleda da sam jedna od onih koji u restoranu naručuju povrće, no nema baš nekog izbora-ili povrće sa gradela ili vegetarijanski rižoto, šta je zapravo žalosno obzirom da dalmatinaka obala, posebno krševiti (čitaj siromašniji) dio more još uvijek obiluje težaškim obiteljima i svatko od njih uzgaja razne vrste povrća... No, da skratim priču, nadam se da bi i neki od restorana barem na našoj obali mogao imati barem malo povrtniji menu od ostalih :)
Uživam u tvojim postovima i jedva čekam novu seriju recepata "Đir po Mediteranu" :)
Caponata me je odusevila,moram se vise "baciti" na povrće.Pre svega zbog dece,primetila sam da u zadnje vreme samo pečem meso...:)
svaki recept ti je poseban, svaka čast! :)
Bravo Selma,
iste zamerke u vezi "priloga" po restoranima već godinama imam i ja. Jedno vreme sam se čak vodio mišlju da otvorim splav restoran,u kome ću da serviram upravo tako neke mediteranseke varijacije, uz meso naravno. Znajući NAŠ mentalitet,znam tačno da bi me baksuzi iskvarili za 10 dana jer bi pojelio meso, a povrče ostaviti na tanjiru. Tako da sam rešio ako ikad otvorim restoran, ZABRANIĆU ULAZ GOSTIMA.
Caponatu ću napraviti ovih dana. Molim te da mi kažeš samo jednu stvar, nije li to previše kiselo. Nešto mi to sirće nije primereno u jelu u kome ima ta količina paradajza. Kašićica šećera će lepo ublažiti paradajz, ali SIREĆ u toj količini...meni to ne deluje kao SALATA, ako razumeš šta hoću da kažem. Mislim da ću je praviti bez sirćeta, a i plavi patližđan ću ispržiti na plotni, pa onda iseći na kockice. Previše ulja bi bilo u njemu, bez obzira na onu salvetu na kuju to sve staviš.
Verujem da neću totalno upropastiti CAPONATU ovim izmenama, ali i da se desi takva tragedija, šta se koga tiče. Moj stomak moja odluka. :)))
Naprvio sam Caponatu i stvarno je odlična. Mislim da sam se malko ogrešio o ono sireć. Nisam ga stavio, ali jeste mi zafalilo malo kiseline u ukupnom ukusu, pa sam dodao sok od limuna. Na žalost, nije to jedina izmena. U receptu koji si dala, greškom nisi stavila praziluk, pa ga ni ja nisam stavio. Tek kad sam čitao način pripreme vidim da luk dinstaš na malinovom ulju, ali nisam shvatio da je to praziluk. Tek posle kad sam uvećao tvoju sliku da uporedim moju kreaciju i tvoju, vidim da je tu prisutan i praziluk. :))) Uzgred tvoja Caponata je LOPŠA. Ne znam kakvog je ukusa, ali verujem da je bolja i po ukusu, ali ja sam se sasvim lepo najeo i od svoje.
Ne znam da li i tvoj plavi patliđan kad ga ubaciš u ono povrće, popije svu vodu, ali moj jeste. Nisam imao pojma da patliđan pokupi svu vodu. Sreća pa sam se pridržavao tvog recepta u pogledu dužine kuvanja, pa je onaj paradajz otpustio dovoljno tečnosti, a ja je nisam ukuvao, pa je siroti patliđan imao šta da pije.
Sve u svemu, to je jedan prekrasan prilog od povrća, a ja sam Caponatu jeo sa Polpetama od obarenog mlevenog belog mesa, rendanih tikvica i mladog sira.
Hvala ti Selma na lepoj ideji, sledeći put ću se više držati TVOG recepta, mada je i ova moja Caponata bila odlična.
pa, za nekog tko nema inspiracije, bome si puno toga zanimljivog skuhala :D sve je prekrasno! caponatu često sama sebi napravim za ručak dok je muž na poslu. on baš ne ljubi patlidžane. imam bayildi isto kao i maja želim isprobati već odavno, ali eto. za samu sebe mi se to ipak ne da spremati pa i dalje samo mjerkam recepte. jelo s breskvama mi izgleda i zvuči odlično. inače su mi marelice i breskve u slanim kombinacijama (posebno s medom) izvrsne. izvrstan post :)
Pozdrav svima, hvala na komentarima svaki me rezveseli na svoj način, drago mi je da pratite ovaj moj mali đir...
@ Snježana, baš mi je drago da ti se sviđa. nikad nisam ni pomislila da povežem riječ "baildisati" sa baildijem, hej! Puno ti hvala, sad mi je puno bliži.
@ Majo, i meni je dugo stajala u tekici napomena da napravim imam bayildi i nikako nije dolazio na red. Sada je uz napomenu dodat plusić i vjerovatno ću ga ponovo praviti jer nam se dopao. Recepata sigurno ima više, razlikuju se malo u omjeru namirnica, čak i u metodi pripreme. ja sam uzela najbržu varijantu, a odbačeno meso nisam koristila u nadjevu, ali sam napravila namaz.
@ Katarzis, meni bi se sigurno dopalo kada bi nam na moru servirali malo više povrća kao priloga. Ne vjerujem da bi ljudi birali povrće kao glavno jelo, ali bi vrijedilo uz ribu ili meso. Znalački pripremljeno povrće je tako puno mirisa i okusa i ja sam sigurna da bi ga ljudi rado jeli.
@ Andrea, joj ne čeznem još za čizmama, ali jedva da malo popusti ova ubitačna vrućina. I eto nas brzo u čizmama i kaputima, a uz malo sreće imat ćemo i sezonu za balonere.
@ Majo, eto sad znaš zašto sam onaj vikend htjela spremiti imama, napokon je i on došao na red. Drago mi je da su ti fotke privlačne, hvala :-) trudim se.
@ Ebba, jelo sa breskvama je mene oduševilo. Taman je, nije pretjerano neobično, a nema ni nekih teških začina da ga pokvare. caponata je ipak moj favorit, nepogrješivo dobro i za svačiji ukus.
@ Majo, mene je uvijek privlačila mediteranska kuhinja, a svojevremeno sam tako puno naučila od tebe, Murtile Fjore i Murtele i jednostavno uživala u vašim receptima i korisnim savjetma. tvoje recepte sa coolinarike imam u pdf-u i sjećam se da je bilo i dosta povrća. Restorani uz obalu bi mogli mirne duše služiti više povrća. To im ne bi mnogo povećalo troškove, a donijelo bi im zadovoljstvo gostiju. No kod njih je mašta ograničena na malo grillanog povrća (ako ga uopšte ima9 i bez imalo pretjerivanja kažem pola krumpira (džinovskog) sa par listova blitve i par kapi maslinova ulja.
@ Vera, hvala ti puno. Djeci možda treba i više povrća nego mesa, a tvoja dječica su još tako mala i trebala bi ih naviknuti da nije obavezno da je za svaki ručak meso. Ručak može bez mesa biti vrlo ukusan.
@ Aleksandra, hvala. ggodi mi pohvala iskusne i krasne domaćice poput tebe.
@ Dade, drago mi je da komentarišeš na mom blogu i da imaš sasvim konkretne primjedbe. Nisam koristila praziluk već su to komadići stabljike celera. Oni su slatkasti i kaponati daju zaista poseban okus uz dodatak ovog šećera. Ja zaista stavim dosta sirćeta (vinskog ocata) jer volim kada je kiselo, a pošto kaponatu poslužim hladnu može se smatrati i salatom (umjesto glavnog obroka ili uz neko fino lešo meso). Za patlidžan ne znam, meni je bilo okej... Ideja za splav mi se dopada. E sad ja ne znam da li se na beogradskim splavovima rado jede riba, što bi mi bilo logično jer su na vodi ili ipak meso, ali u oba slčaja prilog od povrća bi bio odličan. Riješenje da baksuzi ne ostave povrće na tanuru bi bilo u veličini srevirane porcije. ne dati im toliko mesa da se zasite. Pozdrav, jako mi je drago i čast mi je da si isprobao recept, makar sa preinakama.
@ monchi, havala. Obožavam voće poput marelica u slanim kombinacijama. Ovo jelo koje sam pravila je krasno izbalansirano, tikvice su blage, a papričice imaju svoj poseban miris, rajčice puste sok i sve je bilo zaista krasno da ću najvjerovatnije barem još jednom ovog ljeta napraviti isto. Za bayildi predlažem da uzmeš minijaturni patlidža i napraviš ga samo za sebe. Hvala...
recepti kao naručeni ! sve više cijele obroke zamjenjujem nekim jelom od povrća i sve više mi to odgovaras. Slažem se da bi restorani trebali poraditi na ponudi jela od povrća, iskombinirati nešto više od blitve sa krompirom ne bi trebalo biti teško a bilo i više nego dobrodošlo na meniju, posebice u tople ljetne dane. Ovdje odmah biram caponatu i menemen, super su mi !
Objavi komentar