Ukratko, za one koji ne prate hrvatske ni bosanske medije, evo o čemu se radi (napominjem da sam sporni TV dnevnik gledala i nisam mogla vjerovati ušima)... Treći TV dnevnik na HRT-u u ljetnoj shemi ima formu koja bi trebala biti slična emisiji Otvoreno, koja tokom godine na HRT-u ide svaki radni dan u večernjim satima i u kojoj je svaki dan na tapeti neki aktuelni događaj kojeg komentarišu prisutni gosti. Dakle i ovaj ljetni TV dnevnik 3, ima svoje goste i središnju temu. Tema dnevnika 23. kolovoza/avgusta bila je vezana za hrvatski turizam i zarade koje se od njega očekuje. Znamo u koju tikvu puše Čuljkova (u istu onu koja joj je omogućila da dva kofera studentice iz provincije raširi po velebnim stanovima na top zagrebačkim lokacijama), ali ispad od srijede je bio toliko šovinistički da mi se želudac okrenuo. Razgovarajući telefonski sa gradonačelnikom Omiša Čuljkova (zvuči hercegovački) je upitala koliki problem za grad Omiš predstavljaju bosanski turisti koji dolaze na kupanje i samo zauzimaju mjesto na plaži, a ništa ne troše. Čovjek je lijepo rekao da oni imaju zaradu od tih i takvih gostiju, što od parkinga, što od onoga što Bosanci potroše u prodavnicama, ali se Čuljkova nija dala omesti, pa je insistirala da joj se odgovori o štetnosti takvih posjeta za hrvatski turizam.
Upitala sam se zašto ja cijeli život ljetujem na tom moru i zašto jedino ljetovanje na hrvatskom Jadranu smatram ljetovanjem. Uz ispirku svima kojima su bosanski gosti dragi zbog svoje prostodušnosti i čuvenog bosanskog duha, sada ću malo “grintati” po našim dalmatinskim domaćinima i hrvatskom turizmu. Dakle, slijede primjedbe:
1. Kol'ko para tol'ko muzike” vrijedi svuda osim na hrvatskom Jadranu, tu ćete sasvim sigurno dobiti mnogo manje muzike nego ćete platiti. Zašto??? Pa, obala je naprosto predivna i samo gledanje se treba naplatiti. Hrvatski turistički djelatnici zgražavaju se na samu pomisao o tome da ponude nešto slično ponudi Turske (Turci dube na glavi, ako treba da udovolje gostu), jer zaboga to je najljepši komad mora na planeti i gostu treba da je čast što ima priliku uživati u ljepoti pogleda.
2. Konobari su arogantni do mjere koju podnosite samo zato što ste gladni i silno želite jesti dok su prema kojekakvim njemačkim fićfirićima servilni poput engleskih sluga (you rang milord). Trebam li eći da su cijene previsoke? Odrezak tune u Splitu platila sam 120 kuna za porciju, konobar je bio ljubazan, ali nije bila sezona...
3. Babe na pijacama nemaju živaca da se bave kojekakvim Bosancima, kada Nijemcima mogu uvaliti breskve za 40 kuna.
4. Na prekrasnim plažama prepušteni ste moru, suncu (suncobranu) i ležaljci...Nema animacije za djecu (na primjer građenja kula od pijeska, izrada ukrasa od školjki i slično čime bi se djeca mogla zabaviti i malo rasteretiti roditelje)
5. Ponuda suvenira čak i u velikim mjestima je popuno nemaštovita. Za mala mjesta ne znam, ali mi se čini da tamo nisu odmakli od drvenog kipića Gospe (Made in China) ili drvenog magarca.
6. Gastronomija se svodi na ribu ili lignje sa gradela i nezaobilazne ćevape. Osobno bih voljela probati i nešto drugo, nešto poput jela starih dalmatinskih gospođa.
Niz bi se mogao nastaviti, ali mi se ne da.... Najviše, ipak, boli taj odnos prema turistima koji dolaze iz Bosne, to šikaniranje i izrugivanje našim imenima, našem govoru, našim Fatama (koje sirote glasno dozivaju djecu iz mora), našim obiteljima koje čoporativno jedu lubenicu na plaži (jao, koji grozan prizor - nečuveno. Primitivčine!!!) etc...
Lignje “na žaru” (sa grill tave, ipak...)
Mnogi vole upravo ovako pripremljene lignje, a i meni je uz lešo lignje ova priprema najdraža. Kada zamirišu teško im je odoljeti.
Sastojci:
• 500 g svježih liganja
• 80 ml maslinova ulja
• mala vezica peršina
• 1 žlica krušnih mrvica
• 2 češnja češnjaka
• sol
Priprema:
1. U grill tavu sipati oko 15 ml maslinova ulja jako zagrijati, a zatim cijelu tavu ravnomjerno premazati uljem.
2. Baciti lignje na tavu i malo ih provući da uhvate masnoću da se ne bi zalijepile tokom pečenja. Peći brzo oko 10-15 minuta, a povremeno ih poprskati sa još malo maslinova ulja. Gotove lignje posoliti.
3. U ostatku (oko 40- 50 ml) maslinova ulja dodati nasjeckan peršin i češnjak. Izmiksati štapnim mikserom i preliti preko liganja i kuhanog krumpira sa kojima ste lignje servirali.
...još čaša vina i užitak je potpun. Prijatno!
Odrezak tune u umaku od rajčice
Ovaj umak od rajčice koji pravim, osim uz špagete, naročito volim uz brzo prepečen odrezak tune. Kada ne možete naći svježe odreske u vašoj ribarnici, slobodno koristite Ledove jer su odlični.
Sastojci:
• 4 odreska tunjevine cca. 180 g svaki
• 60 ml maslinova ulja
• 600 g prezrele rajčice
• 100 ml suhog bijelog vina
• 1 mala suha čili papričica
• 2 fileta inćuna
• 1 mala glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 1 žlica kapara (po želji)
• bosiljak
• sol
• papar
Za marinadu:
• Limunov sok
• Žličica papra (miješavina crnog, zelenog i crvenog)
• 1 žlica ulja
• grančica ružmarina
• žličica suhog origana
Priprema:
1. Odreske tunjevine staviti u plitku posudu. Pomiješati ulje, limunov sok, ružmarin, bosiljak i svježe mljeveni papar.. Ovim preliti odreske i ostaviti u hladnjaku oko 4 sata.
2. Na zagrijanu grill tavu sipati 20 ml maslinova ulja. Pustiti da se i ulje zagrije pa brzo propeći odreska. Ako je tunjevina jako svježa možete je ostaviti iznutra i malo nepečenom.
3. Za umak zagrijte maslinovo ulje i popržite luk dok ne povene. Dodajte inćune i izgnječite ih vilicom dok se ne raspadnu. Dodajte usitnjeni češnjak, pustite 1-2 minutae da pusti miris, a zatim dodajte nasjeckanu rajčicu i u mužuru usitnjenu suhu papričicu. Pirjajte 10 minuta, a zatim podlijte vinom i ostatkom od marinade, dodajte kapare i pirjajte još 10 minuta.
4. Na zagrijanom tanjuru servirajte tunu i prelijte umakom.
Prijatno!
Riba alla Orientale
Imam posebnu slabost prema kuhinji orijentalnog dijela Mediterana. Kuhinja Maroka je tako očaravajuča. Tunis, Alžir, Lebanon... Mističan svijet, čarobni mirisi začina, bogatstvo i jednostavnost u jednom. Neodoljivo... Za probu preporučujem nešto krajnje jednostavno i nadam se da će vam se dopasti.
Sastojci:
• 2 manja zubatca
• maslinovo ulje
• malo brašna
• 125 ml tahini paste
• 1 češanj češnjaka
• sok 1 limuna
• sok 1 narandže
• svježe mljeveni papar
• sol
Priprema:
1. Ribu očistite, posolite, uvaljajte u brašno, istresite ostatak brašna i stavite na zagrijano ulje na tavi. Pecite po 5 minuta sa svake strane.
2. U tahini dodajte protisnuti češnjak, sok limuna i narandže i pomiješajte da dobijete ujednačenu smjesu. Dodajte svježe mljeveni papar.
3. Servirajte ribu uz povrće i somun (pita kruh) sa grila, prelijte ih umakom i uživajte.
Broj komentara: 26:
Ellerinize,emeğinize sağlık. Çok leziz ve şifa dolu görünüyorlar.
Saygılar.
Sve sto si napravila predivno je i sada bi smazala, fotke su ti carobne!
Sve mi je savršeno napravljeno i vjeruj mi ne znam što mi se više sviđa i sigurna sam da bi dobro prošlo kod mojih momaka!
A što se tiče prvog dijela posta slažem se s tobom a ipak mislim da bi Dalmatinci najviše volili goste koji im plate a ne dođu:)) Ipak ne mogu zaboraviti kako su nam u početku rata širom otvorili vrata i primili nas u svoje kuće!
Isto tako, znam za neke koji se sjećaju onih starih dana i sada kažu nema gosta do Bosanca!
A o gospođi Šelebaj ne bih govorila nije vrijedna mojih riječi!
Dijanu bi na svakoj normalnoj televiziji već 100 x maknuli zbog gomile neumjesnih komentara, a ovo je bio definitivan biser nad biserima.. No, tu smo gdje smo i nema pomoći..
Što se tiče hrvatskog turizma, tu bi se dalo pričati danima :)). Ima svakakvih primjera, ali generalno nismo loši. Ima puno kritika na naš račun, ali u uspoređujući generalnu ponudu sa ostalim zemljama u okruženju, ja osobno mislim da smo mrvicu iznad prosjeka. Da bi mogli bolje mogli bi, ali djelomično već vidimo primjere koji se kreću u vrlo pozitivnom smjeru..
No hajmo mi na vedrije teme.. delikatese su odlične. Svaka čast :)
Divnih li jela! Kvalitetnih li sastojaka u svakom receptu.
Draga moja Selma ne mogu ti opisati koliko me boli čitati ovo što si napisala, boli me kao Dalmatinku ali prvenstveno kao čovjeka. Voljela bi da neke stvari mogu promijeniti, voljela bi da našim turizmom i ugostiteljstvom nisu zavladali oni kojima je jedini cilj utrpati lovu u vreću i koje ne brine hoće li im se gost vratiti.
Žalosno je kako se malo poštuje domaćeg gosta (meni su Bosanci domaći gosti) da se čak i ja fetiva osjećam ko furešta kad dođem u Split. Nismo im dobri mi „purgeri“, nisu im dobri Bosanci, Šibnečanima nisu dobri Zadrani, Dubrovčanima Splićani.
Iskrivljene su nam vrijednosti. Svi bi htjeli biti neke elitne destinaciji na koje će im dolaziti nijemi, slijepi i nevidljivi gosti prepuni love. Nikome nisu dobri apartmanski turisti s malom djecom, žale se da ne troše ništa...
Nikako da shvate da nije, i ne može biti, svaka lokacija ekskluzivna. Nikako da shvate da mora postojati oblik turizma za svaki džep. Od onog najekskluzivnijeg do hostela sa šesterokrevetnim sobama za mlade entuzijaste.
Ista je stvar i s gastronomskom ponudom, ne možeš pržene lignje prodavat ko da su filet mignon. Priznajem da sam ja i na moru jela u jako dobrim restoranima ali za te novce sam u Zagrebu mogla jesti tri dana za redom u izvrsnim restoranima. Užasna je diskrepancija u cijenama na moru i na kontinetnu.
Gledam ove godine u Selcu su u Konzumu prelijepili naljepnice preko Ledovog plakata s istaknutim cijenama i nalijepili svoje proizvoljne.
Kad smo u šestom mjesecu bili na moru u Selcu je kuglica sladoleda bila 5 kuna, u sedmom mjesecu je odjednom poskupila na 6.
Pa jebemu ne možeš mi naplaćivat Karlovačko pivo na splitskoj rivi, koja smrdi ko kolera, 20 kuna...
Doživjela sam po našoj obali takve ciganice sa cijenama da se ne čudim nikome ko uđe u dućan, kupi pivo i mesni narezek i jede ga na bačvicama ispod najmanjeg tamarisa. Ipak s druge strane sam otkrila i neka divna mjesta i divne ljude koje osvijetle obraz cijeloj svojoj struci i regiji.
Od našeg turizma neće nikad biti ništa dok se ne nauči cijeniti prvenstveno domaćeg gosta. Onog gosta koji ti se uvijek može vratiti i preporučiti te svojim prijateljima.
Izabirem vjerovati da neprijateljstvo prema Bosancima na Jadranu nije neki oblik šovinizma već općeniti malograđanski stav da je sve sa zapada bolje pa tako i turisti.
Utješno mi je čuti Andreino mišljenje jer koliko znam njoj je turizam ipak struka, pa ako struka kaže da nije tako strašno onda valjda nije.
A znaš što je najtragičnije u cijeloj toj priči što isti ti, prepotentni, Dalmatinci u zimskim mjesecima postaju isti predmet sprdnje, istim takvim malograđanima, kad kakav Stipe ili Duje na sav glas komentiraju Hajduka u tramvaju broj 14 na putu prema studentskom domu Stjepan Radić.
Nasreću sam propustila taj Dnevnik ali uopće nemam komentara za takve izjave i zbilja se čudim razini nepismenosti i primitivizma koji vlada našim medijima…
Draga moja ja se nadam da ćeš ti i dalje ljetovati sa svojim curicama na našoj obali i da ćeš naći puno divnih ljudi, mjesta, okusa i mirisa zbog kojih ćeš zaboraviti sve one loše.
O ratnoj huškačici bolje ne trošiti riječi. Kada se gadura pojavi, okrenem kanal.
Ovo što se ovdje zove turističkom uslugoim, nea ni u od usluge. Hrvati su naduren, neuslužan narod, naročito nakon punjenja glava s glupostima tipa "najljepše more na svijetu, najstariji narod, najpametniji i slično". Istra odskaće, ali nadajmo se da će se Istra jednog dana lijepo odvojiti od ostatka žabokrećine. Ne znam samo kamo su nestali Dubrovčani (Dubrovnik nikada i nije bio Hrvatska), pa trpe sve ove gluposti. U kratko, nemamo mi pojma o uslužnosti i turizmu i gostoljubivosti.
Lignje su mi super, moram ih isprobati u svojoj grill tavi, obavezno.
Moram se i ja nadovezati na vaše komentare i reči da djelomično potpisujem Andreu s bloga Voće i povrće. Kao dalmatinka koja živi već 14 godina u Zagrebu kada dođem u svoje rodno mjesto nemam se gdje parkirati. Unutar grada ne smiju parkirati oni koji tamo ne žive. Ne mogu otići na plažu (gdje sam se kupala kao klinka) jer se loš parking naplaćuje 30 kn dnevno i često nema mjesta... Hoću reći da je sve otišlo (da se fino izrazim): malo u "krivu stranu". Ne znam tko su ti ljudi koji pokušavaju zaraditi maksimalno uz minimalan trud. Ali reći ću samo jednu stvar: moj tata kuka za Bosancima turistima jer oni su mu bili najveći potrošači. Ni jedan Njemac, Talijan ili Francuz, a kamoli Čeh ili Poljak ih neće nikada dostići. Zato ne bih generalizirala i rekla da Dalmatinci ne vole turiste Bosance već da se kvaliteta odnosa prema turistu "malo" smanjila. Naravno uvijek ima pozitivnih primjera i ja držim fige da ih svake godine bude sve više i više.
pogledala sam snimku tog dnevnika na youtube i moram reci da sam sokirana. kakve su to konstatacije? kakve su to ideje? pa to je prestrasno.:(
ono sto sam ja vidjela na jadranu prilikom posjete 2006. je bio vrlo niska kvaliteta usluge, restorani su bili gotovo svi isti, jela neka lijeva koja s dalmacijom imaju veze samo u gradelama i ribi (o cevapima necu, jer sam samoj sebi vec postala dosadna...:lol:), cijene previsoke u odnosu na ponudu i uslugu... toplo se nadam da ce se ipak nesto promijeniti i da ce nasi ugostitelji shvatiti da moraju postojati smjestaji i restorani i za one s plicim dzepom (ovdje se slazem s andreom). takoder se, toplo, nadam da nikad nece doci do onoga sto sam vidjela npr. u firenzi - tamo sam susrela jedva dvoje lokalnih ljudi, sve neki stranci drze restorane i hotele u kojima se nude pizze, masne paste i losi sladoledi kao dio turisticke ponude...:(
btw i lignje i tuna mi se svidaju. e, da mi je naci svjeze lignje na peskariji... nema ih niti za lijek.
@ Fuat, thank you. I love turkish cuisine and I hope you will like one of my next posts about my turkish cooking.
@ Maslinka hvala ti. Jela su krasna, a nadam se da su i fotografije dovoljno lijepe da ih prezentiraju.
@ Snježo, Dalmatince volim jer su duhoviti, otvoreni i zabavni. Znam da su bili krasni domaćini našim izbjeglicama i da im se to ne može i ne smije zaboraviti. Malo mi je samo zastarjela ta njihova ponuda i čini mi se istom kao u doba sindikalnih odmora i socijalizma. Dijani Čuljak Šelebaj se mnogo toga može zamjeriti, a ponajviše njeno otvoreno stajanje uz jednu političku stranu iako bi kao novinarka trebala biti neutralna. Ono što joj se ne može oprostiti je vrijeđanje državljana jedne zemlje.
@ Andrea, znam da si na neki način vezana za turizam i da pratiš zbivanja na turističkom tržištu. Hrvatska je za klasu bolja od Crne Gore, a ne znam šta bi rekla kakva je u poređenju sa ostalima. Da Grčka nije u takvoj krizi, kakvoj jeste, možda bi se Hrvatska najbolje mogla uporediti sa njima i nastojati gostima ponuditi više. Bojim se da ostale zemlje na Mediteranu već nude mnogo više od Hrvatske, koja ima jednu veliku komparativnu prednost zaista prekrasnu obalu, ali to je sve. U osobi Čuljak Šelebaj objedinjeno je sve što ne volim kod ljudi.
@ Jelena hvala ti, nastojala sam odabrati fine stvari od ovih morskih "stvorova".
@ Draga moja andrea hvala ti na osvrtu. Ja sam se ispričala svim onim Dalmatincima kojima su Bosanci dragi gosti. Kako je već rekla Snježa, Dalmatinci su bili prvi koji su u svoje domove primili bosanske izbjeglice i tada su pokazali koliko su veliki ljudi u nevolji. Žalosno je vidjeti to kako Dalmatinci ne vole Purgere, Zagrepčani se rugaju dalmatinskom govoru, ni jedni ni drugi ne vole Hercegovce. Ako to neće direktno reći to se može osjetiti. Hrvatska se ne može samo ograničiti na elitni turizam, a često me iznervira kada slušam turistuičke djelatnike koji sa nekom vrstom nipodaštavanja gledaju na Tunis, Tursku, Gečku i Španjolsku kao masovna turistička odredišta. Ja sam bila u Antaliji i bilo mi je prekrasno, ali sam isto to ljeto bila i u Hrvatskoj jer meni stvarno nema mora do našeg...
Cijene na moru su strašne i u dućanima i ja se divim ljudima koji nemaju kuće za iznajmljivanje već negdje rade za plaću , nije nikakvo čudo da idu u neum po namirnice kada je barem 30% jeftinijie, pa čak i hrvatska roba.
Mada ja već godinama ljetujem u apartmanu iz čiste komocije želim da budemo skupa, a da se ne gužvamo i da svako ima svoj kutak i na odmoru, ja volim potrpšiti na izlaske. Onda se susretnem sa konobarima. Dok "stotinu" puta oblete oko kakvog njemačkog para, mi ih stalno moramo dozivati. Često na kraju ni ne upitaju da li je sve bilo uredu, da li nam se dopalo, pa čak zaborave reći i ono hvala. Ja znam da su gradići na moru ljeti prepuni i da tamošnjem stanovništvu na onoj vrućini nije lako, ali kad već žive od toga mogli bi biti malo ljubazniji.
Nisam osjetila neprijateljstvo od lokalnog stanovništva spram mog imena, ali me je istinski zaboljelo kada sam neki dan čitala na jednom hrvatskom forumu o tome kako oni koji su učestvovali u raspravi ne žele ići južnije od Crikvenice jer je sve puno Bosanaca i Srba, što mi je bilo strašno. U toj raspravi se pomenulo i to kako naše žene dozivaju djecu, a slučajnost je htjela da pomenuto ime bude kao u mog malenog sestrića.
@ Draga Katazis, rekla si ono što i ja mislim i hvala ti. Istra mi je predaleko i bila sam samo jednom u Puli, dva puta u Rijeci.
U Dubrovniku ljetujem od '98. i obožavam ga. Ljetujem u apartmanu kod fine dubrovačke gospođe čiji je sin oženjen Sarajkom. Za ovih 12 godina upoznala sam mnoge Dubrovčane i slušala svakakve priče. Mislim da oni izvan zidina teško opraštaju onima unutar, što prodaše grad strancima. Samo se pitam gdje oni nestanu nakon što uzmu novac?
@ Jubistacha, hvala ti za komentar. Znam ja da smo mi Bosanci dobri potrošači. Mi to kažemo da se volimo "hadžijati". Ne znam koja si generacija i pamtiš li pjesmu Zabranjenog pušenja "il' si bos il'si hadžija2 ali to ti je kod nas tako. Mi smo spremni potrošiti na gurmanluke, nismo škrti na napojnicama, ali to ovi jadni konobarčići izgleda ne znaju, pa te gledaju sa visine, jedino što im ostaje za kaznu je da im ne ostaviš ni kunu.
@ Snježana, ova novinarka očito ima neprijateljski stav prema Bosancima. Sve je krenulo od priče da se mjesto na plažama u Istri i Kvarneru naplaćuje, a u Dalmaciji ne. Tako da ovi Bosanci samo zauzimaju mjesto na plaži, a ništa ne troše. Valjda je htjela predložiti da bi i u Dalmaciji trebali da naplaćuju kupanje i da se barem tako ovim ljudima izvuče koja kuna. Ono što je meni bilo drago je da je njen sagovornik insistirao na tome da oni imaju zaradu od dnevnih gostiju i nijednom ih rječju nije uvrijedio.
Ti si u mogućnosti da porediš ponudu dalmatinskih restorana sa onim što si vidjela u svijetu. Ja jedino mogu reći da su zaista preskupi, a da je ponuda bijedna i da sa tradicijom ima jako malo ili nimalo. Pizzu i paste(a tek ćevape)nudi svaki restoran i konoba. Pravih dalmatinskih jela, čije recepte nalazim u kuharicama nema ni radi lijeka.
sve što si pripremila je jako lijepo i fino, no ja sam ipak za lignje :)
što se tiče prvog dijela, ne mogu vjerovati da je takvo nešto bilo u dnevniku... ugl.stvar je u tome da nitko od onih koji govore hrv ili bosanskim jezikom nije dobro uslužen... pokušaj govoriti nekim drugim jezikom odmah skaču oko tebe...
Kao dete i devojka,letovala sam isključivo u Hrvatskoj,bilo mi je sve ok,doduse nisam tada toliko obraćala paznju na restorane i pijace,samo mi je bilo do "izlazaka i provoda".
Moj muž je Dalmatinac tako da kada odemo kod njegovih osećamo se kao kod kuće...
To sto si doživela u Hrvatskoj nije nista ...U Crnoj Gori je mnogo gore...
Neka izvinu Crnogorci,ali tamo je tek takva katastrofa,neljubaznost,agresivnost i bezobrazluk,koji je mene mogao čak jednom kostati glave...pa ti sad vidi...:)
@ Hvala Nina. Lignje su mi omiljena hrana, a naročito sa grila. Uz dosta maslinova ulja i češnjaka su mljac...
@ Vera, nisam ništa neugodno doživjela u Hrvatskoj, osim što su konobari neuslužni, prodavači neljubazni, ponekad se čuje poneki komentar sa strane koji bi se mogao smatrati uvredljivim, ali sve u svemu, sve je u Dalmaciji O.K. U crnoj Gori nikada nisam ljetovala jer se meni tamošnja obala ne dopada. Radije bi išla u Tunis, Grčku ili Tursku nego u Crnu Goru.
Nisam gledaka dnevnik dotične gđe ali
nisam ništa propustila ali zanimljivo što ona može izjaviti a da nitko ne reagira a k tome i još državna televizija joj daje plaću.A sad o dalmatincima ,nažalost to je naš turizam i dok zaista sve ne shvatimo da živimo od njega to će se nažalost i dalje događati ali me žalosti kada čitam što naši turisti dožive kada dođu u zemlju s tisuća i toliko otoka a za svoj godišnji izdvije koliko mogu.Iako budem iskrena nisamo ni mi bolje primljeni ni u Italiji ni U Austriji gdje imam priliku često putovati i gdje sam svašta doživjela od nekvalitetnog smještaja jako dobro plaćenog u eurima do njihove neljubaznosti i onda se zaista zapitate a gdje naš ovac vrijedi.A to se tiče đira kao i uvijek famozan.
Poštovana gospođo,
jako mi se sviđa Vaš blog. Koristim konačno priliku da vam to i kažem, ponukana prekrasnim receptima i slikama svih Vaših postova a posebno ovaj Đir po mediteranu. I ja jako volim orjentalni dio Mediterana i jedva čekam taj Đir ( bit će jel da:))
Dotična voditeljica dnevnika nije normalna osoba i sramim se što je ona na TV kojem moram plaćati pretplatu.
Moram reći da su me neki od komentara posebno nasmijali, jer ja radim 14 godina u tursitičkoj agenciji u gradu koji je blizu BiH granice. Moji najbolji gosti su upravo oni, vrlo dragi, ljubazni i pristupačni, rekla bih nezahtjevni, vole dobar hotel, i stvaro to što ste rekli nije im žao potrošiti novac. Mišljenja sam da ne treba generalizirati stvari, a pogotovo ne paliti nepotrebnu vatru oko Dubrovnika i Istre. I jedna i druga destinacija imaju svoje prednosti i mane. kako svaka roba svoga kupca ima, tako i naša obala. i isto tako počinju pomaci na bolje. Centrala moje agencije je u Dubrovniku. A što da kažem nego da su ko usporeni film. Gospari.. takov mentalitet.
Ljude prihvaćam takove kakovi jesu, uvijet treba težiti boljem, a hvala Bogu da je danas ponuda agencija iznimno bogata i nema razloga da se ne otputuje na odmor i negdje drugdje i malo usporedi što i kako i gdje:)) osobno sam se na najhit i najprovikanijm destinacijama baš razočarala, ali možda je to samo moj dojam. usprkos svemu volim Mediteran, osobito Jadran, cijelu Dalmaciju i nema mi mora do mog mora.
I jedva čekam idući Đir.. ups, već sam to rekla, al stvarno jedva čekam.
Puno pozdrava, Hana
MOjih roditelja koji su radili u turizmu, godinama već nema :-( Kao dijete sam prve novce zarađivala u turizmu, radeći po 14 sati dnevno, zajedno s rajom iz Bosne koja je dolazila zaraditi nešto za zimu. Iako sam sada daleko od turističkih priča i rada u Hrvatskoj, uopće ti ne mogu reči koliko mi je tepko slušati komentare nezadovoljnih gostiju, da ne govorim o komentarima one kokoši u dnevniku. Gost je gost, bez obzira odakle je i nikad nećemo na zelenu granu dok ponovno ne shvatimo da je on svojih 10 euro mogao potrošiti i negdje drugdje u svijetu, na destinaciji koja ga zajedno s avionskim letom dođe jeftinije i gdje ga ne pitaju otkuda je došao.
slažem se sa svime što si napisala. mi često znamo među sobom komentirati zašto pobogu turisti uopće dolaze kod nas. lijepa razvedena obala je sve što im možemo ponuditi, a sve ostalo je samo trik da se turisti dobro oderu i potroše brdo novaca na ništa. stvarno ne razumijem zašto bi neko prolazio stotine i stotine kilometara da bi ljetovao na tako neljubaznom i nepristupačnom moru. no dobro, to na stranu...recepti mi se (kao i uvijek) jako sviđaju, posebno tuna, a još više i zubatac. i ja sam sucker, kako bi ameri rekli, za bliskoistočnu kuhinju i sigurno bi mi se ovo svidjelo :)
Ah draga Selma, slazem se sa tobom, a i sa konstatacijom da ima svjetlih primjera (na zalost uvijek ostaju dominantni oni losi). Culjkova je...no coment osoba, ne znam kako jos uvijek uspijeva opstati (zapravo za to je najsposobnija). Pozdrav sa Glasgowskog aerodroma od jedne zauvijek izgubljene gosce naseg (i hr i cg) primorja:)!!!
Draga Selma savršeno si prezentirala ove ribice, dođe mi volja odmeh sve napraviti, a da znaš i hoću.
A što se tiče ovog prvog, užas, sami gafovi na državnoj televiziji, u politici, u policiji, u financijama i nikom ništa, bilo pa prošlo. Užas kakvi ljudi!
Istina je, što dodati, sve što si napisala stoji. I ja koja sam odrasla u Dbk kada dođem dole na odnor znam osjetiti ovaj odnos jer "došla sam". A dobro, kako je tako doći ću i opet :).
Recepti su mi odlični,lignje su mi zapele za oko, zapravo svakodnevne a ovdje tako dobro pripremljene, izgledaju super !
Davno sam pročitala ovaj post i osim što sam ionako sa svim komentarima kasnila, namjerno nisam odmah komentirala, jer sam bila jako, jako ljuta. Ne, ne na tebe! Na činjenicu da uopće moramo takve stvari od spodoba poput Čuljakice slučati i što neko reče, za to još plaćati TV pretplatu. Znam da niti je utjeha, a još manje obrazloženje činjenica da mi svi doživljavamo iste stvari po našoj obali. Od pokušaja da nas se pretvari, do prilično nedvosmislenih iluzija o tome da bi bilo najbolje da ostavimo pare i što prije odemo kući. Srećom ja sam više puta stala u red kad je Bog dijelio jezičinu, pa me nerijetko čuju, a bogami su i gazde dolazile ispričavati se, kad su od nas, jer nemaju purgeri pojma šta je riba npr., pokušali bedake napraviti. Na konstanto pljuckanje po Česima i Bosancima mogu samo svakom od njih postaviti slijedeće pitanje: Koliko su i na koji način bili, vidjeli i proživjeli Čehoslovačku ili Bosnu? Većina ih se najdalje dočepa Zagreba ( neka se nitko ne uvrijedi, svi smo mi manje više u bližem ili daljem koljenu od nekud "došli" ), pa ako im ne uspije tu i zaglaviti, onda se vrate pa imaju dodatni razlog, ako već po defaultu ne pljuckaju po svima i svemu. Ali, s druge strane, da ih nema, trebalo bi ih izmisliti! Neponovljiv mentalitet i folklor :)
Bosanci! Kad god se nađeš na cesti ili u stranoj zemlji u gabuli, onaj koji se neće praviti da te ne razumijemi i da te nije vidio, jest Bosanac. Neće uskočiti ni Slovenac, ni Hrvat, ali Bosanac čim čuje da si "naš" skače u pomoć. I nek se gđa. Čuljak s oproštenjem i bez njega lijepo j... i ako je ikako moguće ona i njoj slični nekud odsele, a nas pusti da i dalje ugošćavamo i Bosance i Srbe i Čehe i sve ljude dobre volje.
I ajmo sad na klopu, ali budući sam gore rastegla, sad ću skratiti.
Ženo, da ti mene hraniš, ja davnih dana kroz vrata ne bih prolazila, a i ovako se jedva provučem! :)
Ja sam udovac i ovo je moje iskustvo i ja sam živo svjedočanstvo dobrog i opipljivog rada poštenog zajmodavca. Tražio sam zajmodavca i Hrvatska služba za financijsko osiguranje uputila me odvjetniku Mikeu Andersonu da dobijem osigurani zajam. Nemojte ponovno biti prevareni ove godine, slijedite pravi izvor i dobijte pravi zajam. Kontaktirajte odvjetnika Mikea Andersona i on će vas voditi kroz sve vaše financijske poteškoće. Kontakt putem e-pošte: barrmikeanderson48@yahoo.com
Objavi komentar