Prvi recept za čupavce,da čuvene čupavce, kolače našeg djetinjstva, naše mladosti, dobila sam od najbolje prijateljice Verice M. Prvi put sam ih pravila jednog Prvog maja, kada sam izbjegla tradicionalno obiteljsko okupljanje i ostala sama u stanu cijela tri dana (slobodna po prvi put). Verica M. – Veki bila je moja kompanjonka, moja najbolja prijateljica, moj drug iz đačke klupe kroz cijelo naše gimnazijsko školovanje u Drugoj sarajevskoj gimnaziji. Znamo se od drugog osnovne otkada smo u istom odjeljenju.
Veki i ja slične smo i različite, koliko slične mogu biti dvije mega ambiciozne djevojčice i različite koliko to mogu biti jedan horoskopski ovan i jedna horoskopska djevica. Mislim da nam je ova razlika u horoskopskom znaku pomogla da ne budemo jedna drugoj suparnice i konkurencija, već naprotiv izvrsne drugarice.
Šta mi se desilo neki dan? Sanjala sam našu treću prijateljicu (bile smo Trio Fantastikus, prije nego četverac tipa SATC i još manje tipa AFŽ, kako smo tada nazivali ženske grupice). Treća prijateljica je Marina M. Išla je u Umjetničku... Sanjala sam, dakle Marinu, ne mogu se konkretno sjetiti samog sadržaja sna, ali kada sam postala svjesna pomislila sam da bih morala pokušati naći Marinin profil via FB. Kako joj ne znam novo prezime pokušala bih to riješiti pretražujući njenu generaciju maturanata. I onda...Desila se nevjerovatna stvar, kakvu samo život može da donese. Otvorila sam svoj hotmail account, kojeg inače i ne otvaram svaki dan i zatekla me je poruka “Verica M. added you as friend on facebook” Treperenje srca, sreća koju sam tog trenutka osjetila, to se teško može iskazati, opisati riječima. Konačno nakon dugih sedamnaest godina jedna riječ i jedan kontakt vratili su me tamo gdje sam bila. Tajči je te godine pjevala “...plava zvijezdo učini mi da, zauvjek devetnaest imam ja...” Danas mi je ponovo devetnaest.
Sjećam se našeg posljednjeg zajedničkog izlaska. Bio je petak večer (ne konkretno 25. mart 1992, jer sam zbog naših obaveza na faksu odložila proslavu rođendana), a izašle smo u tada popularnu caffe slastičarnu 'Allo-Allo na kolače da proslavimo moj dvadeseti. Sutradan se zagžvalo, u nedjelju se krenulo na barikade, u ponedjeljak je počeo rat (na mom otoku). Sjećam se i posljednjeg telefonskog razgovora sa Veki. Ispravnije rečeno, sjećam se okolnosti pod kojima se odvijao razgovor. Sjedila sam ispod trpezarijskog stola, svjetla su bila pogašena (ne znam da li je bilo struje ili ne), tutnjalo je na sve strane. Svaki čas sam se stresala, preplašena više bukom, nego činjenicom da taj zvuk može biti i posljednji što ću ga ćuti. Mislim da tada niti jedna od nas nija znala, nije ni slutila da je to naš posljednji razgovor i da će onog trenutka kada spustimo slušalicu, pa do našeg sljedećeg kontakta proći toliko mnogo godina... Drugog maja prekinute su sve telefonske veze u gradu, a muk je potrajao punih sedamnaest godina.
Ja ne vodim svoj aktivni život na Facebooku, za koji stručnjaci kažu da stvara ovisnost, ali zahvaljujući toj zajednici u jednoj sedmici okupila sam oko sebe svoje dvije stare frendice i zbog toga sam danas sretna i želim tu sreću podijeliti, dijeleći sa vama Čupavce naše mladosti.
Kokos i čokolada – zajeno Čupavci
U jednom postu posvećenom kolačima sa kokosom, pisala sam o tome koliko mi je bio odbojan miris kokosa (vještački iz krema za sunčanje). Jednostavno kekse, čokolade i kolače sa kokosom nisam voljela. Hmmm...Sve dok nisam probala čupavce.
Recept koji dajem garantirano nije isti kao onaj što sam ga imala prije dvadesetak godina, ali je rezultat isti, sočni i ukusni čupavci. Jednostavni, mirisni, domaći, tako obično, prosto dragi.
Sastojci:
Za fin biskvit...
• 2 cijela jaja
• 2 bjelanca
• 200 g šećera
• 250 g brašna
• ½ praška za pecivo
• 200 ml ulja
• 150 ml mlijeka
• pola mahune vanilije
I najbolji čokoladnokokosasti umak...
• 250 g šećera u prahu
• 100 g čokolade u prahu (Milka ili Nessquick)
• 30 g kakaa u prahu
• 1 paketić instant kafe
• 75 g maslaca
• 175 ml vode
• 250 g kokosovog brašna
Priprema:
Biskvit:
1. Prokuhati mlijeko sa pola mahune vanilije i dok je vruće odvojiti srž, pa ga ohladiti na sobnu temperaturu.
2. Cijela jaja pjenasto ulupati sa polovinom šećera, a bjelanca ulupati u snijeg sa ostatkom šećera (čvrsto ali ne i da se osuši).
3. U smjesu jaja i šećera dodati i umješati ulje.
4. Brašno pomješati sa praškom za pecivo pa ga naizmjenično sa mlijekom sipati u smjesu i mješati mikserom, najmanjom brzinom.
5. Ručno umješati snijeg od bjelancadi, ujednačiti i staviti u pek papirom obloženi nešto dublji četvrtasti pleh za pečenje.
6. Peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stepeni oko 30-35 minuta.
7. Pečen biskvit izvaditi iz pećnice i ohladiti, pa prevrnuti na kuhinjsku krpu ili masni papir i narezati na kocke.
Umak:
1. Prokuhati sve sastojke (osim kokosa, of course) i umješati u jednoličnu glatku smjesu.
2. Preliti u jednu širu posudu i svaku kocku uz pomoć dvije vilice uvaljati u čokoladnoj smjesi. Redati ih na rešetku.
3. Kokos istresti na papir za pečenje i uvaljati u njemu malo prohlađene čokoladirane kolačiće.
Na kraju, svima koji ste u vrtlogu gadnih devedesetih, o kojima je Đole tako dobro pjevao, izgubili vezu sa dragim prijateljima vaše mladosti i djetinjstva želim da ih ponovo pronađete, obnovite staro prijateljstvo, barem zbog sjećanja koja su uvijek draga...
Broj komentara: 7:
Volim ovakve priče. Daju nadu da prijateljstvo i razumijevanje među ljudima još nije na izdahu :)
Ja nemam profil na Facebooku, neću ga vjerojatno ni imati, kao ni na nekim drugim Online-Community´s, nekako su mi draže ove u realnom životu, tu bar znam kad imam posla sa bolesnicima, na internetu traje dok se ne otkriju, a i kad se otkriju ne možeš ih se više riješiti :)
Ali kad su ovakve prilike u pitanju, pronalaženje zagubljenih prijatelja, onda se ispunila svrha :)
Čupavci su klasika, mislim da svatko "tko drži do svoje kuhinje" ima svoj omiljeni recept.
Tu bar nema pudinga. Ili??? :)
I ja sam isto kao i ti otvorila svoj profil na FB da bih našla svoje stare prijatelje rasute svud po svijetu. I našla sam ih nekoliko i znam kako si sretna zbog toga! I ja sam.
Drago mi je zbog toga!
Čupavce nisam jela ni pravila već dobrih desetak godina,otkako sam se udala u zagorsku obitelj gdje se preferiraju štrudle.Moram štrudlama u prilog napisati da sam naučila sama razvlačiti tijesto,a ne kupiti gotovo.A putem tog istog FB-a i ja sam našla nekoliko prijatelja koje nisam vidjela još od osnovne ('91.).No svi su oni tu u Zg i ne bi bilo teško pronaći ih preko starih prezimena i roditelja.Međutim,prije 16 godina u Šabac je odselila prijateljica,kojoj od tada gubim svaki trag.Nedavno na jednom dječjem koncertu,na koji sam vodila kćer,isto pukim slučajem naletjela sam na jednu drugu prijateljicu,Mirelu,nekad smo bile nerazdvojne,a sad se nsmo vidjele 11 godina,makar živimo u istom gradu.I tako riječ po riječ,udale se,svaka po kćer,njena 6,moja 3,5 godina,...,dođemo mi i na tu treću prijateljicu,Ljiljanu,koja je odselila.Mirela je bila s njom u kontaktu neko vrijeme,al isto ju nije čula već 6 godina.Pokušala ju je pronaći i putem FB-a,al nije je bilo tamo.Ja dođem doma,ukucam u tražilicu njeno ime i djevojačko prezime i izađe mi njih 20-ak!Slika mala,ja ćorava,niš,pošaljem ja svakoj od njih upit jel ona ta i ta?I prođe već dva tjedna,cure javljaju da nisu one,kad javi se ta prava!Nakon 16 godina!U potpunosti mogu razumjeti tvoju sreću kad si našla svoju Veki,jer sam i ja to proživjela kad sam našla svoju Ljiljos!I mogu samo reći :Živio FB!
Baš lijepa priča, jako mi je drago da ti se ovako nešto lijepo dogodilo :)
Ja imam profil na FB ali nisam previše aktivna i nisam tražila prijatelje iz djetinjstva, sad si me na to potaknula pa tko zna...
Divna prica,drago mi je za vas!
prekrasna priča...ja sam se dugo opirala facebooku i nisam iz principa htjela tamo otvoriti profil...nedavno sam pokleknula i zapravo mi je ssada jako drago jer sam, kao i ti, opet okupila oko sebe drage ljude koje nisam dugo vidjela...toliko o tome da tehnologija otuđuje ljude :) čupavce nisam jela ni spremala jako dugo...predugo...mogla bih ovih dana iznenaditi dragog koji ih jako voli...izgledaju sjajno...
Objavi komentar