Ipak, cilj igre je za svaku pohvalu. Obratimo pažnju na bloggera sa mnoštvom recepata, isprobamo, razmjenimo iskustva. Istražujući blog odabranog primjetimo neke zanimljive recepte koji su nam promakli. Sve za pet!
Dakle, ovaj mjesec istraživale smo Minjin blog. Zavirili smo u Minjinu kuhinjicu.
Minju sam prvi put primjetila na Coolinarici. I komentirala njen prvi recept Moj komentar je bio prilično neljubazan, a njen odgovor učtiv i duhovit. Minja sasvim je moguće da su ovi što su objavili DVD i pronašli recept na tvom blogu, ko će znati :-) Budući da recepti ni u Americi, u kojoj je inače zaštita autorskih prava svetinja, nisu zaštićeni zakonom, što očekivati ovdje gdje se prepisuju naučni radovi, a o plagiranju u muzici bolje ne govoriti. Srbijanski, baš kao i bosanski časopisi skidaju slike i recepte sa interneta, ne pitajući za dozvolu. Sigurna sam kada bi pratila sve te Kuhinjice, Debele al' srećne i ine mogla naći na stotine recepata pokupljenih na Coolinariki ili na nečijem blogu.
Eto, Minja nam je svratila pozornost da su njeni Uskršnji zečići ukrasili naslovnicu jednog srbijanskog kulinarskog časopisa. Ne znam da li je Minji samo čast da njena fotka bude na naslovnici, ili je bilo i nekog honorara, ali je činjenica da su zeke baš slatki i da su zaslužili naslovnicu (iako su se pomalo izgubili u onom općem šarenilu).
Broj i raznovrsnost recepata u Minjinoj kuhinjici je zaista impresivan. Naročito zadivljujuća je njena vještina u pravljenju pogača. Za pogače Minji moj duboki naklon, ali sam se radije klonila izrade pogača, koje inače obožavam, jer toliko tijesta opasno ugrožava širinu mog struka (i samo struka, na žalost)...
Fokusirala sam se na pite i glavna jela, a moram primjetiti da mi je žao što nema taga za srpsku kuhinju jer bi mi bilo drago upoznati i neka jela koja su posebnost kuhanja u kraju iz kojeg dolazi i koja možda i nisu postala i dio sveopšte baštine naših prostora.
Evo više neću duljiti već ću pretstaviti šta sam uradila:
Pita sa šunkom
Činjenica je da sam jedna od rijetkih Bosanki koja nikad nije naučila razvući super tanku jufku za domaću pitu. U domaćoj radinosti pravim samo maslenice koje i inače trebaju nešto deblje jufke i mogu se razvuči rukama.
Za ovu Minjinu pitu koriste se gotove jufke. Obično pitama koje se spremaju sa kupovnim jufkama nalazim primjedbu da su presuhe i da nakon pečenja jufke pucaju. Zapravo je riječ o tome da ja generalno slijedim recept kao da sam koristila domaću jufku i u tom smislu stavim i manje masnoće pa sve na kraju i bude dosta suho. Slijedeći recept stavila sam propisane količine sastojaka i moram reći da je preliv od jaja, praška za pecivo i vrhnja pitu učinio pitu iznimno mekom. Pita je dobra topla, ali i sasvim hladna, direktno iz hladnjaka. Čak više nisam sigurna da li je bolja hladna ili topla.
Sa ovi receptom greške nema, zaista je za pohvalu.
Flija
Drugo jelo koje sam pripremila također spada u kategoriju pita. Slično jelo meni je poznato pod nazivom „sandžačka maslenica“ i nedvojbeno ukazuje na to da je jelo i ovdje okarakterisano kao dio baštine srbijanske kuhinje. Sandžaklije ili šošoni (kako ih ovdje nazivaju) na ovaj način pripremaju heljdopitu koju ja naprosto obožavam.
Ne znam koji je razlog da mi se kore nisu tako lijepo zapekle i slojevi tako vidljivo razdvojili kao kod Minje, moguće je da je moje vrhnje bilo rijeđe pa se nadjev skoro sjedinio sa masom tijesta, ali je i ova pitica bila ukusna i u slast je pojedena.
Zapečene mahune
Napravila sam i zapečene mahune. Jelo je super jednostavno, super brzo i vrlo ukusno. Nešto kao fritaja sa mahunama. Nema potrebe da bilo što dodam ili oduzmem ili dajem neki poseban komentar.
Piroške od starog kruha
Molitvu jednu jedinu znam
Na ovom svijetu Beskrušnom
Molitvu jednu jedinu imam
Molitvu o kruhu
Inosušnom
(Mak Dizdar, Molitva)
Kruh svoj svagdašnji uglavnom pečem subotom i nedjeljom. Gotovo isključivo ga radim od neizbijeljenog pšeničnog brašna, pira ili raži, a osim toga i najčešće iz vlastito uzgojene kvasne kulture. Obožavam taj domaći kruh.
Nađe se na mom stolu i neka bijela, fina pogača, ali se brzo pojede. Bijeli kruh nikad ne kupujem i ne jedem.
Da bi pripremila ove piroške, koje su mi se učinile interesantnim trebalo je skupiti ostatke kruha. Šta sam radila, umjesto na šnite rezala sam velike komade kruha, izdvojila nešto deblju koru sa malo sredine, a sredine čuvala u vrećici.
Ne znam zašto moje piroške ne izgledaju kao Minjine i nemaju one šupljine (poput uštipaka) već su kompaktne poput nekih polpeta od kruha, ali nemam zamjerke na ukus. Jako su fine. Ova tamnija boja je vjerovatno posljedica činjenice da sam uzela crni kruh umjesto bijelog....
Pitice sa jabukama
E ovo je definitivno najbolje što sam napravila. Toliko su fine da je cijela količina (10 slatkih "smijalica") nestala u manje od deset minuta i da će se praviti i naredne sedmice (moglo bi i svaki dan dok im ne dosadi).
Minja, nemoj se žalostiti što u Kraljevu nema McDonaldsa. Sarajevo je bosanska metropola, a Sarajlije su čak i ponosni što nemamo McDonalds. Roštilj u Sarajevu, a i u Srbiji, stomiliona puta je bolji od McDonaldsa. Ko bi mogao porediti sarajevske čevapčiće ili srpsku pljeskavicu sa onom plastikom iz Maca?
Njihove voćne pite su dobre (kao i sladoledi) ali su ogromne, vruće su opasne po zdravlje... Ovako malene pitice su mi se baš dopale. Ja sam stigla ugrabiti tek jednu.
Na kraju bih, iako nije suština igre, dodala i sveukupni dojam koji ostavlja Minjin blog. Ne mogu, a da ne primjetim koliko je napredovala od prvih postova. Prve fotke su bile jako skromne, a sada su zaista izvrsne. Čudni su bloggeri kulinari, pripremaju jelo, pripremaju scenu za snimanje, fotkaju desetine (neki možda i stotine puta) dok se jelo hladi, dok drugi već jedu... zaista to zahtjeva ogromno strpljenje.
Sama jela koja sada priprema su puno raznovrsnije i nisu samo iz nečega što bi mogli posmatrati kao svakodnevno i obično kuhanje. Njene Belgijske čokoladne kockice su prava majstorija, a tu je i mnoštvo drugih isto tako finih i odabranih slatkih i slanih jela.
Broj komentara: 5:
Eh, da nam je više Minja... :)
Odličan izbor recepata, ovu heljdinu pitu moram probati.
Studena, pogledaj Minjine pite, a u heljdopitu idu isti sastojci samo se trećina brašna zamjeni helljdinim. Inače heljdopita je sandžački specijalitet i ne znam nikoga ko je porijeklom iz Sandžaka,a da nije čuo ili da mu se u obitelji ne sprema ova pita.
Au ti si bila bas detaljna i iako se bunis za naziv bas si zvucala kao FBI inspektor...:)
Sve sto si pravila jako fino izgleda :)
Da,Minjin blog je prelep,steta sto nisam imala vise vremena da sto sta napravim!
Draga Selma,e pa baš si bila detaljna,pa si se čak setila i prvog komentara :)
Što se tiče zeka i časopisa Hrana i vino.... od pre par meseci ja sam njihov saradnik i u časopisu imam svoje 4 strane koje se zovu Minjine kućne čarolije. Pisala sam o tome već na blogu, toliko sam se hvalila da sam mislila da sam dosadila i Bogu i narodu :)))
Objavi komentar