Ramazan u domu agnostika

Odrasla sam kao ćafir. Učili su me da boga nema. U našoj kući nisu se slavili vjerski praznici, nisam znala ni da postoje. Naravno, obje moje nane bile su vjernice, klanjale su svih pet vakat namaza i postile svaki Ramazan, ali su umrle dok sam još bila mala da bi nešto od njih čula i naučila. Sjećam se, imala sam oko pet godina kada sam Majki, maminoj majci, postavljala pitanja o bogu vidjevši je kako klanja. Tačno se sjećam da sam pitala gdje bog živi, koliki je, kako izgleda i koliko mu je godina. Majka je rekla da je Bog (biti će da je ona rekla Alah) najveći, a da bi mi stvari pojednostavila rekla je da "živi" na nebu. Pretpostavljam da sam bila uskraćena za informaciju o starosti Boga, ali sam sama zaključila da je vrlo star. Sjećate li se poštanskih markica sa Titovim likom na plavoj, narandžastoj i zelenoj podlozi? Zamišljala sam da Bog izgleda onako kako je Tito izgledao na toj markici sa plavom podlogom. Od tada sam često gledala u nebo, ne bi li u nekom oblaku uočila božji lik. Sa zrelošću, koju sam dostigla u isto vrijeme kada se i svijet u kome sam do tada živjela okrenuo naopačke, nisam došla tobe. Zapravo, zanimljivi su mi ti likovi koji su "tobe" došli u svojim tridesetim, četrdesetim, pedesetim godinama.Dok su sasvim udobno živjeli svojih 30, 40, 50 u "represivnom" starom sistemu, oni su u pojavi nacionalnih (nacionalističkih) stranaka vidjeli svoje sitno-šićarske šanse i opalili paljbu protiv starog sistema koji je gušio njihove vjerske slobode.Nije, nego... Nakon uvoda prelazim na temu svetog mjeseca u muslimana, mjeseca posta Ramazana. Trebao bi to biti mjesec davanja i milosti, mjesec praštanja i pomirenja. Vrijeme da čovjek, vjernik zastane i razmisli o svrsi svog postojanja na Zemlji, da zaviri u svoju dušu, pogleda oko sebe i zatraži odgovore na neka bitna životna pitanja. Trebalo bi biti, a da li je i u stvarnosti tako ja vam budući da ne vjerujem, ne mogu ponuditi valjan odgovor. Post u muslimana veoma se razlikuje od posta u kršćana. Podrazumijeva se da se odričete hrane i vode od izlaska do zalaska sunca, a između zalaska sunca i novog jutra možete jesti sve što poželite. Sve, baš sve, što nema nimalo veze sa skromnošću, poniznošću ili suosjećanjem sa onima koji nemaju. Moda je neka zavladala u Sarajevu da se organizuju iftari u restoranima što bogatije to si veći hadžija. Navečer ne možete naći slobodan stol jer su sva mjesta rezervirana i ne možete proći Baščaršijom, a da vam ta slika ne ubode oči. Otkada su Bošnjaci došli "tobe", na samom početku i sredinom devedesetih osjećao se skoro neki pritisak da je post obavezan i da nije dolično jesti u javnosti, sreća da je i to vrijeme prošlo. Moram priznati da sam licemjer, pomalo... Nikada nisam glumila da ne postim, ali nikako ne trubim na sva usta da ne vjerujem, Bojim se da bi svojim stavovima uvrijedila neke drage ljude u svom životu koji stvarno vjeruju i poštuju. Somun - Sarajevo u toku Ramazana miriše po njima i zbog njih se Ramazanu raduju svi. Napokon, trebala bi preći i na recepte. Svečani iftari sastoje se od najmanje pet jela. Počinju slatkim pićem i hurmama, nastavljaju topom, čorbom, slijedi zatim zerde (sutlija, paluza ili almasija), pa glavno jelo, pite i kolači. Skromno? Ni najmanje! Osjeća li se tu kakao je nemati – ne osjeti. Rekoh recepti, oni slijede sad... Čimbur sa topom Bosanci veoma vole umakati kruh u jelo. Topa je na neki način "dip" od slaganog kajmaka, hiper-super masno i treba je ograničiti na dvije žlice. Da bi hiper-super masno bilo još bogatije doda mu se i jaje. Pa ko voli nek' izvoli (i teško odoli). Sastojci (po osobi): * 5 g masla * 1 jaje * 80 ml mlijeka * 1 žlica slanog kajmaka Priprema: 1.Rastopiti maslo i na nejmu pripremiti jaje. 2.Rastopiti kajmak, ali ne dozvoliti da provre. Smanjiti jačinu vatre, dodati mlijeko i zagrijati. 3.Servirati jaje u dublji tanjurić i preliti topom. Nastavlja se... Sarajevska ramazanska čorba Čorbu sličnu ovoj naći ćete u svakoj sarajevskoj aščinici, a skoro svaka se rezlikuje. U mojoj kući srajevskom čorbom naziva se ova... Sastojci: * 2-3 mrkve * komadić korijena celera * 1-2 korijena peršina * velika teleća kost * 200 g mljevenog mesa * 1 mala tikvica * 1 rajčica * vezica listova peršina * 60 g maslaca * 80 g brašna * 2 dl mlijeka * 2 žumanca * 1 žlica brašna * sol * papar Priprema: 1.U lonac staviti 2 l vode, teleću kost, mrkvu, celer i korijen peršina. Kuhati na laganoj vatri oko sat vremena. Izdvojiti kost i povrće i sačuvati vodu od kuhanja. 2.Od mesa napraviti male kuglice, tikvicu narezati na kockice, rajčicu oguliti i narezati na komadiće. 3.Na maslacu popržiti brašno, zaliti temeljcem i pustiti da prokuha. 4.Dodati vruće mlijeko, tikvice, mesne kuglice i rajčicu i pustiti da kuha 20-25 minuta. 5.Odvojiti 4 žlice juhe, pomiješati sa žumancima i brašnom i vratiti u lonac sa juhom, dobro umiješati i kuhati još 2-3 minute. 6.Dodati nasjeckani peršin, sol i papar. Po želji dodati i kiselo vrhnje i poslužiti toplo. Sutlija Nakon niza slanih jela slijedi zerde - slatko jelo sa žlicom. Meni je najdraža sutlija. Pripremam je ovako. Sastojci: * 180 g riže * 360 ml vode * 1 l mlijeka * 100 g šećera * 50 ml svijetlog meda (bagrema, livadskog) * par klinčića * cimet za posipanje Priprema: 1.Kuhati rižu u vodi tako da bude tek napola skuhana da zrna ostanu cijela i suha. 2.Prokuhati mlijeko sa šećerom, dodati med, klinčiće i rižu. Smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 20minuta. 3.Servirati u posudice, posuti cimetom u prahu i ohladiti, pa poslužiti. Lagano i fino - prijatno! Kibbeh Glavno jelo svakog iftara je jelo spremljeno sa mesom. Razni ćevapi, ćufteta, pečeno ili kuhano meso – ali meso... ja sam za svoj ćafirski iftar spremila jelo koje je porijeklom iz Sirije (ili ipak Libanona), ćufteta od mljevenog mesa sa kuhanim bulgurom suptilno začinjene orijentalnim začinama. Kako sam prvi put pravila ovakvu vrstu ćufteta bila je to prilika da je i prvi put probamao, podjelit ću sa vama svoje oduševljenje i toplo vam ih preporučiti. ...jer je stvarno fino jelo... Sastojci: * 1 velika glavica luka * 2 žlice ulja * 1 mala mrkvica * 220 g bulgura * 500 g mljevenog mesa * 1 žličica tucane slatke paprike * 1 žličica mljevenog kumina * 1 žličica mljevenog cimeta * korica pola limuna * 1 – 2 žličice soli * 1 žličica svježe mljevenog papra * vezica sjeckanog svježeg peršina * 1 malo jaje, lagano umućeno * brašno * ulje za prženje Za umak: * 50 g masla * 50 g brašna * 300 ml mlijeka * 4 žlice kajmaka Priprema: 1.Luk naribati i popržiti na ulju dok ne omekša, dodati bulgur, zaliti vodom da bude pokriveno i kuhati 15 – 20 minuta. 2.Pomiješati kuhani bulgur sa mesom, dodati začine, peršin, sol, papar,limunovu koricu i lagano umućeno jaje, pa oblikovati kuglice. 3.Kuglice lagano povaljati u brašnu i ispržiti u dubokoj vrlo zagrijanoj masnoći (ulju). 4.Rastopiti maslo i umiješati brašno da bude bez grudvica, dodati mlijeko i prokuhati uz miješanje. Dodati kajmak i pustiti da se rastopi. 5.Servirati okruglice kibbeh uz kuhanu bijelu rižu, salatu i pripremljeni umak sa kajmakom. Prijatno! Mamine hurmašice ili "moderne" hurmašice Na kraju kolač, obično hurmašice, rahvanija, sevdidžan ili kadaif. Odlučila sam vam predstaviti hurmašice moje mame. Moja mama nije bila izvrsna kuharica, nije znala spremati pite, a naročito ju je mrzilo spremati kolače. Uglavnom je spremala obične biskvite sa sezonskim voćem, izvrsnu lijenu pitu sa jabukama, rahvaniju ili hurmašice. Njena varijanta su tanke hurmašice (koje često puknu prilikom serviranja) za koje bi "čistunci" tradicionalne bošnjačke kuhinje rekli da nisu prave. Ali su vrlo ukusne, pa ih čak volim više nego svoje koje jesu tradicionalne. Sastojci: Ono po čemu se mamine hurmašice razlikuju od tradicionalnih je dodavanje vrhnja i jogurta u tijesto, dok se starinske spremaju isključivo sa maslom, šećerom i jajetom. Moja mama doda i po pola oraha u svaku, ovaj put nije jer sam joj ja to zabranila, budući da ih takve ne volim i uvijek zaobiđem taj orah. * 500 g brašna * 250 g maslaca * 50 g šećera * 1 jaje * 180 ml jogurta * 2 -3 žlice kiselog vrhnja Za agdu: * 500 g šećera * 500 ml vode * sok jednog limuna Priprema: 1.Pjenasto umiksati maslac sa 50 g šećera. Dodati i umiješati jaje i jogurt. 2.Dodati brašno i kiselo vrhnje i mikserom sa spiralnim nastavcima izraditi tijesto. Kada se tijesto formira preraditi ga ručno (po potrebi dodati još malo brašna), treba biti sjajno i masno. Odvajati manje komade i raspljeskati ih u ovalni oblik na ribežu. 3.Peći u pećnici zagrijenoj na 200 stepeni 35 minuta. 4.Prokuhati vodu sa šećerom dok se šećer ne rastopi, kuhati oko 10 minuta, maknuti sa vatre i dodati svježe iscijeđen sok limuna. Ohladiti. 5.Vruće pečene hurmašice preliti agdom. Ostaviti da upiju sirup i služiti hladne. Nadam se da vam se dopalo. Kako strašno kasnim sa svojim postovima pokazujem i ovaj put. Danas je Bajram i Bošnjaci su jedva dočekali da skinu okove i da se raspojasaju. Večeras će uz cajke (Dara Bubamara LOL - samo nam Ceca nikako još ne dolazi) da proslavljaju ovaj tradicionalno obiteljski i prevashodno vjerski praznik.