utorak, rujna 07, 2010

Ramazan u domu agnostika

Odrasla sam kao ćafir. Učili su me da boga nema. U našoj kući nisu se slavili vjerski praznici, nisam znala ni da postoje. Naravno, obje moje nane bile su vjernice, klanjale su svih pet vakat namaza i postile svaki Ramazan, ali su umrle dok sam još bila mala da bi nešto od njih čula i naučila. Sjećam se, imala sam oko pet godina kada sam Majki, maminoj majci, postavljala pitanja o bogu vidjevši je kako klanja. Tačno se sjećam da sam pitala gdje bog živi, koliki je, kako izgleda i koliko mu je godina. Majka je rekla da je Bog (biti će da je ona rekla Alah) najveći, a da bi mi stvari pojednostavila rekla je da "živi" na nebu. Pretpostavljam da sam bila uskraćena za informaciju o starosti Boga, ali sam sama zaključila da je vrlo star. Sjećate li se poštanskih markica sa Titovim likom na plavoj, narandžastoj i zelenoj podlozi? Zamišljala sam da Bog izgleda onako kako je Tito izgledao na toj markici sa plavom podlogom. Od tada sam često gledala u nebo, ne bi li u nekom oblaku uočila božji lik. Sa zrelošću, koju sam dostigla u isto vrijeme kada se i svijet u kome sam do tada živjela okrenuo naopačke, nisam došla tobe. Zapravo, zanimljivi su mi ti likovi koji su "tobe" došli u svojim tridesetim, četrdesetim, pedesetim godinama.Dok su sasvim udobno živjeli svojih 30, 40, 50 u "represivnom" starom sistemu, oni su u pojavi nacionalnih (nacionalističkih) stranaka vidjeli svoje sitno-šićarske šanse i opalili paljbu protiv starog sistema koji je gušio njihove vjerske slobode.Nije, nego... Nakon uvoda prelazim na temu svetog mjeseca u muslimana, mjeseca posta Ramazana. Trebao bi to biti mjesec davanja i milosti, mjesec praštanja i pomirenja. Vrijeme da čovjek, vjernik zastane i razmisli o svrsi svog postojanja na Zemlji, da zaviri u svoju dušu, pogleda oko sebe i zatraži odgovore na neka bitna životna pitanja. Trebalo bi biti, a da li je i u stvarnosti tako ja vam budući da ne vjerujem, ne mogu ponuditi valjan odgovor. Post u muslimana veoma se razlikuje od posta u kršćana. Podrazumijeva se da se odričete hrane i vode od izlaska do zalaska sunca, a između zalaska sunca i novog jutra možete jesti sve što poželite. Sve, baš sve, što nema nimalo veze sa skromnošću, poniznošću ili suosjećanjem sa onima koji nemaju. Moda je neka zavladala u Sarajevu da se organizuju iftari u restoranima što bogatije to si veći hadžija. Navečer ne možete naći slobodan stol jer su sva mjesta rezervirana i ne možete proći Baščaršijom, a da vam ta slika ne ubode oči. Otkada su Bošnjaci došli "tobe", na samom početku i sredinom devedesetih osjećao se skoro neki pritisak da je post obavezan i da nije dolično jesti u javnosti, sreća da je i to vrijeme prošlo. Moram priznati da sam licemjer, pomalo... Nikada nisam glumila da ne postim, ali nikako ne trubim na sva usta da ne vjerujem, Bojim se da bi svojim stavovima uvrijedila neke drage ljude u svom životu koji stvarno vjeruju i poštuju. Somun - Sarajevo u toku Ramazana miriše po njima i zbog njih se Ramazanu raduju svi. Napokon, trebala bi preći i na recepte. Svečani iftari sastoje se od najmanje pet jela. Počinju slatkim pićem i hurmama, nastavljaju topom, čorbom, slijedi zatim zerde (sutlija, paluza ili almasija), pa glavno jelo, pite i kolači. Skromno? Ni najmanje! Osjeća li se tu kakao je nemati – ne osjeti. Rekoh recepti, oni slijede sad... Čimbur sa topom Bosanci veoma vole umakati kruh u jelo. Topa je na neki način "dip" od slaganog kajmaka, hiper-super masno i treba je ograničiti na dvije žlice. Da bi hiper-super masno bilo još bogatije doda mu se i jaje. Pa ko voli nek' izvoli (i teško odoli). Sastojci (po osobi): * 5 g masla * 1 jaje * 80 ml mlijeka * 1 žlica slanog kajmaka Priprema: 1.Rastopiti maslo i na nejmu pripremiti jaje. 2.Rastopiti kajmak, ali ne dozvoliti da provre. Smanjiti jačinu vatre, dodati mlijeko i zagrijati. 3.Servirati jaje u dublji tanjurić i preliti topom. Nastavlja se... Sarajevska ramazanska čorba Čorbu sličnu ovoj naći ćete u svakoj sarajevskoj aščinici, a skoro svaka se rezlikuje. U mojoj kući srajevskom čorbom naziva se ova... Sastojci: * 2-3 mrkve * komadić korijena celera * 1-2 korijena peršina * velika teleća kost * 200 g mljevenog mesa * 1 mala tikvica * 1 rajčica * vezica listova peršina * 60 g maslaca * 80 g brašna * 2 dl mlijeka * 2 žumanca * 1 žlica brašna * sol * papar Priprema: 1.U lonac staviti 2 l vode, teleću kost, mrkvu, celer i korijen peršina. Kuhati na laganoj vatri oko sat vremena. Izdvojiti kost i povrće i sačuvati vodu od kuhanja. 2.Od mesa napraviti male kuglice, tikvicu narezati na kockice, rajčicu oguliti i narezati na komadiće. 3.Na maslacu popržiti brašno, zaliti temeljcem i pustiti da prokuha. 4.Dodati vruće mlijeko, tikvice, mesne kuglice i rajčicu i pustiti da kuha 20-25 minuta. 5.Odvojiti 4 žlice juhe, pomiješati sa žumancima i brašnom i vratiti u lonac sa juhom, dobro umiješati i kuhati još 2-3 minute. 6.Dodati nasjeckani peršin, sol i papar. Po želji dodati i kiselo vrhnje i poslužiti toplo. Sutlija Nakon niza slanih jela slijedi zerde - slatko jelo sa žlicom. Meni je najdraža sutlija. Pripremam je ovako. Sastojci: * 180 g riže * 360 ml vode * 1 l mlijeka * 100 g šećera * 50 ml svijetlog meda (bagrema, livadskog) * par klinčića * cimet za posipanje Priprema: 1.Kuhati rižu u vodi tako da bude tek napola skuhana da zrna ostanu cijela i suha. 2.Prokuhati mlijeko sa šećerom, dodati med, klinčiće i rižu. Smanjiti jačinu vatre i kuhati oko 20minuta. 3.Servirati u posudice, posuti cimetom u prahu i ohladiti, pa poslužiti. Lagano i fino - prijatno! Kibbeh Glavno jelo svakog iftara je jelo spremljeno sa mesom. Razni ćevapi, ćufteta, pečeno ili kuhano meso – ali meso... ja sam za svoj ćafirski iftar spremila jelo koje je porijeklom iz Sirije (ili ipak Libanona), ćufteta od mljevenog mesa sa kuhanim bulgurom suptilno začinjene orijentalnim začinama. Kako sam prvi put pravila ovakvu vrstu ćufteta bila je to prilika da je i prvi put probamao, podjelit ću sa vama svoje oduševljenje i toplo vam ih preporučiti. ...jer je stvarno fino jelo... Sastojci: * 1 velika glavica luka * 2 žlice ulja * 1 mala mrkvica * 220 g bulgura * 500 g mljevenog mesa * 1 žličica tucane slatke paprike * 1 žličica mljevenog kumina * 1 žličica mljevenog cimeta * korica pola limuna * 1 – 2 žličice soli * 1 žličica svježe mljevenog papra * vezica sjeckanog svježeg peršina * 1 malo jaje, lagano umućeno * brašno * ulje za prženje Za umak: * 50 g masla * 50 g brašna * 300 ml mlijeka * 4 žlice kajmaka Priprema: 1.Luk naribati i popržiti na ulju dok ne omekša, dodati bulgur, zaliti vodom da bude pokriveno i kuhati 15 – 20 minuta. 2.Pomiješati kuhani bulgur sa mesom, dodati začine, peršin, sol, papar,limunovu koricu i lagano umućeno jaje, pa oblikovati kuglice. 3.Kuglice lagano povaljati u brašnu i ispržiti u dubokoj vrlo zagrijanoj masnoći (ulju). 4.Rastopiti maslo i umiješati brašno da bude bez grudvica, dodati mlijeko i prokuhati uz miješanje. Dodati kajmak i pustiti da se rastopi. 5.Servirati okruglice kibbeh uz kuhanu bijelu rižu, salatu i pripremljeni umak sa kajmakom. Prijatno! Mamine hurmašice ili "moderne" hurmašice Na kraju kolač, obično hurmašice, rahvanija, sevdidžan ili kadaif. Odlučila sam vam predstaviti hurmašice moje mame. Moja mama nije bila izvrsna kuharica, nije znala spremati pite, a naročito ju je mrzilo spremati kolače. Uglavnom je spremala obične biskvite sa sezonskim voćem, izvrsnu lijenu pitu sa jabukama, rahvaniju ili hurmašice. Njena varijanta su tanke hurmašice (koje često puknu prilikom serviranja) za koje bi "čistunci" tradicionalne bošnjačke kuhinje rekli da nisu prave. Ali su vrlo ukusne, pa ih čak volim više nego svoje koje jesu tradicionalne. Sastojci: Ono po čemu se mamine hurmašice razlikuju od tradicionalnih je dodavanje vrhnja i jogurta u tijesto, dok se starinske spremaju isključivo sa maslom, šećerom i jajetom. Moja mama doda i po pola oraha u svaku, ovaj put nije jer sam joj ja to zabranila, budući da ih takve ne volim i uvijek zaobiđem taj orah. * 500 g brašna * 250 g maslaca * 50 g šećera * 1 jaje * 180 ml jogurta * 2 -3 žlice kiselog vrhnja Za agdu: * 500 g šećera * 500 ml vode * sok jednog limuna Priprema: 1.Pjenasto umiksati maslac sa 50 g šećera. Dodati i umiješati jaje i jogurt. 2.Dodati brašno i kiselo vrhnje i mikserom sa spiralnim nastavcima izraditi tijesto. Kada se tijesto formira preraditi ga ručno (po potrebi dodati još malo brašna), treba biti sjajno i masno. Odvajati manje komade i raspljeskati ih u ovalni oblik na ribežu. 3.Peći u pećnici zagrijenoj na 200 stepeni 35 minuta. 4.Prokuhati vodu sa šećerom dok se šećer ne rastopi, kuhati oko 10 minuta, maknuti sa vatre i dodati svježe iscijeđen sok limuna. Ohladiti. 5.Vruće pečene hurmašice preliti agdom. Ostaviti da upiju sirup i služiti hladne. Nadam se da vam se dopalo. Kako strašno kasnim sa svojim postovima pokazujem i ovaj put. Danas je Bajram i Bošnjaci su jedva dočekali da skinu okove i da se raspojasaju. Večeras će uz cajke (Dara Bubamara LOL - samo nam Ceca nikako još ne dolazi) da proslavljaju ovaj tradicionalno obiteljski i prevashodno vjerski praznik.

22 komentara:

Tadeja kaže...

Što se vjere, pa i javnog prakticiranja iste tiče, tu sam ja već sve rekla, bez obzira o kojoj se radilo.
Što se papice tiče, bogami bih i ja ovako postila :)), ako što volim volim tunjkati kruh u sve i sva. A ako je još somun u pitanju ... :))
Osim sutlijaša, slatku rižu stvarno ne mogu, ja bih ti sve ovo macnula u čas, s naglaskom na sarajevsku ramazansku čorbu.
I na kraju, ali ne manje važno, što se kašnjenja i zaostataka tiče, mogu se samo iznova i do besvijesti ispričavati, a onda i to gubi svaki smisao, ali želim, budem, obećajem, samo još da mi i ova jesenska ludnica prođe.
Izbor recepata je odličan, fotke mrak!

My Little Space kaže...

Happy New Year to you! My country is also celebrating the New Year. We will visit our Muslim friends during this festive season. And it going to be lots fun enjoying all the food as well. Thanks for sharing and have a wonderful day.
Blessings, Kristy

Unknown kaže...

I meni je sve zamirisalo sa ovoga tvoga blagdanskog stola.
Odlično te razumijem ali znam da mnogi čitajući ovaj tvoj tekst neće razumjeti. Ali, meni je tako bilo lijepo čitajući... Podsjetila sam se maminih i svojih prijateljica.
Što se vjere i vjerovanja tiče ja mislim da je to privatna stvar svakoga od nas. Voljela sam slušati kada bi moje priateljice peičale što su sve imale za iftar, uvijek je to bila bogata trpeza. Ako si i postio znao si da je navečer bogata trpeza.
Ne znam što bih prije "mlatnula" od ovih prekrasnih jela. Ma, najbolje po redu i na kraju ne bih mogla ustati.
Uživala sam, draga, čitajući ovaj post, u receptima i predivnim slikama!
Bajram Šerif Mubarek Olsun svima koji slave!

J e l e n a kaže...

Draga Selma, evo konačno nemam problem pristupu blogu. Hvala što si nam omogućila da zavirimo u tvoju kuhinju i to na praznik. Čula sam i znam pomalo o običajima, a i trudim se da obogatim svoje znanje. Podeliti trpezu sa nekim, pa i ovako je čast nama. Toliko sličnosti u kuhinjama, koje se prepliću i koje su neodvojive, meni je to jako lepo, svi ti uticaji jedni na druge. Divni su ti postovi i dopada mi se što uz njih ide uvek neka mala priča. Ja sam u pošetku bila stidljiva na blogu, ali se i ja polako raspričavam.

Andrea kaže...

Moja priča s vjerom je slična tvojoj. Baka je bila zadužena za naš vjerski odgoj, roditelji su joj to prepustili valjda da joj udovolje. Bez obzira na sav njen trud, mala djevica u meni, koju vodi samo logika, je već kod prvih čitanja biblije uočila niz nelogičnosti i od tad sve to smatram mitologijom. Za mene je jedina razlika izmeđi kršćanske i grčke mitologije ta što mi je grčka beskrajno zanimljiva i šarmantna, a kršćanska mi je morbidna i naporna.
Bez obzira ne ove stavove sam opčinjena religijama kao sociološkim i antropološkim fenomenima i pokušavam se unutar svoje struke baviti upravo temama ranog kršćanstva.
Ma zapravo sam htjela reći da je svudje isto s tim novokomponiranim vjernicima i novim banalnim doživljajem vjerskih blgdana. Sve je to izgubilo svaku vezu sa svojim izvornim značenjima...

Jako mi se sviđaju recepti i sviđa mi se način na koji si nam prezentirala jedan dio sarajevske blagdanske atmosfere. :)

Laka kuharica kaže...

Krasno si sve napisala i sve skuhala, a onu čorbicu jednostavno ću morati probati, i to skoro. Što se vjere tiče, imam čvrsti stav i polako me već nervira "pažnja" prema vjernicima svih vjera. Kao porezni obveznik ja odvajam gadne novce za nečija uvjerenja, pa najmanje što mogu za te novce je reči da jedva čekam vrijeme koje dolazi i gdje pojam bilo kojeg boga jednostavno neće postojati. Svi koji vole bajke o Crvenkapici i Snjeguljici, neka ih i dalje vole, ali neka nam ih ne nameću kao obrazac ponašanja i života. A naročito u ovim krajevima gdje je vjera u bajke pokazala svoje pravo lice: mržnja, protjerivanje, rat... Ma, da se vratim na jelo. U pripremi imam kofte s bulgurom, često ih radim, a vidim da ih i ti imaš. Eto, toliko ljudi u svijetu dijeli lijepe osjećaje preko hrane, ali na sreću nikome nije palo na pamet instalirati Apsolutno, Neporecivo, Jedino Dobro Jelo kojem se svi moraju klanjati, poštivati one koji mu se klanjaju I paziti da ne ospore njegovu Dobrotu.

Tadeja kaže...

@Κάθαρσις, potpisujem!

Nina kaže...

dok smo živjeli s bakom ona je sestru i mene pokušavala odgajati u vjeri, međutim kasnije sam sve to shvaćala kao priču pa samim time i biblija mi danas dođe kao povijesna knjiga i ništa drugo... no kako ljudi s kojima živim vjeruju ne ističem previše svoje stavove na tom području i poštujem njihovu vjeru

jela sva od reda mi se čine odlična, i ovaj put mi je bilo zadovoljstvo čitati post

Вера kaže...

Selma ja te razumem,...svidja mis e ovaj receptić za "nove " urmasice,jako lepo izgledaju...:)

Branka - byB kaže...

Jako zanimljiv post i tema o kojoj možemo puno pričati. Obično su bake bile te koje su usađivale djeci vjeru a kod nas je bilo skroz suprotno, baka je držala stav - što dalje i jednostavno ona nije bila u tome. Mama je pak bila ta koja je održavala vjerske običaje u kući, održava ih i danas , a što se tiče javnog isticanja nikada za to nismo bile niti smo sada. U svakom slučaju poštujem svakoga i njegovu vjeru.
A što se tiče hrane koju si pripremila tiče , fino je i raskošno , baš kako kažeš kakav je to post uz ove delicije.
Ja sam se ipak zaustavila na skromnim ali lijepim i uvijek ukusnim hurmašicama. Na njih sam uvijek sentimentalna jer mi bude dosta sjećanja. A i sve drugo mi se sviđa, odlično pripremljeno i servirano !

Branka - byB kaže...

Draga Selma ,na mom blogu je jedna nagrada za tebe ! :)

Branka - byB kaže...

Draga Selma, na mom blogu je jedna nagrada za tebe ! :)

Dunja kaže...

Baš sam se obradovala kad sam vidjela temu posta. U mojem najranijem djetinjstvu pamtim susjede muslimane koji su nas uvijek pozivali na druženja i ramazanske bakanalije. Bili su divni ljudi, skromni i samozatajni. A što se tiče vjere i vjerovanja, to je osobna i intimna stvar svakog pojedinca, zato mahati vjerskim obilježjima ili da je nečija vjera ili nevjera prava stvar a ona tuđa nikakva, oličenje je primitivizma. Zato kapu dole svima koji svoje uvjerenje znaju nositi u sebi.
Ćuftice bi odmah smazala.

Monika kaže...

vjera, vječiti kamen spoticanja i uzrok ljtskoj netrpeljivosti i ratovima . nisam vjernik, ali protiv religija općenito nemam ništa. mogu razumjeti da netko želi vjerovati, da u vjeri traži odgovore i oslonac. ali ne mogu razumjeti licemjerne novokomponirane vjernike, kako ih je netko od vas odlično nazvao, niti vjerski fanatizam niti činjenicu da se konkretno kod nas crkva gura svugdje gdje joj nije mjesto i kroji živote i zakone i nevjernicima i vjernicima. crkva kao institucija je meni sporna i gadi mi se njen pristup, ponašanje i licemjerje. o vjerskim običajima i blagdanima muslimana ne znam puno, tako da mi je ovaj post bio vrlo poučan. nisam pojma imala da se u vrijeme ramazana ovako fino gosti. čorbica, sutlijaš i kibbeh bi bili moji favoriti sa tvog blaganskog stola :)

mirjana kaže...

Nisam opsjednuta vjerom,ali volim stare obicaje,posebno gdje ima puno clanova porodice,mislim na bracu ,sestre,roditelje..to mi je jako lijepo kada se svi okupe i kada se razmijene dogadanja svih okupjenih..kada se prepricavaju dogadaji i obicaji,a na nama i generacijama iza nas je da odluce sta ce izabrati..fina jela,sve lijepo prikazano da i mi mozemo putem slika uzivati u divnoj hrani !!!

cosmo2503 kaže...

@ Tadeja, misim da su nam stavovi o religiji vrlo bliski, neka vjeruju ali nema mi ne nameću vjeru kao pravu i jedinu vrijednost. Papica je dobra, postio - ne postio. Sarajevska čorba je uz begovu naša najdraža, iako kako sam napomenula svako ima neki svoj recept za ovu čorbu, svaka počinje sa brašnom na maslacu i temeljcem iz kostiju.
Iskreno se nadam da ćeš živnuti na svom blogu uskoro.
@ Kristy, I hope you shared divine time with your friends during holidays. Thank you.
@ Snježo, ne znam kako su ljudi razumjeli post. Ja sam mišljenja da je vjera trebala ostati u privatnosti doma, kao što je i bila u "mračnim" vermenima kada je navodno bila zabranjena.
@ Jelena, hvala ti. Drago mi je da sada možeš pristupiti mom blogu. Kolikogod se pokazalo problemom, kolikogod bilo uzrok sukoba u bliskoj i daljoj prošlosti, mislim da je lijepo živjeti u ovakvoj sredini rezličitih naroda i njihovih običaja i podijeliti ih međusobno.
Rado ću pročitati i tvoje priče, ne samo recepte sa tvog bloga, vidjećeš da je neke stvari čak i mnogo lakše napisati nego kazati i samo naprijed.
@ Andrea, moja Majka nije uspjela ni sa djecom ni sa unučadi. Moji ostali srodnici su još "gori" od mene. Sirota Majka, svi njeni su nevjernici. Sa grčkim mitovima sam se susrela u sedmoj godini, puno ranije nego sa pripovijestima o božjim poslanicima i o svecima , a slažem se da su mnogo privlačniji, a da su njihovi životi i afere daleko zanimljivije.
Teoretski mi je zanimljivo pročitati o religijama različitih naroda, zanimljiva mi je pojava religije, uzroci širenja, ali se sve zadržava na tom interesu. Nikada se ne bi mogla "zaljubiti" u neko vjerovanje i postati probračenik.
Što se tiče novokomponovanih vjernika, ti su najgore vrste i daleko im lijepa kuća.

cosmo2503 kaže...

@ Katarzis u svemu se mogu složiti sa tobom. Nadam se da će doći vrijeme u kojem će se vjera vratiti tamo gdje pripada. Činjenica je da su najgori zločini na ovim područjima počinjeni uz aminovanje popova i hodža i od toga se sva stresem. I taj naš narod lijepo kaže "hodže i popovi, najgori lopovi"
Kibbeh sam pravila prvi put i stvarno su mi legle. Sarajevska čorba omiljena je i znam za nju koliko sam stara.
@ Nina, moja Majka nije pokušavala da me uči vjeri u Boga, samo je odgovarala na moja dječja pitanja. Mislim da je moja mama zaslužna za to i da joj je rekla da se ne miješa u moje vaspitanje i da mi "ne puni glavu glupostima" U sličnoj smo situaciji spram svojih poznanika, ni meni ne bi bilo lako da ih pitam da li su ikada zaista ispitali u što vjeruju i zašto, niti mi je lako odbrusiti im ako kažu da će nešto dati bog ili da će se nešto desiti ako bog bude želio i ako bude njegova volja.
@ Vera hvala. Hurmašice je spremila mama, nešto su tanje, vrlo mekane i zato je teško vladati nima da se ne slome, ali su mnogooooo ukusne.
@ Branka hvala. Malo me čudi situacija da baka nije vjerovala, ali tvoja mama jeste. Biće da se mama bunila protiv starijih. Ne znam...Hurmašice su, kako sam objasnila i Veri, mamine i fantastičnog ouksa, bezobzira na pomalo kriv izgled.

cosmo2503 kaže...

@ Dunja, hvala ti. Kibbeh ćuftice preporučujem, fantastične su upravo sa ovim orijentalnim začinima.
Ne znam gdje si odrasla i gdje si imala susjede muslimane, ali su kao manjina u Hrvatskoj mogli i da djeluju pomalo mistično i samozatajno. Mole se na jeziku koji ne razumiju, mrmljaju sebi u bradu, padaju na sedždu, djetetu to djeluje mistično i meni su moje nane djelovale tako kada su klanjale.
@ Monika i meni je u svemu najgadnije licimjerstvo u crkvama i džamijama. Islamska zajednica u Bosni se srećom nigdje ne gura, nema je u vlasti i školama, kao što vidim da je slučaj sa katoličkom crkvom u Hrvata. Valjda će proći i njihovo vrijeme...
Ja volim sutlijaš, pa iako nisam pretjerano luda za slatkišima, sutlijaš mi dođe kao nešto jednostavno i lagano. Kibbeh su nas oduševile, bolje su nego kada se ćufte spremaju sa rižom, a dodatak kumina, cimeta i limunove korice daje im fin okus.
@ Mirjana, moja obitelj se ne okuplja oko iftarskog stola iz jednostavnog razloga što niko ne posti pa je i organizovanje iftarskih večera besmisleno. Kao dijete nisam ni znala za Bajrame, a kasnije kada je Bajram u BiH postao neradni dan uveli smo običaj da ga proslavimo i obiđemo roditelje i poneku stariju tetku ili strinu.

Lana kaže...

Sa zadovoljstvom čitam tvoj blog i uživam u pričama, receptima i slikama. I nisam uopšte iznenadjena tvojim stavom. Ne bi se ovoliko nas sastajalo po raznoraznim komšijkim blogovima da ne razmišljamo na sličan način.
Tatin otac, deda, pradeda, itd, su svi bili popovi. A on je prekinuo tradiciju i postao lekar.
Mene je baba odvela u crkvu i krstila me tajno, pa su i mama, i tata bili ljuti na nju.
Poštovali smo svačije praznike, išli na slave kod rodbine, na badnje veče kod babe, ali nismo odgojeni da budemo vernici - samo poštovaoci tradicije svih ljudi oko nas.
Udata sam za Amerikanca koji ne veruje i decu vaspitavamo na isti način, s tim da Bibliju moraju da pročitaju kad-tad, da bi bile obrazovane i da bi mogle da shvate umetnost, književnost, arhitekturu i istoriju.
Mogu da potpišem ono što je Andrea rekla, verbatim:)
No, da s vrnem na hranu. Jako mi se svidja Ramazanska čorbica - mogu da zamislim kako lepo miriše! Kofte sam pravila, ali ne sa bulgur-pšenicom, mada ikmam kesu u špajzu. Pošto u poslednje vreme eksperimentišem sa raznoraznim žitaricama i zrnevljem, a blisko-istoćna kuhinja mi se baš svidja (kao da postoji kuhunja koja mi se ne svidja!), moraću da probam.
Hurmašice su jedan od mojih omiljenih slatkiša! Otkad ih nisam jela! A tvoje izgledaju super.
Puno pozdrava iz Kalifornije!

Anonimno kaže...

Čao Selma, nisam te zapostavio u smislu ne čitanja bloga, obavezno svratim i s uživanjem čitam. Ne stižem da te hvalim što nije lepo, a pošto ne stižem ni da te kritikujem onda je to super :))) šalim se za kritiku, za sada nisam imao zamerki.

Kad ja kao okoreli agnostik naletim na ovako pošten tekst drugog agnostika, ne mogu da ne uživam. Sviđa mi se tvoj krajnje odmeren, objektivan i razuman stav. Ja sam skloniji neodmerenim izjavama, mada me vernici uopšte ne nerviraju, skoro da im zavidim, ali crkvu (ni jednu) baš i ne ljubim.

Nisam znao da muslimani "poste" na ovaj način. I da ti pravo kažem sviđaju mi se. Ako budem "morao" da se učlanim u neku versku opciju, garant ću biti musliman.

Za Sarajevsku ramazansku čorbu mogu samo reći: E TO JE ČORBA, bravo Selma, uvek kod tebe nađem nešto čemu ne mogu odoleti. Praviću je vrlo uskoro :)))

Mare kaže...

malo zaostajem s citanjem postova ali obavezno skicnem na tvoj blog pa cak i ako ne stignem ostaviti komentar. zanimljiva mi je tvoja prica o ramazanu u tvojoj obitelji ali i sarajevu. svidja mi se ova corba, bas sam ogladnila na nju :). rizu radim slicno i sama a ovo prvo mi je nekako neobicno i ne mogu si zamisliti kakvog je okusa :). divne su ti fotke! lijepi pozdrav iz Beca,
mare

cosmo2503 kaže...

@ Lana, veoma mi je drago da si se javila sa komentarom koji me je odveo na tvoj blog i namjeravam na miru pročitati tvoje postove. Dok sam odrastala zamišljala sam da većina djece odrasta poput mene, zapravo mi je vjera bila potpuno strana, pa sam mislila da je tako i u drugim kućama. Danas za vrijeme nekih vjerskih praznika na TV budu emisije u koje dovode poznate ljude koji se sjećaju kako su se proslavljali ti praznici u njihovim kućama, meni se kao u stripu vrte oni upitnici iznad glave. Smatram da je preporučljivo u nekim zrelijim godinama pročitati i Bibliju i Kuran, ali moram priznati da sam ih ja imala u rukama, ali čitala na preskok. Zapravo za čitanje takve literature trebao bi mi jedan nepristrasan vodič sa tumačenjima.
@ Dade, drago mi je da dijelimo iste principe po pitanju religija i religioznosti. Što se tiče javnog ispoljavanja svojih uvjerenja, ja nikome ne namećem svoje mišljenje, ne želim nikoga povrijediti, ali ne dozvoljavam da mi neko maše pred nosom tvrdeći da su religiozni ljudi vrlo posebni i da su bolji od nevjernika "jer imaju nešto posebno u duši" i bla-bla...Meni su moralne norme usađene duboko i ne treba mi vjera da bi znala šta je dobro i kako treba da se ponašam.
Muslimani upravo ovako poste. Ne jedu ništa i ne piju ništa tokom dana, ali kada padne noć jedu itekako mrsnu hranu i ne postoje nikakva ograničenja, ako ne računam alkohol koji im je inače zabranjen. Sarajevsku ramazansku čorbu preporučujem jer je uz begovu najbolja čorbica iz bosanske kuhinje, prava čorba sa ovim temeljcem od iskuhavanja kosti koje se sjećam još od djetinjstva.
@ Helena, hvala na komentaru. Topa, za koju pitaš,morala bi imati pravi kajmak da bi znala kakvo je. Nije jednostavno za opisati, ali je finog okusa slano, blago samo šteta što je prilično masno.