FBI Rukavice osmislila je Maja sa bloga Cooks and Bakes i dio su Kuvarigrica. Prilika je to da iskušamo recepte, a ne samo da ih onako uzgred komentiramo. Upravo zbog toga, zbog prilike da STVARNO probam divne stvari koje pripremate sa ljubavlju, volim ovu igru.
Izborom bloga sam bila više nego zadovoljna. To je blog na kome nema recepta koji ne bih željela probati. Andreina kuhinja je sve ono što i sama volim.
Neorganizovano organizovana (sve zapišem, a poslije ne znam gdje ostavim spisak), kakva sam, na početku mjeseca sastavila sam listu želja, upisala ih u rokovnik i napravila plan kada ću koje jelo isprobati. U toku igre taj plan dopunjen je novim receptima koje je Andrea pripremala nakon što joj je blog odabran za istragu.
Krenuti ću redom, možda ne tačno onim redom kako sam pripremala, već po kategorijama jela, kako mi se ne bi desilo da nešto ispustim:
GLAVNA JELA
U ovoj kategoriji ima za svakog ponešto, a za mene sve. Ništa od junk-a i ja se pitam da li Andrea uvijek sprema samo ova fina jela.
Bakalar u bijelom vinu sa bademima
Uh! Ovo mi je bio neobičan spoj koji sam morala isprobati. Ne znam zašto me podsjeća na portugalsku kuhinju, možda zbog bakalara? Ili zbog umaka od bijelog vina sa bademima?
Punjene lignje
Za razliku od Andree meni u restoranima najviše smetaju velike porcije. King size portion – king size me!
Kada se radi o finoj hrani ja volim, da su porcije male, ne veće od dlana. Tada mogu polagano jesti prevrčući zalogaj, zalijevajući ga nekim finim vinom uz komadić nekog domaćeg kruha.
Odavno nisam radila punjene lignje. Nekako mi se ne da, nije puno posla, a opet i jeste...
Ne trebam ni pominjati da je nadjev sa pancetom kompletna novotarija za mene. Tako punjene lignje nisam nikada ni probala.
I kombinacija je za čistu desetku. Časna pionirska!
Bob u pikantnom umaku od rajčice
Bob u svježem stanju nikada nisam vidjela. Zbog toga sam se obradovala kada su ga u Ledu počeli pakovati i prodavati zaleđen. Od svih grahorica bob mi djeluje najljepše. Krupne zelene bobe u poređenju sa skromnim izgledom graha djeluje kraljevski.
Ovaj pikantni umak mi je po volji, pikantan do bola. Ja sam ga servirala uz faširanu šniclu. A bob, bob me je iznenadio svojim okusom. Ne samo da mi je najljepši u porodici grahorica, već mi je i okus nenadmašan.
Grah varivo
Kako sam ja mrzila, mrzila, mrzila grah sve do rata, kada sam bila prisiljena probati ga. Razlog je jedna gadna slika koju sam upamtila iz djetinjstva. Ne znam da li sam bila bolesna, biće da jesam čim sam se našla u dječijem dispanzeru u Skerlićevoj ulici. Sjećam sa šarenih stolica, svijetlo plavih ploćica na zidu i tamno plavih ploćica na podu. Sjećam se, o koje li grozne slike, jedne djevojčice i bljuvotine od graha na tom podu. Ako sam nekada prije toga jela grah nakon toga više nisam godinama... Kako u ratu nije bilo boljeg izbora počela sam malo po malo ili Step-by-Step. Prvo čorbica sa par bobica i mnogo-mnogo (previše) Tabasco umaka koji je dolazio u lunch paketu. O, pa ovaj grah nije tako grozan. Sljedeći put dojam je bio ovaj grah je dosta dobar. Svaki put je bio sve bolji i bolji, da bi konačno postao i najbolje ratno jelo.
Uz ovaj recept imamo i Andreinu priču. Priču o kišnom danu u Zagrebu i jednom sarajevskom kišobranu. Onom jeftinom, kineskom. Ne znam kakva je situacija kod vas, ali u Sarajevu čim počne padati kiša na ulici, na svakom tramvajskom stajalištu možete kupiti kišobran za 3 ili 5 maraka. Podjednako su loši i možete ih otvoriti jednom, ali to je dovoljno da vas zaštiti od iznenadnog ljetnjeg pljuska. Našoj opreznoj Andrei je uspjelo da ga ponese u Zagreb. I da se sjeti epizode sa čičicom koji joj je kišobran prodao.
Andreino grah varivo mi se dopada jer je onako kako ja to volim – čorbasto. Ne volim gust grah, osim ako nije gravče na tavče, a to je jedno sasvim drugo jelo.
Piletina u umaku sa maslinama
Ova piletina bila je Andrein rad na temu masline. Kako ja volim piletinu na sve načine, a masline su mi drag dodatak jelima morala sam probati. Za sada samo jednom, a zaslužuje reprizu.
Juneći ragu sa šampinjonima
Andrea je ovo jelo servirala za novu godinu. Ispričala nam je pri tome zanimljivu priču o novogodišnjim običajima i vjerovanjima. Meni vjerovanja nemaju posebno značenje, ali ima nekog vraga u simbolici. Nisam si izbaksuzirala ovu godinu piletinom, otpočela sam je uz teletinu.
Andrea je ponudila juneći ragu sa šampinjonima, koji je djelovao privlačno poput magneta. Kako ja volim konkretna jela, a budući da je ovo konkretno da konkretnije biti ne može, bez obzira na činjenicu da nije prvobitno planirano napravljeno je odmah nakon što se recept našao na blogu.
I izvrsno je.
Rižot od bukovača s pinjolima
Uz recept ide priča o doživljaju prvog snijega u Zagrebu. Ne znam, ne mogu zamisliti kojim intenzitetom Dalmatinci doživljavaju snijeg, ali vjerovatno snažnije nego mi koji smo navikli na barem jedan od pola metra svake zime.
Jučer je vani snježilo i Sarajevo se zabijelilo. Ja sam spremila ovaj predivni rižoto sa bukovačama i pinjolama. I uživala. Volim ja rižote, paelje i pilave i tako i tako, ali ovaj je zaista poseban. Kao i Andreini recepti...
Filet u marinadi od senfa i aceta balsamica
Kako ja ne jedem svinjetinu, ovaj recept uopšte nije dolazio u razmatranje. Kada sam vidjela da su skoro svi radili baš njega pomislila sam ma daj da probam. Kada je već njegova posebnost u marinadi, koja mi je zvučala privlačno, onda se valjda i svinjski file može zamijeniti. Samo čime???
Iskreno, to ne znam. Kako nisam jela svinjetinu, ne znam da li je mekša od junetine. Teletinu, nisam uzela u razmatranje. Nekako mi je svinjetina u rangu sa junetinom, barem po boji mesa. I tako, napravila sam ovo jelo sa junetinom.
Cure su imale pravo jelo je zaista veoma ukusno. Junetina je nakon što sam je izmlatila čekićem i držala u marinadi 5 sati stvarno omekšala, a okus od marinade se tako fino osjetio. Ma, odlično je i drago mi je da sam probala.
Bakalar en papilotte
Istoga dana kada se pojavio na blogu, znala sam da i ovo moram napraviti. Jednostavno jer volim ovako pripremljena jela.
Hadžijski čevap, na primjer, komadiće mesa sa povrćem i lukom koji se polagano kuhaju u pećnici u pergament papiru. Znam da je ovakav način kuhanja jednostavno nešto što svako sebi mora priuštiti.
Bakalar sa povrćem i čašica vina, jednostavno, a tako dobro i neodoljivo za nedjeljnji ručak.
Pileći curry
Sa prebogatim svijetom indijske kuhinje i začina upoznaje nas Andrea.
Ja sam pasionirana skupljačica kuharica svjetskih kuhinja. Volim čitati o običajima različitih naroda koji su vezani za njihovu ishrano. Kako sam već jednmom prilikom pisala nemam niti jednu knjigu koja bi pokrila indijsku kuhinju. Nemam je jer nisam našla onakvu kakva bi meni bila potrebna. Ne volim knjige u koje se samo poredaju recepti i slike, pa čak ni kada su te slike ljepše od jela samog. Zbog toga željno očekujem izlazak iz štampe knjige Food of India u izdanju Aquamarine, jer su mi njihove knjige prelijepe.
Do tada vrata tog čarobnog svijeta otvorila mi je Andrea ovim famoznim karijem. Pravim indijskim karijem, a ne nekom sa Uncle Bens ili koznakakvim umakom.
Prvobitno sam mislila da jelo neću moći pripremiti jer nemam začine. Onda, ali baš kada vas hoće sreća, otvore vam se vrata na koja ne kucate. U bosanskom časopisu Gusto izašao je članak o indijskoj kuhinji, sa par recepata i preporukom da se začini mogu nabaviti u dućanu (vrlo neinventivnog naziva) Condimento na Ciglanama. Meni su te Ciglane, kao da su mi rekli da se začini mogu nabaviti u Zagrebu u Mercatoru. Ali sam se spremila i put pod noge do tog dućana. Tu sam potrpala sve što je bilo potrebno uz masu onoga što mi nije bilo potrebno, ali bi nekad moglo zatrebati i evo me i mog pilećeg karija. Pravog...
Jelo je vrlo izbalansirano u svojoj aromi. Nipošto nije prezačinjeno za naš ukus. I meni i mojima se svidjelo, a kako imam začina tza napraviti ga još par puta, to sam sigurna da ću ponoviti. Vjkežba stvara majstora (prilika lopova – ili ko je jamio, jamio, što nema veze sa receptom, kuhinjom, ali mi je trenutno palo na pamet).
JUHE (JUHUUU!)
Tarka dhal
Gusta indijska juha od crvene leće pripremljena na poseban način prženjem začina u tavi i priča, na izgled, bez ikakve veze sa receptom.
Andreini su postovi takvi da traže komentar, takvi su i njeni komentari. Ovo je jedan od onih o kojima bi se moglo raspravljati i reaspravljati. Ljubomora... Ne zanm ljudsko biće da je 100% imuno na malo zeleno čudovište zvano ljubomora. Bilo da je to sasvim benigna zavist na lijepoj stvari koju neko ima, a mi je nemamo ili ona koja razdire čovjeka i kvari odnose među ljudima. Ja priznajem da sam zavidna, ponekom sam zavidna na talentu, a ponekom na materijalnim stvarima, ali me ljubomora nikada ne opsjeda. Malo me zagolica i odgurnem je od sebe kao nešto o čemu ne želim više razmišljati.
Moram reći da sam na neki čudan način došla do veze između recepta i priče. Recept je indijski, a mi zapadnjaci te istočnjačke narode poistovjećujemo sa višim stepenom duhovnosti. Ako je to zaista tako, onda među tim ljudima, kojima je duhovna komponenta života iznad materijalne ljubomora ne predstavlja problem. Voljela bih da sam upravu.
Što se tiče juhe i leće...Znam ih barem deset koji su se zarekli da leću neće jesti više nikada jer im je na nosu još od rata. Ja nisam među njima i meni je leća, koju sam upoznala u ratu, postala i ostala draga. Ne omiljena, ali dovoljno draga da je rado kuham.
I par riječi o jelu... Meni je dobro, ali verujem da oni koji su se zarekli da neće jesti leću ne bi bili impresionirani jer se leća osjeti kao leća, ni bogati začini nisu od leće načinili hmmm...šniclu.
Juha od brokule sa gorgonzolom
Kada sam počela sa čitanjem Andreinog bloga, pogledala neke od njenih fotografija sa terena, pomislila sam "Bravo evo cure koja radi ono što obožava!" Nemam predstavu šta arheolozi rade kada nisu na terenu, gdje rade. Onda pročitam da Andrea od sivog kišnog dana jedino više mrzi sivi ured.
Na sreću nema takvog beda kojeg dobro jelo ne može popraviti. Nema sumnje da je ova juha jedno od jela koje će svakome podići raspoloženje. Istina je da nisam imala pravu gorgonzolu, već Vindijinu ala Gorgonzolu, ali ne treba biti sitničav.
Snježanin sin je rekao da je juha bolesno dobra, ja ću radije koristiti termin bliži mojoj generaciji i reći: "Mrak juha!"
Obična juha od rajčice
Juhe od rajčice su moje omiljene juhe. Tako ih volim da sam im čak imala namjeru posvetiti post, talijanska Pappa al pomodoro ili portugalsaka Tomatada. Najljepše su ljeti kada su rajčice zrele, zdrave, krupne, pune soka. U ovim zimskim danima i konzervirani pelati su dobra zamjena.
Andrea ovdje dijeli sa nama recept iz kuharice dalmatinske legende Dike Marjanović Radice. Ono što je italijanska kuharica Il Cucchiaio d' argento već više od pola stoljeća za mlade Italijanke, to je Dika za Dalmatinke, biblija autentičnih recepata domaće i najbolje spize.
Sačuvaj me bože juhe iz vrećice sa onim silnim emulgatorima i previše soli, nema prave juhe do one domaće.
PRILOZI I PREDJELA
Tikvice punjene bulgurom i mozzarellom
Kao i Andrea i ja tikvice volim oduvijek. Ne sjećam sa kada je počela naša ljubav, vjerovatno je još iz vremena kada nisam znala držati žlicu.
Tikvice mogu jesti uvijek, kuhane, pečene, sirove mlade u salati. Nadjevene ili u juhi... Tople ili hladne. Sa mesom ili bez mesa.
Bulgur sam upoznala baveći se proučavanjem recepata iz turske i arapske kuhinje, gdje se mnogo više koristi nego kod nas. Poput riže, bulgur je idealan kao nadjev. A o mozzarelli nije potrebno trošiti previše riječi, jednostavno kombinacija je neodoljiva. Jelo je ukusno, lagano, fino...
Kelj papučar sa lješnjacima
Nisam vidjela da li je neka od vas probala ovo jelo. Žao mi je da je to tako. Ovo je djelovalo tako privlačno i neobično da nisam imala dileme. Ne znam kako da opišem taj dojam. Nemam prikladne riječi i ne znam s čime bi ga mogla uporediti.
Ovi maleni "kupuščići" zarobljeni su u slanom tijestu od lješnjaka i vrhnja.
Nevjerovatno....nevjerovatno dobro.
DESERTI
Muffins sa nadjevom od sira
Prije par godina i ne tako davno mafini su me oduševili svojom jednostavnošću i praktičnošću. Kolačić koji je lako spakovati za školsku užinu ili za ručak na poslu. Bezbroj varijacija, slatki ili slani, čokoladni ili voćni. Tačno se sjećam kada sam ih prvi put pravila i koji su hit bili. Moji mafini od banana sa zobenim pahuljicama.
Od slatkih mafina prvo mjesto na top hit listi zauzimaju čokoladni. Andreini čokoladni sa svježim sirom, su lagani i nenaglašeno slatki.
Sigurno je da ću ove mafine praviti ponovo, ovaj put za užinu.
Prhka pita od čokolade i pira
Slike su me privukle poput magneta, a i sastojci. Morala sam probati i ovo.
Često koristim brašno od pira, a viđala sam i pahuljice. Krupicu nisam ili bolje rečeno nisam obraćala posebnu pažnju na takve proizvode jer ne kupujem ni onu pšeničnu, ali ni instant griz.
Koru sam pripremila u multipraktiku i mogu reći da u životu nisam spremila brže i jednostavnije prhku pitu. Tijesto sa ovim omjerima brašna, šećera, maslaca i jaja naprosto je bilo jedno od najboljih koje sam probala. Ispeklo se savršeno i nije bilo zbijeno i teško kao što su to obično prhka tijesta.
Za nadjev od čokolade – rajski je. A ta krupica od pira ima razlikuje se od običnog pšeničnog griza kao što se i kruh od pirovog brašna razlikuje od bijelog brašna.
Divan mi je i posip. Mada rijetko pravim prhke pite ovaj posip sa dodatkom lješnjaka ponovo ću koristiti.
Tart od jabuka
O jabuci zbog koje je počeo rat piše Andrea uz recept za jednostavni tart sa jabukama. Postavlja i pitanje o mudrosti Parisovog izbora. Da je Paris bio stariji šta bi izabrao? Da je znao šta ga čeka, ako izabere ljubav, da li bi je izabrao? Da je živio u današnjim vremenima šta bi izabrao unatoč mladosti???
Jabuke sa maslacem i šećerom na lisnatom tijestu ne može biti jednostavnije. A ko ne voli tu kombinaciju?
Japanska torta od sira
U jednom znanom nam kokošinjcu, punom ljubomornih koka ova je torta izazvala buru. Kokoši su se raskokodakale, perje je letjelo na sve strane...
Ova stara koka se mota po nekim drugim dvorištima i nije se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, pa joj nije baš sve jasno, ali nema veze (kopka je radoznalost tipična za koke).
Odavno i ja gledam ovu japansku tortu na blogovima. Pravila sam par puta torte od sira, ne mogu reći da sam svaki put bila zadovoljna, ali su bile manje ili više dobre. Sir se redovno jako osjećao i dominirao je u okusu, ali sam smatrala da tako i treba da bude.
Ova torta, me je oduševila svojim okusom i mekoćom. Jasno je zašto se naziva “cotton soft”, zaista je mekana kao pamuk. I preukusna.
Prvi komad je samo lagano posut šećerom ...
Nemojte mi zamjeriti što joj rubovi nisu savršeni, to mi je prvi i jedini pokušaj. Sigurno ću je praviti opet. A kada bi mi je neko drugi spremio odmah bi se prijavila za degustatora.
Ja sam je prelila džemom od šumskog voća. Mmmmmm....Meko poput pamuka.
KRUH I PECIVA
Meni je kruh slabost, kao i slana peciva. Naprosto nešto čemu ne mogu odoljeti. Obožavam ih. U jednom trenutku svog života odlučila sam se na život bez ugljikohidrata i skoro završila tamo gdje mi mjesto još nije. Neopisivo je teško držati dijetu bez kruha i tjestenine kada tako neodoljivo mirišu i tako privlačno izgledaju, a mogu se naći na svakom mjestu. Na one iz kućne radinosti nisam ni pomišljala. A gledala sam ih i gledala u časopisima, knjigama, na blogovima.
Sreća pa sam odustala od besmislene dijete i vratila se staroj ljubavi kruhu i pecivima.
Biscotti sa parmezanom i bijelim paprom
O moj Bože! Ovo je tako prokleto ukusno!
Mirisno, aromatično, hrskavo... Andrea, kriva si za barem jedan od dva kilograma koje sam dobila u prethodnom mjesecu. Ti i tvoja neodoljiva peciva.
Panceta chip muffins
Evo ih opet!!! Ko bi ovom mogao da odoli??? Kombinacija koja miriše i sa liste sastojaka. A tek kada se zagrize i proba.
Nakon ovih mafina punih usta smo došli do zaključka da su najbolji slani kolačići koje smo jeli u posllednje vrijeme. I oni će se naći u Tupperware posudici za užinu. A možda se koji nađe i za kolege, ako budu dobri. Razmjena dobara, mafin za Kinder Bueno.
Pita kruh
O ispravnom načinu pripreme pita kruha vode se rasprave na internetu (ali i među profesionalnim pekarima) kao da je riječ o nekom velikom umjeću. Svi se slažu da peć treba da bude vruća što je moguće bolje zagrijana. Dilema se javlja kod pripreme tijesta. Dva su tabora oni koji kažu da se koristi hladna voda, što se razlikuje od svih teorija o pripremi kruha i oni koji se zalažu za mlaku vodu.
Probala sam i jednu i drugu metodu i ne vidim bitnu razliku, kruh se uvijek napuše ako se tanko razvalja i gurne u vruću pećnicu.
Kod brze pripreme sklonija sam tradicionalnoj pripremi sa mlakom vodom, koju sam primijenila i ovaj put probajući pita kruh po Andrei. Pita se fino napuhala, ali dok sam je uslikala već je malo splasnula.
Iskreno, ne znam koja je od snimljenih fotki najgora, sve su podjednako grozne, ali pita je savršen džep za vaš omiljen sendvič.
Ovo će sad djelovati kao klasična vadiona i šuplja priča za kašnjenje u objavi utisaka, ali ću je svakako ispričati.
U petak 29. januara dobijem mail sa zadatkom čiji je rok 28. januar. Pogledam u kalendar iznad mog mega lijenog kolege, pozicionirani datum je 21. Mislim, OK...zadatak je težak ali imam još cijelih sedam dana. Cijeli taj dan sam razvlačila i polako završavala ono čemu je rok bio – JUČER i cijeli dan sam na pismima pisala da je 21-vi.
Pa s obzirom na frku u kojoj sam se našla, nadam se da ćete mi oprostiti za kašnjenje. Znam ja da ste vi dobre cure.
Također vas molim da mi oprostite ako ima mnogo tipfelera, jer nisam imala vremena da sve provjerim. Uživala sam u istraživanju Andreinog bloga, a vjerujem i vi. Ostaje mi i ona prokleto dobra francuska torta za isprobati, ovaj mjesec sam je namjerno preskočila jer je slatkiša bilo i previše, a ona je onako baš ful čokoladna.
Broj komentara: 18:
Uf,,neznam odakle da počnem.Bakalar si prekrasno napravila.Mafine i Japansku Tortu-koja ti je vidim sjajno ispala....Toliko toga si isprobala...:)
Potpisujem sve, da je dobro, znam, sad mi samo zazubice rastu što nisam isprobala još ponešto.
Kod mene je u planu od ovog tvoga bio još curry ( koji je otpao jer ja nažalost nisam digla tur i otišla po začina na mjesto za koje je Andrea napisala da ih ima) i parmezan biskviti i kad kažeš da su stvarno tako dobri, moji su i Božji uskoro!
ODLIČAN POST!
Toliko toga isprobano, svaka čast! Kad ti stigneš? Fenomenalno si odradila i ovaj put.
@ vera, kod Andree je sve tako fino da je naprosto bilo teško ograničiti izbor. Bakalar (ili neku drugu ribu) ti preporučujem da probaš na ovaj način. Još je ljepša u papiru nego u foliji, ostane sočnija. Japanska je vrlo ukusna, meni su malo uvrnuti rubovi, a što je još gore htjela sam ih naknadno poravnati i zeznula ih još gore.
Mafini za djecu, dušu dali. Uopšte nisu veoma slatki već samo malo, kao neko slatko pecivo, a nadjev je odličan.
@ Tadeja, havla ti na komplimentu. Ove biskotiće bi morala probati, a sad kad si me napomenula mogla bi ih ponovo večeras praviti. Tako su mi prefini...Za curry se valja potruditi za nabavku začina. Ne možeš ni zamisliti koliko meni nije usput otići na te ciglane koje su ni na nebu ni na zemlji. Pitanje čekati bus pola sata ili radije pola sata pješačiti od grada. No, na kraju sam nakupovala začina za neke naredne eksperimente u egzotičnim kuhinjama.
@ Snježo, ja sam ti organizovana, možda ne savršeno, ali dosta dobro. Zapravo, malo sam i kuhala ovaj mjesec iz svog repertoara, uglavnom smo jeli "po Andrei".
Teško mi je komentirati sve što si napisala jer sam pod dojmom i pomalo bez teksta. Jako puno toga si isprobala i ne mogu ti opisati koliko mi je drago da si svime zadovoljna. :)
Bakalar na oba načina je i odličan i često to radim, ako nema bakalar dobar je i oslić ili bilo koja druga riba.
Za bob sam imala istu reakciju kao i ti kad sam shvatila da ga je Ledo počeo pakirati. Dok sam bila mala bilo ga je posvuda, mislim da ga je čak i baka imala u vrtu, a onda je nekako nestao. Nalazila sam ga povremeno u Bili od nekog talijanskog proizvođača ali od kad postoji Ledov jedemo ga baš često.
Za file s marinadom od senfa i aceta nisam očekivala da će biti tako popularan jer je jednostavan i baš mi je drago da se mnogima svidio. Mislim da si odabrala dobar komad mesa, u svakom slučaju odlično izgleda. :)
Drago mi je da si isprobala i ove indijske recepte, meni je indijska kuhinja zbilja posebna ponajviše zbog svih tih mirisa začina. Nažalost i u Zagrebu je pravi poduhvat nabaviti sve potrebno. Ne znam zašto ali ja sam nekako stekla dojam da je i ona trgovina na Baščaršiji (jel Badem?) jako dobro opskrbljena sa začinima?!
Sva peciva i kolači izgledaju odlično i drago mi je da ti se sviđaju, posebno ovaj s pirom. :)
Za pita kruh sam i ja pročitala sva ta filozofiranja oko vode i zaključila da je najbolje raditi po svom osjećaju. Meni je normalno mijesiti kruh s mlakom vodom pa sam i u ovom slučaju tako postupila.
Na kraju što se kilica tiče, sigurna sam da nije tako strašno. ;) ;)
A sad malo o arheologiji, lijepo je biti arheolog, posebno ako voliš biti na zraku i u zemlji, a ja to volim. Nije to spektakularan posao i mi ne upadamo u avanture poput Indiane i Lare. Ipak svaki teren na kojem sam bila je poseban na svoj način. Biti uredski arheolog je teško jer nitko ne odabire ovaj studij zato jer želi sjediti za kompjuterom ali eto i to netko mora...
Ne znam koliko pratiš hrvatsku štampu ali mogu ti reći da trenutno uopće nije ugodno biti arheolog u Hrvatskoj. Nažalost to je odraz primitivnog društva u kojem živimo i primitivnog shvaćanja vlastite povijesti i kulturne baštine. :( Ipak da opet biram faks mislim da bi opet ovo odabrala...
Hvala na predivnom postu i tako detaljnoj istrazi. Baš si me razveselila svime i fotkama i tekstom...
Divnog li posta! Čitala sam ga jutros,i ukucala komentar...tek sada vidim da nije prošao! Ukratko:zadivljena sam,Cosmo,tvojim kulinarskim čarolijama! Posebno time što si sve(a bilo je puno, puno...) tako fino,lako i slikovito opisala i oplemenila svojim prekrasnim tekstom.I tebi i Andrei svaka čast :)
Ajme svaka ti čast!! Koliko si toga krasnoga isprobala!!
Svaka cast, odlican odabir recepata i krasne izvedbe, Andrein blog je odlican pa je tesko izbrati samo par stvari:)
Selma, divim ti se!
wow! svaka čast...ostala sam bez teksta...
Bilo je pravo uzivanje citati tvoj post, i moram priznati da sam zadivljena svime sto si stigla da isprobas, ti to uvek opisujes sa takvom lakocom i prirodno da bih te komotno mogla zamisliti na mestu Chefa nekog restorana u kome bi se sluzila samo najfinija jela, hihih...;)))
divno koliko toga si isprobala i sve ti je super ispalo
ja sam isto oduševljena Andreinim blogom, nisam uspjela isprobati sve što sam naumila ali imam zabilježeno
@ Emo_šerpice (još uvijek ne znam ime), hvala ti na komplimentima. andrein blog je po mojoj mjeri jer sam slijedeći recepte mogla da napravim pravi ručak i nisam imala brige šta skuhati.
@ Snježana, tvoj blog pregledam i biram neka od finih jela koja tamo imaš. Očekuje me još jedan mjesec isprobavanja finih stvari.
@ Jasenka, hvala. Kada bi još imala pola tvog talenta i da mi je moj aparat bio pri ruci, vjerujem da bi sama prezentacija bila bolja.
@ Majo, hvala. ja se tebi divim kako uspiješ na kraju sve ove slike povezati ja se izmorim kao da sam bila u rudniku dok ih skinem sa kompjutera na blog. Hvala ti na igrici i svoj energiji koju ulažeš u ovo. Da nema tebe, ne bi bilo ni naših kuvarigrica.
@ Monchi, Mignonne, Nina, hvala djevojke.
@ Andrea, tebi posebno hvala. U stiscui sa vremenom nisam ni napisla sve što sam mogla. Nisam napisala da mi se dopada to što koristiš maslinovo ulje kao prava Dalmošica, tebi je to vjerovatno prirodno, kao nama kontinentalcima suncokretovo. Ja sam u tek posljednjih desetak godina u svom kuhanju počela da ga koristim.
Bakalar nam se dopao i tu mi je super što ga Ledo prodaje zamrznutog (inače sam primjetila da su u posljednjih 2-3 godine veoma proširili asortiman).
Indijski recepti su me iznenadili. Željela sam da to bude kao u tebe i potrudila se za začine. Dobro se sjećaš te radnje sa začinima, zove se Badem. Tu stvarno imaju veliki izbor začina iz arapske i turske kuhinje. Nedavno sam nabavila Lebanonsku kuharicu, a u bademu sam našla odgovarajuće začine za koje sam prvi put čula (zatar). Imaju i kardamom i zvjezdasti anis koje nigdje drugo ne mogu naći.
Kilogrami, ma nisu strašni, ali se bojim da ću na blogu "recepti iz moje bilježnice" morati da odustanem od peciva.
Dosta pratim hrvatske medije, tačnije HRT i ponekad neke internet portale. Kao i svuda primitivizam guta sve pred sobom i vlada "u se, na se i poda se" U djelatnostima iz oblasti kulture nikada i nisu cvale ruže ni u mnogo bogatijim društvima koja su već odavno riješila sve egzistencijalne probleme, pa se ne može očekivati da se u Hrvatskoj novac uzdvaja za istraživanja, daj bože da se može izdvojiti za konzervaciju onoga što imate. Ja sam razmišljala o arheologiji u doba kada je Salinas Prajs locirao Troju u Gabeli kod Čapljine. Ne bi bilo loše da je teza istinita ;-) I zaista mi je bilo veliko zadovoljstvo kuhati po receptima sa tvog bloga, užitak u samom procesu stvaranja jela, mirisu dok se kuha i još veći užitak u jelu i zadovoljnim licima mojih ukućana. HVALA!
selma, stvarno si isprobala jako puno recepata. neke od njih i sama isprobala i bila jako zadovoljna.:)
recept za bakalar sam nekako propustila i odoh ga sad kopirati...:)))
@ Snježana, teško da će neki blog u narednim FBI rukavicama moći da nadmaši Andrein po kvalitetu recepata. Zaista nema junk-a, nema prženog, nema previše tijesta... Ima i mesa i ribe i povrća, egzotičnog i tradicionalnog, sve u svemu prekrasno.
Oba bakalara su mi bili odlični i isprobaj i taj. Oduševila ma je i indijska kuhinja, a kako imam sad začine, a i znam ggdje ih mogu nabaviti moram spremiti i vindaloo i tandoori piletinu.
Opet si me ostavila bez teksta... Sve izgleda predivno i svaka cast na broju isprobanih seceptica...
Prebrojavam pet puta, i ne mogu da shvatim da si stigla da spremis 22 Andreina recepta... Pa jesi li ti kuvala ista "po svome" u januaru? :))) Salim se, svaka cast na organizovanosti. Stvarno covek treba pocetkom meseca da osmisli sta ce kuvati, onda i nabavka prodje sa manje nepotrebnih sastojaka, al' ja nikako da dobacim do tog stepena organizovanosti. Sve nesto u glavi projektujem kako da se malo bolje okupim, a onda sam se pogubila u toj zelji da organizujem organizaciju.
Sad sredjujem rundu za Andreu, i tvoj post mi je medju poslednjima, trebalo bih da odahnem jer sam (kao) pri kraju. Sad kad sam videla koliko toga imas, idem lepo da pristavim kaficu, pa polaaaako :)
p.s. eto kako mi prolazi extra dan kod kuce, danas je neradni dan u Srbiji, a ja ceo dan skupljam radove, bas se puno kuvalo u januaru, mislim da cemo imati najobimniju rundu do sada.
Kiss,
Maja
E da, imas na poslednjih nekoliko linkova znak navoda na kraju, pa link zapravo vodi na nesto nepostojece.
Objavi komentar