ponedjeljak, veljače 22, 2010

200 godina Chopina - Jedna velika obljetnica i dva skromna kolača



Neki su recepti, recepti sa pričom. Neke su priče, priče sa receptom. Većina recepata, za ona jela koja svaki dan spremam su recepti bez priče. Danas ću ispričati priču sa receptima.

Prošle godine napravila sam neke kolače, uslikala ih, zamislila priču uz recept. Nikada te priče nisam do kraja uobličila, a slike su čekale u folderu "slike za blog." Odavno snimljene, starim aparatom one su daleko od onoga što se meni dopada, no budući da ja nemam pretjerano mnogo volje za pripremu kolača i da su mi kruh i tijesta mnogo veći izazov, znam da su male šanse da ponovo pravim ove kolače i da ih uslikam onako kako bih to danas željela.

Šta sam zamislila? Zamislila sam da recepte vežem uz neke drage muzičke komade. Kako je ovo sedmica u kojoj cijeli svijet proslavlja dvjestotu obljetnicu Chopinova rođenja, vrijeme je i da moji recepti (uz neugledne slike) ugledaju svijetlo dana.
U Chopinova djela zaljubila sam se još kao djevojčica, preciznije zaljubila sam se u jedan mali valcer u a-molu, a kako sam slušala sve više Chopinovih djela ljubav je rasla i rasla...

Chopin, pjesnik klavira, s pravom. Svijet bi bio mnogo siromašniji da nije živio i da nije stvarao jedan takav velikan. U slavu velikog Chopina evo mog malog doprinosa. Neću pisati o njegovim najpopularnijim djelima poput Poloneze u As duru, op. 53 (u izvedbi nenadmašnog Horowitza), Revolucionarne etide op.10 br.12 u c-molu ( čuvena izvedba Artur Rubinstein), niti o Scherzu br.3 u cis-molu i skandalozno čuvenoj Pogorelićevoj izvedbi (mlad i predivan... Ta kosa, te oči, ta energija sa kojom svira...)već o malim djelima koja su me osvojila.

Ledene kocke i Fantasie Impromtu u cis-molu




Moja mama nije bila poletna u pripremi kolača. Ne nosim nikakva sjećanja na kolače svog djetinjstva. Vjerovatno zbog toga pamtim prve susrete sa kolačima koje su pripremile neke druge žene. Tako se sjećam prilike kada sam prvi put probala ledene kocke. Poslala mi ih je Vesna, supruga mog rođaka u kartonskoj kutiji Kraševog Petit Beurre keksa. I bile su prave ledene, sa pravom kremom i maslacem. Ne moram reći da sam bez problema, skoro sama, pojela cijelu kutiju u dva dana.

Nazvala sam Vesnu i tražila recept, unaprijed svjesna da su male šanse da ću kolač napraviti, jer kuhinja jednostavno nije bila moja teritorija i tamo nisam ulazila izuzev da napravim hrenovke i to kada su roditelji bili na poslu.

Vesnine Ledene kocke, bile su prvi recept koji sam zabilježila u sveščicu, u koju ću kasnije prikupiti i recepte svojih školskih kolegica za razne kiflice, keksiće i jednostavne kolače koje prave djevojke u tim godinama. Ledene kocke su i prvi kremasti kolač koji sam pripremila i bez šale sasvim su dobro uspjele.

Kada se u mojoj glavi rodila ideja za povezivanje recepata sa muzikom, znala sam da ću Ledene povezati sa Chopinovom Fantasie Impromptu. Jednostavno, ali lijepo “skladano” i kocke i Fantazija. Nadam se da uživate, kao i ja, slušajući ovo djelo uz ledene kocke.

Sastojci:

Za biskvit:
• 4 jaja
• 1 žlica vruće vode
• 4 žlice šećera
• 4 žlice brašna
• žličica praška za pecivo
• 1 žlica kakaa
• 2 žlice ulja

Za agdu:
• 200 g šećera
• 400 ml vode

Za kremu:
• 400 ml mlijeka + 100 ml mlijeka
• 50 g brašna
• 100 g šećera
• 250 g maslaca

Glazura:
• 100 g čokolade
• 2 žlice ulja

Priprema:

1. Istući jaja sa vrućom vodom, a zatim im dodati šećer i tući najvećom brzinom miksera dok ne pobijele.
2. Pomiješati brašno sa praškom za pecivo i kakaom i dodati u smjesu jaja i šećera. Dodati ulje i sve povezati u smjesu najmanjom brzinom miksera.
3. Sipati smjesu u pleh veličine 35x25 centimetara, obložen papirom za pečenje i peći 25 minuta, u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
4. U međuvremenu prokuhati vodu i šećer za sirup. Po želji u sirup dodati limunov sok ili žlicu ruma. Pečeni biskvit preliti ohlađenim sirupom i sotaviti da se ohladi.
5. Za kremu pomiješati brašno sa 100 ml mlijeka.
6. Prokuhati preostalih 400 ml mlijeka i dodati mu razmućeno brašno. Kuhati dok se ne zgusne.
7. Pjenasto izmiksati maslac sa šećerom pa u kremu sa maslacem dodati i pažljivo umiješati ohlađenu kuhanu kremu od mijeka.
8. Kolač prevrnuti na pladanj, skinuti papir pažljivo i ravnomjerno nanijeti kremu ma biskvit. Nanijeti sjajnu čokoladnu glazuru i ostaviti u hladnjak da se stisne. Ohlađeni kolač izrezati na kocke.



Mramorni kolač (sa uljem) i Valse minute...




Prvobitno sam zamislila da recept za mramorni kolač povežem sa pričom o Mozartovoj Sonati Facile. Nije izrada mramornog kolača toliko “facile” i po složenosti prije spada u srednje tešku, nego srednje laku pripremu. Više me priprema mramornog asocira na Sonatu facile, zbog činjenice da i jedno i drugo imam u rukama. Zapravo je ova Mozartova sonata ili preciznije samo prvi stav, jedino što znam svirati. Slično je i sa mramornim, jedini kolač za kojeg sam sigurna da će uvijek ispasti kako treba.

Zašto sada umjesto Sonate facile Chopinov Valse minute? Sigurno ne zbog toga što je ovo “kolač za minut”. Ne! Mene šare mramornog kolača, podsjećaju na malog psića koji pokušava da ulovi svoj repić. A priču o
minutnom valceru
ste vjerovatno čuli. Poslušajte ga i zamislite tog malog psića koji se vrti u krug i pokušava uhvatiti repić.




Sastojci:

• 4 žumanca
• 4 bjelanca
• 200 g šećera
• 200 ml ulja
• 100 ml mlijeka
• 20 g kakaa
• 300 g brašna
• 10 g praška za pecivo

Priprema:

1. Bjelanca ulupati u čvrst snijeg.
2. Žumanca ulupati sa šećerom dok se ne pobijele. Treba tući najvećom brzinom miksera 4-5 minuta.
3. U smjesu žumanaca i šećera dodati mlijeko i ulje i miksati manjom brzinom miksera 2 minute.
4. Dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo i umiješati ručno u smjesu.
5. Potom postepeno dodati bjelanca i povezati da se ne vide bijeli tragovi.
6. Smjesu podijeliti na 2 dijela i u jedan dodati kakao, a drugi ostaviti žut.
7. Kalup 30x20 centimetara obložiti papirom za pečenje. Stavljati po dvije žlice svijetle i tamne smjese u pleh i kada se smjesa potroši još malo prošarati tamni dio preko žutog.
8. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 35 minuta. Kolač izvaditi, ohladiti u kalupu, a zatim prevrnuti na četvrtasti pladanj i rezati na kocke.



Uživajte kolač uz šalicu kafe, a iskoristite priliku i odite na neki od koncerata na kojima će se izvoditi djela ovog velikog, velikog kompozitora i bez sumnje najvećeg pjesnika klavira.

Broj komentara: 15:

Tadeja kaže...

Početkom tjedna je u HGZ bilo 4 sata Chopina. Nažalost nismo uspjeli otići i Timni je bilo krivo.
Sviđaju mi se kombinacije koje si složila, jednako kao i kolači. Budući sam ljubitelj krema, ledene bi bile moj izbor, a ako si ih nekad davno smazala cijelu kutiju, meni dovoljan pokazatelj da vrijede toga! :)
Mramorni s uljem ti tako dobro izgleda da odaje gotovo svilenkastu strukturu. Šara kao da je nacrtana!

Tadeja kaže...

Ispravak tipfelera - 24 sata, a ne 4 ;)

Aleksandra kaže...

I kod nas je pre desetak dana obeležena 200 godina od rođenja Šopena jednim lepim koncertom na Kolarcu, ali na žalost nije se moglo doći do besplatnih karata. Tako ostadoh uskraćena za jedan lep doživljaj jer mi je to posle Mocarta najoomiljeniji kompozitor. Sviđa mi se ovaj tvoj fazon povezivanja priča i recepata, muzike i recepata, zaista originalno. Mramorni kolač sam izdvojila u omiljene jer tako dobro izgleda da ga moram isprobati:)

Dunja kaže...

E, dirnula si me u srce. U našoj kući se puno svirao Chopin. Kćer je diplomirala baš između ostalog i na Fantasie I., a moj dragi ( kojeg više nema), satima je s njom uporno radio i pomagao joj da krene u svijet pijanizma. Šmrc...
Idem odmah radit ledene kocke da se utješim.

Nada kaže...

Odlična su mi ova oba kolača, slikice su predivne, jutarnje i suncem obasjane. U klasičnu glazbu se ne kužim previše i ne pratim obljetnice, iako ju volim slušati i jako me opušta..

Monika kaže...

kroz svoje obrazovanje u glazbenoj školi puno sam se susretala s Chopinom i inim virtuozima. danas više nemam toliko doticaja s klasičnom glazbom, krenula sam u sasvim drugačijem smjeru što se glazbe tiče, no Chopina se još uvijek jako dobro sjećam. jako si lijepo povezala priču s receptima, a meni se posebno sviđaju leden kocke. ja ne marim puno za ove "suhe" kolače. samo da je kreme :D

cosmo2503 kaže...

@ Tadeja, upitala sam se zar samo 4 sata, jer sam čula da je koncert 24 sata Chopina. Šteta što niste uspjele otići. Ja sam bila na koncertu prošle sedmice, a jedan će biti u petak. I u muzičkoj će djeca pripremiti koncert, a tim malim izvođačima se uvijek radujem.
@ Aleksandra, šteta što niste uspjeli doći do karata. Koncert je sigurno bio izuzetan. Nadam se da će biti još prilike. Možda je ova sedmica vrhunac godine jer se poklapa sa samim rođendanom, ali se cijela godina slavi kao godina Šopena.
Mozarta također visoko cijenim, slušam ga sa tolikom lakoćom da bi se moglo reći da su djela "piece of cake" ali sigurno traže dobro razrađenu tehniku, ali i veliku izvođačku zrelost. Volim Mozarta, da!
@ Dunja i u mojoj kući se često svirao Šopen i kroz to slušanje sam ga zavoljela. zadivljuje me kako sasvim mala djeca reaguju kada slušaju muziku i naprosto je nevjerovatno koliko djece zaspi uz prelid Kišne kapi. Nadam se da vam je kćer zadovoljna što je ušla u taj svijet. Za mene je kroz odratanje muzika više bila obaveza nego zadovoljstvo, a sada vidim da je trebalo biti obrnuto.
@ Nado, svako može pronaći nešto što prija njegovom senzibilitetu u klasičnoj kao i u modernoj muzici.
@ Monchi, danas sam u tvom postu pročitala da si se bavila muzikom, mada sam znala da si rokerica i da imate bend. Svejedno što si odlutala od klasične muzike, bitno je da nisi zalutala u ovaj nepodnošljivi šund koji se danas nudi kao moderna muzika i tu ne mislim samo na oficijelne cajke koje izvode narodnjake, već i na ove nazovi zabavne koje pjevaju očajne tekstove svojimjadnim glasićima. Za mene je muzika zvonka radost, kao u onoj reklami za pretplatu na koncerte filharmonije "glazba je zvonka radost". A Chopina vrijedi slušati i može ga se slušati u svakom raspoloženju.

Sweet Corner kaže...

ovo mi je stvarno odlicna ideja povezivanja recepta i price...volim klasicnu glazbu, mada je u zadnje vrijeme tako rijetko slusam....nazalost. moram reci da si oba kolaca vrhunski odradila, ledene kocke su me oborile s nogu, a i mramorni kao da je rezan ziletom:)

Nada kaže...

Selma slažem se, kao što sam već rekla, povremeno volim poslušati jer me opušta, iako nisam njen ljubitelj, naprosto nisam i draže mi je poslušati nešto tipa Jamesa Blunta ili Lilly Allen npr.ili Maloko i to je muzika koju ja volim poslušati najčešće u autu dok vozim, a puno se vozim..

Unknown kaže...
Autor je uklonio komentar.
Unknown kaže...

Prekrasan post i naročitoovo povezivanje glazbenih djela i kolača. Glazbenu kulturu (muzički-tako se to prije zvalo)sam slušala samo u osnovnoj školi i uvijek se sjećam moje nastavnice Dušanke kojoj smo morali znati sve o Chopinu jer ga je ona obožavala. I volim dobru muziku i sretna sam i zbog toga što moji sinovi slušaju tu dobru muziku ali nisu nimalo tolerantni prema svakome šundu u muzici.
Kolači su izvrsni, i ja bih tipovala na Mramorni kolač jer volim takve kolače, kako su mu samo dobre šare a Ledene kocke i sama pravim a i Carski kolač koji je sličan ovim tvojim Ledenim.

Iiiii kaže...

Volim Chopina (ali se zadrzavam samo na popoularnim djelima, nisam na zalost vrli poznavatelj) i odlicna ti je ideja o povezivanju recepata i muzike! Tvoje ledene kocke pravim sigurno, posto me ocarala debela krema i tanko tijesto (i jos k tome onako socno:))!!

Вера kaže...

Svidja mi se ideja povezivanja muzike i recepata.Ledene kocke obozavam,i priznaću ti vise volim nego mramorne kolače.Zavrsila sam muzičku školu i to su uglavnom bili dani kada sam mslusala klasičnu muziku.Kasnije sve manje i redje.Evo samo podatak,jeste tuzan,ali sigurno ima godinu dana kako nista nisam ni odsvirala...:(

Andrea kaže...

Teško je odoljeti jednom tako nježnom, a opet strastvenom skladatelju kao što je Chopin.
Zapravo sam se najviše zagrijala za njegovu glazbu nakon što sam kao mala pogledala film Impromptu. Doduše mislim da me u tom filmu najviše oduševila George Sand.

Ove ledene kocke izgledaju slasno, baš sam jučer komentirala kod Vali na blogu da sam kao mala sa svih kolača jela samo kremu, a ostavljala biskvit. Danas to ne radim ali uvijek volim kremastije kolače.
Volim i mramorni kolač iako nije kremast, a njega, pogađaš vjerojatno:), radim po Dikinom receptu koji mi je savršen. :)

cosmo2503 kaže...

@ Jasenka, hvala na komplimen.-) Meni nije problem rezati suhe kolače, ali ove sa kremom. Sa ovim ledenim se uvijek namučim ili mi glazura pouca ili se krema razmaže pa je ponovo na svakoj kockici moram sređivati (što se vidi i na fotki, to sam tek kada sam ih stavila ovdje uočila). Mramorni mi je stvarno dobar ispao, šare su mi super i uglavnom bude uvijek tako dobar.
@ Nado, razumjele smo se. Volimo dobru glazbu to je bitno. Ja ne mogu da mi tresu turbo narodnjaci i njima slični. U vožnji slušam rok iz sedamdesetih i osamdesetih jer je to glazba uz koju sam rasla i koja mi je u srcu. A klasiku slušam na koncertima i kući, lijepo i diskretno dok radim, pišem ili se naprosto odmaram.
@ Snježo, hvala ti. Nije lako danas omladini naći mjesto za izlazak u kome se sluša dobra muzika. još kada je u pitanju manje mjesto poput Knina, vjerujem da je i teže. Dobro je da se sin nije poveo za većinom svojih vršnjaka (imao je garant od koga naučiti, kada ima tako fine roditelje).
A šare na mramornom, valjda sam se i uvježbala, a i recept je zahvalan. inače moja ocjena je da nije suh, što je najčešći problem sa ovom vrstom kolača da te davi zalogaj, ovaj je taman kakav bi trebao biti.
@ Majo, pa ne bude mi biskvit baš uvijek ovako nizak, ja sam čak pomislila da je prenizak, sirupa je baš onako fino, puno, pa je sočan. Kreme uvijek ispadne da bude ove visine na navedenu veličinu tepsije. Probaj, slobodno.
@ Ajme, Vera. Pored troje djece koja ne idu u školu, ovolikih kolača i svih jela koja si spremila i objavila pa ko bi još pomislio da si imala vremena i svirati. Ja nisam više od pet godina sjela da nešto probam svirati, a ovu Facile stvarno imam u prstima i barem prvi stav znam napamet (ne i u tempu).
@ Andrea, ja sam imala snimljen taj film, koji je predivan. Glumica koja glumi George Sand je prekrasna sa onim licem sa sitnim naglašenim košćicama, onom krasnom kosom, divnim glasom i onim nestašnim, "razbojničkim" ponašanjem. Definitivno je njen lik divno prikazan u filmu. Prava George Sand nije bila tako lijepa, ali je bila snažna i hrabra žena koja je u velikoj mjeri doprinijela Chopinovoj umjetnosti za razliku od Mozartove Constanze koja je u velikoj mjeri štetila Mozartu i vjerovatno ubrzala njegov prerani kraj.
Nisam napisala ovdje da imam tri recepta za mramorni za koje mogu garantovati, to su ovaj koji je ustvari Zebra kolač po Dr.Oetkeru, ali se meni ne da baš toliko komplikovati sa šaranjem u krug, pa onda recept jednakih omjera kojeg imam u kuharici Naši najbolji kolači i konačno Dikin koji se malo razlikuje od ovog kolača jednakih mjera.