Slična sjećanja imaju generacije rođene sve do sredine 80-tih.
Priča broj 1:
Moj mladi kolega, godište sarajevsko olimpijsko, studirao je u Americi. Jednom prilikom ispričao im je priču kako su im u vrtić na Dan JNA dovodili vojnika koji im je pokazivao pušku i bajonet. Mladi Amerikanci (fini WASP sa istočne obale, a ne oni iz Mooreova “Bowling for Columbine”) bili su malo je reći šokirani.
Nisam sigurna da li je kolega polupao u ovoj priči neke lončiće, ali sam sigurna u Priču broj 2.
Moja mama ima kasetu snimljenu osamdesetpete na kojoj moja, tada četverogodišnja sestra, recituje pjesmice iz vrtića. Jedan mali dječak sanja da bude vojnik, ali...
...ja još bijelog konja nemam,
Ja još žute čizme nemam,
Ja još pravu saljbu nemam
Al se spremam, al se spremam.
Brrrrr.....Iz današnje perspektive ovi stihovi mi zvuče strašno. Šta su nam to radili? Specijalno vaspitanje, ispiranje mozga i čista indoktrinacija od najranijeg uzrasta. Ljudi moji, pitam ja vas da li su u to vrijeme postojali dječji pravobranitelji? Šta bi oni rekli da današnja djeca recitiraju ovakve strrrašne stihove?
Drage moje dame, sigurna sam da ste se naslušale priča vaše jače polovice o tome kako je bilo služiti u JNA. Tu priču ima svaki muški stvor stariji od godišta 71-vog i te se priče ponavljaju, pa teško da prođe jedna jedina sedmica, a da neko od naših muških partnera, prijatelja ili kolega ne povede priču o tome kako je tamo bilo.
Priča uključuje i sjećanja na JNA kuhinju. Nekome je bila dobra, nekome je bila noćna mora (nije bila kao mamina), ali se svi slažu hrane je bilo za vojsku i za svinje. Obroci su pripremani po normativima, a da li su bili i ukusni više je zavisilo od vještine kuhara nego od recepata koji su se koristili.
Recepti koje ću danas podijeliti sa vama nemaju veze sa JNA kuhinjom i priznat ću vam ovo sam nekada pripremila, zamislila da ću objaviti u nekoj nikada ispričanoj priči. Budući da recepti nisu pronašli priču, priča je pronašla njih. Pod ovaj post i u ovu priču sam ih uvrstila jer su čista improvizacija dostojna jednog vojnog kuhara kojem su dali par sastojaka da ih pretvori u obrok.
Ćevapčići od puretine
Pravo da vam kažem ovi čevapčići dopali su se samo meni. Čevapčići bi morali biti od malo masnijeg mesa, a ovi su suhi i suhi i suhi. I to je bila jedina primjedba.
Sastojci:
• 500 g mljevene puretine Vindon
• ½ male glavice luka
• 1/2žličice papra
• 1 mala žličica soli
• 2 žličice ulja
Priprema:
1. Luk sitno nasjeckati ili još bolje naribati. U multipraktik staviti meso, nasjeckani luk,sol, papar i malo ulja i sve još jednom samljeti.
2. Masu podijeliti na četiri dijela i oblikovati u loptice koje treba ostaviti u hladnjaku 4-8 sati.
3. Svaku lopticu mesa oblikovati u valjčić i odvajati čevapčiće dužine oko 5 centimetara.
4. Jako zagrijati tavu bez imalo masnoće i peći ćevapčiće.
...po želji možete dodati krem sira, kajmaka ili ajvara (najbolji su bez ičega) - prijatno!
Voćni kolač sa šljivama
Ručak u JNA se završavao desertom. Iz muških priča sam saznala da je taj slatki obrok obično bio griz ili puding, ponekad kolač i to rolat ili biskvit sa voćem. Odlučila sam se zato da ovdje objavim recept za odličan jednostavni biskvit sa šljivama.
Sastojci:
• 4 jaja
• 200 g šećera
• na vrh noža soli
• 1 žlica limunova soka
• 160 g brašna
• žličica praška za pecivo
• 80 ml ulja
• 80 ml mlijeka
• šljive (koje nisam vagala)
Priprema:
1. Šljive prepoloviti i izvaditi košticu.
2. Razdvojiti žumanca od bjelancadi. Bjelanca sa soli i limunovim sokom istući u čvrst snijeg, a žumanca dobro upjeniti sa šećerom.
3. Dodati mlijeko i ulje i umiješati mikserom najmanjom brzinom.
4. Pomiješati prašak za pecivo sa brašnom i prosijati iznad smjese sa jajima, pa lagano ručno umiješati.
5. Na kraju dodati i umiješati tučeni snijeg od bjelancadi.
6. Četvrtasti lim za kolače obložiti papirom za pečenje. Izliti ravnomjerno smjesu za biskvit i po vrhu poredati šljive okrenute rezanom stranom prema gore.
7. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 35 – 40 minuta. Kolač ohladiti izvan pećnice, a zatim narezati na veće komade i ohladiti u hladnjaku (jer je mnogo ukusniji kada je hladan).
Koliko bi jedan devetnaestogodišnji mladić mogao pojesti ovakvih kolača? Za vas i mene samo jedan - prijatno
Pogača – Mama u posjeti sinu vojniku
Ne znam koliko su često vojnici imali dozvolu za posjete, ali iz priča znam da su najsretniji bili kada bi došli paketi sa klopom iz mamine kuhinje. Kada bi mama došla u posjetu bilo je tu domaćih kolača, obično onih koji mogu dugo stajati (mada bi u tim okolnostima nestali za dan-dva), domaćeg kruha, pršuta, sudžuka, a prošvercovala bi se i ponešto....
Sastojci:
• 400 g finog brašna za kolače
• 1/2 kockice kvasca
• 1 žličica šećera
• 250 ml mlakog mlijeka
• 40 g maslaca
• 5 g soli
• bjelance za premazivanje
Priprema:
1. U toplom mlijeku rastvoriti namrvljeni svježi kvasac sa žličicom šećera. Ostaviti na toplom da nadolazi oko 15-20 minuta.
2. Prosijati brašno u dublju posudu. Dodati sol i pomiješati. Napraviti udubljenje u sredini u koju se doda nadošli kvasac, pomiješati da se svo brašno pomješa sa tekućinom, a zatim dodati omekšali maslac i mikserom izraditi tijesto. Pokriti i ostaviti da nadolazi oko 2 sata.
3. Sat vremena prije pečenja uključiti pećnicu i zagrijati je na 220 stepeni.
4. Nadošlo tijesto preraditi na pobrašnjenoj podlozi i . Podijeliti na dva dijela u omjeru 1:2.
5. većeg dijela oblikovati loptu, a od manjeg dvije pletenice, veću i manju. U okrugli kalup postaviti loptu i ukrasiti je pletenicama. Premazati bjelancetom i ostaviti da nadolazi oko 15-20 minuta.
6. Peći pogaču oko 40 – 45 minuta.
... kada je finu i mirisnu donese mama, ahhhh!!!