Iako je ovo blog o krasnoj hrani, koju obožavam, želim da to bude i mjesto gdje pišem o sebi svojim osjećajima , bez želje da priča o meni dominira nad receptima koje uz nju nudim. Pisala sam da mi je blog svojevrsna terapija, način da se borim sa teškim prehrambenim poremećajem i da izdržim u toj borbi. To je doista teška borba i nisam jednom pokušala odustati i vratiti se, poželim opet...
Prvog januara prošle godine imala sam 36 kilograma zajedno sa dvije majice dugih rukava, trenirkom i debelim zimskim džemperom, a toliko slojeva odjeće sam nosila jer mi je stalno bilo užasno hladno. Poslije sam "otkrila" da mi pisanje bloga o hrani i druženje sa drugim blogerima kroz naše igre prija i da pozitivno utječe na moj psiho-fizički oporavak. Do ljeta sam "nabila" kilažu na 39 i bila sasvim zadovoljna sobom. Mislila sam da (tako mršava) izgledam krasno. Već u septembru sam prešla magičnu granicu 40 kilograma... Vremenom sam došla do današnjih 45. Dok mi svi iskreno čestitaju i sretni su zbog mene, ja u nisam sretna i osjećam to u dubini duše. Iskreno mislim i želim smršati, ne želim imati više od 42, a bila bih tako sretna da mogu imati 40.
U tome mi sigurno neće pomoći hrana koju sam spremila, barem ne dok ne pronađu čudesnu pilulu.
Pizza je stekla svjetsku slavu otkada je talijanski imigrant Gennaro Lombardi 1905. godine otvorio prvu pizzeriju u Americi. Nesumnjivo je da su ljudi iz raznih krajeva svijeta, doseljenici u Ameriku, sa sobom donosili svoju hranu, često i mnogo bolju od pizze, ali samo je taj komad krušnog tijesta sa umakom od rajčice i sirom dostigao stvarnu slavu. Uz američki hamburger, talijanska pizza je hrana koju možete pronaći i u najzabitijim kutcima svijeta.
U sjenci svoje slavne pizze našli su se srodnici koje danas predstavljam.
Sfinciuni
Ova sicilijanska varijanta pizze sa lukom, rajčicom i inćunima vodi porijeklo još iz starih vremena. Ponegdje se naziva schiavazza ili rianata. Za razliku od talijanske pizze, tanke i hrskave kore, ova sicilijanska pizza ima mekanu i debelu podlogu. Sfinciuni di San Vito koju pripremaju časne sestre iz Palerma, jedna je od najpopularnijih i najpoznatijih na ovom prekrasnom otoku bogate kulinarske tradicije.
Vrlo posebna, slani inćuni, rajčica, slani sir....
Sastojci (pekač 18x18 cm):
* 500 g brašna
* 25 g kvasca
* 100 g ovčjeg sira
* 1 žlica ribanog parmezana
* 200 ml maslinova ulja
* sok 1 limuna
* 500 g prezrele rajčice
* 1 mala glavica luka
* 5 – 6 fileta slanih inćuna
* 1 žlica krušnih mrvica
* mala vezica peršina
* sol
* papar
Priprema:
1.U 125 ml tople vode rastvorite kvasac sa žličicom šećera. Ostavite da stoji oko 20 minuta.
2.Prosijte brašno, dodajte žličicu soli i umiješajte u brašno. Napravite udubljenje u sredini i dodajte rastvoreni kvasac. Pomiješajte drvenom kuhačom da brašno upije vodu. Ostavite da stoji oko 10 minuta.
3.Pomiješajte 50 ml maslinova ulja sa limunovim sokom i malo zagrijte pa dodajte u tijesto zajedno sa naribanim parmezanom. Uz dodavanje mlake vode po potrebi 10-15 minuta miješajte tijesto mikserom sa spiralnim nastavcima. Kada se tijesto oblikuje u kuglu premažite ga sa malo maslinova ulja i ostavite da stoji najmanje dva sata na toplom mjestu.
4.Rajčicu nakratko potopite u vruću vodu, skinite kožicu i usitnite.
5.Na 60 ml maslinova ulja popržite sitno nasjeckan luk. Kada požuti dodajte rajčicu i pirjajte oko pola sata dok se ne dobije gust umak.
6.Nadošlo tijesto ručno ponovo preradite na pobrašnjenoj podlozi oko 10 minuta. Četvrtasti kalup 18x18 cm premažite sa malo maslinova ulja. Stavite tijesto tako da uklopi u kalup i ostavite da stoji još 15 minuta.
7.Zagrijte 30 ml maslinova ulja, dodajte nasjeckane inćune i nasjeckani peršin. Umiješajte inćune i peršin u umak od rajčice.
8.Na tijesto napravite udubljenja prstima, stavite nadjev od rajčice i inćuna, i dodajte naribani ovčji sir i svježe mljeveni papar.
9.Pecite u pećnici prethodno zagrijanoj na 200 stepeni oko 30 minuta. U međuvremenu na 15 ml popržite krušne mrvice. Izvadite pogaču iz pećnice pospite mrvicama i poškropite ostatkom maslinova ulja. Nastavite peći još 15-20 minuta.
Vrijedi se potruditi, prijatno!
Coca Mallorquina
Dok Talijani imaju svoju pizzu i focaccie, Španjolci imaju cocu. Bogati nadjev od povrća na krušnom tijestu može se nadopuniti kobasicama, šunkom ili srdelama. Sprema se brzo i lako, a ocjenu ostavljam vama.
Sastojci:
Za tijesto:
* 300 g brašna
* 150 ml tople vode
* 7 g suhog kvasca
* 1 žličica šećera
* ½ žličice soli
* 15 ml maslinova ulja
* 25 g biljne masti
Nadjev:
* 3 glavice luka
* 3 paprike
* 400 g zrele rajčice
* 1 tikvica
* 2-3 češnja češnjaka
* nekoliko očišćenih srdela
* sol
* papar
* 50 ml maslinova ulja
Priprema:
1.U toplu vodu dodajte šećer i pospite kvasac. Ostavite da stoji 15 minuta na toplom.
2.U prosijano brašno dodajte sol, utrljajte komadiće masti. Dodajte kvasac i ulje i napravite tijesto. Ostavite da tijesto nadolazi oko sat vremena.
3.Luk oljuštite i narežite na polumjesece. Popržite na 35 ml maslinova ulja dok ne omekša, dodajte protisnuti češnjak i pirjajte još 2-3 minute.
4.Preradite tijesto rukama, oblikujte ovalni oblik debljine 5 milimetara. Dodajte luk, narezane rajčice, papriku, tikvice, očišćene srdele i poškropite ostatkom maslinova ulja. Dodajte sol i papar.
5.Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 35-40 minuta.
Prijatno!
Pissaladiere
Klasično jelo francuske Provanse... Prekrasno poput ove oblasti francuske rivijere, okrugli tart ispunjen slatkom ljutinom luka.
...tijesto, luk, inćuni i masline, tako jednostavno, tako neodoljivo.
Sastojci:
Tijesto:
* 300 g brašna
* 1 žličica šećera
* 1 žličica soli
* 7 g suhog kvasca
* 1 lagano umućeno jaje
* 30 ml maslinova ulja
Nadjev:
* oko 1 kg luka
* 2 češnja češnjaka
* ½ žličice soli
* 45 ml maslinova ulja
* bouquet grani (1 lovorov list, grančica ružmarina, grančica majčine dušice)
* 8 fileta slanih inćuna
* pečene crne masline
Priprema:
1.Pomiješajte brašno sa soli u tepsiji i stavite ga u pećnicu na 100 stepeni oko 10 minuta.
2.U međuvremenu u šolji pomiješajte 150 ml mlake vode sa žličicom šećera i pospite suhi kvasac. Ostavite 10 minuta na toplom.
3.U brašnu napravite udubinu, dodajte ulje, jaje i kvasac dodajte sa strane. Umiješajte elastično tijesto i ostavite ga da miruje sat vremena.
4.Oljuštite luk i narežite na polumjesece. Skinite ljuspicu sa češnjaka i lagano pritisnite. Zagrijte maslinovo ulje i pirjajte luk i češnjak sa začinima i žličicom soli dok luk posve ne omekša oko 45 minuta.
5.Preradite tijesto, pokrijte pirjanim lukom. Dodajte inćune (ako su preslani malo ih isperite)i masline, pospite sa još malo maslinova ulja, po želji dodajte još malo usitnjenog ružmarina.
6.Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 45 minuta.
Prava stvar za ljubitelje luka, ne zaboravite četkicu za zube. Prijatno!
Lahmacun – turska "pizza" sa mljevenim mesom
U Sarajevu je na desetine, ako ne i stotinu pizzerija. Pored standardne ponude one, uglavnom imaju i specijalitet kuće koji nema blage veze sa talijanskom pizzom. Obično će bošnje na tu pizzu dodati jaje i kajmak (BLJAK!!!), suđuku ili suho meso (što se još i može podnijeti). Za razliku od desetina pizzerija u Sarajevu postoje samo dva turska restorana. Pored finih jela turske kuhinje, raznog pirjanog povrća, raznih kebaba i kofti, neizostavan dio njihove ponude su i "pide" sa različitim nadjevima, kao i lahmacun. Tu su napokon i Bosanci došli na svoje i sada imaju pravu pizzu sa mljevenim mesom, mmmm....to je već dobro za razliku od "k'o fol pizze" sa jajetom (i kajmakom).
Tijesto za lahmacun je obično krušno, a ja sam ga napravila kao mješavinu od bijelog i kukuruznog brašna, što mi se pokazalo kao jako fino.
"Pizza" sa mljevenim mesom, sasvim po mjeri Bosanaca...
Sastojci:
Za tijesto:
* 250 g bijelog brašna
* 100 g finog kukuruznog brašna
* 15 g svježeg kvasca
* 1 žličica šećera
* 180 ml mlake vode
* 15 ml maslinova ulja
* 1 žličica soli
Za nadjev:
* 1 mala glavica luka
* 2 češnja češnjaka
* 15 g maslaca
* 15 ml maslinova ulja
* 200 g mljevenog mesa
* 1 puna žlica umaka od rajčice
* 1 žličica tucane crvene paprike
* 1 žličica turskog sumac začina (butik "Badem" u Sarajevu, dućan "Miris dunja" u Zagrebu ili specijalizirane prodavnice sa začinima)
* 1 limun
* sol
* svježe mljeveni crni papar
* sjeckani svježi peršin
Priprema:
1.U mlakoj vodi rastvorite svježi kvasac sa žličicom soli. Ostavite da stoji 15 minuta na toplom mjestu.
2.Pomiješajte obje vrste brašna i dodajte sol. Napravite udubinu u sredinu i dodajte nadošli kvasac.
3.Dodajte ulje i napravite elastično i mekano tijesto.
4.Tijesto oblikujte u kuglu i ostavite da stoji pokriveno sat vremena.
5.Luk očistite i narežite na sitne kockice. Češnjak sitno narežite na listiće. Zagrijte maslac i maslinovo ulje i pirjajte luk i češnjak dok ne omekšaju. Ostavite da se ohlade.
6.Pomiješajte meso sa tucanom paprikom, soli, paprom i umakom od rajčice, dodajte prženi luk i češnjak i ostavite u hladnjaku na sat vremena ili više.
7.Tijesto preradite na pobrašnjenoj površini. Podijelite na dva dijela i oblikujte dva tanka diska. Stavite na na masni papir za pečenje, nanesite nadjev i pecite u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni 15 -20 minuta.
8.Gotov lahmacun poprskajte limunovim sokom, dodajte sumac i nasjeckani peršin i servirajte odmah.
Nadam se da se i vama dopada - prijatno!
Focaccia sa matarom, bademima i grožđicama (za T&T dvojac)
O mataru sam prvi put počela ozbiljnije razmišljati kada sam ga vidjela na blogu T&T kitchen Susrela sam ga u receptima Ane Ugarković, ali ona i tako voli koristiti trave i začine koji nisu široko dostupni, pa sam takve recepte preskakala misleći "otkud meni matar?" Moje ugodno putovanje u Zagreb završilo je još ugodnijim druženjem sa Tadejom, a na poklon sam dobila matar za kojeg sam se žalila da ga nisam ni jela ni mirisala...
Dok sam spremala ovu focacciu pomislila sam da li bi se svidjela Timni i Tadeji. Očekujem da Timna, baš poput Zare, ne mari mnogo za grožđice (a joj što si ih stavljala, mogla si i bez njih), a ne sjećam se da sam vidjela da ih Tadeja koristi u svojim receptima... Dobro uvijek se mogu preskočiti, mada bez grožđica namakanih u domaćem prošeku, ova focaccia nije ista.
Focaccia jeste znak moje zahvalnosti Tadeji na mataru, a i vama ostavljam ideju uz preporuku da je probate.
Sastojci:
* 350 g brašana
* 200 ml mlake vode
* 15 g svježeg kvasca
* 1 žličica šećera
* 1 žličica soli
* 15 ml maslinova ulja
* 40 ml maslinova ulja za premazivanje
* 80 g badema sa kožicom
* 60 g grožđica
* 120 ml prošeka
* matar
Priprema:
1.Grožđice namočite u prošeku na najmanje 4 sata.
2.U mlakoj vodi rastvorite kvasac sa žličicom šećera i ostavite da stoji na toplom mjestu oko 15 minuta.
3.U brašno dodajte i umiješajte sol. Dodajte kvasac i ulje i izradite tijesto. Ostavite da tijesto nadolazi na toplom mjestu oko sat vremena.
4.Propecite bademe na suhoj tavi, ohladite i nasjeckajte.
5.Preradite tijesto na dobro pobrašnjenoj površini. Četvrtasti kalup za pečenje lagano premažite maslinovim uljem, postavite tijesto. Tijesto pospite sa 15-20 ml maslinova ulja i napravite udubljenja prstima. Dodajte bademe, grožđice i matar, pospite ostatkom maslinova ulja.
6.Pecite u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni oko 35-40 minuta.
Nadam se da vam se dopada...
...sa kobasicom i gorgonzolom ova focaccia je u sjajnom društvu. Prijatno!
U posljednje vrijeme drži me raspoloženje iz Balaševićevih stihova Život je more...
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu, mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje,
oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me vetar, bičem oluje,
al još se ne dam i još me ima.
Izgleda da padam u depru...
23 komentara:
Pa, koliko si visoka?
Ajme meni od mene bi mogli napraviti skoro dvije Selme, samo fizički, za sve drugo se ograđujem!
Selma draga, napravila si prekrasne delicije koje bi i bolestan jeo kamo li ne ovakva poguzija kao ja. I još si nam fino u vrlo kratkim crtama rekla sve što trebamo znati o njima...
Kojim redom, teško se odlučiti, sve su mi vrlo zanimljive i ne mogu biti pametna.... ma po redu!
DA SE NISI USUDILA!!!!!
Padati u depru. Ovnovi jesu depresijama, koje ih onda fino odvedu u kojekakve lakše i teže ovisnosti sklone živine, ali imamo i onaj gen tvrdoglavosti koji je bogomdan ako ga upotrijebiš kao upornost.
A ja znam da ti možeš. I mi smo sve još uvijek ovdje kad god zatreba, da sve skupa nešto fino skuhamo, namamimo te i ti to popapaš.
Kad smo već kod Nobelovih i njima sličnih nagrada, ja je dajem onom tko će izmisliti neku mašinu u koju bismo se, npr. nas dvije potrpale, pa da ona pravilno rasporedi viške i manjke, a da svi možemo papati koliko nas volja.
Ne daj se Selma. Toliko si sitna i nježna, da ne mogu zamisliti ni grama manje na tebe. Uopće mi nije jasno kako si živjela sa kilažom koju navodiš-
Đoleta znaš da volem, i Život je more isto tako, ali ajd' ti neku veseliju zapjevaj.
Pogodila si apropos grožđica. Zaobiđem ja njih kad god mogu, nisam baš ljubitelj, a ni Timna, ali foccaciom sam oduševljena i polaskana i drago mi je da je matar preživio i da si ga uspjela upotrijebiti. Odkud uopće samo vadiš sve te pogače, savršene su, uključiv i fotke. Nastavi Selma, dobro si već utabala put i kuhaj i papaj s nama, za sebe i za nas!
Utvrđeno je da kupci više kupuju kada se osjećaju sretnima, a osjećaju se sretnima kada namirišu slijedeće (i to je naučno utvrđeno): svježe pečeni kruh, kavu, čokoladu i kožu. Pa zato ozbiljne trgovine koje se kuže u marketing sprejaju s ovim mirisima svoje prostore.
Sve si prekrasno spremila, rastu mi zazubice, ali se nadam da barem malo od toga jedeš i sama. Nemam ti što pametno reči u vezi kila i tvoje percepcije tih istih kila što već sigurno nisi čula. Poslušaj Tadeju, počni papati čokicu - endorfini i serotonin će učiniti ostalo.
Draga moja,ja sam uvek bila bucka,u tinejdz dobu i previse,kada sam ostala prvi put trudna mislila sam da ću biti kao slon.
Sada sam na jako maloj kilazi i moram ti priznati da meni to jako prija,sto manje kg meni bolje a i bolje se osećam.
Pizze koje si napravila su savrsene,pozavideli bi ti i iz najboljih italijanskih pizzerija!
@ Snježo visoka sam samo 158 cm. Sve pizze/pogače su izvrsne. Coca, a naročito pissaladiere su vrlo posebne i treba ih probati pa ocijeniti da li ti pašu ili ne. Za preostale tri garantujem da bi ti se svidjele.
@ Tadeja beskrajno hvala na divnim riječima podrške. Trenutno sam u nekoj fazi da se borim sama sa sobom, ja protiv hrane, hrana protiv mene, ali me drže moji najbliži. Kako sam stravično izgledala ljudima sa 36 mogu zamisliti (jer su se okretali za mnom da vide kako je moguće biti tako mršav), nosila sam po dvoje pantolone i opet bila mršava. Sa 39 sam sebi izgledala sjajno, ali je opet sva odjeća visila na meni.
Za grožđice sam znala da Timni nisu nešto, a kako ni ti sama nemaš nekih recepata sa grožđicama shvatila sam da ni ti nisi neki ljubitelj. Razmišljala sam i o suhim marelicama, ali su mi grožđice prikladnije u slanoj focacci.
@ Katarzis, komotno sam se moga naći u tom uzorku na kojem su radili istraživanje. Sve te mirise volim, podižu mi raspoloženje. Vidim da su u svim ovim savremenim centrima imaju vlastite pekare, pa je nemoguće ne kupiti svježe lijepo pecivo. Čokoladu obožavam i stalno je jedem, ali u manjim količinama nego druge žene. Možeš li zamisliti u kakvom sam stanju bila kada sam jednu pločicu iz Lindt thins čokoladica (48 komada u 125 g) polovila i jela samo tu polovinu. Sada jedem oko 30 g čokse dnevno, a i poneki kolač ili sladoled mi ne promaknu. hvala ti na osvrtu.
@ Vera, nisam nikada bila baš debela, malo jača da, ali u nekom sportskom smislu, više mišićava nego stvarno debela. Anoreksija je došla u ranim tridesetim, bilo mi je lakše ne jesti nego uklopiti posao, obitelj i svakodnevno vježbanje i rekreaciju.
Prekrasne si pizze i pogaće ispekla, ali više od toga želim ti dati podršku i čestitati na hrabrosti da otvoreno govoriš o problemu za koji, oni koji ne znaju koliko je oziljan, obično komentiraju riječima "ma ja bih njoj odvalio šamar, pa da vidiš kako bi jela" - naravno kada govore o curicama ili adolescenticama.
ANoreksija zapravo vrlo malo ima veze s hranom, a daleko više s osjećajem kontrole, tako kada u životu nastupe neki trenuci kada je teže sve kontrolirati, lako se vratiti anoreksiji. Recimo, ja sam svoju školsku dob provela s viškom kilograma i eocionalnu glad sam hranila na pogrešan način. Kasnije, iako nemam veze s anoreksijom, našla sam da u trenucima kada me zaokupe problemi ili mi se čini da nemam kontrolu nad onim što mi se u životu dešava, sasvim nesvjesno započinjem neku dijetu. Nije da imam plan, nego nekako podsvjesno počnem odbijati slatko, manje jesti i aš kao što ti navodiš osjećam se bolje, imam nekako dojam da držim uzde u rukama.
Odužila sam, a samo sam ti htjela reći da te razumijem. Ovaj tvoj food blog je gledanje neprijatelju u oči, nekako kao kada ja izazivam svoje napadaje panike pentrajući se po tornjevima ili ulaskom u špilje. Nadam se da će blues period brzo proći i da si barem koji komad ovih delicija jela i u njima uživala bez grižnje savjesti.
Pizze su odlične i prekrasne i meni bi već od samog gledanja trebalo nešto za razvijanje imunosti na njih,o mirisu i okusu bolje da niti ne mislim :)
Čitam brojke tvojih kilograma i ne mogu ih povezati sa time koliko energije imaš i koje divne delicije pripremaš i tu su pored tebe, a ti se zapravo boriš sa manjkom kilograma. Ja sam pak uvijek bila na nekoj granici viška i normalnoga i kada sam prošle godine konačno smršavila da budem onako kako sam htjela nisam se dobro osjećala i svi su mi govorili da sam ispijena i da neka vratim 2-3 kile. Eh, a teško meni vratiti , pa vratim i onda nisam sretna što imam te kile ali se sa druge strane osjećam zbilja bolje. I tako u krug. Zapravo najsretnije bi bilo naći pravu mjeru za oboje. I tebi svakako želim da nađeš u sebi tu pravu mjeru i da budeš dobro i zadovoljna.
A pizze...., mmmmm...... :)
Draga Selma, spadam u one sa drufe strane spektra koji čitav život paze šta jedu, i nikako da shvatim da mi je glavni problem nedostatak fizičke aktivnosti, a ne hrana. Imam prijateljicu koja večno kuburi sa manjkom i znam da je mnogo teže ugojiti se nego li smršati. Ne postoji savršeno telo. Ne postoje ideali. Samo oni nametnuti od strane društva. Osećati se prijatno u svom zdravom telu je najvažnije. Blog je veliki korak i čestitam na tome! Tuga i depresija se javljaju na putu ka svakom ozdravljenju. Lekar si i sama to znaš.Javljaju se i kod ljudi koji nemaju probleme sa kilama tako da glavu gore i nastavi da nam pišeš fenomenalne članke koje svaki put čekam sa velikim nestrpljenjem!
Ponekad je ogledalo kao ono u cirkusu, gde sve vidimo iskrivljeno i preuveličano. I nije bitno šta nam drugi govore, mi tu iskrivljenu sliku vidimo kao realno.
Imam tri ćerke i svaki dan se trudim da na neki način smanjim razliku krivog ogledala i stvarnosti (ne znam da li i muškarci pate od ovoga, ili smo samo mi, žene, tome sklone?)
Ja sam uvek bila "negde izmedju", s tim što se 1kg viška na meni video odmah! Sitne sam gradje, a pretpostavljam i ti. S godinama sam shvatila da zaista nije vredno trošiti vreme na brigu o kilaži ako zdravlje ne pati, i ako se ne radi o preteranom manjku ili višku.
Da je blog terapija, jeste. I meni je, iz drugih razloga.
Tebi se divim jer ne postavljaš jedan recept, već seriju, a za to treba jako puno energije, organizovanosti, istraživanja i vremena. A fotografije su ti posebno lepe.
Samo nastavi, uživam da čitam.
Pozdrav iz Kalifornije!
Draga Selma, ja sam u ovoj blogerskoj obitelji naj starija ali svejedno nemam što reći, ništa ne znam o tome. Kad sam ja bila mlada, toga ili nije bilo, ili se o tome nije ništa znalo i nije pričalo.
Ali ono što je sigurno, je to da mislim na tebe u pravom smislu te riječi.
Uživam i učim iz tvojih postova i veselim se svaki put kad ugledam COOKETA.
Potpuno shvatam vašu percepciju sebe, i ma kako izgledali u stvarnosti, u glavi je slika sasvim drugačija. Lično sam uvijek bila mršava, a sad kad sam se udebljala, ne mogu to da prihvatim. Pratim blog i znam da ste pisali i o psihoterapeutu, koji vam je i preporučio pisanje bloga. Možda ne bi bilo loše da opet revidirate razloge zbog kojih ste sve ovo počeli i zašto se borite. Sudeći po vašoj visini, sad ste i par kilograma ispod "idealne" težine, a pogotovo jer pretpostavljam da ste sitnije građe. To je činjenica koju vaš razum ne može oboriti. Sjetite se osjećaja kad vam je bilo stalno hladno i iskoristite to što svemu pristupate studiozno - nijedna krajnost nije dobra.
Oprostite što ovako slobodno komentarišem, nadam se da se nećete uvrijediti. Samo sam željela da vam dam podršku i da se zahvalim na povjerenju koje nam ukazujete uz recepte na ovom blogu. Svako dobro!
Draga Selma, citam tvoj post i kao da slusam samu sebe... Nakon nedavne trudnoce ostalo mi je nekoliko kilograma viska i to me, poprilicno, dovodi do ludila. Posle prve trudnoce trebalo mi je dva meseca da se vratim na svoju kilazu i izgleda da sam se istome nadala i ovaj put, ali nista :(Najteze je kad treba nekuda krenuti a nista ne stoji kako je stajalo pre par meseci... S druge strane, imam sestru koja je izgladnjivanjem dosla u fazu koju pominjes, ljudi se cude da li je moguce da neko toliko mrsav moze da hoda po svetu, a pritom je i njeno zdravlje poprilicno naruseno pa mi ona sluzi kao opomena da nije bas najpametnije u potpunosti odustati od hrane. Bilo kako bilo, jos neko vreme cu se boriti sa mojim kilama, ali ovim tvojim picama definitvno ne bi odolela.
draga selma, otkad sam procitala ovaj tvoj post razmisljam sto cu ti napisati...
molim te, nemoj svoje zdravlje upropastavati zbog nekog nametnutog nam ideala ljepote. ja sam visoka i robusna izgleda i lako se nadebljam. kako vec ovako visoka i jaka izgledam veliko svaki ekstra kg me cini debljom nego sto u stvari tezim. dakle, ja nasuprot tebe patim od debljine i nije mi lako skinuti kg (a vooooliiim papati finoooo!:D). tjesim se da sve te puste manekenke na tv izgledaju vrlo ljuto dok setaju modnom pistom i imam dojam da bi ubile za tanjur dobre papice...:D
molim te, ucini sebe sretnom tako sto ces redovito i zdravo jesti a najvazije od svega reci sebi da si lijepa s cijelih 45 kg.:)
Selma, i dalje me zadivljuje tvoja iskrenost. I pošten stav. Rado bih da te nagovorim da počneš da ga primenjuješ i PREMA SEBI. No znam ja da prepoznam bitke koje moram izgubit, neću ni da ih vodim. Mogu samo da ti pružim podršku, a presretan sam što nisam jedini, jer vidiš i sama, kakav utisak ostavljaš na ljude, i siguran sam da su SVI komentari koji su mi prethodili, BILI ISKRENI. Mislim da će ti to pomoći najviše da krizu barem umanjiš ako ne možeš da je prebrodiš u jednom jedinom danu.
Neću te Selma nagovarati ni na šta, mislim da svaki čovek ima pravo da odlučuje za sebe, podržaću te Selma čak i ako je ta odluka i pogrešna, jer čak i pogrešne odluke su naše NEOTUĐIVO PRAVO. Podržaću te Selma kako god da uradiš, jer si svojim POŠTENIM STAVOM zaslužila moju podršku čak i kad mi svaki molekul mozga "vrišti" spreči je. Naprosto zaslužuješ moje razumevanje i IMAŠ GA.
Što se one pilule tiče, kojom bi se očas posla rešila želje za hranom, (jer takva pilula ne bi mogla da bude ništa drugo, nego univerzalna) ja bih takav izum zabranio a izumitelja strpao u samicu. Ne zato što ja volim mojih 100 kila (i više:))nego zato što bi bilo sramno pobeđivati IZAZOVE na taj način. Ne priliči NAM.:)))
A što se pizze tiče, baš ti hvala na ovom potpunom UVIDU. Traganje za "savršenom" pizzom nije izgleda samo meni svojstveno. Pod tim naravno mislim samo na TESTO, ono gore nek svako sebi osmisli, prema svom ukusu. I da ti kažem, mislim da je moja potraga konačno završena. Mignonne, mi je pomogla a da i ne zna. Ona je pravila punjene piroške sa tim testom, a meni omogućila da konačno nađem PRAVO TESTO za picu. Stavio sam nekoliko piroški u rernu da proverim može li i TAKO da se peku. Ne mogu, ako želiš prave piroške. Ali kad sam probao kako to izgleda dok se jede, odjednom sam shvatio da je POTRAGA ZA PIZZOM KONAČNO ZAVRŠENA.
Nedaj se Selma...i ne naginji se previše kroz prozor, MOLIM TE.
Draga Selma, apsolutno te razumjem jer i ja cijeli život ratujem s hranom, sa sobom, s kilogramima. Molim te, ako ti išta znači, shvati da si ti prije svega jedna predivna osoba, intelignetna i kreativna te da imaš toliko toga za podijeliti sa svijetom. Ne dozvoli da te vlastita precepcija sebe uništi jer da se možeš vidjeti onako kao te ja vidim vidjela bi prekrasnu, prekrasnu ženu.
Pusa
Draga Srlma, vec sam ti jednom rekla svaka cast na iskrenosti, najteze je priznati sebi, pa onda ostalima da imas problem! Priznanje je pola uspjeha, sigurna sam da ces pobjediti. Tvoja sadasnja kilaza na tvoju visinu je relativno o.k., samo si ne dozvoli da ponovo skliznes u spiralu nejedenja. Mi smo tu kao virtualna podrska, kada pocnes sumnjati, sjeti se da je pored tvoje porodice i prijatelja iz RL-a i nama stalo i da mislimo na tebe i nedaj se! Puno pozdrava Maja.
Selma, sve ti tako divno izglda!
Moram priznat da je Pizza s mljevenim mesom i po mjeri jednog Zagorca, a meni sasvim odgovara Focaccia, mada bi volila probat sve šta si nam priredila jer i ja baš kao i ti obožavam miris tek pečenog kruha i tijesta :)
I love all these!! Would like to try them, looks wonderful :)
@ Draga Roman Tales, hvala ti na podršci. Vidim da potpuno razumiješ moj problem i anoreksiju kao bolest. Hiljadu puta sam čula da ljudi misle da je anoreksija posljedica "ma bijesna je" i da bi oni problem riješili batinama. Upravu si kada kažeš da ima malo veze sa hranom, a puno sa kontrolom. Nekako kada imam kntrolu nad svojim tijelom, kada imam kontrolu nad potrebama tijela osjećam se bolje. Kada su me ljudi gledali sa strahom ili zgražanjem, moj osjećaj je bio "gledajte, ali ja sam to postigla".
@ Branka, nije moj problem nedostatak kilograma već stav o ssebi, želja da kontroliram svoje tijelo i želja za ekstremnom mršavošću, koja nikaome osim meni ne izgleda prihvatljivo. Ja sam dakako svjesna da je takva mršavost ružna i strašna, i meni samoj je ružna, ali me veseli (što je naravno problem na koji se doživljavaju bolesni od anoreksije).
@ Draga Lana, hvala na riječima podrške. Sada stvarno prolazim kroz neku fazu koju sam najbolje opisala ovim Đoletovim stihovima, pa da u tom stilu i nastavim, nadam se da će se "naći oni koji će mi uliti vjetar u jedra do nove luke". Veseli me pisanje bloga i zaista je u proteklih, skoro deset godina, najbolji put ka ozdravljenju, barem fizičkom.
@ Lana, sada ne znam...Da li sebe vidim u iskrivljenom ogledalu. Ja vidim svoje tijelo kao debelo, što je možda tako, a možda i nije. Naime kada deset godina gledaš u ženu koja je samo kost i koža ia normalna figura izgleda debelo. Ponekad se ne usuđujem pogledati svoj odraz u izlozima, jer mi se čini da sam se deformisala, a samo sam se tjelesno popravila i dovela svoje tijelo na nešto što se može smatrati normalnim.
@ Draga Dunja, mislim da si nešto malo mlađa od moje mame. U vaše doba nije bilo pritiska da se bude ekstremno mršav. Moja mama koja je mnogo viša i krupnija od mene je bila vrlo ponosna na svoju figuru i broj 42. Niko je nije smatrao punijom, a kamoli debelom. Danas su mlađe žene koje nose 42, okarekterisane kao deblje.
@ Draga Biberlee, drago mi je da si ostavila komentar. Mene kako sam već rekla pisanje bloga veseli i dio je terapije, uspješan po svemu do sada. Ovaj post je ujedno i apel ljudima koji me stvarno poznaju da tačno znaju kako se trenutno osjećam.
@ Draga Mihaela, gledati bolest kod nekoga koga voliš je i teže nego biti bolestan. Kako kažeš za sestru, tako su ljudi mislili i za mene. Čudili su se da uopšte mogu hodati. Moć kontrole je čudna stvar, ja nikada nisam totalno ugrozila svoj život apsolutnim gladovanjem, ali sam svaki zalogaj, svako zrno riže ili zrno graška koje bi pojela ja sam brojala. išla sam na sve metaboličke pretrage i ljekari se čude koliko sam uspjela očuvati zdravlje.
@ Draga Snježana, veoma volim modu, ali ne znam koliko sam pod uticajem trendova formirala svoju viziju "idealne" figure. Vjerovatno jesam, ali si to ne priznajem. Vjerovatno da se kao modeli pojavljuju normalne djevojke i žene, a ne ove sa nožicama poput grisinija da bih voljela svoje tijelo kakvo jeste - normalno. A mene su iskreno radovale super tanke noge, činjenica da mi je jeans broj 25 ogroman, ma teško je to stanje opisati. Znam da izgledam katastrofalno, ali to volim, ko bi to razumio? Papati volim, kao i svako drugi. Volim finu hranu, fine sireve i čokolade, ali se borim da se ne prepustim totalnom užitku zbog vječitog straha od nesretnih grama (ne kg). Anoreksičare vesele brojke na vagi i vaga im je bolji pokazatelj od ogledala :-(
@ Dade, znam da me najbolje razumiješ. Ja znam da imam podršku i u obitelji i kod prijatelja i kod blogerskih poznanika. Niko normalan ne bi drugom poželio bolest, ne bi poželio anoreksiju i ono kroz šta sam prolazila. Znaš kakva je to borba. Ja znam i da se svi moji poznanici iskreno raduju mojem tjelesnom oporavku, ali oni ne znaju šta je u mojoj glavi. Kada mi udjele kompliment, oni očekuju da ja budem sretna, a nisam... Pitam se jesam li debela!?! Sada su mi stvari, koje su najmanji konfekcijski broj taman, a ja bi željela ili da su mi ogromne ili da postoje neki manji brojevi koji bi mi odgovarali. Ja još uvijek istrajavam na oporavku ili barem održavanju ovakvog stanja kakvo je sada. Ponekad bi se vratila, ali mi se čini da nemam snage za to.
Što se tiče tijesta za pizze, izgleda da ga svi traže. Meni se čini da je bitan postupak. Kako onaj pekač za kruh dva puta mijesi tijesto, prvi put kratko da se brašno i voda povežu i da svo brašno bude ovlaženo, a drugo miješanje je ono pravo, tako se treba raditi i kod miješanja (bilo ručno ili mikserom). Inače više volim da u tijesto stavljam manje kvasca jer ne volim kada mi tijesto baš miriše na kvasac. Ove mjere su za naša brašna dosta dobre. Inače koristim kikindsko brašno, koje mi je najkvalitetnije na bosanskom tržištu.
@ Andrea, hvala ti na komplimentima. Ponekad se i pametni ljudi ponašaju skroz nerazumno, ali se trudim ostati na pravom putu i u tome mi svi vi divni blogerski prijatelji pomažete.
@ Majo, hvala. Znam da su mi svi prijatelji stvarna podrška i na tome sam im zahvalna. Na put ka izgladnjavanju, ne vjerujem da se mogu vratiti. Izgladnjavanje zahtijeva strašno veliku snagu, a ja je više nemam (na sreću svih koji me vole).
@ Majo, za tvog dragog Zagorca, preporučujem lahmacun. A pečena tijesta i fina peciva svakome potaknu apetit
Prije dan-dva sam procitala tvoj post pa nisam znala sto bih ti napisala. Sad sam ga opet procitala. Nevjerojatna mi je tvoja iskrenost i sigurna sam da je priznanje sebi i drugima velik korak prema oporavku (psihičkom, naravno). Nisam nikada imala problema s anoreksijom, ali imam slučaj u blizoj obitelji koji traje vec 20-ak godina. Od puberteta. Ja sam vječito nezadovoljna zbog svoje tri-četiri kile viška s kojima se borim valjda od 15. godine. Skidam ih pa ih vraćam i tako u krug. Ne kupujem traperice dok ne stanem u broj u koji sam stala prije godinu dana jer bih bila duboko nesretna da kupim broj veće.
Sad u trudnoći kile su naravno krenule gore, pratim ih, zapisujem čak, dobila sam nekih 4-5 dosada, ali prvi put u zivotu ja se fenomenalno osjećam u svojoj koži! Bit će da hormoni rade svoje.
Skoro sam zaboravila, pizze su divne, a ti se drži i sretno!
Zanimljivo jelo definitivno, morati ću ga probati napraviti. Čini mi se da je savršeno za ove toplije dane i da se lagano napravi. recepti
Objavi komentar