petak, lipnja 25, 2010

U Srbiji – Daj nam malo svega !

Nisam nestala i nisam prestala kuhati, mada je (s obzirom na uobičajnu dinamiku objavljivanja) dosta prošlo od mog posljednjeg posta. Malo sam ispala iz tračnica, ali se evo vraćam. Vraćam se priči o našem soliteru i kuhinji komšija sa trećeg.

Kako je ono pjevao Đole...

Na trećem je spratu opštenarodna strava
Ona dva podstanara, traže stanarska prava
Zasad parnica fer je,
dok ne poleti perje kroz naš soliter.


E, moj dobri Đole! Da je letjelo samo perje, lako bismo mi to. Na žalost između pravde i prava nikada ne stoji znak jednakosti. Imovinsko pravo ima veću snagu od historijskog, a gdje je nestala pravda??? I zašto???

Trebala sam ići na službeni put u Beograd i iskreno sam se radovala tome. Željela sam vidjeti kako izgleda nakon svih ovih godina, a željela sam se i osobno uvjeriti u čuvenu i daleko hvaljenu srpsku gostoljubivost. Otkuda naslov današnjem postu? Moj kolega, Mujo, bio je prije godinu-dvije, službeno u Beogradu, kao gost u tamošnjem Elektroprenosu i Minelu. Nakon posla završili su, a gdje drugo nego na Skadarliji (ne znam vode li Beograđani svoje goste na neko drugo mjesto). Kako to slikovito opisuje naš Mujo, domaćin, ovaj iz Minela pucnuo je debelim prstima kelneru (a biće da ga svi kelneri znaju) i viknuo “Daj nam 'vamo svega! ” A to SVEGA je podrazumjevalo brdo hrane za njih četvoricu. Hladna i topla predjela, nareske šunke, pancete, kobasica, sireve i kajmak, slane rolate, glavno jelo (pečeno meso, naravno!), pune zdjele svježeg voća, kolače i slatke pite. O vinu i rakiji ne treba trošiti riječi, bilo je i toga. I tako tri dana za redom.

Umjesto Beograda, završila sam u Zagrebu, a umjesto “daj nam malo svega” posluženo mi je malo (meni uz moju znanu boljku sasvim dovoljno), ali zato u Zinfandel's stilu (o tome drugom prilikom).

Da se ne bi previše udaljila od teme vratit ću se cilju današnjeg posta, a to je pokazati vam djelić bogatstva srpske kuhinje. U pripremi mog posta veliku i nesebičnu pomoć mi je pružila draga MajloV. Zamolila sam je da mi preporuči neka tradicionalna jela koja se pripremaju u Srbiji, a koja su po njoj dostojan predstavnik izvorne srpske kuhinje.

Vjerujem da ste već čuli za legendarnu Spaseniju Patu Marković (negdje se javlja i kao Marinković). Gospođa Pata, djevojka iz viđene kuće, nakon završetka ugledne škole za vođenje domaćinstva u Beču, nakon povratka u Srbiju, objavila je 1907. godine prvi pisani “Kuvar i savetnik” U to vrijeme kuhari i razni savjetnici o porodičnom životu bili su i najpopularnija literatura među rastućem gradskom stanovništvu, a Pata je imala za cilj ne samo da objavljivanjem godinama sakupljanih recepata uči mlade domaćice kuhanju, već i vođenju kompletnog domaćinstva.Kao napredna žena svog vremena, koju istoričari ubrajaju stavljaju u red prvih deset učenih žena Srbije, zasmetala je konzervativnom društvu, a zamislite ovo – njezin kuvar je bio zabranjena knjiga????

U nemilosti starog prijeratnog režima, Pata opet nije imala sreće ni sa partizanima. Oni su je, naime, osudili kao izdajnika. Njeno ime je zabranjeno, tako da su njena djela potpisana samo inicijalima S.M. Jedno vrijeme, učila je partizanke i drugarice funkcionera 8poslijeratne gospođe ministarke) lijepim manirima i vjerujem da je bila uspješna, unatoč netalentiranosti svojih učenica.

I danas se u našim domaćinstvima, širom bivše nam države mogu naći Patini kuvari, a vjerovatno najzastupljeniji je Veliki narodni kuvar, potpisan samo inicijalima S.M. Njeni brižljivo i sa ljubavlju i velikom posvećenosti prikupljani recepti nemilice su kopirani i našli su svoje mjesto u raznim Kuharicama jugoslovenske kuhinje, a sama autorica, skromna, tiha i nenametljiva umrla je krajem pedesetih zaboravljena i obespravljena. Veliki ljudi često tako završe.

Iza Pate, ostali su ipak njeni recepti, a par njih, koje je sa mnom podijelila MajloV, ja ću podijeliti sa vama. Hvala Veri na pomoći, a Pati hvala za sve divne recepte i divne savjete koje je napisala u svojim kuvarima, čitankama za domaćice, hvala joj na savjetima koje je godinama objavljivala u novinama. Nadam se da sam barem djelom postala domaćica i po njenoj mjeri, jer neki su savjeti neprolazni i imaju trajnu vrijednost, unatoč činjenici da je prošlo više od stotinu godina od vremena kada je Pata nastojala učiti mlade žene gospodarenju svojim malim carstvima – svojim domovima.

Papula – Karađorđev pasulj




Karađorđe, vođa prvog srpskog ustanka, bio je rastom krupan čovjek. S obzirom da ga je u seriji o Vuku Karadžiću glumio Giga Moravac, ja nisam imala taj dojam. Unatoč svom golemom rastu u jelu je Karađorđe bio vrlo umjeren, a priča se da je naročito volio jelo od izgnječenog pasulja (graha) začinjeno bijelim lukom, paprikom i biberom. To jelo, poznato kao PAPULA, nosilo se u drvenim posudicama sa poklopcem zvanim zastrug, a bilo je naročito zgodno što se moglo jesti i hladno.

Za ovo jelo koristio se dobro raskuhan bijeli grah velike bobe, skuhao bi se, ocijedio, voda bi se sačuvala za čorbu, a grah bi se sa začinima izgnječio u paštetu.
Dakle, manje ili više o vama ovisi kako ćete ga spremiti, koliko začiniti i kako ćete ga poslužiti, a ovo je prijedlog...

Sastojci:

• 400 g bijelog graha
• 3 – 4 režnja bijelog luka (češnjaka)
• 2 manje ili 1 veća glavica crnog luka
• 3 žlice ulja za luk
• 1 žlica ulja za papriku
• 1 žličica aleve paprike

Priprema:

1. Skuhati grah u ekspres loncu sa korijenastim povrćem i par zrna papra. Ocijediti i sačuvati.
2. Na ulju popržiti sitno nasjeckan luk dok ne omekša. Dodati u ocijeđen grah zajedno sa usitnjenim češnjakom, solju i paprom. Štapnim mikserom (ili viljuškom) dobro izgnječiti grah u pire.
3. Staviti grah u ovalne dublje posude za serviranje.
4. Zagrijati ulje i maknuti sa štednjaka i umiješati papriku. Poprskati po papuli.
5. Servirati uz komade kruha na koji se papula može namazati i uz dobar i kvalitetan bijeli ovčiji ili koziji sir.


Vrlo ukusno jelo, fino kada se posluži sa tankom lepinjom. Prijatno!


Bela kajgana



U neka davna vremena bela kajgana bila je omiljeni doručak djece koja nisu voljela kačamak, koji je inače bio uobičajni doručak. Ne znam zbog čega, ali ovaj komentar "omiljeni doručak djece koja ne vole kačamak" podsjeti me na Zmajevu pjesmicu o Lazi, materinoj mazi, iako u njoj ni riječi o kačamku nema...

Sastojci:

* 500 ml mlijeka
* 125 g kajmaka
* 1 žlica oštrog brašna
* 1 jaje
* 1 žlica masla

Priprema:

1.Zakuhati 400 ml mlijeka, dodati kajmak i pustiti da se rastopi.
2.Umiješati brašno u preostalom mlijeku sa jajetom i dodati u ključalo mlijeko.
3.Kuhati uz miješanje 10-tak minuta. Na kraju dodati maslo i posoliti po želji.


Nevjerovatno kremasta i pjenasta, ukusna i krasna. Prijatno!

Palenta sa "ošepom"



Ovo jelo bila je omiljena poslastica kojoj su se naročito radovala djeca. Prije instant palente jelo se spremalo od kukuruznog brašna i mješalo se sat vremena na športu na drva, dok se usput spremao i ošep, napola kuhan pekmez od suhih šljiva.
Krasno jelo za slatki doručak u starinskom stilu.

Sastojci:

* 200 g kukuruznog brašna sa vodenice
* 3 šolje vode za kuhanje palente
* žličica soli
* 500 g suhih šljiva bez koštica
* 100 g šećera
* 1 žličica cimeta
* voda

Priprema:

1.U šljive dodati šećera po želji (100 g ili više), dodati cimet i preliti vodom tako da šljive i šećer budu pokriveni i staviti da se lagano kuha dok se šljive ne raspadnu.
2.Skuhati palentu u vodi u koju se doda žličica soli. Ohladiti kuhanu palentu.
3.Ohlađenu palentu preliti gotovim pekmezom.


Kada nešto vole djeca, onda je to dobro - zar ne? Ah, ova moderna djeca:-) i nisu pretjerano oduševljena. Preporučujem ga vama, prijatno!

Suve šljive punjene sirom u omotaču od slanine



I ovo je jedno od starih srpskih jela, a vjeruje se da je još iz doba Nemanjića – pa prema tome od samog iskona srpsko jelo.Slično jelo vidjela sam kod Maje, koja ga predstavlja kao Seoski čekić (iz legendarnog Dače). Meni se dopadaju ovakve kombinacije hrskavo zapečenog pršuta ili pancete, slatkog voća i sira, tako da je isprobati ovo jelo bio imperativ. Voljela bih da ga isprobate, tako je jednostavno, a tako dobro.


Divota:-)

Sastojci:

• 40 – tak suhih šljiva
• 200 g tanko narezane šarene pancet
• 150 – 200 g tvrdog ovčijeg sira (ja sam koristila pola-pola Ovidur iz Vindije i Brie, a pokazalo se da je ovaj ovčiji puno bolji)

Priprema:

1. Pažljivo uzdužno rasjeći šljive i izvaditi košticu. Na mjesto koštice staviti kockicu sira, a šljivu omotati tanko narezanom pancetom.
2. Poredati šljivice u vatrostalnu posudu, koja se može iznijeti na stol za posluživanje. Zapeći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni dok panceta ne postane lijepo hrskava.
3. Servirati uz aperativ u obliku hladne rakijice poput vilijamovke (a može i neka jeftinija kruška).


Mmmmm....Prijatno i živjeli:-)

Užička "komplet" lepinja



....ili popularna kompletara. Tako masno masna i neodoljiva. Ahhhh, ako vam prija takva hrana i ako se ne brinete previše za struk i bokove, onda probajte ovu lepinjicu sa kajmakom prelivenu sokom od pečenja.

Sastojci (za 2 osobe):

* 2 domaće lepinje
* 1 jaje
* 4 žlice kajmaka
* 4 žlice punomasnog sira
* 2 kutljače soka od pečenja (janjetine, teletine ili kod mene piletine)

Priprema:

1. Razrežite lepinju na pola. Pomiješajte sir, jaje i kajmak. Premažite obilato donju polovinu lepinje.
2. Zapecite u zagrijanoj pećnici na 200 stepeni dok korica ne postane hrskava. Prelijte sokom od pečenja i poslužite toplo.


Omiljeno...


Crvene roge punjene sirom i kajmakom



Znam da moji čitatelji u Bosni i Srbiji znaju sasvim dobro šta je to kajmak. Za moje poštovane čitatelje u Hrvatskoj nisam sigurna. Naime, hodala sam ja od stola do stola na Dolcu, ali kajmaka vidjela nisam... Srbi, ali i mi Bosanci, cijenimo da je kajmak srpski (odnosno bosanski) jedinstveni proizvod. Pravi se i koristi on i po drugim zemljama u okruženju, ali nema ga do travničkog ili užičkog. O volju vam...

Paprike, od kada je svijeta i vijeka, najbolje su one leskovačke. Tako su nama u Sarajevo, prije rata dolazili seljaci i nakupci iz Leskovca, a naše su mame kupovale te paprike vrećama, da se nađe u zamrzivaču za zimu (one vrijedne su radile i domaći ajvar).

Te su “leskovačke” (ove moje nisu, otuda navodnici) glavna rola u priči i jednom izuzetnom receptu, u kojem osim paprika, crvenih i ljutih, učestvuju još kajmak vrhunske kvalitete i sir. Pa vi recite da se u Srbiji ne može uživati u jelu bez mesine...

Sastojci:

• 8 crvenih paprika
• 400 g punomasnog svježeg sira
• 250 - 300 g kajmaka
• Sol
• ulje za prženje
• bijeli luk

Priprema:

1. Paprike očistiti i ispeći u pećnici, a zatim ohladiti i oljuštiti koricu.
2. Zasjeći paprike po dužini. Napuniti ih smjesom sira i kajmaka.
3. Zagrijati malo ulja u tavici i pržiti paprike da uhvate koricu i da se sir i kajmak lagano rastope.
4. Posložiti paprike na tanjur, posuti ih nasjeckanim bijelim lukom (češnjakom), posoliti po želji i ostaviti da se dobro ohlade.


Ahhhhh:-)


Vjerujem da ste ovo već probali, a kod mene se često nađe na stolu. Prijatno!

Posni paprikaš sa suvim šljivama i bademima



Jedno od jela iz Patinog kuvara, nenadmašno, jedinstveno i naprosto nešto što bi svako ko se iole smatra gurmanom morao probati. Za ovo fantastično jelo biti će vam potrebno sljedeće...

Sastojci:

• 500 g crnog luka
• 300 ml ulja
• 1 žličica aleve paprike
• 300 g neodkoštanih suhih šljiva
• 300 g oljuštenih badema
• 8 kockica šećera
• 200 ml bijelog vina
• 200 ml vode (ili još malo po potrebi)
• sol

Priprema:

1. Luk narezati na tanka rebarca. Zagrijati ulje u dubljoj posudi, dodati luk i lagano pržiti dok luk sasvim ne omekša. Umiješati alevu papriku, a zatim, kada je luk već mekan i zlatno žut dodati oprane šljive i bademe. Ubaciti kockice šećera, zaliti vinom i vodom, posoliti i pustiti da se krčka sat do sat i po.
2. Jelo po želji dosoliti i dodati papra, a poslužiti mlako.




Odvojite li vrijeme za pripremu ovog jela nećete požaliti, isprobajte i uživajte.

Srpska papazijanija



Oduvijek mi je bio smiješan naziv ovog jela. Zapravo, vjerovatno sam za papazijaniju prije znala u onom prenesenom značenju kada označava zbrku, nego sam znakla da je to jelo. Srbi prave desetke varijanti papazijanije, a cilj joj je da se spremi vrlo ukusno jelo od mesa i povrća. Koje se dugo-dugo kuha, dok se sretna domaćica odmara uz knjigu, TV ili raducka nešto lagano. One manje sretne domaćice su u pradavna vremena kada nije bilo mašina za pranje rublja vjerovatno mogle da operu i gomile rublja dok se papazijanija ne bi skuhala i konačno našla na stolu an sreću i zadovoljstvo ukućana.

Dakle za napraviti papazijaniju potrebno je ranije ući u kuhinju, sve pripremiti, staviti je da se kuha i uživati. A osim što treba poraniti, treba i...

Sastojci:

• 1 kg šarenog junećeg mesa (od grudi i rebara)
• sol
• mljeveni biber
• ulje
• 1 kg luka
• 5 – 6 glavica bijelog (sitnih domaćih, a ne onih kineskih što su velike kao teniske loptice)
• par zrna crnog bibera
• vezica zeleni za supu (malo celerovog korijena, mrkva i peršin)
• 2 zelene paprike
• oko 600 g krumpira
• 1 – 1,5 čaša vode
• 1 čaša ocata
• zemljani lonac i pergament papir

Priprema:

1. Meso oprati i narezati na kockice, natrljati solju i posuti mljevenim paprom, pa ostaviti dok ne pripremite povrće.
2. Luk narezati na rezance. Zagrijati ulje u posudi i na njemu popržiti luk dok ne zažuti. Dodati alevu papriku i zelen za juhu, biber u zrnu, cijele glavice češnjaka sa kojeg je odstranjena samo vanjska bijela ljuska i na luk dodati narezani krumpir i paprike. Na to dodati meso, doliti vodu i ocat i pomiješati.
3. Izliti u pripremljeni zemljani sud pomiješati, pokriti pergament papirom i vezati okolo špagom, a zatim staviti da se polaaaaganooooo krčka u pećnici oko 4 sata.
4. Kada je jelo gotovo, probati ga i po potrebi dodati još malo soli. Poslužiti sretnim ukućanima toplo.


Obavezan je kruh za umakanje u ovaj sok u koji su i povrće i meso ispustili svoje preukusne sokove. Prijatno!

Posne sarmice sa žitom i orasima



Posnim jelima označavaju se ona jela koja su prikladna za posta. Isključuju se jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, kao i svo meso osim ribe(?). Meni takva hrana i takav post odgovaraju i često u svojoj kući spremam posna jela. Originalno sarmice se pripremaju u listovima kiselog kupusa, a ja sam se odlučila za listove vinove loze. Ove sarmice su se dopale svima koji su imali priliku da ih probaju.



Sastojci:

* 30 listova vinove loze
* 100 g pšenične kaše
* 20 g suhih vrganja
* 100 g mljevenih oraha
* 1 mala glavica luka
* 20 - 30 ml ulja
* sol
* papar
* 2 žlice umaka od rajčice
* 150 ml mlake vode

Priprema:

1.Pšenicu (prodaje se u zrnu kao pšenična kaša) namočiti u hladnoj vodi oko sat vremena i dobro isprati, a zatim staviti u zapreminom dvostruku količinu hladne vode i kuhati oko sat vremena.
2.Suhe vrganje namočiti u mlakoj vodi, a nakon što su odstajali sat vremena ocijediti i nasjeckati.
3.Nasjeckati luk na kockice i popržiti na ulju dok ne povene. Dodati kuhanu pšenicu i vrganje, soli i papra po ukusu i dobro umješati. Potom dodati orahe i ujednačiti smjesu i ostaviti da se ohladi.
4.Listove vinove loze staviti u lonac sa ključalom vodom na pola minute, a zatim ocijediti.
5.Puniti listove nadjevom, zaviti i poredati u vatrostalnu posudu. U mlakoj vodi umiješati umak od rajčice preliti preko sarme i staviti sarmu da se lagano kuha u pećnici zagrijanoj na 160 stepeni oko sat vremena.



Kruh za umočiti u saft nemojte zaboraviti i uživajte u ovom finom jelu.

Gurmanska srpska pljeskavica


Pljeska, ko je ne voli?

Za one koji vole meso i jela sa roštilja, srpska kuhinja nudi pravo obilje svega. Jedno od omiljenih jela sa roštilja je pljeskavica. Razlikuje li se od sarajevske? O, da! Barem prema onom što sam ja uspjela saznati. Na stranu činjenica da u sarajevsku ne ide svinjetina (mada mislim da ne ide ni u srpsku), u sarajevsku osim mesa od začina ide samo papar, Evo kako sam je pripremila...

Sastojci:

* 500 g mesa
* 1 režanj bijelog luka
* žličica soli
* papar
* malo aleve paprike

Priprema:

1.Zamoliti mesara da vam meso prošarano sa malo masnoće samlje dva puta.
2.U mljeveno meso dodati sol, na vrh noža paprike, papar i protisnuti češnjak. Sve ujednačiti, podijeliti na 4 dijela i oblikovati pljeskavice. Premazati ih sa malo ulja i staviti u hladnjak na pola sata do par sati.
3.Peći na gril tavi ili na roštilju i poslužiti uz nasjeckan luk, ajvar i lepinju.


Dobro, dobro, pljeskavica, k'o pljeskavica uvijek odlična. Prijatno!

Karađorđeva šnicla


Karađorđeva šnicla, prema obliku ordena - drugi naziv ne bih komentarisala...

Nađite mi restoran u Beogradu ili nekoj srbijanskoj varoši u kojem ne nude Karađorđevu šniclu i dat ću vam dukat (restorani specijalizirani za vegetarijance isključeni su iz konkurencije). Teško? Dabome da je teško... Karađorđeva šnicla poznata je kreacija modernije srpske kuhinje, to što liči na cordon bleu, zanemarite. Ovakva kakva je, od kvalitetne teletine i sa kajmakom, Karađorđeva šnicla je dika srpske kuhinje, a nije tradicionalno jelo i dakako nije iz Karađorđeva vakta. Evo priče sa popularnog sajta BeCook o tome kako je nastala.

Malo ko zna da ova dika i ponos srpske nacionalne kuhinje nije tzv. „narodno jelo“ i da je njegov autor itekako poznat…

Naime, izvesni Mića Stojanovic iz Čestine kod Gruže, jedan od najvećih kuvara koje je Srbija ikada imala, je bio toliko dobar u svom poslu da je već u svojim ranim dvadesetim godinama postao šef kuhinje poznatog i priznatog beogradskog restorana - „Golf“. I radio je on tu neko vreme, bez ikakvih većih problema, sve dok jednom prilikom, davne 1959, put do ovog restorana nisu pronašli i neki istaknuti posetioci iz Rusije…

I umesto da, kao što je i red kad se nađeš u Srbiji, naruče pasulj, sarmu, kupus ili podvarak, oni izraziše želju da glad utole „Kijevskim kotletom“. Nije da Mića, glavni junak ove naše priče, nije umeo da napravi „Kijevski kotlet“ (nije to neka mudrost, pravićemo ga i mi jednom pa ćete videti), nego nije imao dovoljno piletine koja je glavni sastojak tog specijaliteta. Da bi se izvukao iz ovog „neobranog grožđa“, a i da bi, pri tom, sačuvao dobru reputaciju i sebi i restoranu u kojem je radio, rešio je da im, umesto naručenog jela, od sastojaka kojima raspolaže, napravi nešto ukusno, interesantno i nikada ranije viđeno.

Izvršivši određene modifikacije traženog kotleta (zamenio je vrstu mesa i punjenje, a zadržao pohovanje), dobijena je ukusna šnicla vrlo zanimljivog oblika. Međutim, Mića i dalje nije bio zadovoljan rezultatom pa ju je zbog toga još prelio tartar sosom i ukrasio komadima limuna i paradajza složenih tako da su neodoljivo podsećali na orden Karađorđeva zvezda. Eto, sad je jasno i poreklo imena.

Što se onog drugog, narodnog, imena tiče, verujem da tu nema mnogo šta da se objašnjava. Asocijacija je, složićete se, savršeno jasna...

Gordana Milinković


Legendarnu šniclu pripremila sam ovako...

Sastojci:

* 500 g teletine od buta
* 200 g kajmaka
* 2 jajeta
* brašno
* krušne mrvice
* ulje za prženje
* sol
* papar

Priprema:

1.Zamoliti mesara da vam od buta odreže veće odreske koje će biti pogodne da dobijete velike smotuljke.
2.Izrezano meso posoliti i rastanjiti batićem.
3.U sredinu dodati kajmak, zarolati i učvrstiti čačkalicama.
4.Uvaljati u brašno, pa u jaje i krušne mrvice (najbolje svježe napravljene), odstraniti višak mrvica.
5.Zagrijati plitko ulje u tavi dok se oko vrška drvene kuhače ne počnu stvarati mjehurići. U vruću masnoću dodati šnicle i pržiti sa svake strane dok ne dobiju lijepu boju. Probati čačkalicom da li je gotovo, da ne biste završili sa polusirovim mesom. Ova čačkalica ne smije imati roza tragove, već biti samo vlažna, ali čista.


Prijatno i ne zaboravite tartar (kojim ja nisam željela ubrljati izgled i kamuflirati šniclu)...

Proje, gibanice i razne pite, kako u Bosni (dobro, proje i gibanice i nisu na nekoj cijeni u Bosni, ali zato pite jesu), vrlo su omiljena hrana i u Srbiji. Između brojnih recepata, iz onog dijela kuvara Pate Marković, koji je za čitanje i "download" dostupan na internetu, ja sam odabrala jednu jako dobru proju i jednu finu gibanicu. Nadam se da će se i vama dopasti ovaj moj izbor.


Užička proja sa čvarcima



U brašno sam čvarke metn'o da napravim proju etno.
Kukuruzno žuto brašno poboljšava okus strašno.
Košto svaki Srbin radi dod'o sam i kajmak mladi,
al mi đavo ne da mira dod'o sam i malo sira.
Neko mi je usput rek'o može i kiselo mlijeko
Jeftino i zdravo jelo da nahraniš cijelo selo:-)


PROJAAAA - TO JE PEKLA BABA MOJAAAA!

Ovo je pjesmica zezalica Rokera s Moravu na temu proje. Proja je najprostije moguće jelo, neka vrsta pogače od kukuruznog brašna koja se u toj svojoj najjednostavnijoj varijanti priprema samo sa mlakom vodom i malo soli. Bez sira, kajmaka, jaja ili čvaraka....Ali ova je mnogo dobra:

Sastojci:

* 1,5 kg kukuruznog brašna
* 8 jaja
* 500 g masnog kravljeg sira
* 250 g kajmaka
* 250 g mljevenih čvaraka

Priprema:

1.U brašno dodati lagano umješana jaja, pomiješati i ujednačiti.
2.Dodati sir, kajmak i mljevene čvarke. Posoliti po ukusu.
3.Izliti u pleh za pečenje, ne bi smjelo biti debelo.
4.Peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 220 stepeni oko 40 minuta.
5.Može se jesti topla ili hladna.

Srpska gibanica sa sirom



U Srbiji su vrlo popularne i gibanice. Pripremaju se u mnogim kućama, na razne načine i postoje desetine recepata. Neke domaćice vole da im gibanice budu debele, Spasenija Pata Marković preporučuje da gibanice budu tanje. Toga sam se i ja pridržavala i napravila zaista izvrsnu gibanicu.


Gibanica - njam, njam...

Sastojci:

* 500 g pečenih kora za pite i gibanice
* 8 svježih jaja
* 1 žličica soli
* 250 g svježeg sira
* 125 g kajmaka
* 125 g rastopljena masla
* 150 ml mlijeka

Priprema:

1.Za nadjev – mućenicu, u umućena jaja dodati mlijeko, sir, kajmak, sol i rastopljeno maslo (ili maslac).
2.Na dno tepsije staviti red kora premazati mućenicom. Sljedećih par kora umakati u mućenicu i slagati jednu na drugu i malo gužvati. Pa nakon što ste složili te namočene kore preliti dijelom nadjeva i nastaviti na isti način, umakanjem kora u smjesu.
3.Završiti sa dvije kore na vrhu, preliti rastopljenim maslom i staviti da se peče u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni.


Gibanica je ukusnija kada je tanja, poslušajte savjet - prijatno!

Starinska pita sa pekmezom



Lijene pite popularne su na našim prostorima. Nadjevi su od sezonskog voća, tako da su ljeti najpopularnije pite sa višnjama. Svevremenske i svesezonske su lijene pite sa jabukama i lijene pite sa pekmezom. Jedna od takvih je i ova.

Sastojci:

* 500 g brašna
* 250 g maslaca
* 125 g šećera
* 1 jaje
* 2 žlice kiselog vrhnja (kisele pavlake)
* pekmez od suhih šljiva

Priprema:

1.Pjenasto umješati maslac i šećer sve dok se šećer potpuno ne rastvori.
2.Dodati i umiješati jaje i polovinu brašna. Ovo raditi mikserom.
3.Dodati vrhnje i ostatak brašna, umiješati drvenom kuhačom, a zatim ručno ujednačiti tijesto. Podijeliti na dva dijela, omotati plastičnom folijom i ostaviti u hladnjak na sat vremena.
4.Pećnicu zagrijati na 200 stepeni. Ohlađeno tijesto razvaljati na veličinu tepsije i prvi dio položiti na dno tepsije. Izbockati vilicom i staviti da se kora lagano zapeče 10 minuta.
5.Premazati pekmezom, pokriti drugim dijelom tijesta i vratiti u pećnicu, pa peći još pola sata do 40 minuta.
6.Ohlađen kolač posuti šećerom u prahu i narezati na kocke.


Lijena pita, nimalo lijene domaćice - kome treba sedam kora? Dovoljne su dvije - prijatno :-)

Moskva šnit



U Moskvi je nekad, ne znam da li i sada postoji, postojao hotel Beograd. U njemu su rado odsjedali Jugosloveni kada bi ih službeni put odveo u prekrasnu rusku prijestolnicu. Prije moskovskog Beograda, u Beogradu je otvoren hotel Moskva, u svakom smislu otmjeni hotel starinskog ugođaja.
U poslastičarnici ovog hotela sedamdesetih godina nastala je poznata Moskva šnit.
Moskva šnit je ubrzo postao i omiljeni kolač Beograđana, a Slatka Moskva omiljeno mjesto za izlaske.



Torta izgleda vrlo profinjeno, onako bijela i raskošno nadjevena. Nije na odmet reći da je tortu lako pripremiti, tako da se osim u Slatkoj Moskvi i mnogim beogradskim slastičarnicama, moskva šnit priprema i u mnogim kućama.

Sastojci:

Za kore:
* 9 bjelanaca
* 9 žlica griza
* 9 žlica mljevenih badema
* 9 žlica šećera

Za kremu:
* 9 žumanaca
* 9 žlica šećera
* 700 ml slatkog vrhnja
* 1,5 vrećica kremfiksa
* 250 g maslaca
* 700 g višanja
* 2 konzerve ananasa
* 200 g šećera
* 2 vrećice vanilin šećera
* 200 ml vode

Priprema:

1.Za kore posebno umutiti 3 bjelanca sa 3 žlice šećera. Dodati 3 žlice griza i 3 žlice mljevenih badema i fino ujednačiti.
2.Duguljasti četvrtasti kalup pokriti pek papirom i izliti smjesu za koru.
3.Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 20 minuta.
4.Na isti način napraviti tri kore.
5.Za kremu umutiti žumanca sa šećerom, a zatim ih na pari kuhati dok smjesa ne postane gusta.
6.Odvojeno pjenasto izraditi maslac koji postepeno treba dodati i umiješati u kremu od žumanaca. U kremu dodati 1 vrećicu vanilin šećera.
7.Pomiješati višnje sa šećerom i vodom i staviti da se kuhaju oko pola sata.
8.Ananas i konzerve ocijediti od soka i ako nije već narezan, narezati ga na kockice.
9.Umutiti slatko vrhnje sa vanilin šećerom i kada je do pola umućeno dodati kremfiks.
10.Koru premazati kremom, dodati ocijeđene višnje, premazati sa još malo kreme i pokriti drugom korom.
11.Premazati drugu koru sa dijelom preostale kreme, dodati ananas i premazati ostatkom kreme.
12.Cijelu tortu ukrasiti umućenim slatkim vrhnjem i ostaviti u hladnjak na dva sata.


Iako nije lagana, rashlađena je zgodna za ljetne dane - prijatno!

Vasina torta



Piroćanac Vaso Čokrljan i njegova tašta zaslužni su za tortu koja je decenijama kraljica svih naših proslava. Znate li priču o Vasi Čokrljanu? Naime legenda kaže da je gos'n Vaso bio naočit muškarac za kojim su uzdisale mnoge djevojke, ali se on godinama nije ženio. Da li je bio probirač koji bi svakoj djevojci našao manu ili je bio nevješt sa ženama, ne kaže se. Ja sam sklonija vjerovanju da je bio stidljiv. Ali ipak, jedna ga je uspjela očarati toliko da se na kraju oženio kada je već prevalio četrdesetu. Uskoro je saznao da će postati otac i bio je naravno sretan i ponosan. Međutim, ispostavilo se da sa porođajem njegove mlade supruge neće sve ići tako lako i predloženo mu je da je odvede u Beograd. Vasa je očito više vjerovao bečkim doktorima i odveo je suprugu u Beč gdje je izuzetno krupna beba sretno došla na ovaj svijet. Tako je Vasa spasio ženu i dijete, nešto što se podrazumjeva, ali je ipak izazvalo divljenje sredine koja je to upamtila. Njegova zahvalna tašta napravila je specijalno za svog dragog zeta ovu prekrasnu tortu, koja je postala jedna od slastičarskih legendi.


Ah, ta Vasina i naši rođendani iz sedamdesetih i osamdesetih...

Tortu sam pripremila po receptu iz Patinog kuvara, koji je savršen...

Sastojci:

Kora:
* 5 žumanaca
* 5 bjelanaca
* 5 žlica sitnog šećera (sameljite ga sami)
* 6 žlica mljevenih badema
* 1 žlica brašna

Krema:
* 250 ml mlijeka
* 200 g mljevenih oraha
* 4 žumanca
* 4 žlice šećera
* 40 g čokolade
* sok 1 narandže
* 150 g maslaca

Šaum:
* 6 bjelanca
* 250 g šećera
* 2 čaše vode

Priprema:

1.Ulupati u sudu 5 žumanca sa 5 žlica sitnog šećera. Odvojeno ulupati bjelanca u čvrst snijeg.
2.U žumanca dodati žlicu brašna i 6 žlica mljevenih badema. Lagano umiješati, a zatim dodati i umiješati snijeg.
3.Izliti u pleh obložen papirom za pečenje i peći na 180 stepeni oko 25 minuta. Gotovu koru iskrnuti na žicu i odstraniti papir pa ostaviti da se ohladi.
4.Za kremu uzavreti 250 ml mlijeka i umiješati mljevene orahe. Ostaviti da se smjesa malo ohladi.
5.Odvojeno umiješati žumanca sa šećerom i dodati ih u smjesu sa orasima. U ovu kremu umiješati sok od narandže i rastopljenu čokoladu.
6.Odvojeno pjenasto umiješati maslac, a zatim ga treba povezati sa kremom i dobro ujednačiti.
7.Za šaum u vodu dodati šećer i staviti da se kuha dok se ne dobije gust sirup.
8.Napraviti snijeg od bjelanaca, a zatim ovaj snijeg polako dodati i umiješati u sirup. Ručnim mikserom umutiti snijeg u sirupu dok se ne dobije sjajna i ujednačena smjesa. Maknuti sa štednjaka i nastaviti mješati dok se ne ohladi.
9.Koru premazati prvom kremom, a zatim cijelu tortu premazati šaumom i ukrasiti po mogućnosti kandiranim voćem (ja sam je ukrasila žele bombonicama, jer nisam imala kandirane zelene i crvene trešnjice).


Hvala Vasinoj tašti na krasnoj torti.

Kuham cijeli mjesec za ovaj post i pišem ga sa prekidima tri dana, slučajno objavljujem ga uoči Vidovdana, velikog srpskog praznika.

Broj komentara: 18:

melrose kaže...

Joj imam 2 kuvara Spasenije Pate Markovic (jedan neposredno izmedju 2 svj. rata, a drugi je taj Veliki narodni kuvar). Inace dio blize porodice su beogradjani (koji na zalost svi od reda ne znaju kuhati ili kuvati kako to oni kazu), tako da od njih nisam nista mogla nauciti, ali zato imaju komsiluk (svi su tipa 'daj nam svega!')! Super uspomene me vezu za Bg, steta da ga nisi uspjela posjetiti, mozda odete onako porodicno na vikend. (Razbijmo ustaljene navike, zasto se uvijek ide samo na more, zasto se ne bi otislo i u neki drugi grad samo onako da ga se vidi!)
Od ovih jela (mora da su fakat prastara i tradicionalna) znam lepinju, proju, gibu i karadjordjevu (mozda mi je jos koje promaklo), onu 'pastetu' od graha sam jela na Malti (kako se kuhinje preplicu uvijek mi se svidjalo) kao njihovo tradicionalno jelo:)
I na kraju, jos jedno pitanje: zasto meni na blog listi tvoj blog NIKADA ne 'izadje' na pocetak kada objavis novi post, nego uvijek ostane tamo gdje je bio (tako da cesto ni ne skuzim da imas novi post)???

Shangri La Food kaže...

planirala sam ne večerat, ali upravo umirem nakon ovog gastro vođenja po srpskim specijalitetima.

sve tako dobro izgleda, da ne znam š čime bi si sad udovoljila želju :)

ps
jedva čekam da čujem što si jela u zinfandelu

Snježa kaže...

jJeste da si nedostajala ali sve ovo u jednom postu:)))
Savršeno i ne mogu ja to tako brzo "provariti", to je post za čitanje i čitanje.
Što se tiče kajmaka on mi jako nedostaje ovdje, nisam nikada naišla na išta slično. Vasinu tortu obožavam i često sam je pravila i pravim i sada. Neka jela sam i ja pravila i pravim a neka su sigurno prastara i drago mi je čuti za njih. Imam Veliki narodni kuhar, to mi je jedino ostalo još iz predratnih dana ali se sjećam moja je mama imala neke knjige: Knjiga za svaku ženu i čini mi se da se jedna zvala Praktična kuharica, možda je i to gđa Pata napisala!
Još ću se ja vratiti ovom postu!

mignonne kaže...

Uh, pravo je uzivanje citati tvoje postove...welcome back, i odmah cu pohvaliti novi izgled bloga, promena uvek prija...meni se isto tako, kao i melrose, tvoj novi post uvek nekako pokaze sa zakasnjenjem, pa sam sve mislila da je do mog kompa, ali sada vidim da nije..;))
A sad o recepticima, ne znam sta bih odavde pre izdvojila...moram priznati da za neka jela prvi put cujem, pa me recimo bas zanima kakav je ukus onog paprikasa sa suvim sljivama i bademima, to mi se cini bas fino....a sto se tice rostilja (mislim na meso koje se koristi za pljsekavice i cevapcice), pravi se samo od juneceg mesa, neko dodaje pored zacina i seckani crni luk, ili par kasika mleka, pa rostilj onda bude veoma socan i ukusan...a ako te nekada put nanese u ove juzne krajeve, bices mi dragi gost pa cemo moci isprobati nesto od lokalnih specijaliteta...;)))

Κάθαρσις kaže...

Odlični recepti, super post! Kajmak obožavam i, kada su dolazili prijatelji iz Beograda, nisu mogli donijeti bolji poklon. Jela sam i paprike s kajmakom, i divne su. Isto tako, dan-danas se sjećam kada sam prvi puta jela Karađorđevu šniclu, u Novom Sadu, davno, davno. Ali, sve je bilo savršeno. U Leskovcu pljeskavice i čevapi i vješalice, mali i veliki voz! Ah!
Jedna primjedba: post je predugačak u smislu da su, svaki za sebe, recepti i ono što si napisala uz njih, post za sebe, pa možda ne bi bilo loše da ih razdvajaš. No, svatko ima neku drugu koncepciju, pa se ne ljuti na prijedlog. Sve je 5!

Andrea kaže...

Ha, ha ja sam kao i moja imenjakinja ogladnila čitajući ovaj post ali kod mene se nije ostalo samo na tome i evo me upravo dovršavam svoju kasnu večericu.
Krasna mi je ova prezentacija srpske kuhinje i iako sam od uvijek preferirala mediteransku kuhinju i na ovom popisu se našlo puno stvari koje bi rado probala.
Vasina torta je jedina stvar koja se i kod nas doma često radila. Valjda je bila toliko popularna tih godina.
Što se kajmaka tiče ja znam što jer sam ga upoznala upravo u Bosni i obožavam travnički kajmak. Kad god netko ide iz Zagreba u Bosnu ja naručujem travnički sir i kajmak. :)

Žao mi je što ti Zagreb nije ostavio isti dojam koji si očekivala od Beograda ali nadam se da ti je ipak bilo ugodno i jedva čekam novi post. :)

Vidim da si malo promjenila izgled bloga pa me to dovodi i do onoga što sam ti htjela napisati kod sebe na blogu. Ako ti oko toga treba bilo kakva pomoć ili savjet slobodno mi se javi na mail. :)

Dajana kaže...

Sva sreća pa sam upravo večerala.
Toliko jela koje nisam poznavala, i sve mi je jako zanimljivo.
Što se nekad dobro jelo...

cosmo2503 kaže...

@ Majo, to što ti se postovi ne pokažu na početku liste kriva sam ja što nikada ne podesim onaj datum objave, pa se kao datum uzme automatski kada počnem pisati post, a to nekad potraje i tri dana. Kuvari Spasenije Pate Marković koje imaš su prava dragocijenost, naročito ovaj stariji i ja bi ga rado imala u svojoj kolekciji. Ono što sam čitala i skinula sa interneta me je oduševilo u stilu, iako nije prilagođeno današnjim domaćicama jer popis namirnica nije izdvojen.
Jela jesu prastara, a bio mi je cilj pronaći neka koja je narod nekada spremao, a sada su zaboravljena.
Beograd mi je uvijek bio drag i ja bi zaista voljela otići, možda u ranu jesen ove godine ili na proljeće iduće. Ja ljeti ne idem u gradove, tada su potpuno pusti i jednostavno mi nisu ONO nešto...
@ Andrea, nešto fino sigurno se može izabrati iz ovog gastro vodiča srpske kuhinje. U Zinfandelu sam jela vrhunski, sve je bilo krasno pripremljeno, sa mjerom, npr. fantastičan rižot sa tikvicama i listićima parmezana, nemoguće kopirati koliko je bio ukusan.
@ Snježo hvala. Primjetila sam ja davno da u hrvatskoj ne znaju šta je kajmak, ukoliko nemaju veze sa bosnom ili Srbijom. Ja ga volim i mislim da bi i meni nedostajao.
@ Lana, hvala ti. Željela sam tebe pitati o nekim vašim specijalitetima iz leskovačkog kraja, a naročito paprikama i roštilju. Hvala ti za savjet za roštilj, za mlijeko nikad nisam čula.
@ Katarzis, više puta sam razmišljala o tome na koji način bi mogla skratiti postove i razdijeliti recepte po nekim grupama. Mislim da bi imala dovoljno teksta i za priče uz recept, popravit ću to u buduće jer znam da je naporno ovo pročitati i upratiti. Kajmak mi je na samom vrhu od mliječnih proizvoda i stvarno mi nije jasno zašto se ne pravi u Hrvata kada već imate krasnog i sira i vrhnja i domaćeg maslaca.
@ Andrea, mene je Zagreb opet oduševio kao i svaki put (preporučujem da posjetiš Bonkulovića, ako već nisi tamo "varena i pečena"). Jedino što mi je ovo dvadeseti put da sam u Zagrebu u zadnjih deset godina, a u Beogradu nisam bila od 89-te. O hrani i ručkovima iz Zinfandel's ću pisati. Srpska kuhinja je sigurno dijametralno suprotna laganoj mediteranskoj, što je i normalno s obzirom na sve razlike u podneblju, ali ima srpskih specijaliteta koji osvajaju i mediteranskoj prehrani sklone sladokusce.
Vasina torta je zaista jedno vrijeme bila mega popularna i kod nas se spremala za goste i za dječije rođendane.
@ Dajana, hvala. U Srba se uvijek dobro jelo, a sigurno se još uvijek dobro jede.

Dunja kaže...

E, Selma, ja se uvijek obradujem tvom postu i ostavim si ga za rano jutro da ga u miru pročitam, onako na tenane, jer mi je tvoja riječ uvijek uživancija. Moja teta se udala u Beograd i često sam kao curetak išla kod nje za praznike i sva jela su me podsjetila na ta divna vremena. Skoro sve mi je poznato, i drago mi je da si nas podsjetila na te divote, koje ću ponovo napraviti koji put. Hvala Selma.

Dilajla kaže...

Uvijek uživam čitajući tvoje postove i otkrivajući nove kuhinje,bravo.

stočiću postavi se kaže...

Drago mi je što si me potsetila na Patu Marković i njene recepte.
Ja imam Veliki Narodni Kuvar koji sam nasledila od pokojne svekrve,kažu da je bila sjajna kuvarica.
Tvoj post me je inspirisao da se malo pozabavim njime.
Inače što se Beograda tiče,Skadarlija svakao nije jedino mesto gde vodimo svoje goste ,kao što sama kažeš u Srbiji vlada kult hrane iliti narodski rečeno"krke i srke"
nadam se da će ti se pružiti prilika da ipak uskoro dođeš u Bgd i da se definitivno uveriš u srpsku gostoljubivost :)
Pozdrav!

majloV kaže...

Fantasticno!
Elegantno, darezljivo i nadasve umetnicki :)

Selma draga ovo je za posebno uzivanje kada covek sebi potvrdi, po ko zna koji put, da lepota i milina postoje i uvek ce postojati a sve to zahvaljujuci entuzijazmu i ogromnoj ljubavi ovako predivnih osoba kao sto si ti :*

Zavaljena u udobnost doma svoga uz posebnu paznju i zadovoljstvo cesto cu se vracati ovom Tvom
"omazu srpskog kulinarskog sprata" ;)

S velikom paznjom cu procitati svaki deo iz ove carobne i prekrasne predstave.

Tvoj nesebicno ulozen trud zasluzuje mnogo vise ali makar pazljivim citanjem da se dostojno priblizim ovoj milini :))

Uz srdacan pozdrav zelim Ti svako dobro u zivotu:)
Ziva bila!

cosmo2503 kaže...

@ Draga Dunjs hvsls tebi na divnim riječima i pohvalama. Ta vremena kojih se prisjećaš su sigurno bila predivna. Jela kod Srba su odlična, a narod u Srbiji zna napraviti pravi ugođaj sa hranom i oko hrane.
@ Hvala Dilajla, nadam se da se ponešto može i naučiti iz ovih mojih "pisanija"
@ "Stočiću" nadam se da ću ipak imati priliku doći u Beograd, divan grad koji mi se dopao nekad, davno, kada sam ga vidjela, a kojeg neki moji rođaci i prijatelji koji su imali sreću da tamo prožive izvjesni dio života obožavaju i stalno hvale.
@ Draga MajloV, izuzetno mi je drago da ti se moj osvrt na srpsku kuhinju dopao i hvala ti na ovim krasnim riječima. Hvala ti što si mi omogućila da upoznam i neke druge, ne pretjerano poznate recepte srpske kuhinje po gospođi Spaseniji. Divna si mi, hvala!

Gaga kaže...

Divan post, baš sam uživala gledajući i čitajući. Imam Patin kuvar, ali sam baš slabo recepta isprobala iz njega.

Vera kaže...

Ostavila si me bez teksta ovim postom,...Sve vrhunski napravljeno i poredjano po redu.
Nadam se da ćes jednom doći i do Novog sada i da ćes mi se javiti pa da odemo na neku Čardu,kojih ima "mnogo" i sve su extra!
Vidim da imas i spot " Vidovdan",i drago mi je...:)

Branka kaže...

još jedan odličan post i prikaz nacionalne kuihinje. Srpska kuhinja je poznata po svojoj izvrsnosti i odlične recepte si odabrala. Za dio općepoznatih sam znala, a dio su mi pravo otkriće. Ja sam valjda jedna od rijetkih koja za posjeta Beogradu nije završila na Skadarliji ali i u restoranima u kojima sam bila hrana je bila odlična iako na žalost ne tako nacionalna već više malo "modernizirana".

Odlično si pripremila svaki od recepata, slike su takve da odmah otvaraju apetiti. Suve šljive punjene sirom i omotane slaninom su mi vrhunske ! Zatim je tu lepinja, ...,a burek sa sirom nikada ne odbijam :)
Odlično Selma !!

Κάθαρσις kaže...

Na mojem blogu čeka te "Prix d'Arts". Dođi i preuzmi!

Tadeja kaže...

Selma, rasturaš!
Sline mi cure po tipkovnici, već sam zaboravile kako se "tamo" :) dobro jede, BAŠ!
Ma znamo mi, kako ne bismo znali što je kajmak, dapače, kad god netko preko, kajmak se najčešće šverca i to baš taj koji navodiš, užički. Prije rata ga je čovjek prodavao na Dolcu, u zadnje vrijeme postoje pokušaji da naši proizvedu nešto kajmaku nalik, što za silu prolazi. Bio je i nekakav uvoz iz Srbije zrelog i mladog pakiranog užičkog kajmaka, ali ga već dugo nisam vidjela.
Ne znam što bih prije sa ove tvoje trpeze isprobala. DOslovno je sve savršeno. Uključiv fotografije!