nedjelja, studenoga 21, 2010

Iz zemlje kamena i sunca, s ljubavlju

Jezik koji sam učila u školi zvao se srpskohrvatski – hrvatskosrpski. Dok smo bili u nižim razredima osnovne škole svi smo ga skraćeno nazivali srpski (eventualno ES – HA). Tada se ni najmanje nisam opterećivala pitanjima raznih nacija u mojoj domovini, pa ne znam da li su ga i moji drugari iz razreda, mali Hrvati, nazivali srpskim, vjerovatno je da jesu. Naša učiteljica Mirjana, Srpkinja iz Travnika, nastojala je nas naučiti da je jezik koji govorimo i koji učimo u školi srpskohrvatski-hrvatskosrpski (kilometarski naziv za male đake) i ja sam to vrlo rano usvojila, ne sluteći da je pitanje naziva ovog jezika i političko, bilo mi je dovoljno da je učiteljica tako kazala.

Zašto vam ovo pričam i kakve veze imaju jezik i kuhinja? Nemaju nikakve, ali...Moja domovina se zove Bosna i Hercegovina. (nevjerovatno, ovo pišem u Open Officu i riječ "Hercegovina" mi je podvučena da me upozori na grešku), ali je mi, njeni stanovnici najčešće nazivamo samo Bosna. Tako je nazivaju i stranci koji su uopće i čuli za nju. Da li se Hercegovci ljute? Vjerovatno ...

Bosna i Hercegovina su dvije polovine srca. Bosna i Hercegovina su dvije različite zemlje – različita klima, različiti krajolik, različiti ljudi. Ne znam da li više volim proći Ivanom u jednom ili drugom smjeru. Tamo me čeka sunce, kamen i zelena ljepotica Neretva. Ovamo me čeka sve ono što volim, svuda zelenilo bosanskih brda, pašnjaka, šuma i najdraži grad na svijetu, moje Sarajevo, na čijim se svjetlima sa jednakom čežnjom najradije vraćam.

Ako dopustite svome srcu, otkriti ćete da je ovo zemlja jedinstvene i mistične ljepote. Teško je negdje na tako malom prostoru pronaći toliko raznolikosti. U isto vrijeme to je krševita zemlja spržena suncem koja vapi za vodom, ali i bogati vrt - božja ljekarna, koja nudi trave za lijek protiv svake bolesti. Mirisi ovih hrecegovačkih trava ispuniti će vam nosnice i zavesti. Na ovim poljima pčele medarice vrijedno sakupljaju polen i pretvaraju ga u visokocijenjen med hercegovačkih ljekovitih trava. U dolini Neretve klima je blaga mediteranska, zbog koje mnogi Bosanci sanjaju o svom malom hercegovačkom raju, koji će si priuštiti jednoga dana, kada odu u penziju, kao o mjestu gdje će moći pobjeći od teških sarajevskih magli i gradskog smoga. Na visokim hrecegovačkim planinama, pak, vlada surova kontinentalna klima dok sa njih šibaju hladni vjetrovi koji zimi lede krv u žilama.

U hrani se ovdje uživa polako i svim čulima, obavezno uz čašicu nekog od poznatih hrecegovačkih vina. Posebna delicija je čuveni sjajan hercegovački pršut jedinstvenog okusa. Sir iz mijeha i nevesinjski kajmak poslastice su koje neizostavno morate probati nađete li se u ovim krajevima.

Pođite sa mnom, polako, na gastro putovanje Hercegovinom.

Kajgana sa kukama




Za razliku od dalmatinskih divljih šparoga koje su nesumnjivo delicija za sve koje vole njihov gorkasti okus, hercegovačke kuke su blage i nježne, pa ne bez razloga, Hercegovci ove dalmatinske nazivaju zmijskim.

Kao i dalmatinske, one se pojave na samom početku proljeća i traju kratkih dvadesetak dana i ne treba propustiti priliku da se u njima gušta. Guštati u hercegovačkim kukama, na čiji okus ni mala djeca nemaju primjedbe, može se na razne načine. Spremaju se u juhama, izljevacima, na salatu ili sa jajima. Omiljeni način pripreme je u kajgani. Nema razlike kada je riječ o kajgani sa hercegovačkim kukama u odnosu na kajganu iliti omlet sa divljim šparogama i postupak je sljedeći.

Sastojci:

• 1 veći svežanj divljih kuka
• 4 – 6 jaja
• 30 g maslaca
• sol
• voda

Priprema:

1. Hercegovačke kuke nemaju izražena zadebljanja na dnu stabljike, ali taj omotač sa dna stabljike treba ukloniti baš kao i kod šparoga. Stavite kuke u lonac ključale zasoljene vode i pustite da kuhaju 2-3 minute, a zatim ocijedite.
2. Zagrijte maslac u tavi i kada se rastopi dodajte kuke i ulupana jaja, posolite po želji i pecite dok se jaja ne stisnu.


Ne kao "zmijske", već saltke hercegovačke kuke, probajte.

Kajgana sa suhim mesom



Pršut, panceta, zarebrica, suhi vrat delicije su koje će se naći u svakom dobrom domaćinstvu. Dok se u kvalitetnom pršutu posebno uživa uz čašicu, kavlitetni sir i domaći kruh ispod peke, oni manje kvalitetni dijelovi suhog mesa završe u loncu ili tavi. Zašto ne u tavi sa jajima, odnosno u kajgani?

Za pripremiti ukusnu kajganu sa suhim mesom treba vam tako malo, a jelo je tako dobro da vas lijepo nahrani u ovim zimskimdanima.

Sastojci:

• komadi masnijeg suhog mesa
• 2 žlice ulja
• 4 – 6 jaja
• malo soli
• papar

Priprema:

1. Zagrijati ulje u tavi i dodati meso. Pržiti 3-4 minute, a zatim dodati lagano umućena jaja i peći do željene čvrstoće.
2. Probati da li je dovoljno slano i po potrebi dosoliti i dodati svježe mljevenog papra.


Uz svježi domaći kruh, ništa tako dobro...

Hercegovački uštipci




Tanki i hrskavi, duguljasti poput papučice (iliti opanka) ovi hercegovački uštipci idealni su uz sir i pršut. Uživajte...




Sastojci:

• 400 g brašna
• 250 ml vode
• 2,5 g soli
• 1 žlica lozovače
• ulje za prženje

Priprema:

1. Od navedenih sastojaka pripremite ljevano tijesto.
2. Zagrijte oko 1 centimetar ulja u velikoj tavi i kutljačom na vruće ulje sipajte smjesu praveći duguljasti oblik. Pržite oko pola minute sa svake strane. Slažite uštipke sa strane i čuvajte toplim.
3. Poslužite uz tanko narezan pršut, kajmak i sir ( a ko voli može i jednu ljutu potegnuti).


Uz kajmak i pršut dobro prijaju, ovakvi hrskavi uštipci - prijatno!

Mostarska cicvara

Cicvara je jelo koje će svaka poštena žena koja drži do dijete zaobići u širokom luku. "Hvla ne!" Kajmak, maslo, krumpir – uhhh....Za cicvaru, koja je poznate diljem ovih naših krajeva, znamo da se sprema od kukuruznog brašna, ali u Hercegovini i u Mostaru sprema se od bijelog krumpira. Ako vam je do linije stalo kao do lanjskog snijega onda je ovo jelo nešto što su jeli naši stari, nešto što vam mogu preporučiti. Ako spadate u skupinu koja strepi nad svakih 100 grama na vagi, onda je ipak ljubazno odbijte.




Ako se, ipak odlučite probati (ubiti se kalorijama iz zasićenih masti), e onda će vam trebati:

Sastojci:

* 600 g krumpira
* 100 g masla
* 100 g masnog mladog sira
* 100 g slanog masnog kajmaka
* 1 žlica finog kukuruznog brašna

Priprema:

1.Skuhati krumpir i još vruć izgnječiti u pire.
2.Rastopiti maslo, dodati mu polovinu kajmaka i sir i pustiti da počne vriti.
3.Dodati brašno, umiješati da ne bude grudvasto, a zatim dodati i krumpir i kuhati uz miješanje oko 5 minuta.
4.Dodati ostatak kajmaka, pustiti da se lagano rastopi i servirati vruće.


Ko se boji strašnih masti još? Oprez!

Pilav sa mesom




U Bosni, a i u Hercegovini pilavom se nazivaju ne samo jela od riže i nekih drugih žitarca već i domaći rezanci, odnosno jela od domaćih rezanaca.

Naravno da bi bilo vrlo poželjno pripremiti prave domaće rezance, ali imate li vremena? Vremena nemate, ali vjerujem da imate zanatsku radionicu u kojoj se sprema dnevno svježa tjestenina – trk tamo i kupite pola kilograma i pripremite prekrasan skoro domaći pilav.

Kada sam našu dragu blog prijateljicu Snježanu sa bloga Vrtaljica , upitala da mi pomogne sa savjetima oko hercegovačke kuhinje predložila mi je neka jela koja su pripremale njena baka i majka. Upravo iz kuhinje Snježanine majke Ljube, Konjičanke, dolazi ovaj pilav sa dinstanim mesom, kojeg vam preporučujem.
Sastojci:

• 500 g domaćih rezanaca
• Oko 250 g mljevenog mesa
• 1 mala glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 40 g masti ili ulja
• sol
• mljeveni crni papar

Priprema:

1. Na rastopljenoj masti ili zagrijanom ulju popržiti sitno nasjeckan luk sve dok ne omekša. Dodati mljeveno meso i protisnuti češnjak i sol, i pržiti na laganoj vatri uz povremeneo miješanje desetak minuta.
2. Za to vrijeme u dubljem loncu uzavreti zasoljenu vodu i ubaciti domaće rezance. Kuhati oko 5 minuta i ocijediti.
3. Vratiti rezance u lonac, dodati prženo meso, pomiješati i dodati mljevenog papra po želji.


Mmmm....ukusno i dobro - preporučujem.

Raštika sa krumpirom




Raštika je nezaobilazna namirnica u hercegovačkoj kuhinji. Sprema se kao varivo sa krumpirom i suhim mesom, sa krumpirom i rižom, u čorbama, i naravno za hercegovački japrak.

Nikada nisam kupovala raštiku, a nisam je jela sigurno nekih trideset ili više godina i da nije bilo namjere da napravim ovaj post o hercegovačkoj kuhinji, a bez raštike taj prikaz bi bio faličan, vjerovatno je ne bi ni kupila. Mogu vam reći da mi je promjena prijala i da mi uopšte nije odbojna, kako mi se činilo.

Uz japrak, koji je broj jedan, broj dva kod jela pripremljenih sa raštikom bilo bi ovo varivo, maneštra iliti gusta čorba.




Sastojci:

* 1 kg mlade raštike
* 250 g suhih rebara
* 400 g krumpira
* 2 zrele rajčice
* 1 veća mrkva
* 1 korijen peršina
* 1 glavica luka
* 3 češnja češnjaka
* 120 ml ulja
* sol
* papar

Priprema:

1.Suho meso isprati i staviti u hladnu vodu i kuhati oko sat vremena. Ivaditi meso, narezati na komade a tekućinu sačuvati.
2.Raštiku očistiti i narezati na krupne rezance, pa staviti u lonac ključale vode i kratko obariti.
3.Zagrijati ulje i na njmu popržiti nasjeckan luk dok ne zažuti, a zaim dodati usitnjnu, oguljenu rajčicu, narezanu mrkvu i peršin i pirjati 10 – 15 minuta.
4.Dodati krumpir krumpir narezan na kocke, tanko narezan češnjak, sol, papar i suho meso. Kuhati uz dodavanje vode od mesa dok krumpir ne omekša.


Tradicionalno i nezaobilazno, prijatno.

Musaka od raštike



Ova musaka odgovor je na temu – RAŠTIKA. Kako sam vam već rekla godinama je nisam jela, pa kada sam je već nabavila odlučila sam je isprobati na različite načine. Ovaj sa slaganjem u musaku je moja ideja i mogu se pohvaliti da je dobila gomilu komplimenata. Ne bi bilo loše da je blo i više jer se pojela do posljednje mrvice.




Sastojci:

• 600 g krumpira
• 800 g raštike
• 400 g mljevenog mesa
• 1 glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 100 ml ulja
• 1 žličica mljevene paprike
• 1 žlica pasirane rajčice
• malo peršina
• ½ žličice papra
• sol
• 100 ml vrhnja za kuhanje

Priprema:

1. Krumpir oguliti i kuhati u lagano zasoljenoj vodi dvafesetak minuta, ohladiti i narezati na tanje kriške.
2. Raštiku oprati i narezati na rezance, pa kratko obariti. Kada se ohladi narezati na sitnije komade.
3. Na zagrijanom ulju popržiti sitno nasjeckan luk dok ne postane zlaćane boje, a zatim skloniti tavu sa štednjaka i umiješati mljevenu papriku. Dodati meso, protisnuti češnjak, sitno nasjeckan peršin, sol i papar. Pirjati meso na srednje jakoj vatri 8 – 10 minuta i potom dodati i umiješati pasiranu rajčicu. Pirjati još 5 minuta i ostaviti da se ohladi.
4. Pomiješati meso sa raštikom
5. Vatrostalnu posudu malo premazati uljem. Složiti red krumpira, red mesa i raštike i tako do vrha završavajući sa redom krumpira. Krumpir još malo poprskati uljem i peći u pećnici zagrijanoj na 220 stepeni oko pola sata.
6. Na kraju preliti vrhnjem za kuhanje i vratiti u pećnicu i peći još 5-6 minuta.


Ovakav komad dobro prija, nadam se i vama - prijatno!

Pirjan od patlidžana



U davnim vremenima mog djetinjstva kada se povrće kupovalo na pijacama, činilo mi se da sve povrće dolazi iz sunčane Hercegovine. Sve osim paprika koje su bile sa juga Srbije. Trgovci i danas vole na tezgama istaknuti zemljopisno porijeklo svoje robe, osim ako ista ne dolazi iz Kine. Za mene je tako svo divno i pravo povrće hercegovačko, pa je tako ovaj pirjan jednako prisutan u bosanskoj koliko i u hercegovačkoj kuhinji – hercegovački.

Sastojci:

• 280 g riže
• oko 1 l povrtnog temeljca
• 2 veća patlidžana
• 1 manja glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 80 ml ulja
• sol

Priprema:

1. Patlidžan narezati na kolutove, malo nasoliti i ostaviti da odstoji oko pola sata. Isprati sol i ocijediti, dobro posušiti i narezati na kockice.
2. Zagrijati ulje u posudi sa debljim dnom, popržiti sitno nasjeckani luk dok ne postane zlaćan. Dodati patlidžan, protisnuti češnjak i rižu i pirjati 2-3 minute prije nego se doda tekućina. Nakon što riža postane prozirna zaliti sa 2/3 pripremljenog temeljca i dodati žličicu soli.
3. Kuhati uz povremeno mješanje oko 20 minuta, a po potrebi dodavati ostatak temaljca. Gotovo jelo pokriti i ostaviti oko 5 minuta, a zatim servirati.


Jednostavno, ali da poližeš prste...

Ićija sa suhim mesom



Ovo jelo je za mene potpuno novo. Bosanska ićija su inače pečene kore od domaćeg tijesta, slične mlincima, koje se dodaju pečenoj piletini ili purtini i zalijevaju masnoćom od pečenja ili masnom vodom od kuhanja koke. Toliko sam znala o ićiji.
Ova je sa suhim mesom i karakteristična je za Mostar, Stolac i Konjic. Radoznalost me je navela da je isprobam, a sada recept sačuvan od davnina dijelim sa vama sa nadom da će vam se dopasti, meni jeste.




Za ićiju je prethodno potrebno pripremiti pogaču. Nije to ni pogača ni mlinac. Za razliku od pogače nema krušnu sredinu, a za razliku od mlinaca radi se o dvije napuhane hrsklave kore, dok je sredina prazna. Nadam se da sam opisom pojasnila kako bi sve to trebalo izgledati i da nisam zakomplikovala.

Sastojci:

Za pogaču:
• 350 g brašna
• 150 ml vode
• 1 žlica ulja
• na vrh noža sode bikarbone
• ½ žličice soli
• papir za pečenje

Za ićiju:

• 250 g suhog mesa
• 100 g riže
• 40 ml ulja
• 1 mala glavica luka
• 1 – 2 češnja češnjaka
• sol
• papar

Priprema:

1. Suho meso kuhati oko pola sata, a zatim izvaditi i sačuvati vodu od kuhanja, a meso narezati na kockice.
2. Za tijesto pogače prosijati brašno, dodati i umiješati na vrh noža (tj. vrlo malo) sodu bikarbonu i sol. Umijesiti elastično tijesto uz dodatak mlake vode i žlice ulja.
3. Ostaviti da tijseto odstoji oko 15 – 20 minuta, a zatim na pobrašnjenoj površini premijesiti tijesto i oblikovati tanki disk.
4. Peći u veoma zagrijanoj pećnici oko 15 minuta.
5. Zagrijati ulje u tavi, dodati luk i pržiti dok ne požuti, a zatim dodati meso i rižu, pomiješati i dodati vodu od kuhanja mesa. Kuhati rižu oko 20 minuta.
6. Nalomiti pogaču i pomiješati sa rižom i mesom. Složiti u vatrostalni pekač, dodati dosta papra i staviti da se peče još 10 minuta u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni.


Jednostavno, odlična kombinacija - prijatno!

Pečena pastrmka u kajmaku



Ne znam ko je smislio da magistralni putevi prolaze kroz središta naših gradića, ali prolaze i sigurno narušavaju kvalitetu života tamošnjeg stanovništva. Na putu od Sarajeva prema jugu prolazimo kroz Konjic, Jablanicu, Počitelj... Jablanica i Počitelj su uvijek bili i naša stajališta na tom putu. Dok je Počitelj odredište da odrasli popiju kafu, a djeca sokić, Jablanica je od kada je svijeta i vijeka mjesto gdje se ide na janjetinu. Pazite – janjetinu, a Neretva je na dva koraka od tih restorančića u kojima se dano-noćno vrti ražanj. Ne znam da li se iakda, ikome desilo da obrati pažnju na jelovnik, ne znam ni nudi li se šta drugo, a moglo bi.

Ovaj recept za pripremu presočne pastrmke je hercegovački, pa mi recite da bi mu sladokusci mogli naći zamjerke.

Sastojci:

• 2 očišćene pastrmke
• malo kukuruznog brašna
• 400 g krumpira
• rajčice
• svježi kopar
• 200 g kajmaka

Priprema:

1. Krumpir narezati na pole, rajčicu narezati na četvrtine ili koristiti cijele mini rajčice.
2. U tepsiju poredati krumpire i rajčicu. Ribu lagano uvaljati u brašno i složiti na krumpir. Rastopiti polovicu kajmaka i preliti preko ribe i krumpira. Pokriti alu folijom i peći zatvoreno oko 20 minuta, a zatim skinuti foliju i peći još 5 – 6 minuta.
3. Na kraju dodati malo kopra u krumpir i ostatak kajmaka po ribi.




Možda bi "janjeće brigade" trebale promijeniti navike, za promjenu...

Mostarski sevdidžan



Mostar je hercegovački biser, grad u čije smo crvene krovove i bijele kuće gledali sa zaobilaznice na ovom našem putu prema moru. I čudili smo se kako su te kuće bijele i kako su ti krovovi tako crveni, kao iz slikovnice. Sarajevske zgrade su sive, a krovovi neodređene boje između narandžaste i boje zemlje. Nikada nisam riješila pitanje da li je stvar u perspektivi iz koje gledam ova dva grada ili je stvar u tome da je Mostar grad sa najviše sunčanih dana u godini, grad u kojem je zrak uvijek čist, a moje drago Sarajevo grad u koji je pola godine u magli.

Mostar volim, iako nemam neke posebne veze sa tim gradom. Volim ga jer je lijep, jer je opjevan u pjesmama koje volim. Sa sigurnošću mogu reći da sam u ratu plakala tri puta: kada je gorjela Zetra za koju me vežu uspomene mog djetinjsta i odrastanja, kada je gorjela Vjećnica koja je simbol mog grada i riznica historijske građe od neprocjenjivog značaja za Bosnu i Hercegovinu (no dobro, građa je valjda sačuvana, kada smo uspjeli sačuvati Hagadu u drugom svjetskom ratu, valjda smo bili i toliko marljivi da ove vrijednosti sklonima na sigurno u ovom jadnom posljednjem) i plakala sam onog dana kada je srušen Stari.

Mostar ima svoje liske, Mostar ima svoje laste, Mostar ima i svoj kolač, mostarski sevdidžan - kolač mostarskog djetinjstva. Generacije Mostaraca sjećaju ga se iz kuhinje njihovih nana i baka i zato je Mostarski sevdidžan najdraži kolač Mostarcima.



Hvala Snježo! .

Sastojci:

• 4 jaja
• 220 g šećera
• 220 g rastopljenog mladog masla
• naribana korica jednog limuna
• 180 g fine pšenične krupice
• 40 g oštrog brašna
• 220 ml milerama ili masnijeg kiselog vrhnja

Za agdu:
• 400 g šećera
• 1 vanilin šećer
• 600 ml vode
• limunov sok

Priprema:

1. Razdvojiti žumanca i bjelaca i napraviti čvrst snijeg od bjelanaca.
2. Žumanca umutiti sa šećerom dok sasvim ne posvijetle, a zatim uliti rastopljeno mlado maslo i limunovu koricu i dobro umiješati.
3. Dodati brašno i krupicu, lagano umiješati i dodati pa dobro umiješati vrhnje.
4. U ovu smjesu u dva dodavanja lagano umiješati snijeg od bjelanceta.
5. Peći oko 30 minuta, u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni.
6. Za agdu kuhati šećer sa vodom i na kraju dodati limunov sok. Ohlađen kolač pobockati i preliti vrućom agdom.


I šta je ljepše od topline u srcu, od uspmena na mirise i okuse djetinjstva? Zasladite dan...

Eto, toliko iz zemlje u kojoj jedni vide svog boga, a u kojoj se drugima Gospa javlja. Nadam se da je ovo trodjelno putovanje mojom dragom Bosnom i Hercegovinom zadovoljilo vašu znatiželju, da sam uspjela privući vašu pažnju i da ćete nešto pronaći što biste isprobali. Bilo bi mi zaista drago i hvala vam.

21 komentar:

Tadeja kaže...

Dobro je, živa si! Malo sam već i brinula, ali vratila si se i "pogodila" me Hercegovinom! Prekrasan post i divna jela, oba recepta za raštiku ti kradem, jer moram s njom u ponovljenu bitku, ne volim je naime. :(
Ovi uštipci niti malo ne liče na one uštipke koje sam ja k'o dijete jela dok sam nizala duhan. Ovi djeluju fino i mekano, oni kojih se sjećam su bili možda prvi tren, onako topli, poslije k'o potplati.
Nego, kad smo bili u Mostaru, jeli smo neke .... sad nisam sigurna hoću li ja to dobro napisati i jesam li dobro upamtila .... peksimete???. Jel imaš za to dobar recept, to je meni mrak!
Fotke su ti strašne, upravo žive! :)

cosmo2503 kaže...

Tadeja, naprosto ne znam kako mi vrijeme proleti i da ništa ne stignem. Prije sam mogla ukrasti malo vremena na poslu, a sada je naprosto ludnica. Možda mi samo tako izgleda, ali nekima je posao olakšan duplo, a meni se udvostručio. Elem, u ovih osam sati na poslu svih osam radim punom parom. Obično pomislimda ću vikendom imati malo vremena za blog, čitanje i pisanje, ali mi se i tada vrijeme iskrade.
Na ovakve hercegovačke uštipke uputila me je poznanica sa Coolinarike, Mostarka Performita. Sada kada ti opisuješ te koje si jela čini mi se da su oni i bili pravi iz Performitinog kraja. Raštika u musaki bi ti se mogla dopasti, a ova sa suhim mesom, ona je ona od koje ti se namršti lice, ne zato što je loša već zato što je to ipak raštika... Možda ti se dopadne ovaj recept za majkine peksimete, meni uvijek ispadaju dobro i uopšte nisu masni, a mekani su ko duša. Hvala ti na komentaru, pozdrav :-)

Tadeja kaže...

E, to, čini mi se da bi to bilo baš to! Obavezno probam i javim! HVALA! Već vidim Timnin osmijeh od uha do uha! :)
Ajde, drži se Selma koliko ide, ali ako se stvarno pokaže da su ti natovarili duplo, ritni se malo il' ubodi rogom, pa ipak si ovca! ;)

Laka kuharica kaže...

Ti si izgleda ostala izgubljena u SAP-u, pa se ništa ne javljaš. Ali, nadoknadila si ovim postom cijelo izbivanje. Kao i obično, recepti su divni i bilježim dva ili tri. U Hercegovini nisam bila, a sada više nemam želju vidjeti Mostar nakon zaista nezamislivog kulurocida - rušenja Starog mosta. Ne stidim se tih Hrvata koji su to učinili jer ne smatram da išta imam zajedničko s njima. I naravno da imam nešto protiv takvih ljudi, ma kome oni pripadali. Mi smo ovdje učili hrvatsko-srpski ili jednostavno hrvatski. Volim svoj jezik, ali to je jezik Matoša i jezik Krleže iz Balada. Štokavica (iz Hercegovine) nametnuta nam je kao službeni jezik, a meki kajkavski je, baš kao i meki kajkavci, grubo istisnut. Toliko o tome. Nacio nije racio i ne držim do toga. Ili jesi ili nisi čovjek, a sve ostalo je nevažno.

Roman Tales kaže...

obožavam raštiku, iako ju je moja baka Luce drugačije pripremala, sirotinjskije, rekla bih. Nemam mogućnosti sada tipkati koliko bih željela i koliko ovaj tvoj post zaslužuje, ali još dodatnih 2000 km udaljena na već postojeću udaljenost, učinili su da budem posebno nostalgična i svjesna koliko sam daleko od krajeva o kojima pišeš i u kojima su i moji korijeni.

J e l e n a kaže...

Zaista si napravila dugu pauzu, a ja sam znala da nam sledi prava gozba. Na žalost, nisam bila u nekadašnjoj Bosni i Hercegovini i žao mi je jako.Za raštan ovde malo ko zna, čak sam ga tražila po pijaci i jedva ga našla. U zepadnim krajevima se zove listina.
Divan post, kao i uvek, i puno pažnje, strpljenja i ljubavi ka kuvanju je potrebno za tako nešto. Ja još nisam taj stupanj dosegla. Prosto, kao dete sam, pa ne mogu da se strpim i dočekam da par recepta sakupim na jednom mestu koji će imati zajedničku temu.

Dunja kaže...

Znala sam kad te dugo nema da nam spremaš nešto vrliko i temeljito. Predivno Selma, jako volim pročitati autohtone recepte, kad to čitam gotovo osjetim miris tih jela. Sve je savršeno, a prvo ću napravit musaku od raštike. Hvala Selma.

Snjezana kaže...

uvijek s gustom procitam tvoje postove.:)
sve lijepo izgleda ali onaj pirjan i sevdidzan mi se malo vise svidaju.:)
imas jednu nagradicu na mom blogu pa ako ti se svida preuzmi ju.:))))

Nale Coolinarija kaže...

S uzivanjem sam procitala i pregledala post. Pa, koliko tu divnih opisa ima. Ne znam sta bih pre probala. Fotografije su izvanredne...

Unknown kaže...

Eh, draga moja mislim da mi je ovo četvrti put da dolazim na tvoj post. Pročitala sam ga u dahu. Znala sam šta spremaš a i da će ovako ispasti dobro i nadasve zanimljivo. Pa to si ti: uvijek zanimljiva, s dobrim receptima, fotkama i naravno pričom. U mojoj kući raštika je br. 1. Često pravim onu meneštru (ja ne stavljam paradajz) i naravno japrak ali ona musaka me je očarala.
Čestitam na postu:))

Andrea kaže...

Joj ja sam se malo zabrinula za tebe kad te ovako dugo nema. Žao mi je čuti da si i dalje u gužvi i iskreno se nadam da će to brzo proći. :)

Hercegovina mi je krasna, a i Bosna mi je krasna, sviđa mi se krajolik, hrana i ljudi. Iako su sve nabrojene stvari toliko različite u Bosni i Hercegovini obje oduševljavaju, svaka na svoj način. :)

Mnoga ova jela su mi vrlo poznata jer su uobičajena i u dalmatinskoj zagori, a za neka prvi put čujem.
Oduševljena sam svime kao i inače i radujem se novim postovima. :)

Shangri La Food kaže...

Draga Selma, mene tvoji postovi svaki puta iznova oduševe..

U zadnje vrijeme me hvata neka nostalgija i tuga zbog ovih naših balkanskih prostora.. ali da sad ne kukam.. gastro vodič po Hercegovini je stvarno krasan.. hvala ti :)

cosmo2503 kaže...

@ Tadeja, javi mi za peksimete, da li si ih pravila i kako su vam se svidjeli.Na poslu sam prestrašno opterećena i bojim se kako će sve ispasti na kraju godine i da li će se sve moći složiti kako treba. Ja se trudim da grešaka ne bude na mojoj strani, a kao prava ovca znat ću ja gdje treba ubosti (valjda...)
@ Κάθαρσις, meni su dodjelili toliko uloga u SAP-u da niko u mojoj službi nema toliko posla. Najgore od svega je što naš direktor smatra da su nam jako olakšali posao i da je sada sve svedeno na "klik"
Stari most u Mostaru srušili su neljudi, oni su izrod ljudskog roda. A ovaj novi most, on mi se čini kao kopija sa certifikatom i to nikako nije original i ne može me utješiti to što liči.
Što se pak SH-HS jezika tiče meni je drago da se mi svi razumijemo. Hrvatski jezik iz Krležinih Balada čitam uz tumačenje, baš kao i srpski jezik u Zoni Zamfirovoj, čitam uz pomoć tumača manje poznatih riječi i izraza.
@ Roman Tales, moja mama je od raštike spremala samo japrak, a rekla mi je da se varivo kuha sa suhim mesom. Meni se ovako pripremljena dopala, jedino bi drugi put protisnula jedan krumpir da jušni dio bude malo gušći.
@ Jelena, uvijek ćeš imati vremena za posjetiti BiH, ima se šta za vidjeti, a i finih bosanskih specijaliteta za isprobati. Iako i vi imate ćevapčiće i pite (bureke) u Bosni se oni mnogo razlikuju od vaših i svakako bi ih trebalo probati.
@ Snježana, hvala ti na nagradi i komentaru. Pirjan je odličan, volim takva bezmesna jela i što se mene tiče mogla bi bez mesa. Možda izgleda da je previše šećera u sevdidžanu i on jeste sladak, ali nikako presladak.

cosmo2503 kaže...

@ Draga Dunja, hvala ti mnogo. Uvijek se trudim da zaokružim priču, pa zato i rijetko pišem. Musaka je oduševila moje ukućane, nadam se da će se i tebi dopasti.
@ Nale hvala ti. Nadam se da će ti se jednako dopasti i budući postovi vezani za kuhinju iz našeg solitera.
@ Andrea, hvala ti. Hercegovci imaju dodir sa dalmatinskom Zagorom pa im je i kuhinja slična, a čini mi se da su i ljudi slični po svom karakteru. Vjerujem da se ova raštika i tamo kuha vrlo slično.
@ Andrea (Shangri la) stvari na brdovitom Balkanu kreću se na bolje. Više saradnje i međusobnog razumjevanja svima je potrebno i jedino na taj način možemo napredovati.

Branka - byB kaže...

jako me razveselio tvoj novi post, pogotovo kada sam vidjela da ide još jedna kuhinja. Hercegovina i hercegovačka kuhinja su mi dosta poznate ali moram priznati da se ne bih sjetila ovih jela koje si izabrala. Super mi je čuti i kako si se povezala sa Snježom da pomogne oko izbora i recepata. Sva jela mi se zbilja sviđaju iako kod mene uvijek najbolje prolaze uštipci sa pršutom i sirom, još ako je sir iz mješine teško je stati :) . Kolač do sada nisam probala, vjerujem da je odličan a na isprobavanje će me prije svega navući divne riječi o Mostaru koje si napisala i koje zaslužuje. Super Selma za još jedan odličan post i divne recepte !!

cosmo2503 kaže...

@ Snježo draga prijateljice od srca ti hvala za pomoć oko ovog posta. Jako mi je drago ako ti se sviđa. Pilav nam je bio fantastičan, odličan umak sa dobrom domaćom tjesteninom je dovoljno da jelo bude vrhunsko. Raštika mi se svidjela upravo zbog ove rajčice koja jelu daje ne samo boju saftu, već i malo kiselkasto-slatkastog okusa. Jedino mi je nedostajalo da saft bude gušći.
@ Branka, hvala ti. Ovaj bi kolač trebala probati stvarno nećeš požaliti, jednostavan ali fin kolač. Ja ne volim petljati oko krema i slaganja torti pa mi je ovo uvijek dobrodošlo.

Iiiii kaže...

Pozdravi iz kisne Herce!!! Bas uzivam u rastici:)

Mare kaže...

cinilo mi se da sam vec ostavila komentar ali evo ponovno: kakav odlican izbor jela i prelijepih fotografija! stvarno odlicno!

Laka kuharica kaže...

Eto, radila sam sevidžan i jako nam se sviđa. Doduše, smanjila sam šećer za 100g, i koristila samo pola preljeva jer sam se bojala da bi kolač bio previše mokar. Baš odlično.

Knez Milan kaže...

Zašto vam ovo pričam i kakve veze imaju jezik i kuhinja?
-----------------------
Pre jezika zelim vam izraziti svu moju admiraciju za recepte vase koji mi se svidjaju i cesto na vasem bloku stanujem!

Sto se naslovnog mog tice ja bih vam ovako odgovorio,ili "razumi ko moze"

Zbog cega se u toj ex jugoslaviji ja licno osecao nisam?
Pa eto...ja sam crnogorac. ja sam slovenac. ja sam bosanac. ja sam makedonac;ja sam hrvat.ja sam srbin? i ostali yugo naraodi, i sve sto sam naucio to je "srpsko hrvatski jezik" a zasto ne hrvatsko-srpski ? a gde su ostali ? zbog cega jezik nije samo JUGOSLOVENSKI BIO i tako se zvao?
Vi draga moja pisete o Bosnu pominjete... jer ste Bosanka i svaka vam Cast!

Nazalostu u toj ex yugoslaviji (bratstvo jedinstvo bese sam opustela rec i kad sam po prvi put tamo neke sedamdesete u bosni stigao i u sloveniji prosao upitah se na kojoj sam planeti ja? (slovenija moje otkrice. misljah da smo svi siromasni bili a ovde videh raj.

Pozdrav veliki i ziveo tvoj blog!
Milan Francuska

Knez Milan kaže...

Zašto vam ovo pričam i kakve veze imaju jezik i kuhinja?
-----------------------
Pre jezika zelim vam izraziti svu moju admiraciju za recepte vase koji mi se svidjaju i cesto na vasem bloku stanujem!

Sto se naslovnog mog tice ja bih vam ovako odgovorio,ili "razumi ko moze"

Zbog cega se u toj ex jugoslaviji ja licno osecao nisam?
Pa eto...ja sam crnogorac. ja sam slovenac. ja sam bosanac. ja sam makedonac;ja sam hrvat.ja sam srbin? i ostali yugo naraodi, i sve sto sam naucio to je "srpsko hrvatski jezik" a zasto ne hrvatsko-srpski ? a gde su ostali ? zbog cega jezik nije samo JUGOSLOVENSKI BIO i tako se zvao?
Vi draga moja pisete o Bosnu pominjete... jer ste Bosanka i svaka vam Cast!

Nazalostu u toj ex yugoslaviji (bratstvo jedinstvo bese sam opustela rec i kad sam po prvi put tamo neke sedamdesete u bosni stigao i u sloveniji prosao upitah se na kojoj sam planeti ja? (slovenija moje otkrice. misljah da smo svi siromasni bili a ovde videh raj.

Pozdrav veliki i ziveo tvoj blog!