Zuni ricotta gnocchi ili pronaći svježe mlijeko

Šta je bolje, gnocchi ili ćuftice?

Sinoć sam se kasno vratila kući i nisam imala ni vremena ni snage upaliti svoj računar na kojem su mi fotke. Umjesto da to uradim sinoć, uradila sam to jutros. Skrpila sam jednu fotku u Irfan View-u, koja je u oba pokušaja da poredam slike po redu ispala naopako. Istovremeno sam se tuširala i prala zube. Sreća pa je petak naš “casual day” pa nisam morala da se mučim oko oblačenja i frizure. A sreća da je petak i zbog petka. I tako u ovoj stisci sa vremenom nadam se da ću ipak stići napisati post prije nego iz čiste radoznalosti pročitam vaše utiske, a i prije nego me totalno obore i poraze vaše prekrasne fotke uspjelih radova na temu Kuvarijacija za mjesec maj 2010. A tema su Zuni Ricotta Gnocchi koje je Marija sa bloga Palachinka pripremila u prvom krugu igrice Daring Cooks. Po uzoru na Daring Bakers Maja sa bloga Cooks&Bakes , zajedno sa Marijom osmislila je Kuvarigrice , čiji su sastavni dio i Kuvarijacije. I tako se zahvaljujući njima dvjema mi iz mjeseca u mjesec družimo, suočavamo se sa nekim izazovima u kuhinji, istražujemo blogove i bla-bla-bla....

Vratit ću se sada zadatku.... Zuni ricotta gnocchi i savršeno ukusne pileće ćuftice. Dakle, ja sam od onih koji niakda nisu pravili sir. Kada sam bila mala sir se kupovao kod žena na tržnici, nije bilo ovog pakovanog u samoposluživanju. Naravno da nikada nisam vidjela kako se sir pravi. Priznat ću vam da sam taj proces prvi put vidjela na internetu. Mislila sam da je to bogzankako komplikovano, da vam treba neka posebna oprema, LOL! Ispostavilo se da je napraviti svoj sir zapravo jednostavno. E sad...Ovdje se govori o siru “ricotta” koji bi se trebao praviti od sirutke, tj. od one vode koja ostane nakon što se napravi sir za neke druge potrebe. Ovaj recept međutim to ne predviđa, dakle ovaj sir sam radila od punomasnog mlijeka uz dodatak slatkog vrhnja.“???????????!!!!!!!!!!!????????????? ”

Sigurno znate onu reklamu “Arture prinče moj! Pronašao si mlijeko” Mislite da je ona ful besmislena? Pa i nije baš. Naime, dok smo rasli svježe mlijeko se prodavalo u kesama od litar i dnevno je dolazilo u samoposluge i supermarkete. Dugooooootrajno (do 6 mjeseci) mlijeko smo zvali “tetrapak” i ono je bilo samo za izlete, a tada je trajalo znatno kraće nego danas. Danas u super-dupermarketima imamo desetine vrsta dugooooootrajnih mlijeka, ali svježe se stidljivo pojavljuje u obliku Dukatovog mlijeka u boci od 1 litar, onog kojeg je pronašao princ. Eto, zbog toga što je svježe mlijeko danas rijetkost, treba vam princ da ga pronađe.


Slike su složene naopako...

Nisam procjenjivala vrijeme kuhanja, ali kuhala sam zaista dugo. Ovo što vidite na slikama je uslikano u trenutku kada su se počele stvarati grudvice, a nakon toga kuhala sam poprilično. Iskoristila sam pamučnu pelenu za cijeđenje. Ostavila u hladnjak preko noći i to je to. Sutradan sam imala SIR.



Sir je ispao odličan, a gnocchi još bolji. Nikada nisam jela tako dobre NJOKE. A ove ćuftice od piletine priča su za sebe. Fenomenalne i odlično se slažu sa njokama.

Nadam se da ste sve uživale u ovom krugu. Zadatak nije bio težak, a užitak u jelu je bio potpun.

Bolje ikad, nego nikad...

Uvijek kasnim kada ne zacrtam rok samoj sebi deset dana prije roka. Kada sam studirala morala sam imati spreman ispit deset dana prije roka, pa onda tih deset dana iskoristiti za ponavljanje jer se u protivnom ne bi usudila izići.

Danas na poslu rokovi mi nisu daleko unaprijed određeni i često sam u situaciji da mi je rok "jučer", a zadatak dobijem danas.

U KuVarijacijama rok je bio 27. februar i ja sam se pripremila da na zadatak odgovorim na vrijeme, ali sam slobodnog vremena imala samo navečer kada ne mogu snimiti ništa (a da izgleda pristojno). Kasnije sam se pomirila sa činjenicom da fotke postupka neće biti ni blizu onoga što bi željela, ali da je bitno zadatak završiti i da je bolje ikad, nego nikad. I evo me...

Sićušni, slatki, mali "pains au chocolate"...





Tema igre KuVarijacije u mjesecu februaru bila je izrada “ Danish pastry” po Branki, odnosno po receptu sa njenog bloga..
Jednom u životu probala sam raditi lisnato tijesto i bilo mi je dovoljno za cijelih dvadeset godina. Hoću reći probala sam ga napraviti tada, pa sam narednih 20 godina čekala da me neko pozove i da mi izradu lisnatog da kao zadatak.

Te neke davne ' 88 ili '89. godine moja vještina u kuhinji svodila se na to da sam bila vrlo uspješna u pečenju super tankih palačinki, pa čak i bacanju u zrak i hvatanju u tavu istih, ali što se tiče svega ostalog, bojim se da sam bila vrlo loša. Kuhinja nije bila moja teritorija, a ja se nisam ni pokušavala ugurati tamo. Za doručak bi imala spremnu bijelu kafu, izvađen maslac iz hladnjaka i napravila bi si sendvič. Za ručak sam imala novac i otišla bi i kupila sebi nešto od fast food trasha ili bi napravila hrenovke sa tonu majoneza i kečapa (na što sada kažem “Bljak”). Kada bi probala napraviti jaje u non-stick tavi, ono bi se ipak nekim čudom zalijepilo, pa sam ga morala strugati.

Moja mama nikada nije tražila od mene ništa više osim da svoju sobu držim urednom, što mi je s obzirom na neki gadni aspekt u djevici i uspjevalo, bila je to cakum-pakum slatka djevojačka sobica. Više se ne sjećam da li je sebi ili je meni mama kupila Školu kuhanja. I ja sam se bacila na posao, naučiti kuhati preko ljetnog raspusta bio je moj cilj. Sjećam se da sam prvo probala krofne/pokladnice. Ne mogu se zakleti da su uspjele, ali mogu da se nisu bacile. Probala sam i neke kreme, neke sendviče, sve za prvi osnovne kuharske škole.

Onda mi je u jednom trenutku zapeo za oko recept za rolnice od lisnatog tijesta sa hrenovkama. Ostala sam u kući sa deset godina mlađom sestrom i ona se “zdravo” radovala što će mi biti asistent u kuhinji. I sve sam uradila po receptu, sve osim valjanja i silnog prevrtanja tijesta, tamo-vamo, obrni-okreni, prevrni... Kada sam pomislila da sam ga napravila izrezala sam trakice, namazala (pardon NAMAZALA senfom) stavila hrenovkice, zamotala lijevom i stavila peći.

O Bože!!! Koja je to katastrofa ispala. Tijesto se odmotalo, nije bilo lisnato već slijepljeno, maslac je iscurio na tepsiju, usmrdile smo kuću. I nakon toga mi je lisnatog bilo dosta za sva vremena.

Ali, nikad ne reci nikad! Evo mene opet, nakon svih putešesvija, nakon stotina i stotina napravljenih i isprobanih jela, nakon stotina prelistanih kuharica, pregledanih blogova, eto mene “back to basic” (što bi rekao naš narod).

Da bi ispoštovala smisao igre, postupila sam tačno po Brankinim uputama uz konsultaciju sa uputama u kuharicama koje se odnose na valjanje i okretanje tijesta. Naime, Brankin recept je jednostavniji u prvom koraku jer se maslac nariba direktno na razvaljano tijesto, a onda se preklapa, valja, zakreće, okreće itd, sve kao i kod klasičnog recepta.




I onda sam na Tadejinom blogu u samom finalu igre vidjela recept za ČOKOLADNO LISNATO!!!WOW to mi je brilijantna ideja, a još genijalnije rješenje problema kako ga napraviti i gdje zapravo dodati kakao.

Sve sam uradila kako treba i sve je išlo glatko, osim što sam, a ja ne bi bila ja, vječito u žurbi:



Prvo – zaboravila premazati čokoladne kroasane
Drugo – naparavila super sićušne kroasančiće, a pekla ih kao da je riječ o velikim i prepekla.





Zaključak, budući da mi je prvi put zaista išlo lako, da nije bilo mrljica, flekica od maslaca i da je tijesto izgledalo odlično spremit ću se za popravni. Recept je više nego dobar, tijesto je bilo lisnato, ali su se listovi malo prepekli, a sama površina nije imala sjaj zbog toga što sam preskočila premaz.

Pitanje svih pitanja nije ono danskog kraljevića Hamleta “Biti ili ne biti,” već “kog se vraga ovo naziva danskim kada je riječ o bečkom lisnatom tijestu?” Objašnjenje koje sam pronašla kaže da su danski pekari negdje sredinom XIX vijeka bili u generalnom štrajku i da su zamijenjeni bečkim. Ovi bečki su navodno, počeli raditi svoje roščiće i peciva od ovog tijesta, “navukli” Dasnce na njih, a Danci su način pripravljanja prenijeli u Ameriku.

Dizano lisnato tijesto spremljeno sa pravim svježim maslacem ima fenomenalni okus. Interesantno je da se u zemlji croissanta i metropoli croissanta Parizu prave vidljivu razliku između pravog croissanta spremljenim sa maslacem koji se naziva “croissant beurre” i ima roščiće savijene prema vani i croissanta sa margarinom, koji se naziva “croissant ordinaire” koji je zakrivljen prema unutra.

Jedna ovdašnja pekara pravi tu razliku i deklarira kroasane sa maslacem kao "croissant pur beurre" dok one sa margarinom prodaje kao "croissant coctail". Trebam li reći da je ovaj sa maslacem neuporedivo bolji i da ovaj sa margarinom niš' ne valja?

Ja sam za ovu priliku osim čokoladnih kroasana po Tadeji, spremila i fine “pain au chocolate” koji su totalna napast.




Eto, ovo je bio jedan post koji uopšte nije u mom stilu, čak nisam ni ispoštovala pravila igre i objavila post na vrijeme (jer uvijek kasnim). izazov mi je bio napraviti lisnato, pa kad-tad. Naravno da se svima dopalo, a kako i ne bi pored tako finih sastojaka. Nije mi čak bilo ni dosadno, ni naporno i radit ću ga ponovo.

Željela bih na kraju, za one koji propuste "body" posta dodati da se u lisnato (po bečkom receptu) u tijesto stavlja i malo ruma, to nisam iskušala, ali mi zvuči zanimljivo i probala bih barem u ovoj čokoladnoj varijanti.

I još jedan "cool" savjet je da maslac i brašno trebaju biti približno iste temperature, budući da brašno ne stoji u hladnjaku, dok maslac stoji meni je kod pripreme maslac bio sobne temperature (zimske oko 19 stepeni), ne znam šta bi se desilo da sam ohladila brašno. Ima li ko ideju???

KuVarijacije - Ohridski čomlek

1. januar/siječanj 2010, red teletine, red luka, red bečkih valcera


Blogersku igru KuVarijacije pokrenula je Maja sa Cooks & Bakes, a sve po ugledu na Darig Bakers. Polazeći od toga smatrala sam da je cilj odabrati neku nezemaljsku temu, izazov ne samo vještini već i kreativnosti učesnika. Izbor Ohridskog čomleka mi je s toga djelovao vrlo obično, ne pretjerano izazovno. Maja mi je, međutim, objasnila da je bit igre druženje uz kuhanje i razmjena iskustava, a za to sam uvijek raspoložena. A bome, meni se izbor teme sviđa jer slana jela smatram HRANOM, a kolače, paaa...samo kolačima i ne uživam pretjerano u slatkom.

Zahvaljujući tome što je Maja rokove za naše odgovore postavila dosta široko, imala sam vremena da čomlek napravim baš onda kada mi i odgovara. Dakle, ovo vrlo zanimljivo jelo našlo se na našoj trpezi danas na prvi dan nove godine. Svojim okusom i izgledom zaista je i zaslužilo da bude dio blagdanske trpeze.

Volim makedonsku kuhinju jer je dosta slična bosanskoj, a čomlek me podsjeća na hadžijski ćevap koji se također sprema u dogari omotan pergament papirom, jedina razlika je u omjeru luka i mesa, Makedonci u ovo jelo stavljaju puno više luka, ali meni je to odgovaralo.

Kako je primjetila Maja u komentaru na Snježanin čomlek, u jelu ima dosta safta, meni ga nije bilo previše, zapravo mojima se to jako dopalo jer smo saft pokupili komadima kruha.

Evo, konačno mogu zaključiti da sam u stanju napisati i jedan vrlo kratak post. Čomlek je bio jako dobar i svidio nam se svima. Jednostavno je za pripremu, jedino je vremenski intenzivno, a škrci bi mogli preračunati koliko će im kWh potrošiti pećnica i to pretvoriti u troškove energije (a vjerujte mi ima i takvih kojima je njihovih 20 feninga veće od miliona, tuđih naravno).




Dakle, ako imate dovoljno vremena za spremanje jednog finog jela, jednu dosadnu nedjelju i uobičajni ručak pečeno pile sa rižom i krumpirom ili bečke šnicle i krumpiriće zamjenite ČOMLEKOM.

KuVarijacije – Muncmallow u domaćoj radinosti

KuVarijacije, naša verzija blogerske igre Daring Bakers, kao izazov za novembar ponudila je temu – Domaći Munchmalow. Igru je, kao i omiljene mi FBI rukavice, pokrenula Mamajac sa bloga Cooks and Bakes, a naši odgovori očekuju se 27.novembra.

Muncmallow, našeg djetinjstva - onaj koji je početkom osamdesetih počela praviti Jaffa Crvenka, ostao je sinonim za Munchmallow. Nešto slično kao i Eurocrem... Kako se u našim životima pojavila Nutella, definitivno bolji krem od Eurocrema, tako su se pojavili i Mini Dickmann's i Super Dickmann's iz njemačkog Strocka, bolji pjenasti kolačići – mallows, od našeg Munchmallowa. Ali kada se kaže Munchmallow, svi mi, rođeni sedamdesetih i osamdesetih mislimo na isto – Munchmallow Classic. Onaj u plavom pakovanju sa bijelom pjenom...




Na dan kada sam pravila Munchmallow put na raskrsnici mi je presjekao dostavni Caddy na kome je bio iscrtan Munchmallow i ispisan naziv “Ne mogu mu odoljeti,” bio je to znak upozorenja da je krajnji rok da prionem na posao i odgovorim na zadatu temu.

Ne znam ... osobno, nisam baš ljubitelj Munchmallowa, ali mi je bilo zanimljivo poigrati se malo u kuhinji, a imala sam i vremena jer sam zbog Dana državnosti BiH imala slobodan dan. OK, što da ne...

Biskviti - za ovaj Munchmallow su mi mmm...prekrašššššni (ovo šššš...dolazi od mljackanja, puna su mi usta).

Pjena – moram reći da pripremiti pjenu nije uopšte teško, ali pravi BELAJ i NERED nastupa (barem kada je šeprtlja u pitanju) kada se ta pjena treba nanijeti na biskvite.

Još jedna primjedba koja se odnosi na pjenu – naime u receptu se traži “light corrn syrup,” a kao zamjena med... Budući da meringue nisam nikada spremala sa medom pitala sam se da li će med utjecati na boju i da li će ostati potpuno bijelo. Iako sam upotrijebila med od vrijeska , koji ima tamnu boje čilibara meringa je ostala bijela, tako da sa zadovoljstvom mogu konstatovati da ova zamjena funkcionira i da je mogu koristiti u nekim budućim receptima, jer mi na pamet ne pada kupovati ovaj sirup.

Ostavila sam kolačiće sa pjenicom da se osuše preko noći, a zatim sam ujutro otopila čokoladu i pokušala preliti preko pjenice. Uhhhhhh....još gore nego sa pjenicom. Čokoladu nisam uspjela nanijeti ravnomjerno, a još se i pjena malo rastopila.

Moram reći da sam imala dilemu da li da uopšte postavim post sa ovim jadnim Munchmallows koje sam napravila, naprosto me je stid jer očekujem da ćete sve zablistati i u izvedbi i u prezentaciji. Aj, idem da se negdje sakrijem i pokrijem lice čebencetom.



Verdict – Poluuspješno. Recept je korektan i detaljan, ali...Sada treba reći da je CAR GO! Nešto što ovdje košta oko 1 KM, ipak ne vrijedi toliko truda i uprljanog suđa.



Neću ga ponovo praviti, ali mi je igra ipak pričinila zadovoljstvo.