Dossier Minja – FBI rukavice

Prvi put zvanično učestvujem u ovoj blogerskoj igrici i prvo se želim osvrnuti na naziv... "FBI rukavice" – Zašto?!? Nekako mi naziv ne djeluje prijateljski, dapače, djeluje neprijateljski. Kome još FBI istražitelji mogu biti prijatelji, a naročito kada je dotični i predmet njihove istrage.

Ipak, cilj igre je za svaku pohvalu. Obratimo pažnju na bloggera sa mnoštvom recepata, isprobamo, razmjenimo iskustva. Istražujući blog odabranog primjetimo neke zanimljive recepte koji su nam promakli. Sve za pet!

Dakle, ovaj mjesec istraživale smo Minjin blog. Zavirili smo u Minjinu kuhinjicu.

Minju sam prvi put primjetila na Coolinarici. I komentirala njen prvi recept Moj komentar je bio prilično neljubazan, a njen odgovor učtiv i duhovit. Minja sasvim je moguće da su ovi što su objavili DVD i pronašli recept na tvom blogu, ko će znati :-) Budući da recepti ni u Americi, u kojoj je inače zaštita autorskih prava svetinja, nisu zaštićeni zakonom, što očekivati ovdje gdje se prepisuju naučni radovi, a o plagiranju u muzici bolje ne govoriti. Srbijanski, baš kao i bosanski časopisi skidaju slike i recepte sa interneta, ne pitajući za dozvolu. Sigurna sam kada bi pratila sve te Kuhinjice, Debele al' srećne i ine mogla naći na stotine recepata pokupljenih na Coolinariki ili na nečijem blogu.

Eto, Minja nam je svratila pozornost da su njeni Uskršnji zečići ukrasili naslovnicu jednog srbijanskog kulinarskog časopisa. Ne znam da li je Minji samo čast da njena fotka bude na naslovnici, ili je bilo i nekog honorara, ali je činjenica da su zeke baš slatki i da su zaslužili naslovnicu (iako su se pomalo izgubili u onom općem šarenilu).

Broj i raznovrsnost recepata u Minjinoj kuhinjici je zaista impresivan. Naročito zadivljujuća je njena vještina u pravljenju pogača. Za pogače Minji moj duboki naklon, ali sam se radije klonila izrade pogača, koje inače obožavam, jer toliko tijesta opasno ugrožava širinu mog struka (i samo struka, na žalost)...
Fokusirala sam se na pite i glavna jela, a moram primjetiti da mi je žao što nema taga za srpsku kuhinju jer bi mi bilo drago upoznati i neka jela koja su posebnost kuhanja u kraju iz kojeg dolazi i koja možda i nisu postala i dio sveopšte baštine naših prostora.

Evo više neću duljiti već ću pretstaviti šta sam uradila:

Pita sa šunkom




Činjenica je da sam jedna od rijetkih Bosanki koja nikad nije naučila razvući super tanku jufku za domaću pitu. U domaćoj radinosti pravim samo maslenice koje i inače trebaju nešto deblje jufke i mogu se razvuči rukama.

Za ovu Minjinu pitu koriste se gotove jufke. Obično pitama koje se spremaju sa kupovnim jufkama nalazim primjedbu da su presuhe i da nakon pečenja jufke pucaju. Zapravo je riječ o tome da ja generalno slijedim recept kao da sam koristila domaću jufku i u tom smislu stavim i manje masnoće pa sve na kraju i bude dosta suho. Slijedeći recept stavila sam propisane količine sastojaka i moram reći da je preliv od jaja, praška za pecivo i vrhnja pitu učinio pitu iznimno mekom. Pita je dobra topla, ali i sasvim hladna, direktno iz hladnjaka. Čak više nisam sigurna da li je bolja hladna ili topla.

Sa ovi receptom greške nema, zaista je za pohvalu.

Flija



Drugo jelo koje sam pripremila također spada u kategoriju pita. Slično jelo meni je poznato pod nazivom „sandžačka maslenica“ i nedvojbeno ukazuje na to da je jelo i ovdje okarakterisano kao dio baštine srbijanske kuhinje. Sandžaklije ili šošoni (kako ih ovdje nazivaju) na ovaj način pripremaju heljdopitu koju ja naprosto obožavam.




Ne znam koji je razlog da mi se kore nisu tako lijepo zapekle i slojevi tako vidljivo razdvojili kao kod Minje, moguće je da je moje vrhnje bilo rijeđe pa se nadjev skoro sjedinio sa masom tijesta, ali je i ova pitica bila ukusna i u slast je pojedena.

Zapečene mahune



Napravila sam i zapečene mahune. Jelo je super jednostavno, super brzo i vrlo ukusno. Nešto kao fritaja sa mahunama. Nema potrebe da bilo što dodam ili oduzmem ili dajem neki poseban komentar.




Piroške od starog kruha




Molitvu jednu jedinu znam
Na ovom svijetu Beskrušnom
Molitvu jednu jedinu imam
Molitvu o kruhu
Inosušnom

(Mak Dizdar, Molitva)

Kruh svoj svagdašnji uglavnom pečem subotom i nedjeljom. Gotovo isključivo ga radim od neizbijeljenog pšeničnog brašna, pira ili raži, a osim toga i najčešće iz vlastito uzgojene kvasne kulture. Obožavam taj domaći kruh.

Nađe se na mom stolu i neka bijela, fina pogača, ali se brzo pojede. Bijeli kruh nikad ne kupujem i ne jedem.

Da bi pripremila ove piroške, koje su mi se učinile interesantnim trebalo je skupiti ostatke kruha. Šta sam radila, umjesto na šnite rezala sam velike komade kruha, izdvojila nešto deblju koru sa malo sredine, a sredine čuvala u vrećici.

Ne znam zašto moje piroške ne izgledaju kao Minjine i nemaju one šupljine (poput uštipaka) već su kompaktne poput nekih polpeta od kruha, ali nemam zamjerke na ukus. Jako su fine. Ova tamnija boja je vjerovatno posljedica činjenice da sam uzela crni kruh umjesto bijelog....





Pitice sa jabukama




E ovo je definitivno najbolje što sam napravila. Toliko su fine da je cijela količina (10 slatkih "smijalica") nestala u manje od deset minuta i da će se praviti i naredne sedmice (moglo bi i svaki dan dok im ne dosadi).

Minja, nemoj se žalostiti što u Kraljevu nema McDonaldsa. Sarajevo je bosanska metropola, a Sarajlije su čak i ponosni što nemamo McDonalds. Roštilj u Sarajevu, a i u Srbiji, stomiliona puta je bolji od McDonaldsa. Ko bi mogao porediti sarajevske čevapčiće ili srpsku pljeskavicu sa onom plastikom iz Maca?

Njihove voćne pite su dobre (kao i sladoledi) ali su ogromne, vruće su opasne po zdravlje... Ovako malene pitice su mi se baš dopale. Ja sam stigla ugrabiti tek jednu.



Na kraju bih, iako nije suština igre, dodala i sveukupni dojam koji ostavlja Minjin blog. Ne mogu, a da ne primjetim koliko je napredovala od prvih postova. Prve fotke su bile jako skromne, a sada su zaista izvrsne. Čudni su bloggeri kulinari, pripremaju jelo, pripremaju scenu za snimanje, fotkaju desetine (neki možda i stotine puta) dok se jelo hladi, dok drugi već jedu... zaista to zahtjeva ogromno strpljenje.

Sama jela koja sada priprema su puno raznovrsnije i nisu samo iz nečega što bi mogli posmatrati kao svakodnevno i obično kuhanje. Njene Belgijske čokoladne kockice su prava majstorija, a tu je i mnoštvo drugih isto tako finih i odabranih slatkih i slanih jela.

Omne vivo ab ovo...

.... OK, ne baš sve. Latinska sentenca iz naslova moje današnje teme ukazuje na to da sav život potječe iz jajeta. Jaja je od iskona simbol plodnosti i vječitog obnavljanja života. Jaje je savršenstvo prirode, čudo, misterija... Nešto, naizgled neživo, a iz njega se mistično rađa novi život.

Kod paganskih naroda jaje je pretstavljalo simbol proljetnog buđenja prirode i povratka toplote. Kršćanski običaj bojenja jaja za Uskrs ima svoj korijen iz paganskih vremena. Kod Kršćana ponovno buđenje i ponovno rađanje dobija i novi značaj, ne slavi se samo ponovno rađanje prirode već ponovno rađanje života. Kod Kršćana je jaje simbol nade u novi život i spasenja.

Kao hrana jaje je značajno zbog svoje visoke hranljivosti. Istina, bogato je i holesterolom, pa jaja treba umjereno konzumirati, ali i inače umjerenost u svemu ključ je zdravog života.

Tokom sedamdesetih kreirana, čuvena dijeta klinike Mayo, propisivala je doručak od tri kuhana jajeta za cijelo vrijeme držanja. A tih istih sedamdesetih pred TV dnevnik se godinama vrtjela reklama "svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje"... Osamdesetih su jaja brutalno protjerana sa našeg svakodnevnog jelovnika. Naime, "saznali" smo da su štetna i da ne bi trebalo pojesti ih više od dva-tri sedmično. Kada bi se toga strogo pridržavali, da li bi brojali jaja utrošena u kolačima, uštipcima, prženicama, kuhana jaja, kajgane? Bojim se da bi ja u tom slučaju dogurala i do 7-8 jaja i vratila se na pjesmuljak iz reklame.

A da se jaja mogu praviti na milijun načina i da cili svit to zna, sjećamo se iz Oliverove Nadaline, koja je tako strastveno mutila jaja da bi pomutila pamet svima.

Ovo nije post sa receptima, više je post sa idejama.

Salata Ptičije gnijezdo

Ako imate jaje izvađeno ispod koke ili osobu koja vam može donijeti takvo jaje onda je ova proljetna salatica, veselih boja i punog okusa koji potiče od kapara, inćuna i kisele cikle, jedan od načina da ga lijepo upotrijebite. Budući da se jaje popije sirovo, nipošto nije preporučljivo uzeti jaja iz supermarketa...

Sastojci (za 1 osobu):
• 1 sirovo jaje
• 1 mali mladi krumpir
• 150 g kisele cikle
• kapari
• 2-3 fileta usoljenih inćuna

Priprema:
1. Jaje razbiti i odvojiti žumance od bjelanceta. Žumance vratiti u ljusku, a bjelance ostaviti za drugu namjenu (npr. bijeli biskvit).
2. Mladi krumpir skuhati u ljusci, malo ohladiti, oljuštiti i nasjeći na kockice.
3. Vilicom usitniti usoljene inćune.
4. U sredinu tanjura postaviti polovicu ljuske sa žumancetom. U krug dodati krumpir, kapare i inćune, a okolo ciklu.




Ouva in cocotte alla pescatore

Moj najdraži način pripreme jaja pečenih u kalupčićima je ovaj "alla pescatore". Sve alla pescatore kod mene prolazi, pizza njam-njam, jaja nam-njam. Ma znaju dobri stari ribari.
Radi brzine pripreme koriste se filetirane srdelice iz konzerve, a inače se mogu koristiti ranije pripremljene srdele u savuru, dobro poznatoj dalmatinskoj (a i talijanskoj) hladnoj zakuski.




Sastojci (za 4 osobe)
• 4 jaja
• 2 žlice maslinovog ulja
• 2 žlice pikantnijeg umaka od rajčice ili umaka od povrća
• 100 g sardina u filetima
• malo maslaca
• papar
• so
• vlasac

Priprema:

1. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni i staviti lonče vode da prokuha.
2. U kalupčiće staviti po pola žlice ulja i rasporediti sardinu (ako je sardina u maslinovom ulju onda koristite samo ulje iz konzerve, a ako je u biljnom procijedite i koristite samo filete).
3. Dodati umak od povrća, razbiti po jedno jaje posoliti i popapriti i dodati po komadić maslaca na svako jaje.
4. U nešto dublji pleh uliti ključalu vodu i postaviti kalupiće, pa peći 6 do 8 minuta.

Jaja na tostu

Jaja sa vrhnjem su mi bila omiljeni doručak u osnovnškolskim danima. Tada sam, naravno rasla, i nisam imala pojma što je nezdrava hrana. Danas dvojim, ali da je ukusno, jeste... Ovdje su pripremljena sa tikvicama (o jeee) i šunkom pride (o jeee, o jeee).



Sastojci (za 4 osobe)
• 2 žlice maslaca
• 2 manje tikvice
• 80 g šunke
• 2 velika jaja
• 4 žlice vrhnja
• so
• fine šnite kruha (tostirane ili ne, zavisno od želja)

Priprema:
1. Na rastopljenom maslacu kratko popržiti tikvice narezane na kockice. Kada omekšaju dodati nasjeckanu šunku i popržiti da uhvati koricu.
2. Jaja dobro umješati sa vrhnjem, posoliti i dodati u tavu pa peći dok ne očvrsnu.
3. Servirati na tostu.

Bouna Pasqua – Improvizacija talijanskog Uskrsa

"Mama zašto mi ne farbamo jaja?, " pitanje je koje sam postavljala mami iz godine u godinu, a da nikada nisam dobila odgovor koji bi me zadovoljio. Što, uostalom, i reći radoznaloj djevojčici od četiri-pet-šest godina? "Mi ne vjerujemo". "Zato što mi TAKO ne vjerujemo" "Zato što to nije naš običaj". Ništa od ponuđenih odgovora ne bi zadovoljilo dječiju znatiželju, a izazvalo bi i lavinu drugih pitanja. Moja mama mi nikada nije ponudila odgovor. Govorila bi mi "Ali zato ti dobiješ jaja od tete Ankice, tete Marije, tete Vere..." "Ali, mama, zašto Marine, Bilja i Mira farbaju jaja, a mi ne?" ... I šta bi preostalo mojoj mami, nego da kupi farbu i sličice i priušti mi to zadovoljstvo, pa da skupa ofarbamo jaja i lijepimo slatke sličice zečića i pilića.
Da Sarajevo nije što je nekad bilo jasno mi je jer meni djeca nikada nisu postavila pitanje zašto ne bojimo jaja. Mi "Sarajevci" silno želimo da prikažemo naš grad kao multietnički, multikulturalni, ali on to više nije i nikada više neće biti. Nekada sam za Uskrse i Vaskrse dobijala desetke jaja, a trenutno nemam nijedno (očekujem samo od kolege, koji ih uostalom redovno donese svima). Zbog Sarajeva mi je žao što mi djeca ne postavljaju pitanje s početka, iako ne znam što bih odgovorila.
Činjenica da ne slavimo Uskrs nije me spriječila da improviziram u svojoj kuhinji jedan bogati uskršnji doručak i ručak. Odlučila sam da to bude u talijanskom stilu.

Casatiello

Casatiello je bogata italijanska verzija slanog brioša, kruh raskošnog okusa nadjeven komadima šunke i sira. Redovna je delicija na uskršnjim stolovima u mnogim domovima diljem južnih talijanskih pokrajina.
Ovaj kruh se može spremiti vrlo brzo, a budući da ovdje dajem recept preuzet iz Reinhartovog „The bread bakers apprentice“ zajedno sa formulom, garantiram uspjeh, čak i u zadnji čas.




Sastojci:

Za predtijesto:
• 65 g brašna
• 10 g suhog kvasca
• 240 ml toplog mlijeka, zagrijanog na 35° C

Tijesto za kruh:
• 120 g kuhane šunke
• 450 g brašna
• 7 g soli
• 14 g šećera
• 2 jaja, lagano umućena (težine cca. 100 g)
• 165 g maslaca
• 150 g sira (mješavina talijanskih masnih i polumasnih tvrdih sireva)



Priprema predtijesta:
1. U dubljoj posudi srednje veličine pomješati brašno i kvasac. Umješati toplo mlijeko da se dobije smjesa poput smjese za palačinke ili lijevane uštipke.
2. Ostaviti smjesu da odstoji na sobnoj temperaturi oko sat vremena.
3. U međuvremenu šunku narezati na kockice i popržiti ih na tavi. Izvaditi popržene komade šunke i ostaviti ih na upijajući papir.

Priprema kruha:
1. U dubokoj posudi za mješanje drvenom ili silikonskom žlicom pomješati brašno, so i šećer.
2. U brašno dodati jaja i nakvasalo predtijesto i mješati žlicom ili mikserom dok se sastojci ne povežu u kuglu. Ukoliko ima vidljivih tragova viška brašna dodati malo vode ili mlijeka, mješati 2-3 minuta.
3. Ostaviti tijesto da miruje deset minuta.
4. Maslac podijeliti na četiri dijela i jedan po jedan dodavati u tijestoi žlicom mješati dok svaki ne bude potpuno uvezan. Dobiveno tijesto bi trebalo biti mekano, ali ne i rijetko (kao biskvitno) pa ćete po potrebi pažljivo dodati još malo brašna.
5. Tijesto energično rukom mješati 12 – 15 minuta (oko 4 – 5 minuta mikserom) dok ne postane meko i glatko tako da se odvaja i klizi sa zidova posude za mješanje.
6. Kada ste postigli glatko i meko tijesto dodati i lagano ravnomjerno umješati komadiće šunke, a potom isto ponoviti dodavanjem sira. Dobiveno tijesto treba biti rastezljivo, mekano i prilično ljepljivo, ali nipošto gnjecavo (tacky, but not sticky). Ukoliko je pak tijesto gnjecavo posuti sa malo brašna i umješati.
7. Jednu zdjelu velike zapremine lagano namastiti i prebaciti izrađeno tijeto okrećući ga da pokupi masnoću sa posude sa svih strana. Zdjelu pokriti i ostaviti tijesto da nadolazi barem 90 minuta.
8. Potom nadošlo tijesto još jednom premjesiti na lagano pobrašnjenoj radnoj površini, oblikovati u kuglu i staviti u okrugli kalup za torte (date su količine po Reinchartu za dva kalupa). Ostaviti da raste u kalupu narednih 60 do 90 minuta.
9. Pećnicu zagrijati na 175° C, a rešetku postaviti u donju trećinu pećnice.
10. Peći kruh u zagrijanoj pećnici 20 – 25 minuta, a potom rotirati kalup za 180 ° i peći narednih 25 – 30 minuta.
11. Pečeni kruh izvaditi iz kalupa i ohladiti. Ostaviti da stoji najmanje sat vremena prije serviranja.




Torta di Pasqua ili Torta Pasquallina

Još jedna slana delicija sa raskošne talijanske uskršnje trpeze. Nadjevena blitvom, rukolom i peršinom, svježim sirom i parmezanom i konačno kuhanim jajima vrlo je kaloričan zalogaj, ali okus je tako raskošan da nakon višetjednog posta, barem na ovu nedjelju i savjesni zagovornici zdrave prehrane neće je odbiti.




Sastojci:

Talijanske kuharice nisu jednoglasne kada su u pitanju kore za ovu pitu. Dok neke koriste domaće kore za slane pite, bilo tradicionalne sa maslacem i mašću, bilo moderne sa svježim sirom i uljem, neke koriste "prečicu" i kupovno lisnato tijesto (ili se pak jako angažiraju na pripremi vlastitog lisnatog tijesta unaprijed).
Iz čisto praktičnih razloga (budući da sam stvarno ovaj vikend spremila puno-puno finih jela) koristila sam lisnato.

• 400 g lisnatog tijesta
• 1 kg mlade blitve
• 50 ml maslinovog ulja
• 100 g rukole
• 1 mala vezica pršina
• 2 – 3 češnja češnjaka
• 1/2 glavice luka
• 350 g svježeg sira
• 50 – 100 g parmezana narezanog na listiće (dakle ne, mljevenog)
• 100 g kiselog vrhnja
• 1 žličica soli
• 6 kuhanih jaja
• jaje i mlijeko za premazivanje

Priprema:

1. Odmrznuti lisnato tijesto na sobnoj temperaturi, a zatim ga ostaviti u hladnjaku da bude ohlađeno prilikom izrade.
2. Ohlađeno tijesto razvaljati na debljinu 2-3 milimetra i izrezati donju koru promjera veličine kalupa uvećanog za dvostruku visinu kalupa. Gornju koru izrezati prema veličini kalupa.
3. Vrlo krako kuhati blitvu u kipućoj vodi, a zatim procijediti i ostaviti da se ohladi. Ohlađenu kuhanu blitvu usitniti.
4. Na maslinovom ulju propirjati luk, češnjak i peršin, a kada se osjeti miris češnjaka dodati rukolu i blitvu i sve zajedno na laganoj vatri kuhati oko 5 – 6 minuta. Maknuti sa štednjaka i ohladiti.
5. U sir umješati vrhnje i parmezan, a potom dodati i umješati povrće. Posoliti.
6. Donju koru od lisnatog tijesta postaviti na dno kalupa za torte. Rasporediti dio nadjeva, kuhana jaja i ostatak nadjeva, pokriti gornjom korom i sastaviti krajeve. Od ostataka tijesta izraditi razne ukrase. Premazativpovršinu jajetom umućenim sa malo mlijeka.
7. Peći u pećnici zagrijanoj na 225 ° C oko 35 minuta, odnosno dok kora ne postane zlatno žuta.



Prijatno!





Čokoladni Panetonne, umjesto Colomba Pasqualle




Panetonne se uobičajno sprema i poklanja za Božić. Za Uskrs se sprema Colomba Pasquale, golubica koja je simbol mira, ljubavi i ponovnog rađanja.
Po sastojcima panetonne i colomba su isti, a odlučila sam se za panetonne iz praktičnih razloga oblikovanja, iako su mi u pripremi nedostajali ukrasni papirnati kalupi u kojima se priprema, a za izradu vlastitih nisam imala materijala.
Također, nisam se odlučila za klasični panetonne, već čokoladnu varijantu sa kandiranom narandžom i mrvicom cimeta.




Sastojci:

Za predtijesto:
• 60 ml toplog mlijeka
• 60 g brašna
• 5 g suhog kvasca
• 15 g šećera

Za tijesto:
• 200 g brašna
• 20 g kakao praha
• 60 g čokolade u prahu
• 1 žličica mljevenog cimeta
• 40 ml hladnog mlijeka
• 1 žličica soli
• 2 žumanca
• 40 g šećera
• 40 g maslaca
• 80 g kandirane korice narandže

Za posipanje:
• šećer u perlama (Kotani)
• lagano umućeno bjelance

Priprema:

Predtijesto:
1. Sve sastojke umješati u jednoličnu smjesu poput lijevanog tijesta i ostaviti na toplom da nadolazi barem sat vremena.

Osnovno tijesto:
1. U duboku posudu za miješanje prosijati brašno, dodati kakao i čokoladu u prahu, cimet, so, mlijeko i žumanca pa sve lagano umješati. Dodati nadošlo predtijesto i mikserom sa nastavcima za mješanje tijesta umješati predtijesto u osnovno tijesto da se sastojci povežu.
2. Postepeno, žličicom, dodati šećer uz neprestano mješanje najmanjom brzinom miksera. Sveukupno, mješati tijesto desetak minuta.
3. Dodati i umješati lagano rastopljen ali ne tečan, maslac i mješati najmanjom brzinom miksera oko 2-3 minute.
4. Pokriti posudu i ostaviti da tijesto miruje oko 10 – 15 minuta, a zatim umješati narandžinu koricu tako da bude jednako raspoređena u masi.
5. Ostaviti da odstoji oko 15 minuta, a zatim prebaciti na radnu površinu i preraditi ručno, oblikovati kuglu i prebaciti je u posudu zamašćenu sa malo rastopljenog maslaca. Kuglu okrenuti da tijesto uhvati masnoću, pokriti i ostaviti da nadolazi dva sata.
6. Kalup prečnika 18 cm i visine 10 cm obložiti papirom tako da stranice papira prelaze preko rubova za 2 centimetra. Prebaciti tijesto u pripremljeni kalup i ostaviti da odstoji oko 45 minuta.
7. Petnaestak minuta prije pečenja zagrijati pećnicu na 180° C sa rešetkom u donjoj trećini pećnice. Panetonne premažite umućenim bjelancetom i pospite šećerom.
8. Pecite oko 35 minuta, dok ne dobije tamnu boju.
9. Izvadite odmah iz pećnice i oslobodite samo stranice kalupa, ali kolač nemojte vaditi. Panetonne ohladite na sobnoj temperaturi oko 2 sata.



Panetonne se odlično slaže uz čaj ili kavu,a može ostati svjež dva-tri dana upakovan u celofansku foliju.

Isprepletena savijača sa sirom

Iz vremena prohujalih i nostalgičnih kada su kremasti kolači bili nepoznati, a svečaniji kruh je bio poslastica... Spremljena sa orasima, makom, sirom, pekmezom savjače iz bakine kuhinje ostaju i danas iznad trendovskih slastica za glavu više.




Sastojci (2 kalupa za kruh):

Predtijesto:
• 20 g svježeg kvasca
• 15 g šećera
• 50 ml toplog mlijeka
• 30 g brašna

Tijesto:
• 350 g brašna
• 40 g maslaca
• 1 žlica milerama
• 2 jaja
• 200 – 250 ml mlijeka

Nadjev:
• 300 g svježeg sira
• 100 g neslanog krem sira
• 120 g šećera
• 1 vrećica vanilin šećera
• 2 jaja
• 150 ml kiselog vrhnja
• 50 g grožđica
• 2 žlice ruma
• limunova korica

Premaz:
• lagano umućeno jaje

Priprema:

Predtijesto:
1. Svježi kvasac namrviti u toplo mlijeko, pa dodati šećer i brašno. Umješati i ostaviti na toplom da stoji oko pola sata.
Tijesto:
2. U brašno dodati jaja, mileram, pola mlijeka i nadošli kvasac pa zamješati da se sastojci povežu.
3. Dodati rastopljeni maslac i nastaviti se mješanjem tijesta da se maslac potpuno upije u tijesto.
4. Ostatak mlijeka postepeno dodati u umješati u tijesto da se sve poveže u kuglu i dobije mekano, glatko tijesto.
5. Pokriti krpom i ostaviti da raste sat vremena.
6. Za nadjev umješati sir, krem sir, kiselo vrhnje i šećer i vanilin šećer. Dodati lagano umućena jaja, limunovu koricu i grožđice prethodno namočene u rumu.
7. Tijesto prebaciti na lagano pobrašnjenu površinu. Podijeliti na dva dijela i svaki razvaljati u pravokutnik debljine oko 5 milimetara. Namazati polovinom nadjeva (pola nadjeva za jedan dio tijesta, pola za drugi) i zarolati u široku saaavijaču.
8. Savijaču prerezati po dužini, a zatim punjenim stranama okrenutim prema gore saviti dva dijela u pletenicu.
9. Kalup za kruh premazati sa malo rastopljenog maslaca. Položiti upletenu savijaču u kalup, premazati umućenim jajetom i ostaviti da se diže još pola sata.
10. Peći u pećnici zagrijanoj na 180° C oko 30 minuta.



SRETAN USKRS SVIMA!

Puna žlica Nutelle - oh la, la...

Eurokrem (Eurocrem – ne cream) i ja smo isto godište. Rasli smo zajedno od početka. Prvi čokoladni namaz koji smo upoznali i po kojem smo kolokvijalno nazvali sve ostale čokoladne namaze koji su se kasnije pojavili. Ko se još sjeća Vikija iz Kolinske, Maze iz Agrokomerca ili Cipiripija iz Centroproizvoda? Ko ih je nazivao pravim imenom? Eurocrem se istakao kao brend i nikada nijedan drugi namaz nije nadmašio njegovu slavu na ovom području.

Po tome kako je neko jeo Eurocrem, mogla se studirati psihološki profil dotičnog. Ja sam jela prvo bijeli dio, kojeg sam voljela manje, a onda polagano uživala lickajući čokoladni, dobre stvari sam uvijek ostavljala za kraj.

Mislim da je pola Jugoslavije sastavilo servise "kristalnih" čaša za sok u koji se Eurocrem pakovao. Čini mi se da je i kod moje mame ostala jedna ili dvije...

Početkom osamdesetih na tržištu se pojavila Kinder Lada. To je prvi i jedini koji je mogao parirati Eurocremu i koji je ostao u sjećanju generacije pod svojim pravim nazivom, nije bilo zabune, Kinder Lada je bila Kinder Lada. Realno govoreći, kinder Lada je bila i kvalitetnija i mnogo ukusnija od Eurocrema, a naročito bijeli dio, bio i ostao najbolji bijeli lješnjak krem koji sam probala.Sjećam se da je bila pakovana u preslatke teglice poput kantica u kojim su kumice donosile mlijeko na gradske tržnice, simpa primjer dizajna proizvoda, ali nikakvo čudo jer je ipak riječ o italijanskom brendu. Ne znam kojim povodom, ali krajem osamdesetih Kinder Ladu od 200 grama su posebno pakirali u šoljice sa likom Paje Patka i kravice, a onu od 450 grama u zdjelice sa istim likovima. Nekim čudom sačuvala sam tri šolje i jednu zdjelicu.

Ne znam tačno kada se na našem tržištu pojavila Nutella. Ali je činjenica da je na globalnom tržištu prethodnica svih ostalih namaza iste vrste. Sigurno je da ima i najviše fanova širom svijeta. Ima i svoj dan - 5. februar, a obilježavaju ga Nutelloljupci širom svijeta, kako drugačije nego pripremom maštovitih slastica čiji je osnovni sastojak Nutella. Bude tu svega, od običnih palačinaka i štrudli od tijesta za brioše, preko prhkih kolačića i jednostavnih torti, do savršenih kreacija dostojnih vrhunskih slastičara.

Ove godine, kao ni prethodnih nisam uzela učešće u bloggerskom obilježavanju svjetskog dana Nutelle, ali za sljedeću godinu imam pripremljene tortice i rolat, za koje bez lažne skromnosti tvrdim da su izvrsni. Podjelit ću ih sa vama, a naredne godine i sa Nutelloljupcima u svijetu.

Prhke Nutella tortice




Fina krema od Nutelle i slatkog vrhnja, u sendviču između prhkih biskvita. Što reći... Pokušala sam napraviti relativno lagan kolač, ali sa Nutellom to je nemoguća misija (mislim da sam malo izvukla cijelu stvar sa bijelim biskvitom, umjesto masnim korama što je kolač učinilo prilično neekonomičnim, ali ja i nemam običaj da štedim). Pa kad je već hiperkalorično, ostaje jedino da se umjereno konzumira, s toga su nastale tortice, a ne torta.




Sastojci:

Za biskvit
• 5 bjelanaca
• prstohvat soli
• 50 g maslaca
• 100 g šećera u prahu
• 115 g brašna
• 5 g praška za pecivo
• 15 g čokolade u prahu
• 50 g blanširanih badema, samljevenih u super fini prah

Krema:
• 65 g tamne čokolade
• 125 g Nutelle
• 2 žumanca
• 200 ml slatkog vrhnja
• 65 g šećera

Dodatno:
• mljeveni lješnjaci po želji

Priprema biskvitne kore:
1. Kalup veličine 30x20 centimetara obložiti papirom za pečenje. Pećnicu zagrijati na 160 stepeni.
2. U šećer u prahu dodati napola rastopljen maslac i mješati mikserom dok ne postane kremasto i jednolično.
3. U posebnoj posudi pomješati brašno, prašak za pecivo i fino samljevene bademe, a zatim ih lagano umješati u kremu.
4. Napraviti čvrst snijeg od bjelanaca sa prstohvatom soli i u dva dodavanja umješati sa ostalim sastojcima.
5. Podijeliti na dva dijela i u jedan dio dodati i umješati kakao.
6. Izliti smjesu u pripremljeni kalup i peći oko 20 minuta. Izvaditi biskvit na rešetku, odvojiti papir i ohladiti. Na isti način postupiti i sa drugom polovicom biskvitne smjese.


Krema (pripremiti do 24 sata unaprijed):
1. U posudi sa debelim dnom slatko vrhnje zagrijati do vrenja. Maknuti sa štednjaka i dodati nalomljenu čokoladu i prethodno malo zagrijanu Nutellu. Ostaviti da odstoji par minuta, a zatim umješati da se sastojci sjedine i da se dobije jednolična krema.
2. Posebno umješati žumanca sa šećerom i dodati ih u čokoladnu kremu.
3. Vratiti kremu na štednjak i kuhati uz neprestano mješanje dok smjesa ne postane gusta da ostavlja trag kada se prođe žlicom.
4. Prebaciti kremu u rashlađenu staklenu posudu i pokriti plastičnom folijom, ohladiti na sobnoj temperaturi pola sata, a zatim u hladnjaku najmanje 4 sata.
5. Izvaditi kremu iz hladnjaka 15-20 minuta prije slaganja kolača.

Slaganje:
Od kreme odvojiti mali dio za premazivanje cijelog kolača u tankom sloju.
Tamniji biskvit premazati omekšalom kremom i poklopiti svijetim, a zatim premazati odvojenom kremom i po želji posuti mljevenim prženim lješnjacima.


Nutella rolat




Da sam umjesto običnog napravila čokoladni biskvit za rolat mogla bih ga nazvati i čok-šok rolatom, ali sama krema od Nutelle je dovoljno čokošokantna i dodatni šokovi nam nisu potrebni.




Sastojci:

Za biskvit:
• 4 jaja
• 3 žlice vruće vode
• 100 g šećera
• 100 g brašna za kolače
• 20 g škrobnog brašna
• 3 g praška za pecivo

Za kremu:
• 200 ml slatkog vrhnja
• 200 g Nutelle
• 2 žlice kakaa

Za glazuru:
• 150 g tamne čokolade
• 3 žlice ulja

Priprema biskvita:
1. Umješati jaja sa šećerom dok ne udvostruči zapreminu i postane pjenasto i skoro bijelo.
2. Dodati vodu, a zatim brašno i škrobno brašno pomješane sa praškom za pecivo. Ručno ujednačiti u smjesu od jaja i šećera.
3. Izliti u veliki pleh obložen papirom za pečenje i peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stepeni.
4. Biskvit izručiti na vlažnu krpu, odvojiti papir i urolati da omekša.

Priprema kreme:
1. Zagrijati vrhnje do vrenja, maknuti sa štednjaka i umješati Nutellu i kakao. Ostaviti da odstoji pet minuta, a zatim sve izmješati.
2. Ohladiti pola sata u hladnjaku, a potom premazati biskvit i čvrsto saviti u rolat.
3. Rolat premazati glazurom pripremljenom od 150 g rastopljene čokolade u koju se doda još tri žlice ulja.
4. ostaviti da se čokolada stisne, a zatim narezati na debljinu oko 2 centimetra, dovoljno tanko da ne brinete o kaloričnosti i dovoljno debelo da ne tražite još...



Prijatno!