Na putu od Crne šume do Crnog mora, prošavši kroz zemlje kojima teče Dunav došla sam i do Ukrajine, zemlje na rubu, zemlje na kraju. Ili možda na početku? Ukrajinci sa ponosom ističu da je njihov glavni grad Kijev “majka ruskih gradova.” Prema pisanim podacima godine 882-ge princ Oleg od Novgoroda na prevaru je sa svojom vojskom osvojio grad, ujedinio ga sa Novgorodom proglasio Majkom ruskih gradova. Tako se u današnjoj Ukrajini zanjihala velika Majčica Rusija.
Godine 1986-te pored Zemlje je prolazio Halleyev komet. U Sarajevu se mogao posmatrati iz zvjezdarnice na Trebeviću. Odlazak u zvjezdarnicu odlagali smo danima, a onda se desila černobilska katastrofa, koja je poremetila sve naše planove (opravdano ili neopravdano?). Elem, Halleyev komet bio je i prošao, a ja sam upamtila da ga nisam vidjela zbog toga što se desio Černobil. To je moja jedina lična veza sa Ukrajinom.
Skrušeno priznajem da ja o ovoj zemlji o kojoj namjeravam pisati ne znam ništa ili gotovo ništa. U doba kada je Ukrajina bila sastavni dio SSSR-a svi koji su dolazili iz SSSR-a, pa bila to Rusija, Ukrajina, Gruzija, neka od baltičkih država ili neki od 15-tak STANA, bio je za mene Rus. I ukrajinske narodne priče i bajke za mene su ruske. Maša i medo, Djeda i repa. I Gogolj je prije svega ruski pisac (kako se uostalom on izjašnjavao i prema jeziku na kojem je pisao), iako rođen u Ukrajini.
Tako ću umjesto nekog osvrta, kojeg nisam u stanju napisati, preći na glavnu stvar – na kuhinju Ukrajine (a i tu sam kako ćete vidjeti zabrljala sa Rusima).
Ukrajina je, kao što je svima poznato, jedna od najplodnijih žitnica Evrope. Kruh je ovdje sveta hrana zbog žita od kojeg se sprema. Sprema se na 88 zabilježenih načina i svaka prilika ima svoju vrstu. Tu je i običaj Ukrajinaca da se gost nudi kruhom i solju, tradicija koje korijen vuče još od Starih Grka (zadržala se i kod nas, sjetite se lomljenja slavskih kolača i pogača).
Dalje, klima u Ukrajini pogoduje uzgoju voća i povrća, šume obiluju gljivama i divljim plodovima, rijeke i jezera ribom. Pravo obilje, nema šta...Hrana Ukrajinaca uglavnom je mesna, bogata je masnoćama i znam da bi sigurno uživala u autentičnim ukrajinskim specijalitetima, ako bi mi se pružila prilika.
Do tada sa vama ću podijeliti recepte za neka jela koja sam pripremila u nastojanju da na svoju trpezu donesem dio bogatstva jedne nama bliske slavenske kuhinje.
Salata sa ribom, majonezom i ciklom
Salate su neizostavne na ukrajinskom stolu. Oliver salata, kod nas poznata kao Ruska, Proljetna salata od svježih krastavaca i rajčice začinjenih peršinom, razne salate od kupusa, salate od cikle. Salatama se često dodaje ukiseljeno pvrće i riba ili meso, a jedna od takvih je i ova. Ovoj salati posebnu notu daje kombinacija ribe, jabuke i majoneze.
Trebala bi se koristiti konzervirana dimljena haringa, umjesto koje sam koristila kuhane filete bakalara, koji su mi ostali od pripreme piroga sa ribom.
Sastojci:
• 200 g fileta bakalara (može i solić) ili dimljenoih fileta haringe
• 2 veće mrkve
• 1 glavica luka
• 10 – 15 malih kiselih krastavica
• 300 g kuhane cikle
• 1 jabuka
• 200 g majoneze
• 4 kuhana jaja
• malo peršina za ukras
Priprema:
1. Skuhati ribu i usitniti na komadiće.
2. Skuhati jaja, ohladiti i naribati (prije serviranja).
3. Naribati jabuku i pomiješati sa ribom, pa u to dodati majonezu i kisele krastavce.
4. Ciklu i luk narezati na kolutiće, a mrkvu na trakice.
5. Na tanjur složiti ribu, jabuku i krastavčiće u majonezi. Dodati ciklu i mrkvu i ohladiti u hladnjaku oko sat vremena.
6. Prije serviranja posuti naribanim jajima i ukrasiti peršinom.
Uz toplu preporuku da je probate želim vam prijatno!
Pirog sa ribom ili možda kulebiaka
Kod ovog jela sam pobrkala sve, ali baš sve lončiće. No rezultat, srećom nije tako zbrkan. Htjela sam praviti pirog sa ribom. Nije mi se dalo raditi tijesto, odnosno čekati da tijesto sa kvascem nadođe. Uzela sam lisnato. Ruska kulebiaka mi je djelovala privlačno, kao i ukrajinski pirog sa bijelom ribom. U rusku kulebiaku, po receptu koji sam imala stavlja se losos, kojeg nisam imala. U ukrajinski pirog ide bijela riba, a imala sam filete bakalara, koji su od kada su se pojavili na tržištu obavezno na našoj trpezi i u mom zamrzivaču, pa sam se odlučila da jedno pakovanje iskoristim sada.
Tako sam u ovo jelo stavila sljedeće:
Sastojci:
• oko 400 g fileta bakalara
• 120 g riže
• 200 g mladog špinata
• 4 kuhana jaja
• 1 glavica luka
• 20 g maslaca
• 250 g lisnatog tijesta
• 1 jaje za premazivanje
Priprema:
1. Lisnato tijesto odmrznuti na sobnoj temperaturi, a prije pripreme piroga ohladiti ga u hladnjaku.
2. Skuhati filete bakalara i usitniti.
3. Skuhati jaja, ohladiti i naribati.
4. Na maslacu popržiti sitno nasjeckan luk, dodati rižu i malo upržiti, a zatim zaliti sa dvije šole vode i kuhati. Pred kraj kuhanja dodati nasjeckani špinat i dovršiti kuhanje.
5. Uključiti pećnicu da se zagrije na 200 stepeni.
6. Tanko razvaljati odmrznuto i ohlađeno tijesto. Na pola tijeste oko 2 centimetra od kraja nanijeti ribu, zatim dodati rižu i naribana jaja. Premazati rubove tijesta razmućenim jajetom i zatvoriti. Cijeli pirog premazati jajeto i staviti da se peče oko 40 minuta, odnosno dok tijesto ne bude fino pečeno.
Prijatno!
Mada ja uglavnom izbjegavam lisnata tijesta ovo je bilo začudo jako fino. Tijesto nije pokupilo vodu iz nadjeva, fino se ispeklo tako da se i nije osjetilo koliko je masno.
Vareniky sa pilećom jetricom
Rusi ih nazivaju peljmeni, Ukrajinci vareniki, u italijana su poznati kao ravioli, a u nas Bosanaca klepe... Nadjevi su razni, princip je isti (sve su ostalo nijanse). Bitno je da tijesto ne bude teško i ljepljivo i samo takve će biti uspješne.
Uobičajno je da se oblikuju vrlo jednostavno samo preklapanjem dva dijela kruga preko nadjeva, ja sam to malo i zavila u bojazni da mi nadjev ne iscuri. Nadam se da ne zamjerate.
Sastojci:
Za tijesto:
• 1 jaje
• 75 ml vode
• 10 ml ulja
• 2 g soli
• 200 g brašna
Za nadjev:
• 250 – 300 g pileće jetrice
• 100 ml bijelog vina
• 80 g špeka
• 30 g maslaca
• malo soli
• papar
Za umak od češnjaka
• 200 ml mlijeka
• 30 g maslaca
• 15 g brašna
• 2 češnja češnjaka
Priprema:
1. U brašno dodati sol, lagano umućeno jaje i ulje. Postepeno dodati vodu i napraviti elastično i glatko tijesto. Ostaviti da stoji oko sat vremena na sobnoj temperaturi.
2. Za nadjev na maslacupirjati pileću jetricu i kada izgubi crvenu boju doliti vino i pirjati oko 8 minuta na laganoj vatri. Ohladiti i usitniti. Posoliti i popapriti po želji.
3. Ispržiti špek, nasjeckati i pomiješati sa sjeckanom jetricom.
4. Tijesto malo prpraditi na pobrašnjenoj površini, tanko razvaljati i rezati krugove čašom. Na svaki staviti po žlicu nadjeva i preklopiti.
5. Kuhati po par komada u dosta ključale posoljene vode i vaditi rupičastom kutljačom čim isplivaju na površinu.
6. Preliti umakom od češnjaka i posuti mrvicama.
7. Za umak na rastopljenom maslacu popržiti brašno. Dodati mlijeko i protisnuti češnjak i uz miješanje kuhati dok se umak ne zgusne.
Možda i nisam baš tata-mata u pripremi nadjevenih tjestenina, ali ih mnogo volim i radije ih spremam u domaćoj radinosti, nego da ih kupujem, mada je tržište preplavljeno odličnom ponudom ovih proizvoda. Svakako i vama preporučujem da probate. Ovi su imali prekrasno tijesto, a nadjev je moj omiljeni, malo "jači", vrlo kaloričan, ali neodoljiv.
Prihvatite se vilice i prijatno! S guštom...
Vatruški sa sirom
Jedna jednostavna poslastica, a umjesto piroški sa slatkim nadjevom varijanta zvana kao vatruški. Nisam neki ljubitelj slatkih tijesta, niti tijesta sa slatkim nadjevom, izuzev vrlo puterastog brioša sa čokoladom, koji kod mene uvijek dobro prolazi i koji bi čak mijenjala za kiflu, ali su vatruški sa sirom ipak privukli moju pažnju. S obzirom da su dobili “prst gore” od izborne komisije bio je red da ih napravim.
Ima li išta neobičnog u njima? Pa i nema da budem iskrena. Notu neobičnog dodala sam namakanjem grožđivca u bijelom vinu i toliko o kreativnosti.
Sastojci:
Za tijesto:
• 350 g brašna
• prstohvat soli
• 10 g svježeg kvasca
• 1 jaje
• 40 g maslaca
• 150 ml mlakog mlijeka
• 30 g šećera + 1 žlica
• jaje za premazivanje
• malo mlijeka i maslaca za premazivanje
Za nadjev:
• 250 g svježeg sira
• 150 ml smetane (kiselog vrhnja)
• 50 g grožđica
• čašica bijelog vina
• 2 žlice šećera u prahu
• korica limuna
Priprema:
1. Grožđice namočiti u čašici bijelog vina i držati ih preko noći ili barem 2-3 sata.
2. U mlijeko dodati namrvljenu kockicu od 10g svježeg kvasca i dodati šećer, pa pomiješati. Ostaviti da se upjeni.
3. U brašno dodati sol i pomiješati, a zatim dodati nadošli kvasac, malo pokriti brašnom i dodati jaje, šećer i rastopljeni maslac i izraditi meko i glatko tijesto. Ostaviti na toplom da udvostruči zapreminu.
4. Za nadjev pomiješati sir, smetanu i šećer. Dodati ocijeđene grožđice i po želji svježe naribanu limunovu koricu.
5. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
6. Na pobrašnjenoj površini malo preraditi tijesto. Odvojiti 10 loptica i svaku još malo preraditi.
7. Okrugli kalup premazati rastopljenim maslacem. U kuglicama tijesta napraviti udubljenje u sredini i staviti nadjev.
8. Jednu kuglicu staviti u sredinu, a zatim kružno oko nje poslagati ostale ostavljajući malo prostora. U prostor između kuglica dodati tanki listić maslaca.
9. Premazati razmućenim jajetom i staviti da se peče. Peći 35 minuta, a zatim izvaditi premazati u mlijeku rastopljenim maslacem i vratiti u pećnicu na još par minuta.
Mmmmm....Fino i sirasto, slatko i puterasto...
Uz nadu da volite slatka peciva, premda su tako jednostavna, premda nisu šik, želim vam prijatno
Eto, toliko iz Ukrajine. pozdrav drage moje do idućeg posta