petak, svibnja 07, 2010

Oj svijetla majska zoro (Miris kuhinje na drugom spratu)

Nastavljam priču o našem soliteru. Evo mene na drugom spratu “da viđem šta se to kuva” kod Crnogoraca. Kaže Đole u svojim stihovima:

... A nad njima se viju tići junačke krvi,
Jes' na drugom su spratu, al su inače prvi.
Kažu uzdaj se u se, u se i svoje Ruse
Pa da guslamo!


Dok sam komšije, dobre južnjake Makedonce, poznavala po pjesmama, za komšije Crnogorce to ne bi mogla reći. Znam tri pjesme:

1. Durmitor, Durmitore...
2. Još ne sviće rujna zora
3. Oj svijetla majska zoro (ova posljednja kako vidim je i državna himna)

Ima tu nešto ritma za uhvatiti se za ramena i dizati koljena u vis, ali gdje je melodija??? O kuhinji znam još manje.
O Crnogorcima znam da su visoki i lijepi (nu viđu ga), pametni k'a vladika i ponositi - “ne daju na obraza za živu glavu”

Kao i vama, o Crnogorcima mi najviše kažu vicevi. A vicevi kažu da su Crnogorci strašno lijeni (da li?). Manimo predrasude, Crnogorci su jednako lijeni kao što su i Bosanci glupi, a Slovenci škrti. Budući da se ovdje radi o kuhinji prvo pitanje koje sam postavila je : “Ima li mala Crna Gora svoju nacionalnu kuhinju? ” Koje su onda njene osnovne karakteristike?

Posmatrajući je geografski izdvajaju se dva područja: brdsko-planinski i primorsko. Dakako, meni je ovo primorsko mnogo privlačnije, dok mi je ovo brdsko-planinsko veći izazov. Šta tamo, na toj škrtoj zemlji uopšte uspijeva??? Krtola! Jela u kojima je glavni sastojak krtola je na pretek i tu je nezaobilazni smočani kačamak. Bitna namirnica je i varenika (mlijeko) i sirevi (sir je već nešto što bi mi se moglo dopasti) koji se prave od ovčijeg mlijeka. Pa onda kukuruze, razne.... Slatkiši, skoro pa nikakvi.

I nekako sam se izborila i odabrala sledeće:

Janjetina u mlijeku



Sa ekoloških pašnjaka durmitorskih, prekrivenih najzelenijom travom i raznovrsnim ljekovitim biljem dolaze ekološki janjci. Pripremljeni ispod peke, na lešo ili u vareniki. Koji vam najviše odgovara?

Janjetina pripremljena u mlijeku jedan je od istinski crnogorskih specijaliteta. To je i razlog što sam odabrala upravo ovaj način. Osim što je crnogorski specijalitet, ovaj način pripreme pogoduje i onim koji ne vole intenzivni miris kuhane janjetine.
Mi nemamo običaj kupovati i pripremati janjetinu. Jedemo je isključivo u restoranima (preciznije pečenjarnicama) i obavezna je na svakom putovanju južnom magistralom prema moru ili Mostaru. Bez obzira da li dole idem službeno ili privatno, zaustaviti se kod Gojka je jednostavno “must”. I onda u tih par puta zadovoljimo sve potrebe za janjetinom. U nakom od sarajevskih restorana sa ražnjem janjetinu nisam jela više od 20 godina.

Za janjetinu u mlijeku (vareniki) potrebno je:

Sastojci:

• 1,5 kg vrlo mlade janjetine od plećke
• 1,5 l mlijeka
• 6 – 8 krompira
• 2 – 3 mrkve
• peršin
• sol
• papar u zrnu
• 2 – 3 lista lovora

Priprema:

1. Meso izrezati tako da stane u lonac dodati mlijeko, mrkvu u komadima dužine 4-5 centimetara, lovorov list, par zrna papra i sol po ukusu.
2. Odvojeno skuhati krumpir da ostane čvrst.
3. Kuhati meso na laganoj vatri oko sat vremena, a zatim izvaditi izrezati meso na komade, poslagati u vatrostalnu posudu, zajedno sa mrkvom i kuhanim krumpirom, dodati nasjeckan peršin, preliti mlijekom u kome se janjetina kuhala i zapeći u pećnici na 200 stepeni još 20 minuta.


Najfinija janjetina sa ekoloških pašnjaka, za prste plizati. Prijatno!

Bamija na ulcinjski



Ulcinj je multietnička sredina. Osim Crnogoraca pravoslavaca, u Ulcinju živi i veliki broj muslimana i Albanaca. Iz koje od ovih skupina potiče ovaj recept, ne znam, ali da je odličan to sam provjerila i od srca preporučujem.

Sastojci:

• 600 g fine teletine
• 50 ml ulja
• 450 g smrznute bamije
• 250 g luka
• 2 žlice umaka od rajčice razmućen u 100 ml vode
• 2 češnja češnjaka
• ½ žličice papra
• 1 žličica soli

Priprema:

1. Luk očistiti i sitno nasjeckati. Meso izrezati na kockice.
2. Zagrijati 30 ml ulja i popirjati 200 g luka dok ne omekša. Dodati meso i pirjati ga na laganoj vatri u vlastitom soku dok meso ne poprimi lijepu boju. Dodati papar, sol i umak od rajčice i polagano pirjati oko 30 minuta.
3. Na ostatku ulja pirjati ostatak luka dok ne omekša. Dodati odmrznutu bamiju i usitnjeni češnjak i soli po ukusu. Pirjati oko 10 minuta.
4. U keramičku posudu složiti meso i bamiju i zapeći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 5 minuta.


Niste još probali bamiju? Probajte je na ovaj način i nećete pogriješiti. Ovo jelo pokazuje zašto je bamija tako cijenjena u bosanskoj kuhinji. Prijatno!

Brudet nad brudetima (Bokeljski)



Nakon što bi prodali onu kvalitetniju ribu, bokeljskim ribarima sitna riba poput girica ili papalina ostajala bi i nosili bi je kućama. Od nje su pripremali najukusniji od svih brudeta koji se od ostalog roda razlikuje po tome što u njega ide samo jedna vrsta ribe i to isključivo sitna. Ja sam ga spremila od girica.
Nema muke oko koščica, one se doslovno rastope u toku kuhanja i brudet je fenomenalan, čak i za djecu.

Sastojci:

• 1,5 kg girica
• 500 g luka
• 2 – 3 češnja češnjaka
• 100 ml maslinova ulja
• mali komad korijena celera
• peršin
• sol
• papar
• 200 ml bijelog vina
• 500 ml ribljeg temelja
• 400 g pelata sa umakom
• palenta za posluživanje

Priprema:

1. Zagrijati maslinovo ulje. Dodati luk narezan na listiće,usitnjen češnjak, sitno nasjeckan peršin i na tanke trakice narezan celer.
2. Pirjati dok luk ne omekša pa dodati ribu (koja je prethodno očišćena - otkinute glave i isprana pod mlazom vode) i riblji temeljac. Posoliti i dodati papar. Pustit da se lagano kuha oko sat vremena, a zatim dodati usitnjene pelate sa umakom i zaliti vinom. Kuhati još pola sata.
3. Poslužiti sa palentom (kačamakom).


Ako vam nije jasno zašto je ovo "brudet nad brudetima" ostaje vam da porobate. Vjerujte mi na riječ, nisam imala pojma da nešto ovako jednostavno može biti ovako ukusno. Prijatno!

Ljukar – pita od porog luka



Pita je od poriluka... A podloga za ukusnu i laganu pitu, koja se može poslužiti topla kao večera ili hladna za doručak, užinu je kao za kukuruzni kruh bez kvasca, odnosno za kukuruzu. Odlično prija uz kiselo mlijeko, odlično je za ponijeti za užinu.




Sastojci:

• 500 g poriluka
• 80 ml ulja
• sol
• papar
• 300 g kukuruznog brašna
• 200 g bijelog brašna
• 1 žličica soli
• 200 ml kiselog mlijeka
• ulje za podmazivanje tepsije

Priprema:

1. Pomiješati obje vrste brašna, dodati sol i kiselo mlijeko i izjednačiti smjesu.
2. Podmazati četvrtastu tepsiju i rukama rastanjiti smjesu za podlogu pite na debljinu od 1 centimetar.
3. Zagrijati ulje u tavi i dodati narezan poriluk. Posoliti, dodati papar i pirjati dok poriluk ne omekša.
4. Ohlađeni poriluk dodati na podlogu za pitu i peći oko 45 minuta u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni.


Bolje nego izgleda, bolje nego vam se čini po sastojcima - Prijatno!

Crnogorske mantije



Mantije su nadjevena tjestenina, oblikovana u kupice, koja se može pripremiti bilo kuhanjem ili pečenjem. Ove crnogorske nadjevene su mesom (pa čime bi bile?), pečene su i prelivene fenomenalno dobrim umakom od kiselog mlijeka sa maslinovim uljem, češnajkom i papričicom.
Za napraviti jelo potrebno je:

Sastojci:

• 350 g brašna
• 2 jaja
• ½ žličice soli
• mlijeko po potrebi
• 30 ml ulja
• 1 glavica luka
• 1 žličica slatke paprike
• 400 g mljevenog mesa
• 200 g pikantnih kobasica
• ½ žličice papra
• sol
• 3 češnja češnjaka
• 1 maleni crveni kiseli feferon
• 500 ml kiselog mlijeka
• 10 ml maslinova ulja
• žličica ocata

Priprema:

1. U prosijano brašno dodati sol i jaja pomiješati i dodati malo mlakog mlijeka tako da se dobije glatko i elastično tijesto. Ostaviti pokriveno u posudi pokrivenoj plastičnom folijom oko sat vremena.
2. Za nadjev usitniti kobasicu u multipraktiku. Luk nasjeckati na sitne kockice ili ga naribati.
3. Zagrijati ulje u tavi dodati luk i pirjati dok ne omekša. Skloniti sa vatre i dodati i umiješati mljevenu papriku.
4. Dodati meso i usitnjenu kobasicu, sol i papar i vratiti na štednjak pa pirjati u vlastotom soku dok ne bude gotovo. Ostaviti da se ohladi.
5. Tijesto tanko razvaljati pa rezati veće kvadrate (da na njih stane cijela žlica nadjeva). Na sredinu svakog staviti po žlicu nadjeva i zatvoriti poput kupica. Premazati ih sa malo ulja ili rastoplenog masla (pravog kravljeg masla – 100% masnoće).
6. Poredati mantije u tepsiju premazanu sa malo ulja i staviti u pećnicu zagrijanu na 180 stepeni. Peći oko 20 minuta.
7. U međuvremenu u kiselo mlijeko stući češnjak i sitno nasjeckan feferončić. Doadti maslinovo ulje i ocat. Preliti preko pečenih mantija, pokriti poklopcem i vratiti u toplu pećnicu da odstoji oko 10 minuta.


Naprosto jelo koje me je oduševilo. Koliko je autentično crnogorsko, ne bih postavljala pitanje. Ne! Bolje užvati, nego postavljati pitanja - prijatno!

Čorba od kopriva na vareniki



Ne znam zašto ja povezujem koprive sa crnogorskom kuhinjom. Mislim da je to zbog gospođe Mire Martinetti iz Herceg Novog, nekadašnje korisnice Coolinarike, koja je imala veći broj recepata jela pripremljenih od mlade koprive. Pokazalo se da se u crnogorskim kuharicama mogu pronaći jela od kopriva, pa čak i jela sa mesom i kaštradinom. Između ostalih recepata nalazi se i ova juha spremljena na mlijeku.

Količine su toliko proizvoljne da me je sramota....

Sastojci:

• 1 puna kesa koprive (oko 500 g)
• 1 litar mlijeka
• 1 žlica škrobnog brašna
• sol
• 20 g maslaca
• 50 g slanog kajmaka

Priprema:

1. Obariti mladu koprivu, ohladiti i sitno narezati.
2. U šerpu staviti koprivu i mlijeko i pusiti da zakuha. Kuhati oko 15 minuta na laganoj vatri, a zatim odvojiti 2 žlice mlijeka i pomiješati sa škrobnim brašnom pa ovo dodati u juhu da se zgusne.
3. Dodati maslac i kajmak i pustiti da se rastope u vrućoj čorbi i pomiješati. Posoliti po želji i serviti toplo.


Prijatno!

Skroba

Skroba je kačamak sa koprivom. Priprema se u rano proljeće kada je kopriva mlada i najbolja. Radi se sa kukuruznim brašnom, a ne sa instant palentom.



Sastojci:

• oko 250 g koprive
• 160 g kukuruznog brašna
• oko 500 ml vode
• 1 žličica soli
• 4 žlice mladog kajmaka

Priprema:

1. Obariti mladu koprivu i sitno narezati.
2. U vodu dodati žličicu soli, kukuruzno brašno i nasjeckanu koprivu.
3. Kuhati uz stalno miješanje oko 20 – 25 minuta.
4. Na kraju dodati kajmak i pustiti da se rastopi i servirati vruće.


Prosto, jednostavno, ali dobro...Prijatno!

Zetske gurabije



Najviše muke oko odabira jela koje sam naumila predstaviti u ovom postu o mirisima kuhinje sa drugog sprata solitera imala sam sa slatkišima. Inače uvijek je tako, uvijek mi je teško pronaći kolač ili desert koji je zasigurno porijeklom iz podneblja o kojem pišem. Ali Crnogorci, oni su baš posebni. Slatkiša ni radi lijeka. Dobro, na stranu što se u prošlosti živjelo skromno, što se kolači nisu spremali, što su se djeca hranila voćem ili kriškom kruha premazanom medom ili domaćim džemom, ali zar se stvarno ne mogu naći nikakvi kolači? Priganice sam eliminisala odmah – obični uštipci, niš' posebno. Ravanije i unutme, sve sam viđala i niti po jednom jedinom sastojku se ne razlikuju od drugih sličnih kolača koji se prave kod nas.

Na kraju sam odabrala gurabije koje su najjednostavnije moguće i najsirotinjskije koje sam ikada napravila... Bez jaja, bez masla(ca), posne, ali fine.
Sastojke ću navesti u šoljama, a mjeriti mi se nija dalo...

Sastojci:

• 4 šolje brašna
• 1 šolja ulja
• 2 šolje mljevenog šećera

Priprema:

1. Pomiješati brašno sa šećerom u prahu. Dodati ulje i rukama izraditi tijesto.
2. Ostaviti da tijesto stoji oko sat vremena.
3. Odvajati kuglice tijesta, malo ih spljoštiti i otisnuti uzorak vilicom
4. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 12 – 15 minuta i vruće posuti mljevenim šećerom
5. Ohladiti i poslagati u metalnu kutiju. Što duže stoje to su bolje.


Vjerujem da će vam se dopasti ove gurabije, ako ni zbog čega drugog, onda zbog jednostavnosti. A što duže stoje, to su bolje i bolje...Prijatno!

I na kraju, kada sam završila ovaj post o kuhinji ponosnih Crnogoraca sretna sam ako sam vam je malo približila. Voljela bih da mi moji eventualni čitatelji iz Crne Gore (barem one porijeklom, jer je Crna Gora pola "u rasejanju" dodaju neke svoje primjedbe i predlože i neka zanimljivija jela. Ja sam dala sve od sebe i mogu reći, da unatoč tome što je mala Crna Gora sasvim posebna zbog Crnogoraca, a ima i zanimljivu kuhinju.

24 komentara:

Branka - byB kaže...

Odličan post (kao i svi do sada ), lijepo si opisala tvoje istraživanje crnogorske kuhinje. Prije svega veseli me nastavak "Solitera", a ovaj izbor jela je odličan. Niti ja ne znam previše o crnogorskoj kuhinji, ali pamtim kada sam bila tamo da se dobro jelo (uglavnom domaći kajmak, njeguške šnicle i slično). Ovdje odmah preuzimam Bokeljski brudet i Skrobu, to mi je po namirnicima, pripremi i slikama odmah upalo u oko :). Slike mi se inače jako sviđaju, baš si super sve pripremila i prezentirala !

Unknown kaže...

Odradila si ovo fenomenalno kao i do sada. U Konjicu smo imali dosta crnogoraca i vrlo često nam je jedan Milutin spremao za večeru kačamak kojega je pravio nekako od krumpira i sira. Znam da je bio fenomenalan ali me tada nije interesiralo kuhanje samo krajnji proizvod.
Sviđa mi se ovaj brudet, za bamijom sam luda ali je ovdje nema kupiti, ai ova pita od poriluka bi sigurno prošla! Pošto je sada sezona mladih kopriva mogla bih nešto isprobati od ovih recepata!
Izbor je stvarno prava gozba - crnogorska!

Наташа kaže...

Jedva sam čekala nastavak turneje po tvom soliteru! :)
Tvoji se postovi ženo, prosto gutaju! :)
Inače, ona pitica sa porilukom, mantije i gurabije su nešto što bih ja recimo mogla spremiti. Bamje volim i to one velike, a stavljam ih samo u turli tavu :) Jela sa ribom moji kući ne bi probali ni da ih vežeš za sto.. :(

Iiiii kaže...

Jedva cekam nastavak i divim ti se i dalje - kako stignes sve to, kako natjeras svoje da to jedu (pretpostavljam da su vam to ruckovi/vecere), kako uslikas sve uredno i lijepo...svaka cast!!!

JA U KUHINJI... kaže...

Svaka cast... Sve izgleda fantasticno a brudet nad brudetima (Bokeljski) obavezno moram probati sto pre :)

Mare kaže...

kod tebe svaki put ogladnim pa cak i nakon sto sam vecerala, kao npr. sada :).
stvarno imas odlican odabir recepata a i price uz njih su bas zanimljive. sve ovo mi se jede, prelijepo si to snimila!

Alanvla kaže...

Uopšte nisam poludila što mi se komentar 10000 riječi pobrisao usljed gubitka konekcije :(!
I iiiiiiiidemo opet.
Pošto ste "prolazili" kroz moj kraj mogli ste da se najavite pa da Vam ja pokažem još koju divotu :). Prvo bi pošli do Kolašina do jedne neugledne drumske kafane (one u koju svratite jer vidite da su sve sami kamioni parkirani, pa to obavezno bude valjana preporuka za "gdje pojesti"). Tu bi pojeli jednu pravu domaću cicvaru koju bi doduše morali sačekati malo duže jer se mješa milenijumima. To je najfinije mljeveno kukuruzno brašno u koje se umješa tvrdi sir koji se tokom mukotrpnog mješanja rastopi poput najfinije mocarele, i sve to sa kajmakom. Sigurna sam da tui ima još kojekakvih caka, ali ja ih ne znam. ovo jelo je vjerovatno smišljeno da bi Crnogorci poput kamila mogli 20 dana ništa da ne jedu kad bi vojevali, eto toliko tu ima kalorija. Onda kad ne bi vojevali, baš mi super zvuči ta riječ pa je ponavljam, onda bi jeli raštan sa ili bez mesa (uglavnom bi to bila kost od pršuta, jer što bi jedna baba rekla -Ništa ne treba štetovati,tj. baciti). Kasnije su vjerovatno smislili i Njeguški stek.
Kad bi sve sa sjevera pustili na primorje idemo pravac Perast. Tamo bi posmatrali ostrva i uživali u Peraškom ražnjiću, jednom običnom morskom reažnjići na koga "nataknu"(pardon my french) rep od grdobe, kozice, lignje i još pokoji plod mora, a njegova neobičnost leži u prelivu od oraha čija se tajna vješto čuva. Uz čašicu vina bi sačekali i dezert Perašku tortu, laganu bademastu "bezkremnu". U principu to bi bio bogato bademasti biskvit sa malo maraskina i gornjom korom od bjelanaca. Nju je ipak preteško pronaći čak i u samoj Boki. Paradoksalno je da sam je posljednji put jela i Novom Sadu u poslastičarni "Vremeplov" koja je čuva od zaborava.
Ako se još čega sjetim javiću.
Live & directly from Montenegro, Alanvla :)

Dunja kaže...

Uživala sam čitajući tvoj post, ostavila sam to namjerno za kasno navečer da u miru sve pročitam, i šta reći nego hvala ti na tome, nemam pojma o crnogorskoj kuhinji, makar mi je moj pra, pra, pra djed bio Crnogorac.

Dilajla kaže...

Uživala čitajući post ,u naš brudet ide što više ribe da bude ukusnija ali ovaj izgleda neodoljivo tako da će biti obavezno na meniju i pita od luka očaravajuća iako ni ona jenjetina nije za baciti jer i naša na kršu se zdravo hrani :).Čekam nastavak

Tadeja kaže...

Odličan post, kao i uvijek, fenomenalan izbor jela!
A mene si opet vratila u prošlost. :)
Kad smo već kod toga koliko ih znamo, sjetila si me mog prvog susreta sa "pravim" Crnogorcima :)
I ja sam valjda nekako mislila da je ono otezanje u govoru koje se uvijek ističe, više za potrebe vica, nego stvarno, dok nisam otišla na svoju drugu ORA-u, ORA "Novi Sad" '83. I kako smo mi kao zagrebačka brigada, bili jedna prilično "sitna" brigada u svakom smislu, očito je nekom palo na pamet da bi nas trebalo pojačati, pa smo tako dobili, ja ni dan danas ne znam odkud, niti kako, jedno dva-tri originalna Crnogorca, k'o od brda odvaljena. I kako nam je osim kopanja nekih kanala, zadatak bio između ostalog i krčenje Petrovaradinske tvrđave, koja je u to vrijeme stvarno bila zarasla do neprepoznatljivosti, onda smo mi sitni brstili grančice i rezuckali što smo i koliko mogli, dok su njih trojica odmarali u hladu, a kad je na red došlo vađenje panjeva, koje mi, sve i kad bismo se posložili k'o u priči o čupanju repe, nismo uspijevali ni načeti, onda se njih budilo i oni bi došli, trgnuli taj panj i vratili se u hlad. Ali najveće je bilo moje iznenađenje kad su se pojavili i upoznajemo se s njima kao novim članovima brigade i oni progovore. Ja rekoh, pa oni to tako ozbiljno rastežu, to nije vic! :))
Ova crnogorska "gluha kola" su meni simpa, a tu imaju i prilično sličnosti sa Hercegovcima. Niti oni nemaju baš neke pjevne plesne kreacije, ali Hercegovci još imaju i onaj užas od gangi. ;)) Crnogorci bar tu i tamo pošteno zapjevaju! :D
Nisam znala za većinu jela ili nisam znala da pripadaju crnogorskoj kuhinji, a gotovo sva mi se sviđaju i odlično si ih predstavila!

Anonimno kaže...

Bok Selma! Hvala na posjeti mom blogu! Odgovorila sam ti na komentar o perzijskoj hrani.
Perzijska kuhinja ima slicnosti s arapskima, ali ima i puno razlicitosti. Vis tribala sam malo pisat i o tome kad sam pisala o nasoj perzijskoj festi (http://maninas.wordpress.com/2009/11/05/persian-feast-in-my-kitchen-1/).

Mogu ti preporuciti par knjiga. Najmijeh Batmanglij je perzijska autorica koja zivi u US, i napisala je nekoliko odlicnih knjiga o perzijskoj kuhinji. Meni osobno je super i Margaret Shaida. Uglavnom obje knjige imaju to sto trazis, tj. kombinaciju informacija o kulturi i obicajima i recepata. A ja ti mogu poslat neke stastojke koje ne budes mogla nac kod vas (npr. susene limete).

Kad sam pisala i istrazivala o perzijskoj kuhinji, nasla sam nekoliko stvarno dobrih perzijskih blogova. Vridi ih pogledat!

cosmo2503 kaže...

@ Branka hvala ti. Bokeljski brudet me je iznenadio, nisam vjerovala da su ove male ribice zapravo fine. Skroba, ko skroba, vrlo obična, tek za promijeniti običnu puru malo zelenijom. A domaći kajmak, e to je meni najdraže.
@ Snježo, premišljala sam se da li na kraju da pripremim i taj smočani kačamak sa krtolom. Vidjela sam video na HRT gdje je žena pripremala nešto takvo i objašnjeno je da je to crnogorsko narodno jelo, vrlo popularno. na kraju sve to pliva u mnogo-mnogo kajmaka i još grudva starog sira, mislimda je mnogo dobro.
@ Nato, bamiju obožavam (lately). Moja mama je sprema od one sušene nanizane na konac što se prodaje na pijaci. Ledo od prije nekog vremena ima ovu veliku i lijepu zaleđenu. Prije toga sam kupovala neku iz Turske, spremljenu kao zimnica u ocatu. Bude fina kada se namoči da se izvuče ocat. Drago mi je da ti se jela sviđaju, meni su mantije favorit uz brudet, šteta što tvoji ne vole ribu. Moji su ljubitelji i pravim je dva-tri puta sedmično. Dva puta bijelu i barem jednom plavu.
@ Majo, ova brža jela spremam za večeru i nije mi ih problem ni uslikati. Odaberem posudu i salvete, postavim sve i onda samo dodam jelo. Dok ja namjestim nešto barem pristojno moji su već gotovi. Ova mesna jela spremam ili petkom kada radim do dva ili vikendom. Probam čisto da steknem dojam kakvo je i onda slikam. Na kraju obično moram dodatno podgrijati.
@ Maslinka, meni je bokeljski brudet baš bio jako dobar. Očekivala sam da će mi košćice zapinjati u grlu, ali ne zapinju. Uopšte se ne osjete. Zapravo sam viđala ljude koji jedu ovu ribicu živu (otkinu je do glave). Djeci se veoma dopao.
@ Helena hvala. Budući da uz bosansku najbolje poznajem hrvatsku kuhinju i to po regijama, jedva čekam da se bacim na dalmatinsku.

cosmo2503 kaže...

@ Anđela, da sam znala da si iz Crne Gore ja bi ti se svakako obratila. Puno ti hvala na komentaru i strpljenju da ga ponoviš. Jako je interesantno to tvoje putovanje. Ta bi mi se cicvara sigurno dopala, mada nisam sklona da se prepuštam takvim užicima. Morski ražnjić sa Perasta bi legao i meni i mojima. Morska hrana nam je omiljena i stavljamo je ispred mesa. Za tortu sličnu Peraškoj sam našla recept kod Dike Marjanović Radice (kao kotorska torta). Petnaest jaja i kila badema, maslac, mora biti dobro. E sad za tu kotorsku koju sam htjela spremati, recept mi se činio odličan,ali je slabo opisano kako se ukrašava, a učinilo mi se komplikovanim jer je potrebno raditi neke ružice. Fakat neobično da si našla tu tortu u Novom Sadu, nekako ne očekujem da Crnogoraca ima i u NS, dok su Crnogorci u Beogradu živa legenda.

cosmo2503 kaže...

@ Dunja hvala ti. Teško bi bilo očekivati da su se recepti iz Crne Gore održali kroz toliko generacija u Hrvatskoj, prvo što je ipak riječ o muškoj liniji, a drugo što je život u Hrvatskoj puno lakši i veće je obilje namirnica i kuhinja je bogatija.
@ Dilajla, hvala. Poznajem brudete sa više vrsta ribe, one krupne i one koji su nezamislivi bez ugora. ja najčešće spremam sa kozicama i filetima škarpine (one iz leda) i oslićem (svježim). Dodam i malo vermuta ili konjaka i to mi je za prste polizati. A na kršu se dobro jede, naročito su im dobri sirevi i ovaj mladi kajmak.
@ Tadeja, i ja bi očekivala da je taj govor iz filmova i viceva samo tjeranje šege da bude smješnije. U gimnaziji sam imala profesora Crnogorca. Valjda je prije toga živio i 20 godina u Sarajevu ali mu je govor bio da smo se svi odvalili od smjeha kada smo ga prvi put čuli. Sa radnom akcijom si me nasmijala. Zamislila sam te grdosije u 'ladovini kako čiupaju panjeve i vrate se da prilegnu. Znači da je i parola "drž se lada" prilično tačna. jadne im žene, onda sve same rade.

cosmo2503 kaže...

@ Maninas, pogledala sam ovu Ancient Persian and Modern Iranian Cooking and Ceremonies to je ono što volim i što tražim od knjiga o kuhanju. Izvrsna je i moja sljedeća narudžba sa Amazona će je uključiti. Baš sam zabrijala na Perziju i Iran. U Sarajevu imamo Perzijski koledž i imamo iranski kulturni centar. U kulturni centar, na žalost, iako je u strogom centru grada, iako prolazim pored njega doslovno svaki dan nikad nisam ušla, a sigurna sam da bi mogla saznati mnogo toga. Nisam sigurna da bi mogla ući bez marame na glavi (možda je to samo predrasuda). Za ponudu za nedostupne namirnice ti najljepše hvala, nadam se da ćemo biti u kontaktu kada se bacim na projekat "persijska kultura i kuhinja".

Anonimno kaže...

Evo da se javi jos jedna Crnogorka!!
Prije svega, svaka cast na ideji i realizaciji!

Crnu Goru si predstavila dobro, ali i dosta nestandardno. I ja bih preporucila da se crnogorska kuhinja ne moze predstaviti bez cicvare i kacamaka, kao i rastana. Doduse, ja sam primorka (iz Kotora) i prilicno rijetko sama jedem tako teska jela (a definitivno ih nikad ne spremam!).

Moja kuhinja je pod velikim uticajem Bokeske kuzine, mada s obzirom da sam jako dugo zivjela vani i tek nedavno se vratila u CG, mozda i nije zastupljena koliko bi trebalo.

Anyway, otvaram svoj blog uskoro (za nedjelju dana vjerovatno), pa ce i crnogorska kuhinja biti zastupljenija na ovoj blogosferi :))) Pozdrav, Nela

Anonimno kaže...
Administrator je uklonio komentar.
cosmo2503 kaže...

@ Nela hvala ti što si se javila. Nadam se da ćemo se uskoro družiti u blogosferi i jedva čekam vidjeti neka bokeljska jela. Ja imam jednu Dalmatinsku kuharicu u kojoj su i recepti za neka jela iz Boke.

Вера kaže...

Selma,svidja mi se tvoj izbor recepata,odlično su predstavila CG kuhinju!

Andrea kaže...

Malo znam o crnogorskoj kuhinji. Zapravo ovaj post je najviše što sam o toj kuhinji ikada pročitala.
Hvala ti na još jednom zanimljivom postu i prezentaciji jela.
Jako mi se sviđa ovo putovanje po bivšoj zemlji jer vidim da ću puno toga naučiti i otkriti. :)

Anonimno kaže...

Opet sam sa uzivanjem citala :)Recepti su veoma primamljivi, brudet moram da probam :)
Imam jednu molbu, izgubila sam tvoj recept za baunti, a predivan je...plizzz, daj mi link gde ga mogu naci :)
Pavloska

Nevena Buljan kaže...

divno, što li sve nećemo s tvojim gastro putovanjima naučiti.. :).... ovi recepti s koprivom me oduševili, nadam se da ću u koprive (u berbu ;) )ovaj vikend, ako prognoza vremena dopusti. Zatim ova pečena punjena tjestenina - mantije, umak mi se čini idealan,a brudet - e u njemu uživam, pa sam sigurna da bi mi se i crnogorski jako svidio, zanimljivo mi je kako su ga spremali sa giricama jer se u biti pravilo brudeta svodi na to da riba ima što manje "ili ništa" kostiju, probam pa javim dojmove.
Prije nekoliko godina dok sam radila kao turistički pratitelj imala sam prilike posjetiti Crnu Goru. Oduševila me, ali ne primorski dio,mislim, Budva je prekrasna, ali valjda zato jer sam navikla vidjeti more kad god poželim, ipak me onaj planinski dio ostavio pod puno većim dojmom. Strme serpentine dok smo se s busom penjali prema Cetinju su mi utjerale paranoju i toliki strah jer je strašno neugodno sjediti na prvom mjestu u busu i gledati dolje u provaliju, no svejedno, krajolik je bajan tako da sam na strah kasnije nekako i zaboravila i stisla zube te iživala u krajoliku. :)

Sanja kaže...

Prosto uzivam citajuci svaki tvoj post.
Izbor jela mi se cini fantasticnim, ne znam za sta bih se prije odlucila.
Slike su ti jako lijepe.

Nela kaže...

Nešto razmišljam -zanimljivo ali nikad nisam jela Bokeljski brodet! Iz Kotora sam, ali moja majka ga je uvijek spremala na dalmatinski način - gusto i sa boljom ribom... I do sad nisam imala pojma da to nema veze sa Bokom... :(
Moraću ovo da probam pod hitno! :))))

Pozdrav,
Nela

P.S. Konačno počeh i svoj bog... www.piruniozica.com :))