Ne može se od meda velka torta pravit!

Petkom, za razliku od ostalih radnih dana, radim do tri, a moja sestra radi prvu smjenu u školi, tako da je petak dan za naše druženje. Moj trogodišnji sestrić, Ammar, tom prilikom ima predstavu na “hoklici” na kojoj izvede sve pjesmice i recitacije koje zna. Medo Brundo je u tom velikom repertoaru neizostavna.

Jedne noći u šumi
začula se buka
reče zeka lisici
krenimo po vuka
dal` se stvarno dešava
to što sova reče
da od meda meda veliku tortu peće

Medo Brundo ne ponašaj se ludo
Medo Brundo ne postoji čudo
Medo Brundo kad ćes jednom shvatit
ne može se od meda velika torta pravit
i nemoj da se srdiš nije vredno to
bolje da se smeješ ho ho ho ho ho...

Ammare – voli te Teja i ljubi u oba rumena obraščića.

A tete, okupljene oko igrice " Ajme koliko nas je!", koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under imale su ovaj mjesec mnogo sladak zadatak. Najslađi do sada – MED. Zahvaljujući domaćici Aleksandri sa bloga Sweet Food pokušat ćemo Medi Brundi riješiti problem, pa možda neko i napravi tortu od meda. Zašto ne bi?

Med mi je najdraži sastojak u kozmetičkim proizvodima . Melvita, L’Ocitanne, Lush – moja kupaonica dupke je puna, prepuna medenih proizvoda. Sapuni, gelovi za tušitanje, njegujući losioni, ulja za masažu – neopisiva uživancija u mirisnoj njezi.

Tema bloga posvećenog kuhanju nije priprema kozmetike po recepturi naših baka, pa se vraćam zadatku “primjeni meda iznutra” i hrani. Možda sve ovo i nije odgovor “u velikom stilu,” ali vjerujem da će vam se nešto dopasti, a ako isprobate učinit ćete me sretnom blogerkom.

Pile sa šljivama, medom i pinjolima



Tema je slatka. Na med smo navikli u medenjacima i medenim kolačima. U slanom, pa ne baš... Ali na Bliskom Istoku, Turskoj i Sjevernoj Africi, čije kuhinje obožavam, med se koristi u pripremi slanih jela i uz mnoštvo začina daje tim jelima poseban okus . Na tom je tragu i ovaj recept za plietinu sa šljivama, pinjolima i medom.

Sastojci:

• 8 mini bataka
• 30 ml maslinova ulja
• 15 g maslaca
• 3 češnja češnjaka
• 30 g pinjola (ili blanširanih badema)
• 20 manjih ili 16 velikih tvrdih i manje slatkih šljiva
• 30 ml šumskog (jelov –hojev med) meda
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati maslinovo ulje u tavi sa maslacem. Dodati očišćene batake i pržiti ih dok ne dobiju boju oko 4-5 minuta sa dvije strane. Izvaditi batake i ostaviti na stranu.
2. Smanjiti jačinu vatre i na masnoću dodati protisnuti češnjak, pa nakom što češnjak pusti misris dodati pinjole.
3. Nakon 2-3 minute vratiti batake i dodati žličicu soli. Dodati šljive bez koštice i pirjati 6-8 minuta, a zatim dodati med i pirjati još 2-3 minute.
4. U gotovo jelo dodati papra po želji, isprobati i po okusu dodati još soli.
5. Najbolje je servirati sa kuhanom rižom.


Delicija - prijatno!

Za ovo jelo vam najtoplije preporučujem upravo med crnogorične šume. Kod nas se prodaje "Hojev med" slovenačkog Medexa iz grupe kvalitetnog meda "zlatni panj". Umjesto pinjola ja sam koristila nešto malo više badema.

Mediteranska torta od ružmarina



Ne može se od meda velka torta pravit! Ali za utjehu Medi Brundi može ovaj fino izbalansirani kolač sa mirisom i okusom Mediterana. Spoj okusa meda, ružmarina i maslinova ulja, koji me je oduševio, a nadam se da će se i vama dopasti.



Sastojci:

• 3 jaja
• 110 g šećera u prahu
• 60 g ružmarinova meda
• 60 ml maslinova ulja
• 60 čvrstog punomasnog jogurta
• 110 g brašna
• 1 prašak za pecivo
• 70 g blanširanih mljevenih badema
• grančica svježeg ružmarina (oko 5-6 centimetara)
• šećer za posipanje

Priprema:

1. U jednu posudu za miješanje odvojiti dva bjelanca, a u drugu dva žumanca i cijelo jaje.
2. U multipraktiku samljeti šećer u prahu sa iglicama ružmarina.
3. Izmiksati polovicu šećera u prahu sa žumancadima i jednim cijelim jajetom. Dodati i dobro umiješati med, a zatim dodati ulje i jogurt, pa sve ponovo dobro umiješati.
4. Dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo i umiješati mikserom najmanjom brzinom. Na kraju dodati i ručno umiješati mljevene bademe.
5. Obložiti četvrtasti kalup za kolače 30x20 cm pek papirom i izliti smjesu. Peći 15 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180 stepeni.
6. U međuvremenu u čvrst snijeg izmiksati bjelanca sa ostatkom šećera u prahu. Preliti preko napola pečenog kolača i peći još 15 minuta.
7. Kolač ohladiti i po želji posuti šećerom. Izrezati na kocke i poslužiti.


Mirisan i aromatičan, a ne presladak kolač. Fina delikatesa uz kafu ili čaj ili naprosto sama za sebe...Prijatno!

Prženice Mede Brunde



Moram reći da recept za prženice i nije neki recept. O.K. prženice su fine i mi ih volimo, a da im je mjesto na blogu i nije. Ako se radi o uputama desetogodišnjem djetetu koje po prvi put ostaje samo u kući i želi nešto samo pripremiti dobro će mu doći “recept” za prženice, ali moj blog ne čitaju djeca.

Ovo su ipak nešto drugačije prženice od onih na koje smo navikli pa iz tog razloga ipak su stidljivo pronašle svoje mjesto u mom postu. Dakle – medene prženice...

Sastojci:

• 220 ml vode
• 120 g meda
• 2,5 cm cimeta u kori
• 2-3 nagnječene mahunice kardamoma
• 1 žličica sjemenki anisa
• 2 – 3 jaja
• 120 ml mlijeka
• 8 debljih šnita kruha
• ulje za prženje
• šećer sa mirisom ruma za posipanje

Priprema:

1. Skuhati sirup od vode i meda sa začinima. Kada provri smanjiti jačinu vater i kuhati oko 3-4 minute, a zatim izvaditi začine, a sirup ohladiti.
2. Ulupati jaja i dodati mlijeko.
3. Deblje narezane šnite bijelog kruha namočiti u sirupu, a zatim sa obje strane uvaljati u jaje.
4. Zagrijati ulje u tavi i kada dostigne temperaturu oko 180 stepeni pržiti šnitice kruha dok ne poprime lijepu smeđu boju.
5. Vruće izvaditi na papir da se odstrani višak masnoće, a zatim dok su još tople posuti aromatiziranim šećerom i poslužiti odmah.


Brzo i jednostavno - zato preporučujem da probate još danas. Prijatno! A ovaj aromatizirani Dolcela šećer toliko je dobar da sam ipak kupila nešto iz Podravke.

Tatin “specijalitet”

Hraniti dijete nije ni najmanje lako. O tome većina ima svoju priču, bilo iz ugla djeteta kojeg odrasli gnjave da jede, bilo iz ugla roditelja razmaženog klinca. Danas gledajući čini mi se da je hrana bila moj problem od kada znam za sebe. Nema toga što moj tata nije izvodio da bi nešto pojela. Zapravo jedino za čime sam sama polazila bila je čokolada, dok je moj komentar za svu ostalu hranu bio “što se mora svaki dan jesti” Jedan od njegovih izuma je ovaj specijalitet. Bila sam ubjeđena da specijalitet može biti samo ovo i ništa više. Zapravo, ovo nije recept ali je jedna ideja podgrijana toplim sjećanjem na davno djetinjstvo.


Hvala tata za svo strpljenje sa mnom, hvala za sve pročitane priče. Hvala ti što nisi poput mame preskakao stranice, ovaj recept je za tebe.

Sastojci:

• 100 ml kiselog vrhnja
• 2-3 žlice meda
• kruh

Priprema:

1. Pomješati med i vrhnje i poslužiti.
2. Odabrati priču za večeru, sjesti sa djetetom i činiti sve što je potrebno da klinceza sve pojede.

Ja sam se inatila i uvijek je sve moralo biti po mom. Ako bi mi bila volja da ne pojedem sve ostavila bi makar mrvicu i uzalud je bilo govoriti da je to snaga.


Prijatno!

Ušuškana u dekicu uz ovaj "recept" sjećam se tih davnih sedamdesetih, meda iz velikih metalnih posuda, pavlake sa zlatnim poklopcem i toga kako smo bili skromni i jednaki. Za naše roditelje odrasle u poslijeratnom vremenu snabdjevanja "na tačkice" sedamdesete su bile doba obilja, za našu djecu iz ere konzumerizma i globalizacije, naučenu da svega ima i da se sve može kupiti (ako se ima novca) to je doba koje nikada neće shvatiti, za mene to su jednostavno divni dani...

Pronaći svoj raj

Nije mi poznato kako svete knjige opisuju raj, ali čisto sumnjam da ga vide poput marketinških stručnjaka. U marketingu to je klasika – azurno plavo more koje se spaja sa nebom, bijeli pijesak, palme i dvoje prelijepih ljudi, kao u reklami za Bounty.



Bounty, kokos i čokolada, temu ćete sigurna sam dobro obraditi u okviru KuVarijacija. Ovaj mjesec, kokos je ne samo tema KuVarijacija već i tema naše igrice " Ajme koliko nas je!", koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under. Domaćica, koja nam je odabrala "rajsku temu" je Sandra sa bloga Mlin naš nasušni – nastavak knjige...

Tema me nije bacila u trans od oduševljenja. Od slatkiša sa kokosom volim jedino Raffaello i Bounty, a tu se moja slatka afera sa kokosom i završava. Slatka afera završava se sa Bontyjem i Raffaellom, dok slana upravo počinje. Dok se u našoj kuhinji kokos uglavnom koristi za pravljenje kolača i keksića, u indijskoj i tajlandskoj kuhinji češći je dodatak slanim jelima. Zato - Neka egzotična afera počne!

Mulligatawny



Iako na tamilskom jeziku “mulligatawny” znači “paprena voda” ne dajte da vas naziv juhe zavara jer papra ovdje nema. Englezi su način njene pripreme usvojili od Indijaca, recept prilagodili zapadnjačkom nepcu i napokon donijeli ga sa sobom u Evropu. Kao i kod svake juhe varijacije su bezbrojne, ali neizostavni sastojak je mješavina začina za curry i neka vrsta mesa, obično piletina. Juha se može zgusnuti basmati rižom ili pak lećom, a može se dodati i pola jabuke. Famozno!

Sastojci:

• 1,5 l temeljca pileće ili kokošije juhe
• 350 g pilećeg mesa
• 15 g masla ili 15 ml ulja
• 1 glavica luka
• 1 zgnječen češanj češnjaka
• 1 žličica mljevenog kumina
• 1 žličica kurkume
• 1 žličica sjemenki crne gorušice
• 1 žličica mljevenog cimeta
• 1 žličica sjemenki kardamoma
• 150 ml kokosova vrhnja
• 120 g basmati ili jasmin riže
• ½ granny smith jabuke, naribane
• 1 žlica limunova soka
• sol

Priprema:

Predpostavimo da imate regularno pripremljen domaći temeljac pileće juhe sve sa zelenišem za juhu, a ukoliko ga nemate pripremite litar i po sa kockom.
1. Rastopite maslo u loncu debljeg dna i dodajte luk, pa pustite da zažuti i omekša. Dodajte protisnuti češnjak i pomiješajte sa lukom.
2. Potom dodajte sve začine zajedno i uz stalno miješanje ostavite ih 2-3 minute da puste aromu.
3. Dodajte piletinu isječenu na trakice ili sitne komade i pirjajte uz okretanje mesa dok meso ne primi boju. Dodajte rižu i naribanu jabuku i sve zalijte temeljcem.
4. Nakon što juha provri kuhajte dvadesetak minuta, a potom dodajte limunov sok i kokosovo vrhnje i pustite da još jednom prokuha.
5. Servirejte toplo i po želji i potrebi dodajte soli i papra.


Dopadljiva juha koja će vas sigurno zasititi i zagrijati, prijatno.

Pileći kari sa krumpirom




Obično je naša prva veza sa indijskom kuhinjom neki “kvazi” kari (zanemarit ću činjenicu da je i ovo samo "kvazi kari"). U Indiji se ovim pojmom označava jelo pripremljeno od mesa i povrća sa obiljem mirisnih začina. Ovaj kari koji sam pripremila je blag i nije prezačinjen tako da ga mogu jesti ne samo djeca već i stariji potpuno neskloni egzotičnim egzibicijama. Dakle, niš' od egzotike.

Sastojci:

• 300 ml pilećeg temeljca
• 250 ml punomasnog kokosova mlijeka
• 1 žlica ulja
• 2 žlice thai massaman curry paste (nam phrik kaeng massaman)
• 500 g pilećih prsa
• ½ šalice crvene leće
• 2 manja krumpira
• 1 manja glavica brokula
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati ulje u tavi sa debljim dnom i dodati kari pastu. Dodati meso narezano na komade veličine zalogaja, kurumpir narezan na sitne kockice i leću i pirjati 2-3 minute.
2. Dodati pileći temeljac, kokosovo mlijeko i pustiti da prokuha. Kuhati oko 20 minuta dok krumpir ne omekša.
3. Na kraju dodati brokulu razdvojenu na cvjetiće, po želji dodati još malo vode i pustiti da još jednom prokuha, a zatim dodati soli i papra po želji.


Varijanta karija za djecu i starce, dobra preporuka - prijatno!

Narikolor laddu



Domaća varijanta Raffaella sa margarinom i mlijekom u prahu nikako nije moj izbor. Može to lijepo izgledati, ali nemojte molim vas nazivati te kokos bombice Raffaellom.

Kao ni naš “Domaći Raffaello” tako ni ova indijska varijanta nema nikakve veze sa Ferrerovom slakom kokos fantazijom, ali za razliku od naše ova indijska barem ne sadrži margarin, a ni mlijeko u prahu. Već sam napisala da nisam pretjerano oduševljena slatkišima sa kokosom ili preciznije sa kokosovim brašnom jer su mi preslatki i premasni. Nisam luda ni za ovim, ali nije ni loš. Važno je reći da se jednostavno i brzo priprema, a da bi se još dodatno moglo preliti tamnom čokoladom dobro ohladiti i bio bi izvrstan.

Sastojci:

• 50 ml slatkog vrhnja
• 100 ml kokosova mlijeka
• 150 g kokosova brašna, plus za posipanje
• 100 g šećera
• 1 žličica mljevenog kardamoma

Priprema:

1. Zakuhati kokosovo mlijeko sa vrhnjem i šećerom. Dodati kokosovo brašno i kardamom, smanjiti jačinu vatre i kuhati uz miješanje desetak minuta.
2. Ostaviti smjesu da se ohladi pa oblikovati kuglice koje treba dodatno uvaljati u kokosovo brašno i dobro ohladiti.



Po želji se kuglice umjesto da se uvaljaju u kokosovom brašnu mogu preliti bogatom i debelom glazurom od tamne čokolade i ohladiti u frizu. Tako servirane bi sigurno predstavljale onaj “taste of paradise” iz reklame.


...dobro, nije djelić raja, ali ko voli - prijatno!

Eto, nadam se da sam unatoč zaista velikom opterećenju uspjela u posljednji čas (kao i uvijek) odgovoriti izazovu. Ukoliko vam se izbor recepata dopada drago mi je, ukoliko nešto probate – niko sretniji od mene.

"La petite Parisienne" u Leskovcu

Kada se prije par godina na Coolinariki pojavila sa imenom Mignonne, mlada Leskovčanka Lana još je bila studentica francuskog jezika. Ne znam da li je Mignonne više očarao francuski jezik ili francuska umjetnost izrađivanja kolača, ali mogu potvrditi da bi se njene kreacije mogle naći u izlozima vrhunskih pariških poslastičarnica. "La cuisine creative" koja se u prethodna dva mjeseca našla pod istragom blogerki u igri FBI rukavice pomalo je profinjena patesserie koja se može ponositi slatkim kreacijama, a pomalo topli bistro u kojem se odlično jede.

Svoj izuzetni talent u izradi malih kolačića, kao i predivnih torti pokazala je još na pomenutoj Coolinariki. Dugo sam se pitala gdje je i šta je sa dragom Mignonne i kada će već jednom početi pisati svoj blog. Najzad se i to desilo. A konačno je i njen blog "La cuisine creative" predmet istrage, igre FBI rukavice, koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks&Bakes ....

La cuisine creative, mjesto je na koje rado dolazimo i gdje smo dobro došli, gdje se ugodno osjećamo.

Pronaći nešto što bi isprobala – nikakav problem. Iako me je obično stid kada ono što napravim ne izgleda kao na blogu sa kojeg je recept, ovdje to nije slučaj. Lana je nevjerovatna, najtalentovanija među nama i jednostavno nema joj ravne. Kada stavite ruku na srce sve vi koje ste talentirane i radite krasne kolače, Lani morate priznati da je najbolja...A mi ostale, skromne i jednostavne i tako to možemo mirne duše reći.

Dušu i tijelo nahranila sam jelima i kolačima odabranim sa Laninog bloga i predstavljam vam ih ovim redom:

Biftek u sosu od zelenog bibera



Najbolji komad mesa, ujedno i najskuplji nikako ne bismo željele upropastiti. Kako je i sama Lana napisala, biftek u umaku sa zelenim paprom je klasika. Klasika i brojne varijacije na zadatu temu našle su se na brojnim mjestima na internetu. Sama nisam podlegla iskušenju da recepte za pripremu bifteka tražim na blogovima, kada već imam kuharice. Za sve postoji i prvi put...

Rado sam isprobala ovu Laninu varijaciju i oh! Teško je odoljeti jednom tako dobrom komadu mesa u famoznom umaku.


Prijatno...

Šnicle u omotaču od oraha



Mada ja nikada nisam bila ljubitelj mesa, sredina u kojoj živimo "krivac" je što je našu kuhinju nemoguće zamisliti bez dobrog komada mesa. Šnicle su bile klasika mamine kuhinje, pa su tako postale i klasika moje kuhinje. Dobri komadi teletine od buta, dobro pripremljene šnicle uz prilog od krumpira ili kuhanog povrća i ja mirna – imam nedjeljni ručak.

Odličnu ideju da se pomaknem od klasične pripreme šnicli, koja varira na dvije teme - ili pohane ili "natur" pronašla sam u krasnom Laninom receptu za šnicle u ogrtaču od oraha.



Odličan, ma izvanredan ručak.


Toplo i od srca - preporučeno!

Piletina – Cordon bleu



Kada sam se prije mnogo, mnogo godina, ne pitajte koliko je to davno bilo, prvi put srela sa ovim načinom pripreme piletine bila sam oduševljena. Vi ste vjerovatno prije nego za Cordon bleu jeli Karađorđevu šniclu ili Zagrebački odrezak, ali za mene je susret sa piletinom "cordon bleu" bio prvi put da jedem meso pripremljeno sa sirom i šunkom.

Bilo je davno, ali se sjećam i mjesta i prilike. Od tog davnog doživljaja, rajskog za moje nepce, pripremila sam ga tek desetak puta, što je malo ako se ima na umu da već cijelih dvanaest godina vodim čeličnom rukom i drvenom kuhačom svoje malo domaćinstvo.



Lanin izgleda i jeste savršen, ali ni moj nije "za baciti".


Klasik ostaje za sva vremena...

Grilovana piletina sa medom



Za mene već odavno nije tajna da je med izvrstan dodatak u slanim jelima. Ne samo "honey-mustard" umak iz Subway-a, već sve, sve meso sa medom.
Isprobala sam ovaj Lanin recept, a nisam se ograničila na upotrebu nekog sigurnog, blagog i neutralnog meda, već sam odabrala jedan snažan, muški med – šumski. WOW, odlično je ...


Drugačija i neobična piletina. Svakako probajte...

Limun štanglice



Obećala sam da neću zamjeriti sebi što moji kolači, spremljeni po Laninim receptime neće biti ni blizu savršenom originalu. Od Lane treba učiti, ona je meastralna i nema bolje.

Kako ja veoma volim okus limuna to su se ove štanglice našle na spisku slatkih kreacija iz Kreativne kuhinje, koje ću sigurno isprobati.



Kiselkasto slatki i svjež okus limuna kod ovih štanglica idealno je nadograđen i dopunjen slatkim pokrivačem domaćeg džema od marelica i slatkog šauma. Savršen spoj da čula uživaju. U mom slučaju užitak se sveo na okus, kod Lane se prvo oči mogu diviti.



Srca za Valentinovo




Sretnik je onaj mladić koji je osvojio Lanino romantično srce i kojem ona za praznik zaljubljenih peče kolače. Prošle godine su to bila valentinovska srdašca. Klasični i uvijek dobri sitni kolači put do svakog srca.



Prhki i slatki poput poljupca sa okusom džema od malina.



Ljubite se , volite se i jedite kolače.


...svi ih vole!

Pita od jabuka



Lijenu pitu od jabuka obožavam. Jabuke su mi daleko najdraži nadjev za lijenu pitu. Mogu i višnje ili borovnice, ali jabuke su mi najdraže. Kako moja mama pravi savršenu i najbolju lijenu pitu i kako negdje treba "utopiti" pla tepsije pite, to je ja rijetko pravim jer nas mama snabdijeva svojom.

Pita moje mame je zakon. Koliko dugo je nisam pravila skoro sam i zaboravila recept, zapravo nisam sigurna da li je mamin recept za tijesto lijene pite identičan kao i kod Lane ili moja maman ne stavlja jaje u tijesto. Ako je pitam ona će nešto da mi zabašuri, jer ona prilično ljubomorno čuva svoj recept jer za nju stalno dobiva samo pohvale.



Ja mogu pohvaliti i Laninu. Nisam miješala jabuke sa prezlom već sam prezlom posula donju koru, ostalo je sve po receptu.




Uvijek neodoljiva i slasna...

Rolatić sa kafom



Nepečeni rolat i sjećanje. Moja mama, koja pravi odličnu lijenu pitu, inače nije žena koja nam je često pravila kolače, a još manje je pravila torte ili pokušavala isprobati neke recepte koje bi dobila od prijateljica i kolegica i kojih je bilo mnogo. Vjerovatno je to razlog zbog kojeg se sjećam da je mama jednom prilokom pravila sličan nepečeni rolat, a kada vam kažem da je to bilo u pradavom vremenu dok još nisam išla u školu, jasno je da je utisak morao biti upečatljiv.

Zbog čega se još sjećam ovog rolata? Sjećam se prve ratne Nove godine, nove 1993-će, kada smo moja rođaka i ja pune ponosa odnijele ovaj rolat na žurku kojoj smo prisustvovale.

Moram priznati da je ovaj kolač, pripremljen sa Keostlinovim Petit Beure od integralnog brašna sa 12% maslaca uz količinu šećera koju je u receptu navela Lana bio jednostavno presladak. Onaj ratni keks iz američkih zaliha koje potiču iz doba rata u Koreji je bolji izbor. Ostalo je za pet (osim moje nespretne izvedbe).


...za ljubitelej slatkog okusa, krasno!

Kajzerice



Čuvene Lanine kajzerice, zar treba reći još nešto?
Mekane, mirisne, predivne za dobro jutro, za dobar dan, za ukućane, za drage goste.
Iako sam sebi obećala da neću praviti ništa što je pogubno za liniju izazovu kajzerica nisam odoljela , ko bi mogao?


Najbolji doručak - prijatno.

Ovaj svijet bi bio mnogo ljepši kada bi na njemu bilo više osoba poput Lane, dragih i romantičnih, radoznalih i kreativnih, druželjubivih i ljubaznih i uz sve te osobine skromnih i dragih. Merci Lana!

Specijalno vaspitanje ili ispiranje mozga - Ja još pravu saljbu nemam

Nekada smo na današnji dan (koji je BTW bio jučer) pisali pismo vojniku. Zahvaljivali smo mu što čuva stražu nad našom srećom, dok mi mirno spavamo. Nismo se plašili zločestih Amera, Rusa, a bome ni Bugara, sve dok je naša Armija čuvala naše granice od Triglava do Đevđelije. Slična sjećanja imaju generacije rođene sve do sredine 80-ih. Priča broj 1: Moj mladi kolega, godište sarajevsko olimpijsko, studirao je u Americi. Jednom prilikom ispričao im je priču kako su im u vrtić na Dan JNA dovodili vojnika koji im je pokazivao pušku i bajonet. Mladi Amerikanci (fini WASP sa istočne obale, a ne oni iz Mooreova “Bowling for Columbine”) bili su malo je reći šokirani. Nisam sigurna da li je kolega polupao u ovoj priči neke lončiće, ali sam sigurna u Priču broj 2. Moja mama ima kasetu snimljenu osamdesetpete na kojoj moja, tada četverogodišnja sestra, recituje pjesmice iz vrtića. Jedan mali dječak sanja da bude vojnik, ali... ...ja još bijelog konja nemam, Ja još žute čizme nemam, Ja još pravu saljbu nemam Al se spremam, al se spremam. Brrrrr.....Iz današnje perspektive ovi stihovi mi zvuče strašno. Šta su nam to radili? Specijalno vaspitanje, ispiranje mozga i čista indoktrinacija od najranijeg uzrasta. Ljudi moji, pitam ja vas da li su u to vrijeme postojali dječji pravobranitelji? Šta bi oni rekli da današnja djeca recitiraju ovakve strrrašne stihove? Drage moje dame, sigurna sam da ste se naslušale priča vaše jače polovice o tome kako je bilo služiti u JNA. Tu priču ima svaki muški stvor stariji od godišta '71. i te se priče ponavljaju, pa teško da prođe jedna jedina sedmica, a da neko od naših muških partnera, prijatelja ili kolega ne povede priču o tome kako je tamo bilo. Priča uključuje i sjećanja na JNA kuhinju. Nekome je bila dobra, nekome je bila noćna mora (nije bila kao mamina), ali se svi slažu hrane je bilo za vojsku i za svinje. Obroci su pripremani po normativima, a da li su bili i ukusni više je zavisilo od vještine kuhara nego od recepata koji su se koristili. Recepti koje ću danas podijeliti sa vama nemaju veze sa JNA kuhinjom i priznat ću vam ovo sam nekada pripremila, zamislila da ću objaviti u nekoj nikada ispričanoj priči. Budući da recepti nisu pronašli priču, priča je pronašla njih. Pod ovaj post i u ovu priču sam ih uvrstila jer su čista improvizacija dostojna jednog vojnog kuhara kojem su dali par sastojaka da ih pretvori u obrok. Ćevapčići od puretine Pravo da vam kažem ovi čevapčići dopali su se samo meni. Čevapčići bi morali biti od malo masnijeg mesa, a ovi su suhi i suhi i suhi. I to je bila jedina primjedba. Sastojci: • 500 g mljevene puretine Vindon • ½ male glavice luka • 1/2žličice papra • 1 mala žličica soli • 2 žličice ulja Priprema: 1. Luk sitno nasjeckati ili još bolje naribati. U multipraktik staviti meso, nasjeckani luk,sol, papar i malo ulja i sve još jednom samljeti. 2. Masu podijeliti na četiri dijela i oblikovati u loptice koje treba ostaviti u hladnjaku 4-8 sati. 3. Svaku lopticu mesa oblikovati u valjčić i odvajati čevapčiće dužine oko 5 centimetara. 4. Jako zagrijati tavu bez imalo masnoće i peći ćevapčiće. ...po želji možete dodati krem sira, kajmaka ili ajvara (najbolji su bez ičega) - prijatno! Voćni kolač sa šljivama Ručak u JNA se završavao desertom. Iz muških priča sam saznala da je taj slatki obrok obično bio griz ili puding, ponekad kolač i to rolat ili biskvit sa voćem. Odlučila sam se zato da ovdje objavim recept za odličan jednostavni biskvit sa šljivama. Sastojci: • 4 jaja • 200 g šećera • na vrh noža soli • 1 žlica limunova soka • 160 g brašna • žličica praška za pecivo • 80 ml ulja • 80 ml mlijeka • šljive (koje nisam vagala) Priprema: 1. Šljive prepoloviti i izvaditi košticu. 2. Razdvojiti žumanca od bjelancadi. Bjelanca sa soli i limunovim sokom istući u čvrst snijeg, a žumanca dobro upjeniti sa šećerom. 3. Dodati mlijeko i ulje i umiješati mikserom najmanjom brzinom. 4. Pomiješati prašak za pecivo sa brašnom i prosijati iznad smjese sa jajima, pa lagano ručno umiješati. 5. Na kraju dodati i umiješati tučeni snijeg od bjelancadi. 6. Četvrtasti lim za kolače obložiti papirom za pečenje. Izliti ravnomjerno smjesu za biskvit i po vrhu poredati šljive okrenute rezanom stranom prema gore. 7. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 35 – 40 minuta. Kolač ohladiti izvan pećnice, a zatim narezati na veće komade i ohladiti u hladnjaku (jer je mnogo ukusniji kada je hladan). Koliko bi jedan devetnaestogodišnji mladić mogao pojesti ovakvih kolača? Za vas i mene samo jedan - prijatno Pogača – Mama u posjeti sinu vojniku Ne znam koliko su često vojnici imali dozvolu za posjete, ali iz priča znam da su najsretniji bili kada bi došli paketi sa klopom iz mamine kuhinje. Kada bi mama došla u posjetu bilo je tu domaćih kolača, obično onih koji mogu dugo stajati (mada bi u tim okolnostima nestali za dan-dva), domaćeg kruha, pršuta, sudžuka, a prošvercovala bi se i ponešto.... Sastojci: • 400 g finog brašna za kolače • 1/2 kockice kvasca • 1 žličica šećera • 250 ml mlakog mlijeka • 40 g maslaca • 5 g soli • bjelance za premazivanje Priprema: 1. U toplom mlijeku rastvoriti namrvljeni svježi kvasac sa žličicom šećera. Ostaviti na toplom da nadolazi oko 15-20 minuta. 2. Prosijati brašno u dublju posudu. Dodati sol i pomiješati. Napraviti udubljenje u sredini u koju se doda nadošli kvasac, pomiješati da se svo brašno pomješa sa tekućinom, a zatim dodati omekšali maslac i mikserom izraditi tijesto. Pokriti i ostaviti da nadolazi oko 2 sata. 3. Sat vremena prije pečenja uključiti pećnicu i zagrijati je na 220 stepeni. 4. Nadošlo tijesto preraditi na pobrašnjenoj podlozi i . Podijeliti na dva dijela u omjeru 1:2. 5. većeg dijela oblikovati loptu, a od manjeg dvije pletenice, veću i manju. U okrugli kalup postaviti loptu i ukrasiti je pletenicama. Premazati bjelancetom i ostaviti da nadolazi oko 15-20 minuta. 6. Peći pogaču oko 40 – 45 minuta. ... kada je finu i mirisnu donese mama, ahhhh!!!

Ko je ovdje lud - gljive???

Ako je neko od vas primijetio da sam u novembru propustila učestvovati u blog igrici Ajme koliko nas je! - hvala mu. Domaćica u ovom krugu bila je Lusitania, a tema gljive. Od mog prvog učešća u igri koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under još nijednom nisam izostala, bez obzira na temu. Ovaj post pripremljen je na vrijeme i bio bi objavljen u roku da me nije pritisnulo hiljadu poslova i zadataka, zatim i radni vikend.

Kompanija u kojoj radim najveća je u Bosni i Hercegovini, a takve ogromne kompanije dušu su dale da se u njima sakrije gomila neradnika i zgubidana. Za njih plaću zarađuju manjina koja radi deset sati dnevno, a ponekad i subotom, pa čak i nedjeljom kada treba. Pisala sam o svom učešću u pripremi prelaska na SAP sistem upravljanja poslovnim procesima, u kojem je za mene zanimljiv onaj koji se odnosi na finansije. E sad, kada sam učestvovala u pripremi podrazumijeva se da sam najviše upoznata sa poslovima, a rezultat je da sam dobila i naviše uloga. Ono što sam prije radila može se pomnožiti sa dva, a u nekim mojim poslovima i sa pet. Toliko o efikasnijem obavljanju poslova.



Nisam neki timski igrač, čisti sam individualac i najbolje funkcionišem kada sve imam pod svojom kontrolom. Još od prvih zadataka koje su nam davali u osnovnoj školi svi koji su bili sa mnom u "timu" mogli su računati sa tim da ako baš ne žele i ne moraju ništa uraditi i da ću sve sama završiti jer mi je stalo, jer sam odgovorna, jer ne želim da moj uspjeh ovisi o drugima. Čini mi se da nisam mnogo odmakla niti naučila za ovih trideset godina. Žalila sam se roditeljima, a ispostavilo se da su i sami takvi...

Ne mislim se više žaliti jer nas i tako danas svi pokušavaju uvjeriti da je najvažnije imati posao i da bi valjda trebali skakati od sreće što ne pripadamo armiji nezaposlenih. Premda sve teže podnosim pritisak obećavam da neću pući, pretvrd sam ja orah.

Zašto je najljepša u obitelji gljiva, najotrovnija? Nije li i vama prekrasna onako crvena, sa crvenom kapicom i bijelim tufnicama? Prekrasna je....



A one jestive našle su svoje mjesto u mojoj kuhinji, a vama predstavljam neke od recepata.

Namaz od šampinjona sa bademima



Fine strukture i još ljepšeg okusa ovaj krasni namaz fantastično će nadopuniti prepečenac. Preporučujem ga za blagdanski stol, kao malo predjelo.

Sastojci:

* 50 g maslaca
* 1 mala glavica luka
* 2 zgnječena češnja češnjaka
* 400 g šampinjona
* 100 ml bijelog vina
* 150 g badema
* 2 žlice vrhnja za kuhanje
* 1 žličica sušene majčine dušice
* svježi sjeckani peršin
* 1 žličica soli
* 6 šnitica prepečenog kruha po izboru

Postupak:

1.Gljive oprati i posušiti, pa nasjeckati na listiće.
2.Zagrijati maslac u tavi sa debelim dnom i na tihoj vatri popržiti sitno nasjeckan luk i protisnuti češnjak dok luk ne omekša.
3.Dodati gljive i pojačati vatru, pirjati oko 5 minuta i doliti vino, a zatim pirjati još desetak minuta. Ostaviti da se ohladi.
4.Zagrijati tavu i bez masnoće propeći bademe i ostaviti da se ohlade.
5.U multipraktiku prvo grubo samljeti bademe, a potom dodati gljive, majčinu dušicu, nasjeckan peršin i sol. Miksati dok se masa ne ujednači do željene strukture i na kraju dok multipraktik još radi dodati vrhnje.
6.Rasporediti namaz u dvije posudice, pokriti aluminijskom folijom i ostaviti u hladnjaku preko noći kako bi se okusi lijepo razvili i došli do izražaja.
7.Poslužiti uz prepečeni kruh.




Fini rižoto sa gljivama



Savršeno kremast, kakav bi rižoto trebao biti i prepun okusa koji mu daje mješavina gljiva ovo je izvrsno zimsko jelo, koje će idealno zamijeniti teško začinjena i premasna jela koima smo skloni u hladnim mjesecima, ali ne na uštrb okusa.

Sastojci:

* 1 l povrtnog temeljca
* 200 ml bijelog vina
* 20 ml maslinova ulja
* 40 g maslaca
* 1 glavica luka
* 15 g suhih shiitake gljiva
* 15 g suhih vrganja
* 400 g šampinjona
* 350 g arborio riže
* 40 g parmezana
* svježe sjeckani peršin

Priprema:

1.Suhe gljive namočiti u mlakoj vodi oko pola sata, a zatim ocijediti i narezati
2.Prokuhati temeljac i vino, pokriti lonac i ostaviti da polako kuha na laganoj vatri.
3.Zagrijati maslinovo ulje sa maslacem i popržiti sitno nasjeckan luk. Kada luk omekša dodati na listiće nasjeckane šampinjone, shiitake i vrganje. Pirjati 3-4 minuta, a zatim dodati rižu pomiješati sa gljivama i pustiti da riža upije masnoću i sokove gljiva, a kada postane prozirna dodati oko 500 ml pripremljenog temeljca sa vinom.
4.Uz postepeno dodavanje ostatka temeljca kuhati 20 – 25 minuta pazeći da se riža ne prekuha.
5.U gotovu rižu dodati svježe nariban parmezan i sjeckani peršin.




Jaja sa tartufatom

Okus tartufate sa šampinjonima krasno se slaže sa jajima, a ova fritata ima vrlo poseban okus i zaslužuje da se nađe na svakom jelovniku. Iako bi bilo bolje koristiti same tartufe, meni je prilično rasipnički potrošiti tartufe sa običnim jajima i mišljenja sam da zaslužuju da se nađu jedino u kombinaciji sa biftekom (kada su već tako nečuveno skupi – 30 KM za 10g crnih tartufa Zigante ili 50 KM za 10g bijelog tartufa).




Za ovo posebno jelo trebat će vam sljedeće:

Sastojci:

* 6 jaja
* 30 g tartufate
* 20 ml ekstra djevičanskog maslinova ulja
* 10 ml ulja sa okusom bijelog tartufa
* 1 žlica vrhnja za kuhanje
* 25 ml bijelog vina
* morska sol po želji
* svježe mljeveni crni papar

Priprema:

1.Jaja ulupati sa vrhnjem za kuhanje, morskom soli i paprom. Dodati tartufatu i umiješati sa jajima.
2.Zagrijati maslinovo ulje u tavi sa debelim dnom, dodati jaja i ulje sa okusom tartufa.
3.Smanjiti jačinu vatre i poklopiti tavu, koju treba povremeno protresti. Peći jaja dok ne očvrsnu, pazeći da ne izgore.
4.Gotovo politi bijelim vinom, još kratko ostaviti pokriveno na isključenom štednjaku.
5.Servirati toplo uz domaći kruh.


Zapečena tjestenina sa vrganjima i šampinjonima



Kod mene doma tjesteninu jedemo u velikim količinama u svim mogućim oblicima. Jednostavno, obožavamo tjesteninu i uživamo u njoj. Spremam je kuhanu sa finim domaćim umacima ili zapečenu sa povrćem ili sa sirom. Makaroni sa sirom svima su omiljeni, a u ovom jelu sir i vrhnje zamijenile su gljive – vrganji i šampinjoni.



Sastojci:

* 400 g makarona ili druge šuplje tjestenine
* 250 g šampinjona
* 250 g svježih vrganja
* 100 ml bijelog vina
* 100 ml povrtnog temeljca
* 40 g maslaca
* 2 jaja
* 250 ml vrhnja za kuhanje
* sol

Priprema:

1.Skuhati tjesteninu u blago zasoljenoj vodi, isprati i istresti u vatrostalnu posudu.
2.Rastopiti maslac i na njemu pirjati nasjeckane gljive oko pet minuta, a potom dodati vino i temeljac i pirjati dok tekućina ne ispari.
3.Pomiješati gljive sa kuhanom tjesteninom i preliti mješavinom jaja i vrhnja u koju se doda soli po želji i vlastitom ukusu.
4.Zapeći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 10 minuta.

Pohovani šampinjoni



Pohovano, panirano i prženo jela su na crnoj listi u mojoj obitelji. Izbjegavamo tu hranu i trudimo se zaboraviti da nam je vrlo privlačna i ukusna. O.K. - ovo je prehrambeno najnekvalitetnije od svega danas ponuđenog, ali su šampinjoni bili mekani "k'o mozak", korica hrskava i zaboravili smo da nije zdravo.

Nije zdravo – ali valja....

Sastojci:

* 500 g sitnijih šampinjona
* 2 jaja
* malo mlijeka
* brašno
* domaće krušne mrvice, dva puta samljevene
* dosta ulja za prženje

Priprema:

1.Gljive oprati i dobro posušiti. Manje šampinjone ostaviti cijele, a one malo veće prepoloviti.
2.Pomiješati jaja sa malo mlijeka i posoliti.
3.Šampinjone uvaljati u brašno, a potom u jaja i mrvice.
4.Zagrijati veću količinu ulja na 180 stepeni, a zatim pržiti gljive dok korica ne poprimi zlaćanu boju.
5.Izvaditi šupljikavom žlicom i ostaviti na upijajući papir.
6.Servirati sa tartar umakom i krumpirićima iz pećnice.


Veoma dobro, ali oprezno - prijatno!

nije samo prezauzetost poslom razlog odsustva, ne dopadaju mi se ni fotke, ali sam ipak odlučila podijeliti ove fine recepte sa vama, a to je ono što je važno....Mada su fotke itekako bitne, grrrrrr.....UH!