subota, svibnja 28, 2011

Hrana, vjera i ljubav

Prolog (bez ikakve veze sa temom) – I kuku i lele...

Bila sam očajna cijela dva dana misleći - mora da me je stigla najgora kletva. Nije ona "Dabogda imao, pa nemao" (nije površno i nečovječno smatrati ovu kletvu najgorom, na neki način mi smo je u ratu iskusili).

Budući da je ovaj moj blog prilično javan (iznenadila sam se kada sam pročitala da mnogima od vas prijatelji i poznanici i ne znaju da pišete blog ili da vam je dugo trebalo da to obznanite) i da za njega znaju i moji prijatelji, ali i poznanici kojima se i ne može sve vjerovati, ne usuđujem se ni reći što podrazumijevam pod spomenutom kletvom. Govoreći u šiframa koje će moji prijatelji razumjeti reći ću ipak – nadam se da će vile voditi ovaj naš Titanik na kojem plovimo i da on ipak neće potonuti. Tješi me i to da na Titaniku na koji mislim ginu samo oni koji plove prvom klasom. Na kraju – sve se mjenja i sve teče, Panta rei...

Ono što sam počela pisati prije skoro pola godine i nikada dovršila po svome, ipak vam nudim u današnjem postu. Evo o čemu se radi... Ja sam, naime, uvijek razmišljala o tome kako bi naše igrice trebale biti zanimljivije i da tema igre ne bi trebalo ograničiti na izbor namirnice. Teme bi mogle biti TV serije (koje je više nego sjajno uobličila Melrose), film, literatura, slikarstvo, muzika, citati (legendarna mi je izjava, i moja stalna inspiracija, ona muža kraljice Elizabete II, princa Filipa "French's cooking all very well, but they can't do a decent English breakfast").

Vraćam se postu i počinjem

Jedi, moli, voli

Šta je potrebno nekoj knjizi da postane bestseler? U Americi je preporuka Oprah Winfrey garant da će knjiga privući pažnju publike i uz malo sreće za autora, postati najprodavanija, bez obzira na krajnje plitak sadržaj. Za knjigu autorice Elizabeth Gilbert malo je reći da je plitka. Jadnije štivo nisam pročitala još od tinejdžerskih dana, a mislila sam da ne može biti gore od Da Vincijevog koda... Spram Gilberthove Dan Brown je PISAC.

Lik je iritantno egocentrična žena, nevjerovatno antipatična i odavno me čitanje neke knjige nije toliko nerviralo, jedva sam je dovukla do kraja (nisam pročitala posljednje tri-četiri stranice), a da je nisam bacila u smeće (kamo pripada).

Vjerujem da ste upoznati sa sadržejem i temom, i kako ovaj jad od knjige ne zaslužuje analizu reći ću samo da sam, ipak, naišla na dio koji me je motivirao za post na ovom blogu posvećenom kulturi hrane. Dio je to u kojem autorica govori o balinežanskom vraču Ketautu. Vrač je neodređenih godina, može mu biti sedamdeset, ali i stotinu i pet, a jede samo jednom dnevno.

"Jede samo jednom dnevno – tipično, jednostavno balinežansko jelo od riže pomješane sa pačjim mesom ili ribom. Svakoga dana voli popiti šalicu kave sa šećerom, uglavnom zato da proslavi činjenicu da si može priuštiti kavu i šećer. I vi biste sa takvom prehranom lako doživjeli stotinu i petu. Kaže da tjelesnu snagu održava tako što meditira svake večeri prije spavanja i u svoju srž uvlači zdravu energiju univerzuma. Tvrdi da se ljudsko tijelo ne sastoji ni od čega drugog osim pet elemenata cijelog svijeta – vode (apa), vatre (tejo), vjetra (bayu), neba (akasa) i zemlje (pritiwi) – a vi se morate u meditaciji usredotočiti na tu stvarnost pa ćete primiti energiju iz svih tih izvora i ostati jaki"

Središnja tačka svih jela koje sam pripremila je glavni sastojak – riža. Riža kako bi je spremili u Italiji, riža kako bi je spremili u Indiji i riža kako bi je spremili u Indoneziji. Dok vam knjigu ne bih mogla preporučiti ova jela vam preporučujem.

Risi e bisi

Premda u Italiji uživa u svakojakim džakonijama kuhinje ove prekrasne zemlje Elizabeth Gilbert piše tako nezanimljivo da mi ništa nije privuklo posebnu pažnju.

Mnogo bolja mi je Tessa Kiros, autorica odličnih kuharica. Iz Tessine kuharice "Venezia – Food and Dreams" je ovaj recept za izvrstan "risi e bisi", prilagođen je na razumnu količinu.




Sastojci:

* 300 g smrznutog graška
* 1 l povrtnog temeljca
* 8 šnitica tanko rezane pancete
* 2 žlice maslinova ulja
* 1 mala glavica luka
* mala vezica peršina
* 200 g carnaroli riže
* 100 ml bijelog vina
* 10 g maslaca
* ribani parmezan

Priprema:

1.Dvije šnitice pancete usitniti na trakice, a ostatak ostaviti za serviranje.
2.Zagrijati maslinovo ulje u šerpi sa debljim dnom i popržiti sitno nasjeckan luk dok se ne dobije zlatno žutu boju. Popržiti nasjeckanu pancetu i popržiti dok ne postane hrskava,. Dodati grašak i nasjeckan peršin i lagano pirjajte 1 minut.
3.Dodati rižu i pomiješati tako da zrna upiju masnoću. Uliti vino i kada počne kuhati ostaviti da se lagano kuha 4 -5 minuta da se okusi prožmu.
4.Kada je vino gotovo isparilo dodati polovinu temeljca i kuhati narednih petnaest minuta, uz dodavanje polovine od ostatka temeljca.
5.Na samom kraju kuhanja dodati preostali temeljac (oko 250 ml) i promješajti da se riža ne lijepi, a zrna ostanu razabrana.
6.U vrući risi e bisi dodati maslac, preostalu pancetu i svježe naribane listiće parmezana.


Zažmirite na nedostatak supe u jelu. Nije ovo pravi venecijanski risi e bisi, ali su svi sastojci ovom jelu dali puni okus. Prijatno.

Inače ovo jelo u originalu bi trebalo biti više jušno, ali se meni više dopada suhlja riža, pa sam smanjila količinu temeljca.

Risotto alla Sbirraglia

Koliko se mogu sjetiti, sada se odmakom od par mjeseci nakon čitanja Gilberthova je bila u Veneciji, gdje se srela sa svojim američkim prijateljima ili je to pak bila njena sestra (ajme, postala sam sklerotična, elem u nekom od tih čuvenih turističkih destinacija srela se sa svojom sestro, perfekcionistom, a u drugoj sa prijateljima). Ovaj jednostavni rižoto nazvan je po ljudima koji su čuvali blago Venecijei pripadali službi poznatoj kao "sbiragglia", a oni su se nazivali sbirri (zvuči kao žbiri iliti pogrdno policajci).




Poznato je koliko su Italijani lokal patriote i koliko polažu računa na to da se u kuhanju koriste namirnice strogo lokalnog porijekla i sa koliko će (skoro pa) gnušanja odbaciti mogućnost da se ovo jelo nazove svojim imenom, a da se u njegovoj pripremi ne koristi "vialone nano grande" riža, već da se umjesto nje koristi neka druga, pa makar i sasvim talijanska. Ja sam konačno našla Vialone rižu, ali ne i ovu karakteristično krupnog zrna. Ubit će me Talijanci...

Dobro, možete vi koristiti i neku drugu rižu lijepog krupnog zrna, učinak će biti jednako dobar, izdašno jelo, bogatog okusa.

Sastojci:

* 50 g maslaca
* 500 g pilećeg mesa od prsa
* ½ glavice luka
* 200 ml bijelog vina
* 350 g riže za pripremu rižota
* 1 l bistre goveđe juhe
* 50 g svježe naribanog parmezana
* sol
* svježe mljeveni papar
* ½ žličice sušenog peršina

Priprema:

1.Na 25 g rastopljenog maslaca popržiti sitno nasjeckan luk dok ne omekša i postane staklast, a zatim dodati na kockice narezanu piletinu. Uz miješanje pržiti meso na luku dok ne promijeni boju.
2.Dodati vino i pirjati dok tekućina ne ispari, a zatim dodati rižu i dobro umiješati sa mesom, a zatim dodati pune dvije kutljače temeljca bistre goveđe supe. Kuhati dok tekućina ne ispari, a zatim promiješati i dodati još jednu kutljaču temeljca. Nastaviti kuhati uz postepeno dodavanje tekućine još dvadesetak minuta dok riža ne bude kuhana po vašem vlastoitom ukusu.
3.Na kraju provjeriti da li je dovoljno slano i po potrebi dodati još soli, ostatak maslaca, parmezan, peršin i svježe mljeveni papar.


... nisu ni ti "žbiri" tako glupi. Ovaj rižoto je mmmmm...Prijatno!


Risotto ai Funghi




Napisala sam ovo nečuveno mnogo puta – moja mama i nije neka kuharica (Maki, sorry). Nije ona loša, ali nije ni božanstvena u kuhinji. To je razlog zbog kojeg neka jela ipak pamtim. Jedno od takvih jela je rižoto sa komadićima bifteka, mmmm...... To je jednostavno predivno, neponovljivo. Ili, ipak... Risotto ai Funghi mu je do ramena.

Sastojci:

* 40 g maslaca
* 200 g carnaroli riže
* 1 mala glavica luka
* 100 g šampinjona
* 100 g vrganja
* 1 l pilećeg temeljca
* 50 ml vrhnja za kuhanje
* 40 g mljevenog parmezana
* sol

Priprema:

1.Gljive obrisati i nasjeckati na listiće. Luk sitno naribati.
2.Na 30 g zagrijanog maslaca zajedno ispirjati luk i gljive dok ne omakšaju.
3.Posoliti i dodati rižu, pomiješati i dodati veći dio temeljca.
4.Uz povremeno miješanje i postepeno dodavanje ostatka temeljca kuhati dvadesetak minuta.
5.Nakraju dodati vrhnje za kuhanje i pomiješati. Dodati mljeveni parmezan i poslužiti toplo.


Konačno i jedan "supasti" rižot na talijanski način. Uživajte!

Sljedeća stanica naše (anti)junakinje je Indija. A u prebogatoj indijskoj kuhinji recepata za pripremanje riže kao u priči i teško se odlučiti za jedno, dva ili tri. Ovo je moj izbor:

Boga Bhaat (Kuhana riža)

Moj bi život i "borba" sa održavanjem linije bio daleko lakši kada bih voljela meso. Ali ne – kao u inat ja volim tjestenine i rižu. Škrob je moj grijeh i moja kazna.

Metodu kuhanja riže koju vam ovdje predlažem nekome od vas će možda, kao i meni, predstavljati novost, a drugi će mi odgovoriti da samo ovako i nikako drugačije cijeli život spremaju rižu. Ne znam, meni se čini da ja do sada nisam rižu pripremala na ovaj način, a rezultat me je oduševio.

Ono što je bitno je da se riža dugog zrna više puta ispire pod mlazom hladne vode sve dok voda ne bude potpuno čista. Dalje rižu je potrebno namočiti u hladnoj vodi barem dvadesetak minuta prije kuhanja. Konačno, kada stavite poklopac na lonac, ne skidajte ga do kraja kuhanja. Jednostavno, da ne može biti jednostavnije, a riža, k'o riža, ali neponovljiva. Fenomenalan prilog uz sve.




Toplo vam preporučujem sljedeći recept iskušajte ga već kada sljedeći put budete spremali rižu kao prilog.

Sastojci:

* 250 g basmati riže
* 15 g masla (ili indijskog gija) ili 20 g maslaca
* ½ žličice soli

Priprema:

1.Rižu ispirati pod mlazom tekuće vode sve dok voda ne postane potpuno bistra, a zatim je još namočiti i ostaviti da stoji 20 minuta. Prije kuhanja ocijediti i ostaviti u cjedilu da se posuši.
2.Staviti 500 ml vode da proključa, zatim dodati maslo, sol i dobro ocijeđenu riži. Pustiti da ponovo proključa i ostaviti da tako kuha tačno jedan minut.
3.Smanjiti jačinu vatre na najslabije, čvrsto poklopiti lonac i kuhati 8 – 9 minuta.
4.Isključiti štednjak, a rižu poklopljenu ostaviti da stoji na isključenom štednjaku još 10 minuta.
5.Na kraju samo vilicom lagano pomiješati da se zrna razaberu i poslužiti kao prilog kuhanom mesu ili povrću.


Naranga Choru

Indijska kuhnja vrlo je specifična, puna mirisa, okusa, boja. Začina u izobilju i svi se koriste. Nije baš lako snaći se u tom svijetu. Sklona eksperimentisanju, spremna sam dati šansu indijskoj kuhinji, trudeći se da maksimalno ispoštujem recept uz uvjerenje da iza njega stoji profesionalac.
Mnoge od začina koje koristim u indijskim receptima koje isprobavam, dobila sam od istinske zaljubljenice indijske kuhinje Maninas , uz fascinantnu knjigu The Indian kitchen Monishe Bharadwaj. Ako ona ovo pročita želim joj se još jednom od srca zahvaliti i reći da smo već mnoge recepte probali i istinski uživali u nama neobičnim jelima po svom načinu pripreme, po namirnicama, po začinima.

Sreća je da se u Sarajevu veliki broj namirnica, raznih vrsta leće i graha, kao i najveći broj egzotičnih začina sada može nabaviti, pa mi tako eksperimenti ne padaju teško i nisu nemoguća misija.




Ovaj pilav sa limunom i indijskim oraščićima u Indiji je vrlo popularan. Za Indijce, ovo jelo je blagog okusa, što ga čini idealnim prilogom začinjenim karijima. Osim toga jelo zaista izgleda lijepo i pravi je užitak za sva čula.

Sastojci:

* 225 g basmati riže
* 2 žlice ulja
* ½ žličice sjemenki crne gorušice
* ½ žličice sjemenki kumina
* ½ žličice kurkume u prahu
* 10 – 12 kari listića
* 25 g indijskih oraščića
* 50 ml limunova soka
* 1 žličica soli

Priprema:

1.Rižu isprati pod mlazom tekuće vode dok voda ne postane sasvim čista, a zatim još dodatno namočiti rižu u hladnoj vodi oko 20 minuta. Nakon namakanja ostaviti rižu u cjedilu da se posuši.
2.U posudi sa debljim dnom ugrijati ulje, a zatim dodati sjemenke, kari listiće i oraščiće. Pustiti da se zagriju oko 15 – 20 sekundi.
3.Dodati rižu, mljevenu kurkumu i sol i uz miješanje (da se riža ne bi zalijepila)"na suho" pržiti dva-tri minuta. Dodati 450 ml vruće vode i limunov sok. Još jednom promiješati, ostaviti da provri i nakon toga kuhati 2 minuta.
4.Čvrsto poklopiti posudu, smanjiti jačinu vatre i poklopljeno kuhati 8 minuta.
5.Maknuti posudu sa štednjaka i ostaviti da stoji poklopljena još 6 minuta.
6.Konačno vilicom lagano razdvojiti zrna riže i servirati jelo kao prilog kariju (po želji).


Miris začina i limunova soka i prekrasan okus za potpuni užitak, prijatno!

Peela Bhat

Pilav sa karameliziranim šećerom? Zakleli biste se da je riječ o desertu. Ali ne i u toj čarobnoj zemlji kao što je Indija. Tamo se ovaj pilav, blago slatkog okusa, savršenog mirisa najčešće poslužuje uz jela od leće i razne mesne karije.




Istinski me je oduševio, a kako ne bi uz sve ove začine. Ukoliko ih možete pronaći, preporučujem vam ga od srca. Jednostavno je prekrasno jelo koje biste trebali isprobati.

Sastojci:

* 250 g basmati riže
* 50 ml ulja
* 20 g šećera
* 1 žličica sjemenki kumina
* komadić cimeta u kori (oko ¼ štapića)
* 6 sjemenki kardamoma
* 6 klinčića
* 10 zrna crnog papra
* 1 žličica soli

Priprema:

1.Kao i obično rižu treba dobro isprati, namočiti i ocijediti.
2.U posudi sa debelim dnom zagrijati ulje na srednje jakoj vatri. Dodati šećer i čim počne dobivati smeđu boju (nakon par sekundi) dodati začine i ostaviti da se prže 10 – 15 sekundi.
3.Dodati rižu i sol, promiješati i "na suho" pržiti 2 – 3 minute.
4.Dodati 550 ml tople vode i pustiti da voda provri. Kuhati jedan minut, a zatim poklopiti posudu, smanjiti vatru i kuhati poklopljeno 10 minuta.
5.Skloniti posudu sa štednjaka i držati poklopljeno 10 minuta. Izvaditi štapić cimeta i lagano, vilicom, razdvojiti zrna riže.

Pilav sa aromatičnom telećom jetricom




Vrač iz knjige bio je skroman u jelu i ne bi ovo pojeo ni za sedam dana. Ajme, koja sramota da sam ja odabrala ovaj recept, ali nisam mogla da odolim. Kada pogledate popis sastojaka sigurna sam da ćete me razumjeti.

Sastojci:

* 250 g mirisne jasmin riže
* 500 ga teleće jetrice
* 25 g maslaca
* 40 ml suncokretova ulja
* 1 veća glavica luka
* 6 češnja češnjaka, lagano zgnječenih
* komadić (oko 2 cm) đumbira, svježe nariban
* komadić cimeta (oko 2,5 cm) u kori
* 2 svježe crvene čili papričice
* 2 lista lovora

Priprema:

1.Rižu isprati dok voda ne postane sasvim čista, namočiti 20 minuta u hladnoj vodi i potom ocijediti i posušiti.
2.Jetricu u komadu kuhati u zasoljenoj vodi. Ukloniti masnoću sa površine i dobro ocijediti.
3.Ohlađenu jetricu narezati na kockice veličine zalogaja i ostaviti za kasniju upotrebu.
4.U posudi sa debalim dnom zagrijati maslac sa 15 ml ulja. Na toj masnoći popržiti jetricu 2-3 minute, a potom je izvaditi, a masnoću na kojoj se jetrica pržila prosuti.
5.U drugoj posudi zagrijati ostatak ulja. Dodati luk narezan na listiće, češnjak, naribani đumbir i a trakice narezanu papričicu. Pržiti dok luk ne postane staklast.
6.Dodati jetricu, rižu, štapić cimeta, lovorov list i sol. Doliti oko 500 ml tople vode i pustiti da počne kuhati. Kada tekućina počne vriti pustiti da kuha na jakoj vatri 2 minute, a zatim smanjiti jačinu vatre i poklopljeno kuhati 8 minuta.
7.Skloniti posudu sa štednjaka i držati poklopljeno još desetak minuta.
8.Izvaditi lovorov list i štapić cimeta i malo vilicom razabrati rižu.
9.Po želji dodati i zelenu papričicu narezanu na trakice i odmah poslužiti.


Sasvim neobično, ali dobro - prijatno!

Kheer



Bogata verzija deserta koje se u Bosni i krajevima koji su bili pod vlašću Turaka poznajemo kao sutlijaš. Europljani bi to isto nazvali "pudingom od riže". U odnosu na turski sutlijaš koji je redovno sa više mlijeka i rižom koja nije prekuhana ovo je kremasto i slatko i bademasto i "pudingasto". Procijenite sami, a što se tiče mene i moje slatkom (ali ne preslatkom) sklone obitelji nama se posebno dopalo zbog finog mirisa i dodatka mljevenih badema.


...neodoljivo kremast i sladak.

Sastojci:

* 150 g basmati riže
* 500 ml mlijeka
* 40 g fino mljevenih blanširanih badema
* 40 g šećera
* 1 žličica ružine vodice
* 250 ml slatkog vrhnja
* 1 žličica kardamoma u prahu
* mljeveni cimet za posipanje
* bademi u listićima za ukras

Priprema:

1.Rižu dobro isparati pod mlazom hladne vode, namočiti u hladnoj vodi 20 minuta, a potom pustiti da se ocijedi.
2.Rižu kuhati u mlijeku sve dok ne postane kašasta, dok se zrna ne počnu raspadati. Zatim dok je posuda još na izvoru toplote vilicom izgnječiti rižu.
3.Bademe još jednom samljeti sa šećerom i pomiješati sa vrhnjem pa dodati u kuhanu rižu. Umiješati i pustiti da prokuha.
4.Dodati kardamom i ružinu vodicu. Probati okus i ukoliko vam nije dovoljno slatko dodati još šećera.
5.Sipati u posudice i ohladiti u hladnjaku. Posuti cimetom i ukrasiti bademom u listićima.


Prijatno!

Iskreno se nadam da mi nećete uzeti za zlo što moji talijanski rižoti nisu spremljeni na način kako se spremaju u majčici Italiji (nije samo Rusija majčica). Nadam se dalje, da mi nećete uzeti za zlo što se nisam potrdila više oko indonežanske kuhinje. Ako vas nešto privuče, a ne sumnjam da su jela i ponekima od vas zanimljiva, voljela bih da ih isprobate. Pusa svima koji čitaju i uživajte u hrani i ljubavi.

utorak, ožujka 08, 2011

Gledam i ne vjerujem!

Pozdrav drage moje. Na desnoj ruci mi je gips, posljedica pada na zaleđenoj plohi pločnika u strogom centru Sarajeva. Ne bih se mučila da sve ovo tipkam lijevom da nisam ostala šokirna. Gledam i ne mogu vjerovati – Jutarnji.hr ukrao moju sliku!!!



Gledam i vidim poznat mi tanjur, al tanjur ko tanjur i fritule ko fritule.Otvorim cijeli tekst, kad imam vidjeti da je i salveta ista. Nema sumnje fotka je moja. Da budem jasna, ja sam ta koja svojim fotkama nalazim 1001 manu, od tehničke izvedbe do umjetničkog dojma. Dalje, ja sam ta koja se često oduševi slikama iz njihovih kulinarskih priloga i sad se ispostavi da im nije strano ponešto i ukrasti. ZA NE VJEROVATI!!! Stvarno su me razočarali, a opet se pitam zar nisu mogli naći barem 5000 ljepših???

ponedjeljak, veljače 28, 2011

Ne može se od meda velka torta pravit!

Petkom, za razliku od ostalih radnih dana, radim do tri, a moja sestra radi prvu smjenu u školi, tako da je petak dan za naše druženje. Moj trogodišnji sestrić, Ammar, tom prilikom ima predstavu na “hoklici” na kojoj izvede sve pjesmice i recitacije koje zna. Medo Brundo je u tom velikom repertoaru neizostavna.

Jedne noći u šumi
začula se buka
reče zeka lisici
krenimo po vuka
dal` se stvarno dešava
to što sova reče
da od meda meda veliku tortu peće

Medo Brundo ne ponašaj se ludo
Medo Brundo ne postoji čudo
Medo Brundo kad ćes jednom shvatit
ne može se od meda velika torta pravit
i nemoj da se srdiš nije vredno to
bolje da se smeješ ho ho ho ho ho...

Ammare – voli te Teja i ljubi u oba rumena obraščića.

A tete, okupljene oko igrice " Ajme koliko nas je!", koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under imale su ovaj mjesec mnogo sladak zadatak. Najslađi do sada – MED. Zahvaljujući domaćici Aleksandri sa bloga Sweet Food pokušat ćemo Medi Brundi riješiti problem, pa možda neko i napravi tortu od meda. Zašto ne bi?

Med mi je najdraži sastojak u kozmetičkim proizvodima . Melvita, L’Ocitanne, Lush – moja kupaonica dupke je puna, prepuna medenih proizvoda. Sapuni, gelovi za tušitanje, njegujući losioni, ulja za masažu – neopisiva uživancija u mirisnoj njezi.

Tema bloga posvećenog kuhanju nije priprema kozmetike po recepturi naših baka, pa se vraćam zadatku “primjeni meda iznutra” i hrani. Možda sve ovo i nije odgovor “u velikom stilu,” ali vjerujem da će vam se nešto dopasti, a ako isprobate učinit ćete me sretnom blogerkom.

Pile sa šljivama, medom i pinjolima



Tema je slatka. Na med smo navikli u medenjacima i medenim kolačima. U slanom, pa ne baš... Ali na Bliskom Istoku, Turskoj i Sjevernoj Africi, čije kuhinje obožavam, med se koristi u pripremi slanih jela i uz mnoštvo začina daje tim jelima poseban okus . Na tom je tragu i ovaj recept za plietinu sa šljivama, pinjolima i medom.

Sastojci:

• 8 mini bataka
• 30 ml maslinova ulja
• 15 g maslaca
• 3 češnja češnjaka
• 30 g pinjola (ili blanširanih badema)
• 20 manjih ili 16 velikih tvrdih i manje slatkih šljiva
• 30 ml šumskog (jelov –hojev med) meda
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati maslinovo ulje u tavi sa maslacem. Dodati očišćene batake i pržiti ih dok ne dobiju boju oko 4-5 minuta sa dvije strane. Izvaditi batake i ostaviti na stranu.
2. Smanjiti jačinu vatre i na masnoću dodati protisnuti češnjak, pa nakom što češnjak pusti misris dodati pinjole.
3. Nakon 2-3 minute vratiti batake i dodati žličicu soli. Dodati šljive bez koštice i pirjati 6-8 minuta, a zatim dodati med i pirjati još 2-3 minute.
4. U gotovo jelo dodati papra po želji, isprobati i po okusu dodati još soli.
5. Najbolje je servirati sa kuhanom rižom.


Delicija - prijatno!

Za ovo jelo vam najtoplije preporučujem upravo med crnogorične šume. Kod nas se prodaje "Hojev med" slovenačkog Medexa iz grupe kvalitetnog meda "zlatni panj". Umjesto pinjola ja sam koristila nešto malo više badema.

Mediteranska torta od ružmarina



Ne može se od meda velka torta pravit! Ali za utjehu Medi Brundi može ovaj fino izbalansirani kolač sa mirisom i okusom Mediterana. Spoj okusa meda, ružmarina i maslinova ulja, koji me je oduševio, a nadam se da će se i vama dopasti.



Sastojci:

• 3 jaja
• 110 g šećera u prahu
• 60 g ružmarinova meda
• 60 ml maslinova ulja
• 60 čvrstog punomasnog jogurta
• 110 g brašna
• 1 prašak za pecivo
• 70 g blanširanih mljevenih badema
• grančica svježeg ružmarina (oko 5-6 centimetara)
• šećer za posipanje

Priprema:

1. U jednu posudu za miješanje odvojiti dva bjelanca, a u drugu dva žumanca i cijelo jaje.
2. U multipraktiku samljeti šećer u prahu sa iglicama ružmarina.
3. Izmiksati polovicu šećera u prahu sa žumancadima i jednim cijelim jajetom. Dodati i dobro umiješati med, a zatim dodati ulje i jogurt, pa sve ponovo dobro umiješati.
4. Dodati brašno pomiješano sa praškom za pecivo i umiješati mikserom najmanjom brzinom. Na kraju dodati i ručno umiješati mljevene bademe.
5. Obložiti četvrtasti kalup za kolače 30x20 cm pek papirom i izliti smjesu. Peći 15 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 180 stepeni.
6. U međuvremenu u čvrst snijeg izmiksati bjelanca sa ostatkom šećera u prahu. Preliti preko napola pečenog kolača i peći još 15 minuta.
7. Kolač ohladiti i po želji posuti šećerom. Izrezati na kocke i poslužiti.


Mirisan i aromatičan, a ne presladak kolač. Fina delikatesa uz kafu ili čaj ili naprosto sama za sebe...Prijatno!

Prženice Mede Brunde



Moram reći da recept za prženice i nije neki recept. O.K. prženice su fine i mi ih volimo, a da im je mjesto na blogu i nije. Ako se radi o uputama desetogodišnjem djetetu koje po prvi put ostaje samo u kući i želi nešto samo pripremiti dobro će mu doći “recept” za prženice, ali moj blog ne čitaju djeca.

Ovo su ipak nešto drugačije prženice od onih na koje smo navikli pa iz tog razloga ipak su stidljivo pronašle svoje mjesto u mom postu. Dakle – medene prženice...

Sastojci:

• 220 ml vode
• 120 g meda
• 2,5 cm cimeta u kori
• 2-3 nagnječene mahunice kardamoma
• 1 žličica sjemenki anisa
• 2 – 3 jaja
• 120 ml mlijeka
• 8 debljih šnita kruha
• ulje za prženje
• šećer sa mirisom ruma za posipanje

Priprema:

1. Skuhati sirup od vode i meda sa začinima. Kada provri smanjiti jačinu vater i kuhati oko 3-4 minute, a zatim izvaditi začine, a sirup ohladiti.
2. Ulupati jaja i dodati mlijeko.
3. Deblje narezane šnite bijelog kruha namočiti u sirupu, a zatim sa obje strane uvaljati u jaje.
4. Zagrijati ulje u tavi i kada dostigne temperaturu oko 180 stepeni pržiti šnitice kruha dok ne poprime lijepu smeđu boju.
5. Vruće izvaditi na papir da se odstrani višak masnoće, a zatim dok su još tople posuti aromatiziranim šećerom i poslužiti odmah.


Brzo i jednostavno - zato preporučujem da probate još danas. Prijatno! A ovaj aromatizirani Dolcela šećer toliko je dobar da sam ipak kupila nešto iz Podravke.

Tatin “specijalitet”

Hraniti dijete nije ni najmanje lako. O tome većina ima svoju priču, bilo iz ugla djeteta kojeg odrasli gnjave da jede, bilo iz ugla roditelja razmaženog klinca. Danas gledajući čini mi se da je hrana bila moj problem od kada znam za sebe. Nema toga što moj tata nije izvodio da bi nešto pojela. Zapravo jedino za čime sam sama polazila bila je čokolada, dok je moj komentar za svu ostalu hranu bio “što se mora svaki dan jesti” Jedan od njegovih izuma je ovaj specijalitet. Bila sam ubjeđena da specijalitet može biti samo ovo i ništa više. Zapravo, ovo nije recept ali je jedna ideja podgrijana toplim sjećanjem na davno djetinjstvo.


Hvala tata za svo strpljenje sa mnom, hvala za sve pročitane priče. Hvala ti što nisi poput mame preskakao stranice, ovaj recept je za tebe.

Sastojci:

• 100 ml kiselog vrhnja
• 2-3 žlice meda
• kruh

Priprema:

1. Pomješati med i vrhnje i poslužiti.
2. Odabrati priču za večeru, sjesti sa djetetom i činiti sve što je potrebno da klinceza sve pojede.

Ja sam se inatila i uvijek je sve moralo biti po mom. Ako bi mi bila volja da ne pojedem sve ostavila bi makar mrvicu i uzalud je bilo govoriti da je to snaga.


Prijatno!

Ušuškana u dekicu uz ovaj "recept" sjećam se tih davnih sedamdesetih, meda iz velikih metalnih posuda, pavlake sa zlatnim poklopcem i toga kako smo bili skromni i jednaki. Za naše roditelje odrasle u poslijeratnom vremenu snabdjevanja "na tačkice" sedamdesete su bile doba obilja, za našu djecu iz ere konzumerizma i globalizacije, naučenu da svega ima i da se sve može kupiti (ako se ima novca) to je doba koje nikada neće shvatiti, za mene to su jednostavno divni dani...

nedjelja, siječnja 30, 2011

Pronaći svoj raj

Nije mi poznato kako svete knjige opisuju raj, ali čisto sumnjam da ga vide poput marketinških stručnjaka. U marketingu to je klasika – azurno plavo more koje se spaja sa nebom, bijeli pijesak, palme i dvoje prelijepih ljudi, kao u reklami za Bounty.



Bounty, kokos i čokolada, temu ćete sigurna sam dobro obraditi u okviru KuVarijacija. Ovaj mjesec, kokos je ne samo tema KuVarijacija već i tema naše igrice " Ajme koliko nas je!", koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under. Domaćica, koja nam je odabrala "rajsku temu" je Sandra sa bloga Mlin naš nasušni – nastavak knjige...

Tema me nije bacila u trans od oduševljenja. Od slatkiša sa kokosom volim jedino Raffaello i Bounty, a tu se moja slatka afera sa kokosom i završava. Slatka afera završava se sa Bontyjem i Raffaellom, dok slana upravo počinje. Dok se u našoj kuhinji kokos uglavnom koristi za pravljenje kolača i keksića, u indijskoj i tajlandskoj kuhinji češći je dodatak slanim jelima. Zato - Neka egzotična afera počne!

Mulligatawny



Iako na tamilskom jeziku “mulligatawny” znači “paprena voda” ne dajte da vas naziv juhe zavara jer papra ovdje nema. Englezi su način njene pripreme usvojili od Indijaca, recept prilagodili zapadnjačkom nepcu i napokon donijeli ga sa sobom u Evropu. Kao i kod svake juhe varijacije su bezbrojne, ali neizostavni sastojak je mješavina začina za curry i neka vrsta mesa, obično piletina. Juha se može zgusnuti basmati rižom ili pak lećom, a može se dodati i pola jabuke. Famozno!

Sastojci:

• 1,5 l temeljca pileće ili kokošije juhe
• 350 g pilećeg mesa
• 15 g masla ili 15 ml ulja
• 1 glavica luka
• 1 zgnječen češanj češnjaka
• 1 žličica mljevenog kumina
• 1 žličica kurkume
• 1 žličica sjemenki crne gorušice
• 1 žličica mljevenog cimeta
• 1 žličica sjemenki kardamoma
• 150 ml kokosova vrhnja
• 120 g basmati ili jasmin riže
• ½ granny smith jabuke, naribane
• 1 žlica limunova soka
• sol

Priprema:

Predpostavimo da imate regularno pripremljen domaći temeljac pileće juhe sve sa zelenišem za juhu, a ukoliko ga nemate pripremite litar i po sa kockom.
1. Rastopite maslo u loncu debljeg dna i dodajte luk, pa pustite da zažuti i omekša. Dodajte protisnuti češnjak i pomiješajte sa lukom.
2. Potom dodajte sve začine zajedno i uz stalno miješanje ostavite ih 2-3 minute da puste aromu.
3. Dodajte piletinu isječenu na trakice ili sitne komade i pirjajte uz okretanje mesa dok meso ne primi boju. Dodajte rižu i naribanu jabuku i sve zalijte temeljcem.
4. Nakon što juha provri kuhajte dvadesetak minuta, a potom dodajte limunov sok i kokosovo vrhnje i pustite da još jednom prokuha.
5. Servirejte toplo i po želji i potrebi dodajte soli i papra.


Dopadljiva juha koja će vas sigurno zasititi i zagrijati, prijatno.

Pileći kari sa krumpirom




Obično je naša prva veza sa indijskom kuhinjom neki “kvazi” kari (zanemarit ću činjenicu da je i ovo samo "kvazi kari"). U Indiji se ovim pojmom označava jelo pripremljeno od mesa i povrća sa obiljem mirisnih začina. Ovaj kari koji sam pripremila je blag i nije prezačinjen tako da ga mogu jesti ne samo djeca već i stariji potpuno neskloni egzotičnim egzibicijama. Dakle, niš' od egzotike.

Sastojci:

• 300 ml pilećeg temeljca
• 250 ml punomasnog kokosova mlijeka
• 1 žlica ulja
• 2 žlice thai massaman curry paste (nam phrik kaeng massaman)
• 500 g pilećih prsa
• ½ šalice crvene leće
• 2 manja krumpira
• 1 manja glavica brokula
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati ulje u tavi sa debljim dnom i dodati kari pastu. Dodati meso narezano na komade veličine zalogaja, kurumpir narezan na sitne kockice i leću i pirjati 2-3 minute.
2. Dodati pileći temeljac, kokosovo mlijeko i pustiti da prokuha. Kuhati oko 20 minuta dok krumpir ne omekša.
3. Na kraju dodati brokulu razdvojenu na cvjetiće, po želji dodati još malo vode i pustiti da još jednom prokuha, a zatim dodati soli i papra po želji.


Varijanta karija za djecu i starce, dobra preporuka - prijatno!

Narikolor laddu



Domaća varijanta Raffaella sa margarinom i mlijekom u prahu nikako nije moj izbor. Može to lijepo izgledati, ali nemojte molim vas nazivati te kokos bombice Raffaellom.

Kao ni naš “Domaći Raffaello” tako ni ova indijska varijanta nema nikakve veze sa Ferrerovom slakom kokos fantazijom, ali za razliku od naše ova indijska barem ne sadrži margarin, a ni mlijeko u prahu. Već sam napisala da nisam pretjerano oduševljena slatkišima sa kokosom ili preciznije sa kokosovim brašnom jer su mi preslatki i premasni. Nisam luda ni za ovim, ali nije ni loš. Važno je reći da se jednostavno i brzo priprema, a da bi se još dodatno moglo preliti tamnom čokoladom dobro ohladiti i bio bi izvrstan.

Sastojci:

• 50 ml slatkog vrhnja
• 100 ml kokosova mlijeka
• 150 g kokosova brašna, plus za posipanje
• 100 g šećera
• 1 žličica mljevenog kardamoma

Priprema:

1. Zakuhati kokosovo mlijeko sa vrhnjem i šećerom. Dodati kokosovo brašno i kardamom, smanjiti jačinu vatre i kuhati uz miješanje desetak minuta.
2. Ostaviti smjesu da se ohladi pa oblikovati kuglice koje treba dodatno uvaljati u kokosovo brašno i dobro ohladiti.



Po želji se kuglice umjesto da se uvaljaju u kokosovom brašnu mogu preliti bogatom i debelom glazurom od tamne čokolade i ohladiti u frizu. Tako servirane bi sigurno predstavljale onaj “taste of paradise” iz reklame.


...dobro, nije djelić raja, ali ko voli - prijatno!

Eto, nadam se da sam unatoč zaista velikom opterećenju uspjela u posljednji čas (kao i uvijek) odgovoriti izazovu. Ukoliko vam se izbor recepata dopada drago mi je, ukoliko nešto probate – niko sretniji od mene.

ponedjeljak, siječnja 03, 2011

"La petite Parisienne" u Leskovcu

Kada se prije par godina na Coolinariki pojavila sa imenom Mignonne, mlada Leskovčanka Lana još je bila studentica francuskog jezika. Ne znam da li je Mignonne više očarao francuski jezik ili francuska umjetnost izrađivanja kolača, ali mogu potvrditi da bi se njene kreacije mogle naći u izlozima vrhunskih pariških poslastičarnica. "La cuisine creative" koja se u prethodna dva mjeseca našla pod istragom blogerki u igri FBI rukavice pomalo je profinjena patesserie koja se može ponositi slatkim kreacijama, a pomalo topli bistro u kojem se odlično jede.

Svoj izuzetni talent u izradi malih kolačića, kao i predivnih torti pokazala je još na pomenutoj Coolinariki. Dugo sam se pitala gdje je i šta je sa dragom Mignonne i kada će već jednom početi pisati svoj blog. Najzad se i to desilo. A konačno je i njen blog "La cuisine creative" predmet istrage, igre FBI rukavice, koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks&Bakes ....

La cuisine creative, mjesto je na koje rado dolazimo i gdje smo dobro došli, gdje se ugodno osjećamo.

Pronaći nešto što bi isprobala – nikakav problem. Iako me je obično stid kada ono što napravim ne izgleda kao na blogu sa kojeg je recept, ovdje to nije slučaj. Lana je nevjerovatna, najtalentovanija među nama i jednostavno nema joj ravne. Kada stavite ruku na srce sve vi koje ste talentirane i radite krasne kolače, Lani morate priznati da je najbolja...A mi ostale, skromne i jednostavne i tako to možemo mirne duše reći.

Dušu i tijelo nahranila sam jelima i kolačima odabranim sa Laninog bloga i predstavljam vam ih ovim redom:

Biftek u sosu od zelenog bibera



Najbolji komad mesa, ujedno i najskuplji nikako ne bismo željele upropastiti. Kako je i sama Lana napisala, biftek u umaku sa zelenim paprom je klasika. Klasika i brojne varijacije na zadatu temu našle su se na brojnim mjestima na internetu. Sama nisam podlegla iskušenju da recepte za pripremu bifteka tražim na blogovima, kada već imam kuharice. Za sve postoji i prvi put...

Rado sam isprobala ovu Laninu varijaciju i oh! Teško je odoljeti jednom tako dobrom komadu mesa u famoznom umaku.


Prijatno...

Šnicle u omotaču od oraha



Mada ja nikada nisam bila ljubitelj mesa, sredina u kojoj živimo "krivac" je što je našu kuhinju nemoguće zamisliti bez dobrog komada mesa. Šnicle su bile klasika mamine kuhinje, pa su tako postale i klasika moje kuhinje. Dobri komadi teletine od buta, dobro pripremljene šnicle uz prilog od krumpira ili kuhanog povrća i ja mirna – imam nedjeljni ručak.

Odličnu ideju da se pomaknem od klasične pripreme šnicli, koja varira na dvije teme - ili pohane ili "natur" pronašla sam u krasnom Laninom receptu za šnicle u ogrtaču od oraha.



Odličan, ma izvanredan ručak.


Toplo i od srca - preporučeno!

Piletina – Cordon bleu



Kada sam se prije mnogo, mnogo godina, ne pitajte koliko je to davno bilo, prvi put srela sa ovim načinom pripreme piletine bila sam oduševljena. Vi ste vjerovatno prije nego za Cordon bleu jeli Karađorđevu šniclu ili Zagrebački odrezak, ali za mene je susret sa piletinom "cordon bleu" bio prvi put da jedem meso pripremljeno sa sirom i šunkom.

Bilo je davno, ali se sjećam i mjesta i prilike. Od tog davnog doživljaja, rajskog za moje nepce, pripremila sam ga tek desetak puta, što je malo ako se ima na umu da već cijelih dvanaest godina vodim čeličnom rukom i drvenom kuhačom svoje malo domaćinstvo.



Lanin izgleda i jeste savršen, ali ni moj nije "za baciti".


Klasik ostaje za sva vremena...

Grilovana piletina sa medom



Za mene već odavno nije tajna da je med izvrstan dodatak u slanim jelima. Ne samo "honey-mustard" umak iz Subway-a, već sve, sve meso sa medom.
Isprobala sam ovaj Lanin recept, a nisam se ograničila na upotrebu nekog sigurnog, blagog i neutralnog meda, već sam odabrala jedan snažan, muški med – šumski. WOW, odlično je ...


Drugačija i neobična piletina. Svakako probajte...

Limun štanglice



Obećala sam da neću zamjeriti sebi što moji kolači, spremljeni po Laninim receptime neće biti ni blizu savršenom originalu. Od Lane treba učiti, ona je meastralna i nema bolje.

Kako ja veoma volim okus limuna to su se ove štanglice našle na spisku slatkih kreacija iz Kreativne kuhinje, koje ću sigurno isprobati.



Kiselkasto slatki i svjež okus limuna kod ovih štanglica idealno je nadograđen i dopunjen slatkim pokrivačem domaćeg džema od marelica i slatkog šauma. Savršen spoj da čula uživaju. U mom slučaju užitak se sveo na okus, kod Lane se prvo oči mogu diviti.



Srca za Valentinovo




Sretnik je onaj mladić koji je osvojio Lanino romantično srce i kojem ona za praznik zaljubljenih peče kolače. Prošle godine su to bila valentinovska srdašca. Klasični i uvijek dobri sitni kolači put do svakog srca.



Prhki i slatki poput poljupca sa okusom džema od malina.



Ljubite se , volite se i jedite kolače.


...svi ih vole!

Pita od jabuka



Lijenu pitu od jabuka obožavam. Jabuke su mi daleko najdraži nadjev za lijenu pitu. Mogu i višnje ili borovnice, ali jabuke su mi najdraže. Kako moja mama pravi savršenu i najbolju lijenu pitu i kako negdje treba "utopiti" pla tepsije pite, to je ja rijetko pravim jer nas mama snabdijeva svojom.

Pita moje mame je zakon. Koliko dugo je nisam pravila skoro sam i zaboravila recept, zapravo nisam sigurna da li je mamin recept za tijesto lijene pite identičan kao i kod Lane ili moja maman ne stavlja jaje u tijesto. Ako je pitam ona će nešto da mi zabašuri, jer ona prilično ljubomorno čuva svoj recept jer za nju stalno dobiva samo pohvale.



Ja mogu pohvaliti i Laninu. Nisam miješala jabuke sa prezlom već sam prezlom posula donju koru, ostalo je sve po receptu.




Uvijek neodoljiva i slasna...

Rolatić sa kafom



Nepečeni rolat i sjećanje. Moja mama, koja pravi odličnu lijenu pitu, inače nije žena koja nam je često pravila kolače, a još manje je pravila torte ili pokušavala isprobati neke recepte koje bi dobila od prijateljica i kolegica i kojih je bilo mnogo. Vjerovatno je to razlog zbog kojeg se sjećam da je mama jednom prilokom pravila sličan nepečeni rolat, a kada vam kažem da je to bilo u pradavom vremenu dok još nisam išla u školu, jasno je da je utisak morao biti upečatljiv.

Zbog čega se još sjećam ovog rolata? Sjećam se prve ratne Nove godine, nove 1993-će, kada smo moja rođaka i ja pune ponosa odnijele ovaj rolat na žurku kojoj smo prisustvovale.

Moram priznati da je ovaj kolač, pripremljen sa Keostlinovim Petit Beure od integralnog brašna sa 12% maslaca uz količinu šećera koju je u receptu navela Lana bio jednostavno presladak. Onaj ratni keks iz američkih zaliha koje potiču iz doba rata u Koreji je bolji izbor. Ostalo je za pet (osim moje nespretne izvedbe).


...za ljubitelej slatkog okusa, krasno!

Kajzerice



Čuvene Lanine kajzerice, zar treba reći još nešto?
Mekane, mirisne, predivne za dobro jutro, za dobar dan, za ukućane, za drage goste.
Iako sam sebi obećala da neću praviti ništa što je pogubno za liniju izazovu kajzerica nisam odoljela , ko bi mogao?


Najbolji doručak - prijatno.

Ovaj svijet bi bio mnogo ljepši kada bi na njemu bilo više osoba poput Lane, dragih i romantičnih, radoznalih i kreativnih, druželjubivih i ljubaznih i uz sve te osobine skromnih i dragih. Merci Lana!