nedjelja, travnja 24, 2011

C'est la vie...

...a i nije Bog zna šta!
Činjenica broj 1 – Živa sam.

Činjenica 2 – Zdrava sam...Ma koliko čudno zvučalo, zdravija sam nego što bih to željela. Znate o čemu pričam. U ovom periodu nepisanja za blog nisam (nažalost) bila na dijeti, nisam izgubila niti jedan jedini mali gram. Naprotiv, u martu, koji sam provela sa gipsom na ruci sam takva nikakva, nesposobna za kuhanje i sjeckanje uspjela nabaciti kilogram i po. Dokazuje se da je prokleto teško gladovati i i da ja to više ne mogu. Iako još nosim jeans W25 i konfekciju 32, osjećam se debeljuškasto, poput loptice ili krofne. Mada ne odobravam, sada razumijem one anoreksične djevojke i žene koje spremno kažu “Proud to be anorexic” Ja nikad nisam bila ponosna. Bilo mi je jasno koliko je neprivlačna, mnogima odbojna bolesna mršavost, ali ja sam duboko u duši, ipak bila sretna sa 35 ili maksimalno 39 kilograma. Premda želim svoje mršave noge i koljena i ključne kosti na koje se možete posjeći, znam da mi je to nemoguća misija. Nemoguće postići uz sve fine paste i rižota kojima ne mogu odoljeti (dok svemu ostalom mogu).

I dok se vi odavno častite za Verinim Astalom, koji je tema FBI rukavivca , igre koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks and Bakes za mart i april, ja se vraćam zadatku koji zbog ruke u gipsu nisam dovršila krajem februara. Zadatak je bio istražiti kuhinju La Casa de Vainilla

Naravno, kao i uvijek, kasnila sam i imala namjeru napisati post negdje drugog ili trećeg marta, a onda sam se drugog marta, u sred grada (ko zna Sarajevo nekadašnji hotel Beograd, danas hotel Bosna) okliznula na tankom i nevidljivom ledu i kvrc...

Sve je ovo što ćete vidjeti bilo spremno na vrijeme, neke fotke su bile na kompu neke su do danas samo u aparatu, a sada i pored svih neprilika koje su me snašle izlaze pred vaš cijenjeni sud. La Casa de Vainilla, blog je koji piše Mihalela. Ovu mladu ženu prvi put sam opazila po domaćem Munchmallowu i receptu objavljenom na Coolinariki. Opazila sam i taj čuveni nick OKLAGIJA – Uh, kako se obratiti nekome sa Oklagijo??? Ne znam da li je Mihaela vješta u baratanju oklagijom, ali znam da je iako još mlada žena vrlo dobra kuharica.

Grah sa suhim šljivama



Ovaj recept nije nikakva novotarija, već starinski recept srpske kuhinje. Budući da sam silom prilika zavoljela grah, isprobavanje ove kombinacije nije mi predstavljalo problem. Osjećala sam da će mi se dopasti.

U brzom načinu života, koji smo prihvatili, ne zbog mode, već zbog potrebe, sve je manje jela što bi naši stari rekli “na kašiku,” koja se dugo i polagano spremaju. Ovo je jedno takvo.



Mada sam čisti diletant, po mom skromnom mišljenju da se jela “na kašiku” poput ovog češće nađu na našim stolovima bilo bi manje oboljenja probavnih organa. Prijatno!

Pileće mesne okruglice




Recepti na Mihaelinom blogu, već na prvi pogled, sugeriraju da ga piše mlada žena i mama. Brzi su i relativno laki za pripremu, podilaze dječjem ukusu. Ove pileće okruglice, servirane sa špinatom su jedan od takvih recepata. Bez čili paprike u mesu zgodne su i za sasvim male klince i klinceze. Klinci ih obožavaju!

Iskreno, nisam znala koji bi oblik tjestenine koristila, pa sam skuhala rižu. Jedan fin ručak i po ocjeni mlade publike izaziva mmmm....




Pileće faširke sa sirom



Stekla sam utisak da je kod Mihaele piletina često na stolu. Slično je i kod mene i ostaje mi nada da sva ta piletina uz taj nehumani uzgoj i silne hormone kojim se kljuka nije opasna po zdravlje.

Faširke su slične gore isprobanom receptu. Još jedan recept za jelo koje će djeca obožavati.




... i ne samo djeca. Bila bih sasvim neiskrena kad bih rekla da ja ne volim ovakvu hranu, volim je ali izbjegavam i opraštam joj.

Zapečeni krompir sa sirom



Sve je ukusnije sa sirom. Masnim, dakako... U mojoj kući se jede nečuveno malo krompira. Krompir nije prisutan kao prilog, jer radije jedemo rižu ili povrće. U mojoj kuhinji krompir je ili glavno jelo ili ga nema. Djeca su navikla da umjesto omiljenog pirea imaju kuhani karfiol ili brokulu, a pomfrit se prži jednom u dekadi.
Ovo je recept u kojoj je krompir glavni sastojak, a uz masni sir i mileram sve je punooooo ukusnije.



Ja sam izostavila Vegetu, koju ne koristim već godinama (imam polupraznu kutijicu od 250 g proizvedenu 2005-te). Ne znam ni kako bi se tako jak začin uklopio u sirnovrhnjastu kombinaciju.





Elem, i bez Vegete ovo jelo je dovoljno ukusno. Od srca bih ga preporučila studentima kojima je dostupna pećnica, domaćicama u žurbi i svim ljubiteljima krumpira.

Pužići



Mnogo su mi bili slatki....

Znamo da djeca prolaze kroz faze odbijanja hrane i da je ponekad prava muka propisno ih nahraniti. Da kucnem u drvo, imala sam sreće i za razliku od mojih roditelja koji su stvarno imali muke sa mnom, ja sam prošla dobro.

Šta djeca odbijaju jesti: brokulu, karfiol, kupus, grah, domaću supicu jer nije preslana, špinat jer izgleda “bljak”! Hrenovke???? Ima i takvih.

Iskreno, ne znam da li bih se potrudila mališanima ugoditi servirajući im hrenovke u obliku puža, ali meni su bile baš slatke, dopala mi se ideja i pokušala sam je realizirati.




Simpatično...

Šmizle – Biskvit kocke sa džemom



Pitam vas koji pravite toliko kolača: “Ko vam sve to pojede?” Ja bih možda i češće napravila neki kolač, ali kada bih moglo samo četiri komada. Uvijek, ali baš uvijek, mi ostane par kolača koje na kraju niko ne pojede. Ima u mom haustoru i starijih ljudi koji bi rado pojeli kolač ima i studenata (još nisam u godinama da gajim majčinske instinkte prema studentskoj populaciji), ali ja nemam običaj odnijeti nekome kolač.

Evo jedne nepovezane upadice – Ne sjećam se ni kako se zvala serija (emitovana u školskom programu TV Beograd), ne sjećam se ni kojem je uzrastu bila namjenjena, jedino se sjećam da su glumili, tada mlada, Gala Videnović i Milena Dravić. Milena je bila komšinica (sa šuštavim š) i stalno je pravila šnenokle i donosila ih našim junacima.




Teta Dragica iz Mihaeline priče, podsjeća me na Milenu i šššnenokle.




Kolač je jednostavan i u posljednje vrijeme na istu temu napravila sam par varijacija. Biskvit može poslužiti kao osnovica za sve što zamislite. Pa prijatno!


Na kraju, svima vama koji danas svratite na moj blog i koji ste jučer proslavili Uskrs (Vaskrs) ili ga ste ga tek obilježaili zbog tradicije, želim sretan blagdan: “Sretan Uskrs” i “Hristos voskrese!”