nedjelja, siječnja 30, 2011

Pronaći svoj raj

Nije mi poznato kako svete knjige opisuju raj, ali čisto sumnjam da ga vide poput marketinških stručnjaka. U marketingu to je klasika – azurno plavo more koje se spaja sa nebom, bijeli pijesak, palme i dvoje prelijepih ljudi, kao u reklami za Bounty.



Bounty, kokos i čokolada, temu ćete sigurna sam dobro obraditi u okviru KuVarijacija. Ovaj mjesec, kokos je ne samo tema KuVarijacija već i tema naše igrice " Ajme koliko nas je!", koju je pokrenula Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under. Domaćica, koja nam je odabrala "rajsku temu" je Sandra sa bloga Mlin naš nasušni – nastavak knjige...

Tema me nije bacila u trans od oduševljenja. Od slatkiša sa kokosom volim jedino Raffaello i Bounty, a tu se moja slatka afera sa kokosom i završava. Slatka afera završava se sa Bontyjem i Raffaellom, dok slana upravo počinje. Dok se u našoj kuhinji kokos uglavnom koristi za pravljenje kolača i keksića, u indijskoj i tajlandskoj kuhinji češći je dodatak slanim jelima. Zato - Neka egzotična afera počne!

Mulligatawny



Iako na tamilskom jeziku “mulligatawny” znači “paprena voda” ne dajte da vas naziv juhe zavara jer papra ovdje nema. Englezi su način njene pripreme usvojili od Indijaca, recept prilagodili zapadnjačkom nepcu i napokon donijeli ga sa sobom u Evropu. Kao i kod svake juhe varijacije su bezbrojne, ali neizostavni sastojak je mješavina začina za curry i neka vrsta mesa, obično piletina. Juha se može zgusnuti basmati rižom ili pak lećom, a može se dodati i pola jabuke. Famozno!

Sastojci:

• 1,5 l temeljca pileće ili kokošije juhe
• 350 g pilećeg mesa
• 15 g masla ili 15 ml ulja
• 1 glavica luka
• 1 zgnječen češanj češnjaka
• 1 žličica mljevenog kumina
• 1 žličica kurkume
• 1 žličica sjemenki crne gorušice
• 1 žličica mljevenog cimeta
• 1 žličica sjemenki kardamoma
• 150 ml kokosova vrhnja
• 120 g basmati ili jasmin riže
• ½ granny smith jabuke, naribane
• 1 žlica limunova soka
• sol

Priprema:

Predpostavimo da imate regularno pripremljen domaći temeljac pileće juhe sve sa zelenišem za juhu, a ukoliko ga nemate pripremite litar i po sa kockom.
1. Rastopite maslo u loncu debljeg dna i dodajte luk, pa pustite da zažuti i omekša. Dodajte protisnuti češnjak i pomiješajte sa lukom.
2. Potom dodajte sve začine zajedno i uz stalno miješanje ostavite ih 2-3 minute da puste aromu.
3. Dodajte piletinu isječenu na trakice ili sitne komade i pirjajte uz okretanje mesa dok meso ne primi boju. Dodajte rižu i naribanu jabuku i sve zalijte temeljcem.
4. Nakon što juha provri kuhajte dvadesetak minuta, a potom dodajte limunov sok i kokosovo vrhnje i pustite da još jednom prokuha.
5. Servirejte toplo i po želji i potrebi dodajte soli i papra.


Dopadljiva juha koja će vas sigurno zasititi i zagrijati, prijatno.

Pileći kari sa krumpirom




Obično je naša prva veza sa indijskom kuhinjom neki “kvazi” kari (zanemarit ću činjenicu da je i ovo samo "kvazi kari"). U Indiji se ovim pojmom označava jelo pripremljeno od mesa i povrća sa obiljem mirisnih začina. Ovaj kari koji sam pripremila je blag i nije prezačinjen tako da ga mogu jesti ne samo djeca već i stariji potpuno neskloni egzotičnim egzibicijama. Dakle, niš' od egzotike.

Sastojci:

• 300 ml pilećeg temeljca
• 250 ml punomasnog kokosova mlijeka
• 1 žlica ulja
• 2 žlice thai massaman curry paste (nam phrik kaeng massaman)
• 500 g pilećih prsa
• ½ šalice crvene leće
• 2 manja krumpira
• 1 manja glavica brokula
• sol
• papar

Priprema:

1. Zagrijati ulje u tavi sa debljim dnom i dodati kari pastu. Dodati meso narezano na komade veličine zalogaja, kurumpir narezan na sitne kockice i leću i pirjati 2-3 minute.
2. Dodati pileći temeljac, kokosovo mlijeko i pustiti da prokuha. Kuhati oko 20 minuta dok krumpir ne omekša.
3. Na kraju dodati brokulu razdvojenu na cvjetiće, po želji dodati još malo vode i pustiti da još jednom prokuha, a zatim dodati soli i papra po želji.


Varijanta karija za djecu i starce, dobra preporuka - prijatno!

Narikolor laddu



Domaća varijanta Raffaella sa margarinom i mlijekom u prahu nikako nije moj izbor. Može to lijepo izgledati, ali nemojte molim vas nazivati te kokos bombice Raffaellom.

Kao ni naš “Domaći Raffaello” tako ni ova indijska varijanta nema nikakve veze sa Ferrerovom slakom kokos fantazijom, ali za razliku od naše ova indijska barem ne sadrži margarin, a ni mlijeko u prahu. Već sam napisala da nisam pretjerano oduševljena slatkišima sa kokosom ili preciznije sa kokosovim brašnom jer su mi preslatki i premasni. Nisam luda ni za ovim, ali nije ni loš. Važno je reći da se jednostavno i brzo priprema, a da bi se još dodatno moglo preliti tamnom čokoladom dobro ohladiti i bio bi izvrstan.

Sastojci:

• 50 ml slatkog vrhnja
• 100 ml kokosova mlijeka
• 150 g kokosova brašna, plus za posipanje
• 100 g šećera
• 1 žličica mljevenog kardamoma

Priprema:

1. Zakuhati kokosovo mlijeko sa vrhnjem i šećerom. Dodati kokosovo brašno i kardamom, smanjiti jačinu vatre i kuhati uz miješanje desetak minuta.
2. Ostaviti smjesu da se ohladi pa oblikovati kuglice koje treba dodatno uvaljati u kokosovo brašno i dobro ohladiti.



Po želji se kuglice umjesto da se uvaljaju u kokosovom brašnu mogu preliti bogatom i debelom glazurom od tamne čokolade i ohladiti u frizu. Tako servirane bi sigurno predstavljale onaj “taste of paradise” iz reklame.


...dobro, nije djelić raja, ali ko voli - prijatno!

Eto, nadam se da sam unatoč zaista velikom opterećenju uspjela u posljednji čas (kao i uvijek) odgovoriti izazovu. Ukoliko vam se izbor recepata dopada drago mi je, ukoliko nešto probate – niko sretniji od mene.

ponedjeljak, siječnja 24, 2011

Jours écoulés

Divno minulo doba kada sam najveći umor osjećala od nerada ostavih negdje i nikako da ga vratim. Nedostatak slobodnog vremena postao je hroničan, kao i umor koji osjećam. Počelo je radnim vikendima, jedan, dva, tri – i više ne znam koliko ih je bilo, a završilo je donošenjem posla kući. To je i jedini razlog zbog kojeg su moji postovi sve rjeđi. Svratim tu i tamo, na kratko, do vaših blogova, a rijetko stignem ostaviti komentar koji bi imao više smisla od izraza divljenja. Žalosti me što u nekom razumnom roku ne stignem odgovoriti na vaše komentare na mom blogu, a svaki mi pričinjava veliko zadovoljstvo. S toga - žao mi je, žao mi je, žao mi je i oprostite mi.

U ovakvoj situaciji posao kuhanja delegirala sam suprugu, on ima više vremena i dolazi ranije kući. Njih troje su se lijepo organizovali, a rezultati tog njihovog rada su za pohvalu. Oni imaju stotinjak mojih kuharica, Sensa i Gusto časopise, a i popis vaših blogova na raspolaganju, pa me često i iznenade svojom kreativnošću. Zara i Hanah se potrude da jelo bude i lijepo servirano i stvarno sam ponosna njih.

Svi naši blagdani su konačno proslavljeni. Pogasili smo i posljednje šarene lampice na prozorima i vratili se u sivilo i hladnoću januara, najdepresivnijeg mjeseca u godini. Polako svodimo račune prekomjernog jedenja, prekomjernog trošenja i rezultati su uglavnom svuda isti – strukovi su nam širi, novčanici tanji (preciznije dugovi na karticama su deblji), da li je vrijedilo? Jeste! Decembar je mjesec čarolije i (skoro) svaki živi stvor mora osjetiti magičnost tih dana iščekivanja, biranja darova ispisivanja nostalgičnih čestitki, pečenja sitnih kolačića Ima li nešto ljepše od toga kada cijela kuća zamiriše po vanilin šećeru, cimetu, klinčićima? Ti mirisi su, premda se u mojoj obitelji Božić ne slavi, uvijek ispunjavali dane pred nove godine i činile decembar tako magično privlačnim.

Potaknuta vašim postovima, prvo Maxividinim, a potom Maje sa Cooks and Bakes, kao i Maje sa Achtung Baby, pridružila sam se Klubu štovalaca vanilica.



Dobre i drage moje prijateljice, dobro mi došle u "Teegebäck Klub" – klub sitnih kolačića.



Starinske vanilice

Ne bilo kakve već prave starinske vanilice, kakve su pripremale vaše bake odlučila sam se spremiti nakon što sam ih vidjela na Zaboravljenim poslasticama. Uopšte nikada nisam sumnjala da mast sitnim kolačićima daje nešto što ih čini drugačijim od onih na koje sam ja navikla i koje su se kod moje nane i kod moje mame spremale isključivo sa maslacem. Spremljene sa maslacem one imaju prekrasan miris i okus po svježem maslacu, ali i jednu manu – mrve se. Morala sam se konačno i uvjeriti da mast čini vanilice mekanim i neodoljivo topljivim u ustima.




Do vjere i zabrana koje vjera nalaže, ne držim. Ipak, držim do tradicije i svinjsku mast sam zamijenila biljnom – mast k'o mast, izgleda jednako gadno. No, vanilice su bile – VANILICE.



Ovom prilikom zahvaljujem dragim djevojkama koje su me inspirisale. Na kraju odlučila sam isprobati ovaj recept...

Sastojci:

* 400 - 450 g brašna
* 200 g mljevenih badema
* 300 masti
* 200 g šećera
* 4 vrećice vanilin šećera
* 2 cijela jaja
* 2 žumanceta
* džem od marelica
* vanilin šećer u prahu

Priprema:

1.Samljeti šećer sa vanilin šećerom. Dodati mast narezanu na tanke listiće, jaja i žumanca i izmiksati da se smjesa izjednači.
2.Dodati brašno i mljevene bademe i napraviti tijesto koje se ne lijepi za ruke. Tijesto ostaviti u hladnjaku oko sat-dva.
3.Posutu radnu površinu sa malo brašna. Tijesto rastanjiti na debljinu od 2-3 milimetra i malom čašicom vaditi okrugle oblike.
4.Obložiti pleh iz pećnice masnim papirom i poredati kolačiće. Peći desetak minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
5.Ohladiti oko 5 minuta, pa ih brzo premazati džemom i sastaviti po dvije. Još tople uvaljati i vanilin šećer u prahu. Tako pripremljene ostaviti u zatvorenoj kutiji da još omekšaju.


U zavisnosti od broja i apetita ukućana kao i ponude ostalih kolačića, ovi majušne vanilice mogu trajati danima ili nestati dok si rekao "keks".

Vanillen Kipferln



Ove bečke vanilice, vanilin roščići, postale su tokom niza godina nezaobilazne na našem popisu novogodišnjih kolačića. Sve se mijenja, ali one ostaju. Prhkei meke u isto vrijeme, mirisne i neodoljive. Recept je uvijek isti, starinski i provjereno dobar.




Sastojci:

* 250 g brašna
* na vrh noža praška za pecivo
* 125 g mlevenih, prethodno blanširanih badema
* 250 g maslaca
* 125 g šećera u prahu
* prstohvat soli
* 3 žumanca
* srž iz pola mahune vanilije

Za posipanje:
* 150 kristal šećera
* srž iz pola mahune vanilije

Priprema:

1.Šećer, bademe i prstohvat soli zajedno samljeti u multipraktiku.
2.Pomiješati brašno i prašak za pecivo i prosijati u zdjelu za miješanje.
3.U brašno dodati žumanca, na listiće nastrugan maslac, vaniliju i mješavinu mljevenih badema i šećera.
4.Mikserom sa spiralnim nastavcima izmješati sastojke u glatko tijesto.
5.Premijesiti tijesto na lagano pobrašnjenoj podlozi oblikovati u kuglu, omotati plastičnom folijom i ostaviti u hladnjaku oko pola sata ili maksimalno preko noći.
6.Od ohlađenog tijesta na pobrašnjenoj površini oblikovati savitke debljine prsta i rezati oko 2-3 centimetra velike komadiće. Dodatno ih rastanjiti i izdužiti do 5 centimetara i saviti u polumjesece.
7.Poredati na pleh obložen pek papirom i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 12 – 15 minuta.
8.Pripremiti šećer za posipanje tako da u se šećer doda izvađena srž iz pola mahune vanilije i samljeti u multipraktiku.
9.Vruće vanilice uvaljati u pripremljeni vanilin šećer.


Vanilin roščići neće vam oprostiti ako bademe zamjeniti orasima - bademi ili to nisu bečki vanilin roščići...

Prhke kiflice sa džemom (i orasima)



Ove fine nadjevene prhke kiflice pamtim još iz mamine kuhinje. Nije ju bilo lako nagovoriti da ih pripremi, ali ja sam srećom druga priča. Mene nije trebalo dugo nagovarati, bilo je dovoljno zatražiti da i "majkine kiflice" pridružim klubu i one su tu... Pred vama su meni najdraže kiflice koje mi uvijek izmame osmjeh i uz koje je užitak u kafi neponovljivo dobar.

Sastojci:

* 300 g brašna
* na vrh noža praška za pecivo
* 200 g maslaca
* 100 g šećera u prahu
* 1 jaje
* 1 žumance
* 1 žlica kiselog vrhnja
* 100 ml mlijeka
* marmelada za nadjev (i orasi po želji)
* šećer u prahu za posipanje

Priprema:

1.Pomiješati brašno sa praškom za pecivo i prosijati u zdjelu za miješanje. Dodati nastrugan maslac, šećer u prahu, jaje, žumance, žlicu vrhnja i mlijeko. Mikserom sa nastavcima za miješanje tijesta napraviti glatko tijesto.
2.Tijesto posuti sa malo brašna i prebaciti na radnu površinu. Razvaljati tanko i preklopiti poput pisma, ponoviti postupak i ostaviti u hladnjak na pola sata. Isti postupak preklapanja i hlađenja tijesta ponoviti još dva – tri puta.
3.Dobro ohlađeno tijesto tanko razvaljati i podijeliti na što manje trokutiće. Na sredinu svakog staviti malenu žličicu nadjeva i dobro zatvoriti krajeve i napraviti kiflice.
4.Peći u 8 – 10 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
5.Vruće kiflice uvaljati u šećer u prahu.


Za mali ritual dovoljan za sreću u hladnim zimskim danima...

Ischler Törtchen



Bad Ischl u Gornjoj Austriji, omiljene toplice Franje Josipa i cjelokupne dvorske kamarile mjesto su iz kojeg potječu svima omiljeni, a mnogima najdraži kolačići – naši išleri. Odavno su postali popularni i van Austrije azhvaljujući turistima koji su posjećivali toplice. Priča koja me neodoljivo podsjeća na Karlsbad oblatne.

Prhki keksići preliveni čokoladom, sastavljeni su jedan sa drugim džemom od malina ili čokoladnom buterkremom. Mada više volim kontrast okusa tamne čokolade i džema od malina odlučila sam se za kombinaciju sa kremom od bijele čokolade. Ko da odoli ovom slatkom pozivu?



Sastojci:

* 250 g brašna
* 125 g prženih mljevenih lješnjaka
* 30 g kakaa
* 225 g maslaca
* 100 g prosijanog šećera u prahu
* 20 g vanilin šećera
* 2 žumanca
* 1 jaje

Za kremu:
* 120 g bijele čokolade
* 80 ml slatkog vrhnja

Za glazuru:
* 200 g čokolde
* 50 g maslaca

Priprema:

1.U multipraktiku jedanput samljeti lješnjake, a zatim im dodati šećer i vanilin šećer i još jednom samljeti.
2.Pjenasto izmiksati maslac i dodati jaje i žumanca, brašno, kakao i mješavinu lješnjaka i šećera.
3.Mikserom izraditi tijesto i ostaviti u hladnjak na pola sata.
4.Na samo lagano pobrašnjenoj podlozi razvaljati tijesto da bude 3-4 milimetra debelo. Kalupom vaditi oblike, pazeći da ih imate isti broj istog oblika.
5.Poredati u pleh obložen pek papirom i peći desetak minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
6.Za kremu zagrijati slatko vrhnje. Nalomiti čokoladu i otopiti je mješanjem u zagrijanom vrhnju.
7.Polovinu keksića premazati kremom i slijepiti jedan sa drugim.
8.Za glazuru otpoiti čokoladu na pari. Umakati keksiće i ostaviti ih na masni papir dok se glazura ne stegne.


Nema zime koju neće "rastopiti" čokoladni išler uz šolju crnog čaja - Prijatno!

Linzer Augen



Kada sam se kod išlera odlučila napraviti kremu od bijele čokolade, a ne da jednostavno uzmem džem od malina imala sam već pripremljene Linzer Augen, keksiće od tijesta za Lincer tortu, koji se spajaju džemom od malina, kao i torta.
Tijesto ovih keksića je najbolje od svih i ako bih birala između išlera ili lincerčića odlučila bih se za lincere. Lincere napravljene ovako...



Sastojci:

* 200 g brašna
* 200 g prženih lješnjaka
* 225 g maslaca
* 200 g šećera
* 25 g kakaa
* ribana korica 1 limuna
* ½ žličice cimeta
* ¼ žličice mljevenih klinčića
* prstohvat soli
* 3 žumanca
* džem od malina

Priprema:

1.Lješnjake prepeći oko 5 – 6 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni. Ohladiti i samljeti u multipraktiku.
2.Dodati brašno i još jednom sve samljeti u super fini prah.
3.Dodati šećer, kakao, limunovu koricu, cimet, klinčiće i naribani maslac i mikserom napraviti mrvičasto tijesto.
4.U maloj zdjelici pomiješati žumanca sa limunovim sokom, a zatim dodati tijestu. Mikserom napraviti glatko tijesto koje se ne lijepi za ruke. Oblikovati kuglu i omotati je plastičnom folijom pa ostaviti sat vremena u hladnjaku.
5.Ohlađeno tijesto razvaljati tna pobrašnjenoj površini na debljinu oko 3 milimetra. Vaditi okrugle oblike. Jednu polovinu ostaviti cijelu, a u drugoj napraviti rupice u sredini.
6.Peći u plehu obloženom pek papirom oko 12 minuta i to u pećnici koju smo prethodno zagrijali na 180 stepeni.
7.Cijele kesiće premazati džemom od maina i poklopiti keksićima sa rupom. Po želji se dodatno mogu posuti šećerom u prahu pomiješanim sa cimetom.


Fini, mirisni, čarobni...


Kao priča iz davnina, iz minulog doba i kuhinja naših baka, jednostavno neodoljivi - Prijatno!

Na kraju obećavam da ću i pored toga što imam zaista previše posla i što po starom dobrom običaju vučem za dva i pol čovjeka, za blog naći vremena. Za sada se vraćam zaostalom gradivu.


Kolačići su odavno pojedeni, lampice smo pogasili i idemo dalje.

ponedjeljak, siječnja 03, 2011

"La petite Parisienne" u Leskovcu

Kada se prije par godina na Coolinariki pojavila sa imenom Mignonne, mlada Leskovčanka Lana još je bila studentica francuskog jezika. Ne znam da li je Mignonne više očarao francuski jezik ili francuska umjetnost izrađivanja kolača, ali mogu potvrditi da bi se njene kreacije mogle naći u izlozima vrhunskih pariških poslastičarnica. "La cuisine creative" koja se u prethodna dva mjeseca našla pod istragom blogerki u igri FBI rukavice pomalo je profinjena patesserie koja se može ponositi slatkim kreacijama, a pomalo topli bistro u kojem se odlično jede.

Svoj izuzetni talent u izradi malih kolačića, kao i predivnih torti pokazala je još na pomenutoj Coolinariki. Dugo sam se pitala gdje je i šta je sa dragom Mignonne i kada će već jednom početi pisati svoj blog. Najzad se i to desilo. A konačno je i njen blog "La cuisine creative" predmet istrage, igre FBI rukavice, koju je pokrenula Maja sa bloga Cooks&Bakes ....

La cuisine creative, mjesto je na koje rado dolazimo i gdje smo dobro došli, gdje se ugodno osjećamo.

Pronaći nešto što bi isprobala – nikakav problem. Iako me je obično stid kada ono što napravim ne izgleda kao na blogu sa kojeg je recept, ovdje to nije slučaj. Lana je nevjerovatna, najtalentovanija među nama i jednostavno nema joj ravne. Kada stavite ruku na srce sve vi koje ste talentirane i radite krasne kolače, Lani morate priznati da je najbolja...A mi ostale, skromne i jednostavne i tako to možemo mirne duše reći.

Dušu i tijelo nahranila sam jelima i kolačima odabranim sa Laninog bloga i predstavljam vam ih ovim redom:

Biftek u sosu od zelenog bibera



Najbolji komad mesa, ujedno i najskuplji nikako ne bismo željele upropastiti. Kako je i sama Lana napisala, biftek u umaku sa zelenim paprom je klasika. Klasika i brojne varijacije na zadatu temu našle su se na brojnim mjestima na internetu. Sama nisam podlegla iskušenju da recepte za pripremu bifteka tražim na blogovima, kada već imam kuharice. Za sve postoji i prvi put...

Rado sam isprobala ovu Laninu varijaciju i oh! Teško je odoljeti jednom tako dobrom komadu mesa u famoznom umaku.


Prijatno...

Šnicle u omotaču od oraha



Mada ja nikada nisam bila ljubitelj mesa, sredina u kojoj živimo "krivac" je što je našu kuhinju nemoguće zamisliti bez dobrog komada mesa. Šnicle su bile klasika mamine kuhinje, pa su tako postale i klasika moje kuhinje. Dobri komadi teletine od buta, dobro pripremljene šnicle uz prilog od krumpira ili kuhanog povrća i ja mirna – imam nedjeljni ručak.

Odličnu ideju da se pomaknem od klasične pripreme šnicli, koja varira na dvije teme - ili pohane ili "natur" pronašla sam u krasnom Laninom receptu za šnicle u ogrtaču od oraha.



Odličan, ma izvanredan ručak.


Toplo i od srca - preporučeno!

Piletina – Cordon bleu



Kada sam se prije mnogo, mnogo godina, ne pitajte koliko je to davno bilo, prvi put srela sa ovim načinom pripreme piletine bila sam oduševljena. Vi ste vjerovatno prije nego za Cordon bleu jeli Karađorđevu šniclu ili Zagrebački odrezak, ali za mene je susret sa piletinom "cordon bleu" bio prvi put da jedem meso pripremljeno sa sirom i šunkom.

Bilo je davno, ali se sjećam i mjesta i prilike. Od tog davnog doživljaja, rajskog za moje nepce, pripremila sam ga tek desetak puta, što je malo ako se ima na umu da već cijelih dvanaest godina vodim čeličnom rukom i drvenom kuhačom svoje malo domaćinstvo.



Lanin izgleda i jeste savršen, ali ni moj nije "za baciti".


Klasik ostaje za sva vremena...

Grilovana piletina sa medom



Za mene već odavno nije tajna da je med izvrstan dodatak u slanim jelima. Ne samo "honey-mustard" umak iz Subway-a, već sve, sve meso sa medom.
Isprobala sam ovaj Lanin recept, a nisam se ograničila na upotrebu nekog sigurnog, blagog i neutralnog meda, već sam odabrala jedan snažan, muški med – šumski. WOW, odlično je ...


Drugačija i neobična piletina. Svakako probajte...

Limun štanglice



Obećala sam da neću zamjeriti sebi što moji kolači, spremljeni po Laninim receptime neće biti ni blizu savršenom originalu. Od Lane treba učiti, ona je meastralna i nema bolje.

Kako ja veoma volim okus limuna to su se ove štanglice našle na spisku slatkih kreacija iz Kreativne kuhinje, koje ću sigurno isprobati.



Kiselkasto slatki i svjež okus limuna kod ovih štanglica idealno je nadograđen i dopunjen slatkim pokrivačem domaćeg džema od marelica i slatkog šauma. Savršen spoj da čula uživaju. U mom slučaju užitak se sveo na okus, kod Lane se prvo oči mogu diviti.



Srca za Valentinovo




Sretnik je onaj mladić koji je osvojio Lanino romantično srce i kojem ona za praznik zaljubljenih peče kolače. Prošle godine su to bila valentinovska srdašca. Klasični i uvijek dobri sitni kolači put do svakog srca.



Prhki i slatki poput poljupca sa okusom džema od malina.



Ljubite se , volite se i jedite kolače.


...svi ih vole!

Pita od jabuka



Lijenu pitu od jabuka obožavam. Jabuke su mi daleko najdraži nadjev za lijenu pitu. Mogu i višnje ili borovnice, ali jabuke su mi najdraže. Kako moja mama pravi savršenu i najbolju lijenu pitu i kako negdje treba "utopiti" pla tepsije pite, to je ja rijetko pravim jer nas mama snabdijeva svojom.

Pita moje mame je zakon. Koliko dugo je nisam pravila skoro sam i zaboravila recept, zapravo nisam sigurna da li je mamin recept za tijesto lijene pite identičan kao i kod Lane ili moja maman ne stavlja jaje u tijesto. Ako je pitam ona će nešto da mi zabašuri, jer ona prilično ljubomorno čuva svoj recept jer za nju stalno dobiva samo pohvale.



Ja mogu pohvaliti i Laninu. Nisam miješala jabuke sa prezlom već sam prezlom posula donju koru, ostalo je sve po receptu.




Uvijek neodoljiva i slasna...

Rolatić sa kafom



Nepečeni rolat i sjećanje. Moja mama, koja pravi odličnu lijenu pitu, inače nije žena koja nam je često pravila kolače, a još manje je pravila torte ili pokušavala isprobati neke recepte koje bi dobila od prijateljica i kolegica i kojih je bilo mnogo. Vjerovatno je to razlog zbog kojeg se sjećam da je mama jednom prilokom pravila sličan nepečeni rolat, a kada vam kažem da je to bilo u pradavom vremenu dok još nisam išla u školu, jasno je da je utisak morao biti upečatljiv.

Zbog čega se još sjećam ovog rolata? Sjećam se prve ratne Nove godine, nove 1993-će, kada smo moja rođaka i ja pune ponosa odnijele ovaj rolat na žurku kojoj smo prisustvovale.

Moram priznati da je ovaj kolač, pripremljen sa Keostlinovim Petit Beure od integralnog brašna sa 12% maslaca uz količinu šećera koju je u receptu navela Lana bio jednostavno presladak. Onaj ratni keks iz američkih zaliha koje potiču iz doba rata u Koreji je bolji izbor. Ostalo je za pet (osim moje nespretne izvedbe).


...za ljubitelej slatkog okusa, krasno!

Kajzerice



Čuvene Lanine kajzerice, zar treba reći još nešto?
Mekane, mirisne, predivne za dobro jutro, za dobar dan, za ukućane, za drage goste.
Iako sam sebi obećala da neću praviti ništa što je pogubno za liniju izazovu kajzerica nisam odoljela , ko bi mogao?


Najbolji doručak - prijatno.

Ovaj svijet bi bio mnogo ljepši kada bi na njemu bilo više osoba poput Lane, dragih i romantičnih, radoznalih i kreativnih, druželjubivih i ljubaznih i uz sve te osobine skromnih i dragih. Merci Lana!