ponedjeljak, siječnja 24, 2011

Jours écoulés

Divno minulo doba kada sam najveći umor osjećala od nerada ostavih negdje i nikako da ga vratim. Nedostatak slobodnog vremena postao je hroničan, kao i umor koji osjećam. Počelo je radnim vikendima, jedan, dva, tri – i više ne znam koliko ih je bilo, a završilo je donošenjem posla kući. To je i jedini razlog zbog kojeg su moji postovi sve rjeđi. Svratim tu i tamo, na kratko, do vaših blogova, a rijetko stignem ostaviti komentar koji bi imao više smisla od izraza divljenja. Žalosti me što u nekom razumnom roku ne stignem odgovoriti na vaše komentare na mom blogu, a svaki mi pričinjava veliko zadovoljstvo. S toga - žao mi je, žao mi je, žao mi je i oprostite mi.

U ovakvoj situaciji posao kuhanja delegirala sam suprugu, on ima više vremena i dolazi ranije kući. Njih troje su se lijepo organizovali, a rezultati tog njihovog rada su za pohvalu. Oni imaju stotinjak mojih kuharica, Sensa i Gusto časopise, a i popis vaših blogova na raspolaganju, pa me često i iznenade svojom kreativnošću. Zara i Hanah se potrude da jelo bude i lijepo servirano i stvarno sam ponosna njih.

Svi naši blagdani su konačno proslavljeni. Pogasili smo i posljednje šarene lampice na prozorima i vratili se u sivilo i hladnoću januara, najdepresivnijeg mjeseca u godini. Polako svodimo račune prekomjernog jedenja, prekomjernog trošenja i rezultati su uglavnom svuda isti – strukovi su nam širi, novčanici tanji (preciznije dugovi na karticama su deblji), da li je vrijedilo? Jeste! Decembar je mjesec čarolije i (skoro) svaki živi stvor mora osjetiti magičnost tih dana iščekivanja, biranja darova ispisivanja nostalgičnih čestitki, pečenja sitnih kolačića Ima li nešto ljepše od toga kada cijela kuća zamiriše po vanilin šećeru, cimetu, klinčićima? Ti mirisi su, premda se u mojoj obitelji Božić ne slavi, uvijek ispunjavali dane pred nove godine i činile decembar tako magično privlačnim.

Potaknuta vašim postovima, prvo Maxividinim, a potom Maje sa Cooks and Bakes, kao i Maje sa Achtung Baby, pridružila sam se Klubu štovalaca vanilica.



Dobre i drage moje prijateljice, dobro mi došle u "Teegebäck Klub" – klub sitnih kolačića.



Starinske vanilice

Ne bilo kakve već prave starinske vanilice, kakve su pripremale vaše bake odlučila sam se spremiti nakon što sam ih vidjela na Zaboravljenim poslasticama. Uopšte nikada nisam sumnjala da mast sitnim kolačićima daje nešto što ih čini drugačijim od onih na koje sam ja navikla i koje su se kod moje nane i kod moje mame spremale isključivo sa maslacem. Spremljene sa maslacem one imaju prekrasan miris i okus po svježem maslacu, ali i jednu manu – mrve se. Morala sam se konačno i uvjeriti da mast čini vanilice mekanim i neodoljivo topljivim u ustima.




Do vjere i zabrana koje vjera nalaže, ne držim. Ipak, držim do tradicije i svinjsku mast sam zamijenila biljnom – mast k'o mast, izgleda jednako gadno. No, vanilice su bile – VANILICE.



Ovom prilikom zahvaljujem dragim djevojkama koje su me inspirisale. Na kraju odlučila sam isprobati ovaj recept...

Sastojci:

* 400 - 450 g brašna
* 200 g mljevenih badema
* 300 masti
* 200 g šećera
* 4 vrećice vanilin šećera
* 2 cijela jaja
* 2 žumanceta
* džem od marelica
* vanilin šećer u prahu

Priprema:

1.Samljeti šećer sa vanilin šećerom. Dodati mast narezanu na tanke listiće, jaja i žumanca i izmiksati da se smjesa izjednači.
2.Dodati brašno i mljevene bademe i napraviti tijesto koje se ne lijepi za ruke. Tijesto ostaviti u hladnjaku oko sat-dva.
3.Posutu radnu površinu sa malo brašna. Tijesto rastanjiti na debljinu od 2-3 milimetra i malom čašicom vaditi okrugle oblike.
4.Obložiti pleh iz pećnice masnim papirom i poredati kolačiće. Peći desetak minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
5.Ohladiti oko 5 minuta, pa ih brzo premazati džemom i sastaviti po dvije. Još tople uvaljati i vanilin šećer u prahu. Tako pripremljene ostaviti u zatvorenoj kutiji da još omekšaju.


U zavisnosti od broja i apetita ukućana kao i ponude ostalih kolačića, ovi majušne vanilice mogu trajati danima ili nestati dok si rekao "keks".

Vanillen Kipferln



Ove bečke vanilice, vanilin roščići, postale su tokom niza godina nezaobilazne na našem popisu novogodišnjih kolačića. Sve se mijenja, ali one ostaju. Prhkei meke u isto vrijeme, mirisne i neodoljive. Recept je uvijek isti, starinski i provjereno dobar.




Sastojci:

* 250 g brašna
* na vrh noža praška za pecivo
* 125 g mlevenih, prethodno blanširanih badema
* 250 g maslaca
* 125 g šećera u prahu
* prstohvat soli
* 3 žumanca
* srž iz pola mahune vanilije

Za posipanje:
* 150 kristal šećera
* srž iz pola mahune vanilije

Priprema:

1.Šećer, bademe i prstohvat soli zajedno samljeti u multipraktiku.
2.Pomiješati brašno i prašak za pecivo i prosijati u zdjelu za miješanje.
3.U brašno dodati žumanca, na listiće nastrugan maslac, vaniliju i mješavinu mljevenih badema i šećera.
4.Mikserom sa spiralnim nastavcima izmješati sastojke u glatko tijesto.
5.Premijesiti tijesto na lagano pobrašnjenoj podlozi oblikovati u kuglu, omotati plastičnom folijom i ostaviti u hladnjaku oko pola sata ili maksimalno preko noći.
6.Od ohlađenog tijesta na pobrašnjenoj površini oblikovati savitke debljine prsta i rezati oko 2-3 centimetra velike komadiće. Dodatno ih rastanjiti i izdužiti do 5 centimetara i saviti u polumjesece.
7.Poredati na pleh obložen pek papirom i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni 12 – 15 minuta.
8.Pripremiti šećer za posipanje tako da u se šećer doda izvađena srž iz pola mahune vanilije i samljeti u multipraktiku.
9.Vruće vanilice uvaljati u pripremljeni vanilin šećer.


Vanilin roščići neće vam oprostiti ako bademe zamjeniti orasima - bademi ili to nisu bečki vanilin roščići...

Prhke kiflice sa džemom (i orasima)



Ove fine nadjevene prhke kiflice pamtim još iz mamine kuhinje. Nije ju bilo lako nagovoriti da ih pripremi, ali ja sam srećom druga priča. Mene nije trebalo dugo nagovarati, bilo je dovoljno zatražiti da i "majkine kiflice" pridružim klubu i one su tu... Pred vama su meni najdraže kiflice koje mi uvijek izmame osmjeh i uz koje je užitak u kafi neponovljivo dobar.

Sastojci:

* 300 g brašna
* na vrh noža praška za pecivo
* 200 g maslaca
* 100 g šećera u prahu
* 1 jaje
* 1 žumance
* 1 žlica kiselog vrhnja
* 100 ml mlijeka
* marmelada za nadjev (i orasi po želji)
* šećer u prahu za posipanje

Priprema:

1.Pomiješati brašno sa praškom za pecivo i prosijati u zdjelu za miješanje. Dodati nastrugan maslac, šećer u prahu, jaje, žumance, žlicu vrhnja i mlijeko. Mikserom sa nastavcima za miješanje tijesta napraviti glatko tijesto.
2.Tijesto posuti sa malo brašna i prebaciti na radnu površinu. Razvaljati tanko i preklopiti poput pisma, ponoviti postupak i ostaviti u hladnjak na pola sata. Isti postupak preklapanja i hlađenja tijesta ponoviti još dva – tri puta.
3.Dobro ohlađeno tijesto tanko razvaljati i podijeliti na što manje trokutiće. Na sredinu svakog staviti malenu žličicu nadjeva i dobro zatvoriti krajeve i napraviti kiflice.
4.Peći u 8 – 10 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
5.Vruće kiflice uvaljati u šećer u prahu.


Za mali ritual dovoljan za sreću u hladnim zimskim danima...

Ischler Törtchen



Bad Ischl u Gornjoj Austriji, omiljene toplice Franje Josipa i cjelokupne dvorske kamarile mjesto su iz kojeg potječu svima omiljeni, a mnogima najdraži kolačići – naši išleri. Odavno su postali popularni i van Austrije azhvaljujući turistima koji su posjećivali toplice. Priča koja me neodoljivo podsjeća na Karlsbad oblatne.

Prhki keksići preliveni čokoladom, sastavljeni su jedan sa drugim džemom od malina ili čokoladnom buterkremom. Mada više volim kontrast okusa tamne čokolade i džema od malina odlučila sam se za kombinaciju sa kremom od bijele čokolade. Ko da odoli ovom slatkom pozivu?



Sastojci:

* 250 g brašna
* 125 g prženih mljevenih lješnjaka
* 30 g kakaa
* 225 g maslaca
* 100 g prosijanog šećera u prahu
* 20 g vanilin šećera
* 2 žumanca
* 1 jaje

Za kremu:
* 120 g bijele čokolade
* 80 ml slatkog vrhnja

Za glazuru:
* 200 g čokolde
* 50 g maslaca

Priprema:

1.U multipraktiku jedanput samljeti lješnjake, a zatim im dodati šećer i vanilin šećer i još jednom samljeti.
2.Pjenasto izmiksati maslac i dodati jaje i žumanca, brašno, kakao i mješavinu lješnjaka i šećera.
3.Mikserom izraditi tijesto i ostaviti u hladnjak na pola sata.
4.Na samo lagano pobrašnjenoj podlozi razvaljati tijesto da bude 3-4 milimetra debelo. Kalupom vaditi oblike, pazeći da ih imate isti broj istog oblika.
5.Poredati u pleh obložen pek papirom i peći desetak minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
6.Za kremu zagrijati slatko vrhnje. Nalomiti čokoladu i otopiti je mješanjem u zagrijanom vrhnju.
7.Polovinu keksića premazati kremom i slijepiti jedan sa drugim.
8.Za glazuru otpoiti čokoladu na pari. Umakati keksiće i ostaviti ih na masni papir dok se glazura ne stegne.


Nema zime koju neće "rastopiti" čokoladni išler uz šolju crnog čaja - Prijatno!

Linzer Augen



Kada sam se kod išlera odlučila napraviti kremu od bijele čokolade, a ne da jednostavno uzmem džem od malina imala sam već pripremljene Linzer Augen, keksiće od tijesta za Lincer tortu, koji se spajaju džemom od malina, kao i torta.
Tijesto ovih keksića je najbolje od svih i ako bih birala između išlera ili lincerčića odlučila bih se za lincere. Lincere napravljene ovako...



Sastojci:

* 200 g brašna
* 200 g prženih lješnjaka
* 225 g maslaca
* 200 g šećera
* 25 g kakaa
* ribana korica 1 limuna
* ½ žličice cimeta
* ¼ žličice mljevenih klinčića
* prstohvat soli
* 3 žumanca
* džem od malina

Priprema:

1.Lješnjake prepeći oko 5 – 6 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni. Ohladiti i samljeti u multipraktiku.
2.Dodati brašno i još jednom sve samljeti u super fini prah.
3.Dodati šećer, kakao, limunovu koricu, cimet, klinčiće i naribani maslac i mikserom napraviti mrvičasto tijesto.
4.U maloj zdjelici pomiješati žumanca sa limunovim sokom, a zatim dodati tijestu. Mikserom napraviti glatko tijesto koje se ne lijepi za ruke. Oblikovati kuglu i omotati je plastičnom folijom pa ostaviti sat vremena u hladnjaku.
5.Ohlađeno tijesto razvaljati tna pobrašnjenoj površini na debljinu oko 3 milimetra. Vaditi okrugle oblike. Jednu polovinu ostaviti cijelu, a u drugoj napraviti rupice u sredini.
6.Peći u plehu obloženom pek papirom oko 12 minuta i to u pećnici koju smo prethodno zagrijali na 180 stepeni.
7.Cijele kesiće premazati džemom od maina i poklopiti keksićima sa rupom. Po želji se dodatno mogu posuti šećerom u prahu pomiješanim sa cimetom.


Fini, mirisni, čarobni...


Kao priča iz davnina, iz minulog doba i kuhinja naših baka, jednostavno neodoljivi - Prijatno!

Na kraju obećavam da ću i pored toga što imam zaista previše posla i što po starom dobrom običaju vučem za dva i pol čovjeka, za blog naći vremena. Za sada se vraćam zaostalom gradivu.


Kolačići su odavno pojedeni, lampice smo pogasili i idemo dalje.

22 komentara:

Just Cake Girl kaže...

Sve skupa odlično izgleda!!!!! Volim ove duuuge postove :)

Andrea kaže...

Žao mi je da ti je takva gužva s poslom. Jako mi nedostaju tvoji postovi i tvoje kulinarske ideje. Nadam se da će ova ludnica uskoro proći i da ćeš se vratiti punom parom na blog i konačno se dobro odmoriti. :)
Keksići izgledaju fenomenalno, a sviđaju mi se i fotke koje su jako nježne i romantične. :)

Dilajla kaže...

Da baš fališ ali i čuvajte se jer vjerovatno nikad ti neće nitko reći hvala za posao koji nosiš doma to sam i ja radila ali sam se opametila,A šta se tiče kolačića volim ,zapravo volim sve male sitne kolačiće.

Lana kaže...

Taj umor od preteranog rada te ne ubije samo fizički, nego i psihički. Ja sam malo zaustavila mašinu i rešila da će ova godina da bude posvećena meni:)

Vanilice su moj omiljeni sitni kolač još iz detinjstva, i baš odavno ih nisam pravila. Eto, moja deca ne znaju za njih:(

Kad ih svi prave, moraću i ja, pa šta bilo.

Čuvaj se i ne daj se! A mi smo strpljivi:)

Jelena kaže...

Lampe smo pogasili, tačno, ali hitamo proleću i guramo u ovom vakum periodu.
Kolačići sipkavi su neizostavni deo praznika, i da se prave svaki dan, to ne bi bilo to. Selma, sa tobom čovek uvek nešto novo nauči. Nisam znala za poreklo išlera. Išleri su jedna od retkih stvari kojom se moj suprug bavi, tj. njegov zadatak na slavi njegove tetke je da ih umače u čoko glazuru da budu perfektni, pošto je dušu do za takve stvari. To je posao koji mu je dodeljen još dok je bio u gimnaziji i dan danas ga ima.
Znamo mi da kada te nema to je sa razlogom. Malo manje posla ti želim, pa da deo posla delegiraš drugima.

Snježa kaže...

Ne'š vjerovati, sinoć sam razmišljala o tebi i mislila sam ti poslati poruku samo da upitam za junačko zdravlje:) Hvala Bogu da je sve zbog posla, ima i gore od toga kada čovjek ne zna šta će od sebe. Nije svako zlo za zlo, vidiš kako se cure i tata lijepo snalaze i kada tebe nema tu:))
Keksići su fenomenalni ali kada nađeš jedan recept koji je tako dobar da ga neželiš promijeniti to je ono pravo. Za nas su to oni moji Bojini kolači i isto takve vanilice. Nema puno sastojaka limunov sok u njima im daje posebnu draž.
Znam da su mamine prijateljice vrlo često mast zamjenjivale maslom, a ti znaš šta je u Bosni maslo. Rezultat je isti kao i s mašću!

Shangri La Food kaže...

Nadam se da će ludnica na poslu uskoro završiti.. Ali krasno je kako ti svi pomažu.. :))

Ja sam velikii obožavatelj sitnih kolačića, ali moja mama je takav majstor da se ja jednsotavno još ne petljam u to..

Svi su prekrasni, ali išleri su mi nekako fav :)

Aleksandra1234 kaže...

Prelepo! svaki kolač i fotografija :) Na žalost ta prekovremena angažovanost na poslu postaje već normalna stvar u mom životu.

Dunja kaže...

Uživala sam u tvom postu o išlerima, vanilicama, toliko sam se uživjela da mi je zmirišala vanilija.

melrose kaže...

Uprkos svemu stignes ti napisati dolican post! A i snimiti dobre fotke:)
Ja sam se taman 'kutarisala' sitnih kolaca, a onda sam nasla salo u samoposluzi (a ne mast, za detlje vidi Maxividin blog, post o Salcicima), tako da cu se morati baciti ponovo u akciju.
Jel de da su vanilice ZAKON!?!?!!!

Κάθαρσις kaže...

Sve ti je, ako i uvijek divno. kako svaka od nas ima svoj provjereni i najbolji recept za vanilice, ja sam dobro odšacala tvoje išlere i lincere jer su savršeni, a i volim ih. Ali, da li ću ih raditi, to je već pitanje - za njih treba puno vremena i posla, dobije ih se malo i pojedu se skoro pa odmah! Moram ti se pohvaliti da sam konačno nabavila pravu ružinu vodicu za kolače, i to iz Maroka! Kćer je bila tamo za NG i donijela mi kao specijalnu narudžbu!

Casa de vainilla kaže...

Tebe nema cesto, ali kad svratis dodjes sa stilom :) Sve zajedno izgleda savrseno!!! Volim ove starinske kolacice ali ih moji dragi bas ne mirise pa ih jako retko spremam, pretezno im se divim po vasim blogovima.
Drzim palceve da haos sto pre prodje i da nam se cesce pridruzis, falis :)
I kod mene je nastupila neka ludnica pa u poslednje vreme samo prelecem po blogovima i najcesce nemam vremena ni komentar da ostavim, a jos uvek se nisam vratila na posao. Sta ce tek biti kad pocnem da radim, ne smem ni da mislim o tome :(

Nina kaže...

vidim da nije samo kod mene takva gužva na poslu, žao mi je što je i tebe to zadesilo, nadam se da ćeš uskoro naći vremena za odmor
kolačići svi odreda su odlični, baš blagdanski, predivne fotkice

Anonimno kaže...

Draga Selma,
dugo sam iščekivala tvoj novi post, divne stvari si spremila!
Nevezano za ovo; možda da obratiš pažnju na stranicu www.velikakuhinja.ba tamo sam našla tvoju sliku za uštipke s jagodama. Ne znam samo znaš li za to i imaju li kakvo dopuštenje od tebe, ali rekoh ipak da ti javim, puno pozdrava od MAGDALENE!

http://www.velikakuhinja.com/vidirecept/555/ustipci-s-jagodama

mojamediteranskakuhinja kaže...

Jako mi se sviđaju tvoji postovi pa se nadam da će se gužva na poslu smanjiti tako da možemo ponovno uživati u njima :)
svi keksići su prekrasni!!

Monika kaže...

Znam kako ti je. I ja sam u takvoj gužvi da ne znam ni kako se zovem. Toliko volim blog, kuhanje i fotografiju, a tako imam malo vremena za to. Vjerujem da se i ti jednako osjećaš. Nadam se da će ludnica na poslu ubrzo završiti i da ćeš se moći posvetiti blogu, kuhanju i pisanju.

Tadeja kaže...

Nemoj se ispričavati. Očito je da svi više ili manje ne stižemo sve što bismo htjeli. Sve više je i blogerica, meni postaje nemoguće pratiti u smislu ostavljanja komentara. Osim ako i post nije u maniri naslov- recept- fotografija, bez popratne riječi, uvijek imam grižnju savjest ako napišem samo super, divno, krasno, bez da se bar kojom ne osvrnem na post. A za to treba vremena, pa onda praćenje i komentiranje postaje aktivnost, a onda i obaveza za sebe. I traži vrijeme. Na kraju se svelo na to da u pauzama vremena u kojem nešto činim pročitam postove, pogotovo onih blogerica koje već dugo pratim, a onda komentiranje čeka svoje vrijeme. Ne mogu se razapeti.
Osim ljubavi prema kolačićima, a ja se priklanjam išlerima, ali moji su čokoladni sa vanilija-rum butter kremom, djelimo i iste tanjure i stolnjak! :)
Pa da nije do horoskopog znaka!
Čuvaj se, mislim da je došlo vrijeme da se konačno malo ritneš, jer stvarno su te najašili, ali ne brini o tome što te nema, nitko ne zamjera, samo nedostaješ! Svi znamo da smo tu i da se čitamo, a kad stignemo dobro smo došli! :)

mignonne kaže...

Tadeja je to jako lepo napisala, jednostavno ne stizemo uvek da propratimo receptice nekim komentarom iako ih procitamo...tvom postu sa sitnim kolacicima se vracam vec drugi put, citala sam ga u letu jos pre par dana a sada sam odstampala i receptic za tvoje prhke kiflice sa dzemom...drzi se, a do nekog narednog kuckanja, saljem veliki pozdrav tebi i tvojima!:)))
p.s. umalo da zaboravim sta sam prvo primetila, fotke su carobne, ma ustvari ne znam da li je to zbog samih kolacica, ovih divnih cipkastih stolnjaka ili lepih tanjira, ali sve odise tako neko romanticnom notom.;)))

cosmo2503 kaže...

Hvala svima koji su svratili i našli vremena da komentarišu.
@ Andrea, kako se ono kaže "iz tvojih usta u božije uši". Meni se čini da frka nikad neće završiti, ali ne dam se. Hvala ti za komplimente za fotke, to mi je teren na kojem sam nesigurna i nikad ne zmam ocijeniti da li je neka moja fotka dobra i šta je čini dobrom ili lošom. Na kraju ne znam ni da li je neka druga koju sam snimila bolja od onih koje objavim.
@ Dialjal, znaš i sama kako je, niko neće reći hvala, ali će tražiti da završim na vrijeme. Crnjak je da sam ja sve to odradila, ali da posao još nije završen zahvaljujući onima koji ga shvataju suviše komotno i ne trude se ni najmanje.
V Lana, draga moja, upravo si ti jedna od onih čije prekrasne duge postove jako volim, a tako malo vremena imam da ostavim komentar koji bi vrijedio tvog posta. čini mi se po tvojim postovima i komentarima da imamo toliko sličnosti. Da, skoro da sam slomljena i fizički i mentalno, ali se još držim na nogama i bez stimulansa. I nemoj dopustiti da tvoje djevojke ne poznaju vanilice "iz stariog kraja"
@ Jelena, i ja jedva čekam proljeće, a kad prođe januar već mi pomalo miriši, iako je još uvijek daleeekoooo...Barem su dani duži, pa samim tim imam više energije. Mogu ti odati priznanje da si supruga natjerala da umače kolačiće u čokoladnu glazuru. Moj se rado prihvati kuhinje, ali teško kuhinjskog posla od kojeg će uprljati ruke.
@ Snježo, hvala ti. Dobro sam sa zdravljem, ali umorna ko pas... I meni se dopada dodatak limuna u prhka tijesta, dobro miriše i daje dobar okus. U ovim vanilicama sam koristila biljnu mast i ona je bijela i bez mirisa, a maslo niti biljni mrs nisam nikad koristila za kolačiće. Meni je nekako maslo samo za hurmašice, eventualno za baklavu.

cosmo2503 kaže...

@ Andrea, znaš i sama šta je ludnica na poslu. Što im više dopustiš da te opterete, oni teret neće smanjivati već ti ga još dodavati. Tako je to kad radiš u velikoj firmi jer se u takvim sredinama sakrije gomila neradnika, a neko ipak treba raditi.
@ Alaksandra, hvala ti. Ne znam šta da kažem više o preopterećenosti poslom. Moja mama je radila od 7 do 3 i imala vremena za sve i to bez kompjutera. U ono vrijeme podigli smo privredu bez podrške moderne tehnologije i svi su bili raspoloženi, imali vremena za porodicu, a danas je ludilo - privreda nam je u komi, a oni koji imaju sreću da rade, rade po 10 sati dnevno.
@ Dunja, hvala. Mmmmm, miris vanilije - obožavam taj miris kada se peku kolačići. Ko bi odolio?
@ Draga moja Majo, znala sam još od Maxividinog posta da će biti puno poklonika u klubu vanilica. Prekrasne su...A za salčiće znam, kako ne bi znala? Moje su me drugarice obazrivo nudile napominjući mi kako se prave. Kao da ja baš puno marim. Ne moram baš jesti pečeno prase, niti pripremati jelo na svinjskoj masti, ali u nekom kolačiću, a posebno kada su tako fini, neće mi duša u pakao zbog toga.
@ Κάθαρσις, hvala ti. Lincerčići su mi tako krasni da me stid previše hvaliti. Ima stvarno puno posla, ali kod mene je "sitna čeljad" i ne pojede se tako brzo. Drago mi je da si konačno došla do ružine vodice i očekujem da vidim kako ćeš je koristiti. A sigurna sam da ideja ne manjka, posebno što si ljubitelj arapske kuhinje.
@ Mihaela, hvala. Unatoč poslu kojeg imam i previše i sveprisutnom umoru i nedostatku kreativnih ideja, ne samo da napravim ručak kako terba već još više totalnom nedostaku ideja da napišem kvalitetan post FBI istraga tvog bloga će mi biti zadovoljstvo.

cosmo2503 kaže...

@ Nina, hvala - razumijemo se svi u jednakoj frci na poslu koji nekako uspjevamo povezati posao i porodicu.
@ Draga Magdalena, za tu stranicu znam da "posuđuje" fotke sa raznih blogova. Oni rade bez profita pa ne smatram da je to zloupotreba. Razljutilo me je vidjeti svoje fotke u katalozima za rasprodaje u supermarketima, ali O.K. moje je mišljenje da su se mogli potruditi i naći nešto ljepše.
@ Monika meni pak, nedostaju tvoji postovi, ali te razumijem, nedostatak vremena uz svo kreativno nadahnuće, za koje sam sigurna da tebe ne nedostaje, faktor je No.1 zbog kojeg nema tvojih postova.

cosmo2503 kaže...

@ Tadeja, da sam u ne zanm kakvoj gužvi odvojit ću neko vrijeme za tvoje postove koji su uvijek tako puni duha. Naprosto se divim lakoći kojom pišeš. Svako od nas koji blog ne vodimo blog tipa "recept -slika" ima neki svoj već izgrađeni stil pisanja i mnogi su stvarno odlični. Bude mi žao da ne ostavim komentar, a vratiti se nakon što prođe neko vrijeme, pa autor objavi i novi post mi skoro nema ni smisla. Ah, ta tvoja čokoholičarska krema, volim je mnogo, ali je se u dubini bića i poamlo plašim (naime zarazno je dobra).
@ Lana, recept za kiflice je zaista izvrstan recept koji je mama naslijedila. Maja maman i nije pretjerano marljiva kuharica i ne da joj se previše angažovati oko kuhanja, pa možeš zamisliti da je nikada nije bilo lako nagovoriti da spremi ovo što se brzo pojede, a dugo sprema. Ali srećom ipak je ostao recept. Ako neće ona, što joj više niko i ne traži, ima ko hoće. Hvala ti za komplimente za fotke.