Najmasniji utorak u godini

Ovo je trebao biti post za jučer, a kako mene svi poslovi jure, nemam vremena ni za škicnuti na internet i poslati članak.

Fašnički utorak, Fat Tuesday, Mardi gras obilježio je kraj poklada, početak korizme. Gotovo je sa maskama, puhaljkama, trubicama. Gotovo je sa vladavinom simpatičnih karnevalskih kraljeva i prinčeva i vrijeme je da se okrenemo nimalo smiješnoj svakodnevnici.

Nije mi namjera pisati o lijepom pučkom običaju poklada, o tradicionalnim, najljepšim i najpoznatijim svjetskim karnevalima, bar se o ovoj temi može naći dobrog štiva na netu. Meni je, istina, pomalo žao što u mojoj sredini ne živi ta tradicija, pa tako ne mogu pisati o nekim lokalnim običajima, a uskraćena sam i za radost maskiranja i pripreme kostima.

No, fašničke mi krafne i razne fritule neće promaći ni ove godine. Dakle, podlegla sam utjecaju sredine i molbama obitelji i napravila jednu malu masnu feštu.

Kladila bih se da se jučer frigalo na sve strane i da je jučerašnji utorak najmasniji utorak u godini. U ogromnom broju kuharica koje imam vidjela sam recepte za frigane fašničke pokladice na isto tako ogroman broj načina. Princip je isti, sve su ostalo nijanse ...Razlikuju se u kojem gramu šećera, u tome ide li u tijesto mast, ulje ili maslac, spremaju li se sa kvascem ili praškom za pecivo, dodaje li se u tijesto pire od krumpira ili ne.

Između recepata za fritule odabrala sam venecijanske. Između ravno 18 zabilježenih recepata za krafne (i najmanje toliko ne zabilježenih) odabrala sam iste koje pravim nekih desetak godina (i držim ih se kao pijan plota).


Šta krofnu čini KROFNOM?

1. bijeli obruč po sredini
2. Zlatno pečena glatka korica bez vidljivih tragova masnoće
3. šupljikava, lagana i mirisna sredina sa omiljenim nadjevom

Konj koji dobija utrke - Krofne za totalne početnice (a i iskusne domaćice):

Sastojci

500 g glatkog brašna
40 g svježeg kvasca
250 ml mlakog mlijeka
50 g šećera
2 žlice ulja
2 žlice ruma
2 žumanjka
limunova korica
prstohvat soli

Za nadjev (po izboru):

džem od marelica ili malina
nutella, linolada, eurokrem
bavarska krema
"Alat":

rezač promjera 7 cm
slastičarski špric uskog otvora
velika dublja šerpa sa poklopcem
ulje za prženje

Priprema:


1. Zagrijte mlijeko na 36-38 stepeni.
2. U zagrijano mlijeko Namrviti kvasac, dodati žlicu šećera (od ukupne količine) i dvije žlice brašna, pa umješati da se dobije jednolična smjesa. Ostaviti na toplom mjestu (oko 27-28 stepeni) da nadolazi 15 minuta.
3. U veliku zdjelu (ja koristim Tupperware za dizana tijesta) prosijati brašno, dodati limunovu koricu, žumanca, šećer i so, preostalo mlijeko, rum i jednu žlicu ulja. Umješati da se sastojci malo povežu, a zatim dodati nadošlo kvasno tijesto, mješati drvenom kuhačom. Kada se sastojci povežu dodati i drugu žlicu ulja i nastaviti sa tučenjem tijesta kuhačom dok se ne počne odvajati od posude, a na tijestu se počnu pojavljivati mjehurići. Zdjelu pokriti poklopcem i ostaviti na toplom da nadolazi pola sata do 45 minuta, odnosno dok se tijesto ne udvostruči.
4. Prebaciti nadošlo tijesto na lagano pobrašnjenu radnu površinu i razvaljajte na debljinu 1,5 centimetar. Izrežite oblike kalupom (ostatke tijesta preradim i napravim male buhtlice ili kiflice).
5. Pobrašnite kuhinjsku salvetu i redajte izrezane oblike. Pokrijte drugom salvetom i ostavite da stoji još 20 minuta, dok se vidljivo ne povećaju.
6. Zagrijte 2 centimetra ulja u šerpi koja se može poklopiti na 170 stepeni (kada zaronite čačkalicu oko nje se stvore mjehurići ulja).
7. Stavljajte krofne da se prže u zagrijanom ulju sa stranom koja je ležala na salveti okrenutom gore. Prvo pržite 2 minute poklopljeno, a zatim krofne okrenite i pržite ih otkrivene još 1-1,5 minuta.
8. Krofne vadite šupljikavom kutljačom i stavite na deblji sloj papirnatih salveta da upije svu masnoću. Kada se malo ohlade, a još uvijek su tople utisnite odabrani nadjev i ako su sa džemom pospite šećerom u prahu.





Krofne iz pećnice (ili Konj koji je pobijedio nepobjedivog)

Ne sjećam se šta sam tražila na internetu i gdje sam našla recept za krofne iz pećnice. Današnje googlanje na upit oven baked doughnuts nije me odvelo na pravi izvor. Dakle, ono što mi najviše smeta kod prženih krofni je miris od prženja. E ovdje više tog mirisa nema, što je smrdilo - smrdilo je. Ove krofne tako neodoljivo mirišu na maslac da su prava milina od krofni. Odzvonilo je prženim krofnama, barem za mene. Ode moj Zimzelen u zasluženu mirovinu. Možda istrči još koju utrku veterana, ali ovaj mladac je dobitnik, pravi as.
Ove krofne nisu niskokalorične, da se ne lažemo. Ali, ja sam malo smanjila ukupnu masnoću tako što sam maslac koji preporučuje autor recepta zamjenila margarinskim namazom sa redukovanom masnoćom (i to onim sa samo 25% masti). 82%:25%, nije zanemarivo.

Za krofne

600 - 700 g brašna
250 ml mlijeka
40 g svježeg kvasca
30 g rastopljenog maslaca
60 g šećera
2 jaja
svježa limunova korica

Za doradu

125 g Maslaca/margarinskog namaza
150 g šećera

Priprema

1. U 100 ml mlikjeka zagrijanog na temperaturu 36-38 stepeni rastvoriti kvasac sa žličicom šećera. Ostaviti na toplom oko 15 minuta.
2. U ostatak mlijeka umješati rastopljeni maslac i šećer, pa dodati i dobro umješati u nadošli kvasac.
3. Dodati i umješati jaja, polovicu brašna i limunovu koricu. Smjesu žlicom da bude bez grudvica, kao smjesa za ljevane uštipke, odnosno gušća nego za palčinke.
4. Dodati ostatak brašna i sada slobodno uzmite mikser sa spiralnim nastavcima i umjesite tijesto. Po potrebi dodajte još brašna, a tekućine vam više neće trebati, da se dobije vrlo mekano i fino glatko tijesto.
5. Tijesto premjesiti rukama i staviti ga u lagano zamašćenu posudu. Pokriti i ostaviti na toplom oko pola sata, odnosno dok ne udvostruči zapreminu.
6. Premjestiti na malo pobrašnjenu površinu i razvaljati na debljinu od 1 centimetar. Izrezati krugove rezačem za krofne i izvaditi dosta široke krugove iznutra. Krofne će se kod pečenja zatvoriti, a ovo je samo način da u sredini ne na rastu previše i da se formira čuveni prsten.



7. Ostaviti krofne da se dižu još 15-20 minuta na toplom i za to vrijeme zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
8. Krofne peći 10 minuta sa uključena oba grijača pećnice, a zatim još 2 minute sa uključenim samo donjim grijačem, tako da sa donje strane dobiju boju. Trebaju ostati pomalo nepečene jer će se proces obrade nastaviti, a one će na kraju biti mekane kao i pržene. Izvaditi i hladiti samo 1-2 minute.



9. U međuvremenu u dubokom tanjuru, koji može stati u mikrovalnu. Rastopiti maslac/namaz da postane mliječno bijel (dakle ne da izgori kao kod prženja).
10. Vruće krofne uvaljati u rastopljnome maslacu/namazu i posuti šećerom.
11. Poslužiti dok su još tople ili pred služenje ponovo zagrijati u mikrovalnoj.





Fritule – Venecijanske

Kada je već karneval u Veneciji najslavniji, najraskošniji neka i fritule budu venecijanske.





Potrebno:
• 250 g brašna
• 120 ml toplog mlijeka
• 10 g svježeg kvasca
• 25 g šećera (1 žlica)
• prstohvat soli
• 1 jaje ili 2 žumanca
• 1 žlica rastopljenog maslaca
• 50 g grožđica
• 100 ml grappe (ja sam ipak uzela našu lozu)
• malo pinjola
• ulje za prženje
• šećer u prahu za posipanje

Postupak:
1. Rastvoriti kvasac u mlijeku sa žlicom šećera i ostaviti da nakvasa.
2. U brašno dodati prstohvat soli i jaja umješati i potom dodati kvasac. Mješati pjenjačom da se sastojci povežu, a zatim dodati rastopljeni maslac i nastaviti mješati pjenjačom dok se ne počnu stvarati mjehurići.
3. U tijesto umješati grožđice prethodno namočene u grappi i nasjeckane pinjole, pa ostaviti na toplom mjestu oko pola sata.
4. vaditi žlicom malene komadiće tijesta i pržiti u velikoj količini zagrijanog ulja.
5. Izvaditi fritulice na papir da se upije višak masnoće, a potom ih posuti šećerom u prahu.



I počinje vrijeme posta, uživajte u narednih 40 dana birajući posno i ukusno.

Baccala – Pesce di povera gente

Bakalar nekada jelo siromašnih, danas spada među odabrane delicje. Cijena od 68.85 KM za kilogram dimljenog suhog bakalara obara tezu o ribi sirotinje. Ne znam kakav mu je status u Norveškoj iz koje se uvozi ili u Danskoj, ali ovdje se sprema samo jednom godišnje, obično za Badnjak. U skladu s tim ponašaju se i sarajevski trgovci, pa se bakalar u Sarajevu može naći samo od sredine decembra do kraja januara. Ako ga poželite pripremiti u martu ili aprilu, na žalost morat ćete čekati decembar.

Uh, što smrdi...

Kada se povede priča o bakalaru, neizostavno je da se raspravlja o njegovom specifičnom mirisu (bolje reći smradu). Moja mama pričala nam je anegdotu iz mladosti, kada je iz Lukavca, malog mjesta kod Tuzle, u kojem je odrasla došla u Sarajevo na studij. Živjela je kod stanodavaca Slovenaca. Ti divni ljudi imali su kćerku, maminu vršnjakinju i moja se maman, mila, draga i uljudna, veoma zbližila sa njima. Tako je maman, jednako kao i njihova Danica, čistila po kuhinji i kupatilu. Nekako u vrijeme pred Božić, gospođa stanodavka kupila je bakalara i namočila ga u lavor, a lavor ostavila u kupatilu. Legenda kaže, da je moja mama, misleći da se usmrdila krpa iz lavora sve fino spakovala, začepila nos i odnijela u smeće. O razočarenju tih ljudi ne postoji priča, sigurno im nije bilo svejedno (i tih 60-tih se teško dolazilo do bakalara, a vjerujem da nije bio jeftin), no oni su šeretski godinama prepričavali anegdotu.

Imam i ja svoju priču o tome kako bakalar smrdi. Ufff...(iskrivila sam usta i namrštila se na samu pomisao). Bakalar za pripremu današnjih recepata nabavila sam za vrijeme pauze za ručak na poslu. Bio je početak januara i vrlo hladno (faza zavrnutog plina). Dakle, odem ja u Mercator, kupim bakalar, donesem ga u kancelariju i unaprijed se ispričavam kolegama što će malo smrduckati (prozor zatvoren, ventilacija nikakva). A da je smrdilo, i to punoooo, smrdilo je!

Nakon posla, kući tramvajem. Okupana i namirisana, ali iz vrećice smrdi li smrdi. Sjedim tako ja, a pored mene djevojka uz koju stoji njena prijateljica. Časna riječ cure su mrštile nosiće, osvrtale se oko sebe pitajući se odakle taj smrad. Molila sam boga da izađu prije mene, da ne bi ispalo da sam ja smrdila (mislim, ko bi objašnjavao da to smrdi bakalar iz vrećice).

Iako deset godina vodim svoje domaćinstvo, na pripremu bakalara sam se odlučila tek ove godine. Pretražila sam sve kuharice, negdje desetak talijanskih recepata, desetak portugalskih, pet-šest dalmatinskih (na druge kuhinje nisam obraćala pažnju). U moru dobrih i privlačnih recepata isprobala bih bar deset, ali ograničenih resursa na samo dva komada od po 450-500 grama, morala sam se ograničiti i na tri recepta. Ona najtradicionalnija...

Kako mi je najdraža krema ili namaz od bakalara, cijeli sam iskoristila za pripremu kreme. Drugi bakalar sam podijelila i napravila dva mala jela, bakalar na brudet i bakalar na bijelo sa krumpirom.

Močenje bakalara – upute

Upute su općenite i vrijede za sva tri prezentirana recepta. Prva nedoumica u kojoj sam se našla, bila je tući ga prije ili poslije močenja. Različiti izvori – različiti stavovi. Vodeći se nekim svojim principom da od viška ne boli glava, kao i principom "bolje prije, nego kasnije" istukla sam ga prije namakanja, misleći da ako bude potrebe mogu ga tući ponovo.

Dakle bakalar je dugačak (negdje kao moja tastatura na računaru) i ne može se naći tako velika šerpa, ali može lavor ili korito. Bakalar je potrebno držati namočenog barem dva-tri dana (eventualno četiri). Tokom tih dana potrebno je mijenjati vodu dva puta dnevno (ovdje vam treba dobar želudac ili začepljen nos – u mene je dobar želudac). Tom prilikom treba bakalar pomalo savijati kako bi ga kasnije mogli staviti u šerpu ili lakše slomili na dva dijela.

OK, namakanje je gotovo idemo kuhati i papati1

Namaz od bakalara

Sastojci:
• 1 suhi bakalar od cca. 450 g
• 200 ml kvalitetnog maslinovog ulja
• 2-3 češnja češnjaka
• 1-2 fileta slanih inćuna

Priprema:
1. Namočeni bakalar staviti u hladnu vodu, pustiti da prokuha i kratko kuhati 10 tak minuta samo da omekša. Ostaviti još par minuta u vodi od kuhanja dok se voda malo ne ohladi, a zatim ga ocijediti zadržavajući vodu od kuhanja i staviti na čistu krpu.
2. Dok je još tako vruć očistiti prstima krljušt, kožu i kosti.
3. Očišćenom bakalaru dodati usitnjeni češnjak, inćune i maslinovo ulje i miksati štapnim mikserom uz dodatak vode od kuhanja da se dobije željena gustoća.




P.S. Moja jedina primjedba je da bi ovdje moglo biti i malo više maslinovog ulja, jer mi je namaz ispao nekako suh.

Bakalar na brudet

Odlično, predivno jelo. Volim ga na ovaj način. Ovdje ću staviti mjere za cijelog bakalara, a ja sam koristila pola, a drugu polovicu za pripremu bakalara na bijelo. Nakon što je bakalar omekšao, nije problem slomiti ga, odvojiti pola, a ostatak ostaviti namočen za naredni dan.




Sastojci:
• 1 suhi bakalar 450-500 g
• 450 g krumpira
• 2 glavice luka
• 4 češnja češnjaka
• vezica peršina
• 1-2 lista lovora
• 2-3 fileta slanih inćuna (ovo je moj dodatak i ne stoji u receptima)
• 50 ml maslinovog ulja
• papar
• 1 čaša bijelog vina

Priprema:
1. Namočeni bakalar staviti u hladnu vodu da prokuha, a zatim odmah procijediti i sačuvati vodu. Očistiti od kostiju, krljušti i kože, nastojeći odvojiti veće komade ribe.
2. Na maslinovo ulje u šerpu složiti red luka narezanog na ploške, red krumpira, red ribe.
3. Posuti nasjeckanim peršinom, dodati lovorov list i 1-2 fileta slanih inćuna i usitnjeni češnjak.
4. Dodati žlicu koncentrata od rajčice ili 3- 4 žlice domaćeg umaka od rajčice, i popapriti.Zaliti vodom od kuhanja ribe i staviti da se polagano kuha.
5. Kada je krumpir skuhan, podliti čašom vina i pustiti da još jednom prokuha.



Pučki bakalar na bijelo

Ovo sam spremila po Barbieriju čije pripovjesti o hrani gutam.




Sastojci:
• 1 sušeni bakalar
• 500 g krumpira
• 2 glavice luka
• 2-3 češnja češnjaka
• peršin
• papar
• 50 ml maslinovog ulja

Priprema:
1. U vodi od kuhanja bakalara staviti luk i narezani krumpir da se kuhaju dok krumpir ne omekša.
2. Dodati komade ribe i poklopiti posudu. Kuhati lagano dok se skoro ne skaši. U toku kuhanja češće protresti posudu u kojoj se bakalar kuha.
3. Kada se jelo postane kašasto dodati usitnjeni češnjak, posuti peršinom i zaliti maslinovim uljem.

Ko o čemu, baba o uštipcima

Vole ih djeca. Vole ih i odrasli. Na moju veliku žalost, volim ih i ja, a debljenje mi je noćna mora (o tome drugom prilikom). A da debljaju, DEBLJAJU. O čemu je riječ? O uštipcima, naninim, maminim, kuminim, babinim, mojim...

Tijesto sa jajima ili bez jaja, sa kvascem ili sa praškom za pecivo, sa mlijekom, surutkom, mlaćenicom ili jogurtom, sa dodacima ili bez dodataka. Prženi, topli, umočeni u mileram ili premazani mladim sirom.... Uhhhhhh, a ko bi imao toliku snagu volje da odoli izazovu. Naprosto pozivaju: uzmi ovaj, uzmi još ovaj, pa gdje je dva može i tri, pa tri mi nije sretan broj... Elem, uvijek postoji neki razlog da ih pojedem više nego trebam.

Pa da počnem...

Hercegovački ili vlaški uštipci

Najjednostavniji od svih uštipaka na svijetu, pripremljeni samo od brašna, soli, vode i loze su hercegovački uštipci, u Dalmaciji nazvani vlaškim. Dakako, budući da su toliko prosti da nisu jelo za sebe, oni su samo prilog uz dobar sir i suhomesnate nareske, pršute, pancete, kulen...




Sastojci:
• 500 g brašna
• 1 žličica soli
• 250 ml vode
• 2 žlice loze
• ulje za prženje

Priprema:
1. U brašno dodati so, lozu i vodu i zamješati gusto lijevano tijesto. Tijesto bi trebalo da lagano klizi sa žlice kojom se grabi.
2. Zagrijati malo ulja u velikoj tavi za palačinke i izliti tijesto kutljačom praveći duguljaste oblike. Odjednom peći dva ili najviše tri komada. Pržiti ih sa obje strane dok ne dobiju boju.

Mamini uštipci

Najjednostavniji, jer mama radi i nema vremena ostavljati tijesto da stoji. Mama je praktična i tijesto pravi mikserom. Ali njeni uštipci neodoljivi su kao i svi drugi. Rado ih pravim i jedem sa mileramom ili blagim kiselim vrhnjem.




Sastojci:
• 2 jaja
• 500 g brašna
• 200 ml mlakog mlijeka
• 1 žličica soli
• ulje za prženje

Priprema:
1. Pjenasto umješati jaja, pa dodati brašno i so.
2. Postepeno dodati mlako mlijeko, da se dobije gusto tijesto koje se može grabiti žlicom, ali se ne razlijeva, nego lagano klizi.
3. Zagrijati ulje u tavi za prženje (nivo ulja neka bude oko 1 centimetar). Žlicom sipati smjesu i pržiti prvo sa jedne, pa sa druge strane.

Majkini peksimeti

Za majku, kako sam zvala maminu mamu, nikada nismo bili dovoljno bucmasti niti rumeni. Njena misija je bila popraviti njene Sarajlijice. Kada bi u njen Lukavac, došla unučad iz Sarajeva i Tuzle, oan je bila presretna jer je konačno imala za koga kuhati. Duša moja draga, spremala je doručak, ručak i večeru po našim narudžbama, kao da smo u hotelu.

Ja sam bila najmlađa "majkina sultanija" kako me je zvala (zbog toga su i ovi peksimeti majkini, a ne majčini), a najviše sam voljela peksimete sa domaćim mileramom.



Sastojci:
• 2 jaja
• 1 prašak za pecivo
• 1 čaša jogurta
• 1 žličica soli
• brašno (neodređena količina)

Priprema:
1. Pjenasto umješati jaja i prašak za pecivo.
2. Dodati i umješati so i jogurt.
3. Brašno dodavati postepeno žlicom da se dobije meko tijesto kao za kruh (treba biti mekano poput ušne resice).
4. Pustiti da stoji 15-tak minuta (nije neophodno, s obzirom da se prašak za pecivo odmah aktivira). Na lagano pobrašnjenoj površini razvaljati tijesto na debljinu 1 centimetar.
5. Zagrijati dosta ulja u tavi ili šerpi i pržiti sa obje strane dok se ne napušu i ne prime zlatno žutu boju.

Uštipci obični

Najobičniji mogući uštipci su oni koji se spremaju od tijesta za kruh. Sigurno potiču iz vremena kada su domaćice pekle, a ne kupovale, kruh za obitelj. Dok bi se kruh pekao, dio tijesta se mogao iskoristiti za pripremu brzog, ukusnog i omiljenog doručka.




Sastojci:
• 500 g brašna
• 1 žličica soli
• 1 žlica šećera
• 40 g svježeg kvasca
• 250 ml mlake vode
• Ulje za prženje

Priprema:
1. Kvasac namrviti u pola čaše mlake vode, dodati žlicu šećera i žlicu brašna i umješati. Ostaviti kvaščevu smjesu na toplom da nadolazi oko 10 minuta.
2. Sipati brašno u duboku posudu za mješanje. Napraviti udubljenje u sredini i umješati nadošli kvasac. Pokriti kvasac brašnom, dodati vodu i so i umješati tijesto mekano kao za kruh.
3. Po potrebi dodavati još malo brašna ili vode, oblikovati kuglu od tijesta. Posudu pokriti i ostaviti na toplom da tijesto nabuja.
4. Nakon pola sata kada tijesto udvostruči zapreminu premjesiti ga i vaditi komade veličine malog jajeta. Oblikovati pogačice koje treba malo spljoštiti u sredini.
5. Zagrijati dosta ulja u šerpi ili dubokoj tavi i pržiti.


Poderane gaće sa šunkom

Uštipci sa rupom ili prorezom kroz sredinu popularno i duhovito se nazivaju poderanim gačćama. Tijesto je kao i za obične uštipke od tijesta za kruh, a dodaci su proizvoljni. Moj prijedlog je kombinacija krupnikovog brašna i finog bijelog brašna, zakuhano vodom od kuhanja šunke i dodatkom nasjeckane šunkice. Mljac....






Sastojci:
• 150 g šunke u komadu
• 250 g krupnikovog brašna
• 300 – 350 g brašna za kolače
• vrećica instant kvasca
• 300 ml vode

Priprema:
1. Skuhati šunku da dobro omekša. Kuhanu šunku isjeckati, a vodu od kuhanja sačuvati.
2. Prosijati i pomješati obje vrste brašna i dodati im instant kvasac.
3. Brašnu dodati mlaku vodu od kuhanja šunke i komadiće šunke pa umješati tijesto. So najčešće nije potrebno dodavati jer je šunka već slana.
4. Oblikovati tijesto u kuglu i pokriveno ostaviti na toplom da nadolazi oko pola sata.
5. Nadošlo tijesto premjesiti na pobrašnjenoj radnoj površini. Oklagijom razvaljati na debljinu 1 centimetar, narezati četvrtaste oblke i prorezati ih po sredini.
6. Zagrijati ulje u šerpi i pržiti.



Prijatno! Pazite na liniju, ali ipak se prepustite i hrani koja vas što zbog sjćanja na djetinjstvo, što zbog toga što je i jeste fina, topla, umirujuća čini sretnima.

P.S. Kažu da su debeli ljudi sretni, naprosto pršte pozitivnom energijom. Ne znam, ali ono što znam je da odricanje od zadovoljstva i uživanja u dobrom zalogaju (bili to obični uštipci, peciva, kolači ili pak najfinije praline, skupi i dobri sirevi, tartufi, kavijar i ine meni nepoznate luksuzni gurmanluci) čini duboko nestetnom, čangrizavom, razdražljivom, plačljivom (trebate li još). O tome jednom drugom prilikom.

Miris nedjeljnog ručka

Kažu da je vrijeme novac. Možda nekima jeste, meni svakako nije, nisam toliki rob materijalizma. Ali da je vrijeme najdragocjeniji resurs, mogu se složiti. Kada na poslu provodim 45 sati nedjeljno, a još 5 u prevozu do posla i sa posla, malo vremena mi ostaje za obitelj i sebe samu. Tako živim za petak, od petka do petka i tako prolaze godine.

Pa ko još danas ima vremena za dugo krčkanje nedjeljnog ručka? Ko ima strpljenja za višednevno mariniranje?

Umjesto klasične i dosadne pečene piletine, teletine ili janjetine i pekarskih krompira ili pohanih šnicli sa pire krumpirom i kupus salatom ove nedjleje odlučila sam praviti dalmatinsku pašticadu.

O pašticadi kao svojevrsnoj dalmatinskoj gastronomskoj ikoni nešto sam čula, nešto sam pročitala, pohranila u memoriju bez osobite namjere da je i napravim. Sve dok Murtela sa Coolinarike nije objavila članak posvećen pašticadi. Dakle, taj članak mi je otvorio jedan sasvim novi pogled na kult pašticade. I dakako izazov je bio postavljen. Kao strastvena sakupljačica predivnih kuharica, koje nisu samo knjige sa receptima, nego i pričama o namirnicama, hrani, jelima, kulturi ishrane, Barbierijeve knjiga koju Murtela pominje (a i sve ostale iz serije Sjećanja mediteranskog kanconijera) su mi se dopale. Tu sam našla i prva dva recepta za dalmatinske pašticade (none Barbieri i Veljkove tete Zorke, a prvi koji sam iskušala bio je pašticada none Barbieri.

Po svemu sudeći, svaka dalmatinska kuća, koja drži do tradicije ima SVOJU pašticadu. Svaki Dalmatinac može o pašticadi pričati sa većom strašću nego o Hajduku (klupski nogomet je ionako odavno trećerazredna stvar).

Poznajem dvije dalmatinske snahe i pitala sam ih za pašticade, naravno da njihovi muževi obožavaju pašticade (Mmmm, kakvu pašticadu Stipe pravi, rekla mi je jedna). Da li dalmatinske gospođe pripremaju pašticade po receptu svojih mama ili svekrva, to još nisam saznala...

Koliko se recepti za pašticadu razlikuju od jedne do druge obitelji i da nije problem samo "staviti konžervu ili ne" saznala sam upoznajući se i sa drugim receptima: Dikinom dalmatinskom pašticadom, Dikinom trogirskom pašticadom, Mandićevom pašticadom. Tu govorim samo o pravim pašticadama od govedine (ili junetine). A Dalmatinci su spremni sve pripremiti na pašticadu: janjetinu (Pažani), tunu, kokoš, zeca...

Dalmatinska pašticada

Pašticada koju sam ovaj put pripremila opet je pripremljena po temeljnom receptu po noni Barbieri, ali sam tu dodala i malo Igora Mandića.







Sastojci:
• 1,5 kg junećeg buta
• 4 glavice luka
• 3 češnja češnjaka
• 1 korijen celera
• 2 naribane mrkve
• 1 kocka šećera
• 6 klinčića
• 6 ploški kvalitetne dalmatinske pancete
• 1 čaša vinskog ocata
• 100 ml maslinovog ulja (ili mješano maslinovo i suncokretovo)
• 2 šolje vode ili goveđeg temeljca
• 1 čaša crnog vina
• 1 čaša prošeka
• 100 g grožđica
• 6 suhih šljiva
• ½ žličice muškatnog oraščića
• 1 žlica umaka od rajčice (koncentrat)

Priprema:
1. Meso zarezati i u otvore staviti ploške pancete i na listiće narezanog češnjaka. Pobosti klinčićima.
2. Staviti meso u keramičku posudu i preliti razblaženim ocatom. Ostaviti u hladnjaku na jedan i po dan (početi u petak navečer) uz povremeno okretanje mesa.
3. Prije pripreme meso izvaditi iz marinade, posušiti, a marinadu sačuvati.
4. Luk narezati na ploške. Očišćen korijen celera nasjeckati na kockice, a mrkvicu naribati.
5. U posudu sa poklopcem nasuti ulje i dodati povrće i kocku šećera, pa zagrijati. Kada ulje počne cvrčati, a povrće pusti miris dodati meso i uz okretanje pržiti dok ne uhvati boju.
6. Zaliti temeljcem i ostaviti da se lagano krčka uz povremeno dolijevanje marinade (kako nisam našla na strogu uputu da li se krčka u poklopljenoj ili otklopljenoj šerpi, držala sam svoju poluotklopljenom, na taj način se meso spremalo u vlastitom soku).
7. Nakon što se meso dugo, dugo krčkalo (otprilike dva sata) podliti vinom i prošekom, dodati grožđice, suhe šljive, naribanog muškatnog oraščića i pustiti da prokuha.
8. Meso izvaditi i narezati na ploške, a umak procijediti kroz cjedaljku.
9. Vratiti umak na štednjak, dodati žlicu umaka od rajčice i pustiti da ponovo prokuha, a zatim još na kratko vratiti narezane komade mesa.




Za potpuni ugođaj nakon pašticade bi se mogla poslužiti rožata. Jedan od mojih prvih zapisa na blogu bio je o rožati i ovdje ga kopipejstiram uz mlu doradu.

Dalmatinska rožata

Moj prvi gastronomski zapis (tada), zapis je o rožati. Slastica je pod različitim imenima poznata širom Mediterana, Franuzi je nazivaju Creme caramel, Španjolci flan. Preko Španjolaca raširila se i po zemljama Latinske Amerike, tako da je nalazimo i u meksičkoj kuhinji.

Mi je nazivamo rožatom ili rožadom, a Dubrovčani rozatom. Naziv je dobila po likeru od ruža "ružolinu", koji se često zamjeni nekim drugim likerom ili rumom, što šteti autohtonosti pravog recepta, vjerovatno i pomalo okusu, ali nemamo svi ružičnjake i ne pravimo svi likere od ruže.Ja je nazivam dalmatinskom rožatom. Predpostavljam da svako naše malo misto ima i neku svoju specifičnost u njenoj pripremi, a nimalo ne sumnjam da svi tvrde da je upravo njihova i najbolja :wink:

Rožata je, zapravo, pečena krema od jaja i šećera, koja lijepo pliva u karamelu sa kojim se kuha. Omjeri cijelih jaja, žumanaca i šećera rse razlikuju i koja će vam se dopasti zavisi od toga volite li "jajastije" ili manje "jajaste" slastice.

Osobno, ne volim da je rožata prejajasta i mislim da je recept Dike Marjanović Radice, legende dalmatinske kuhinje baš po mojoj mjeri.Priprema je srednje teška i to samo prvi put, svaki sljedeći je "piece of cake"...
Dakle Dika predlaže sljedeće:

Potrebno je:
Za rožatu:
• 6 jaja
• 6 žlica šećera
• 1/2 litra punomasnog mlijeka
• 1 žlica maraskina ili ruma
• Limunova korica
Za karamel:
• 12 (14) kocki šećera
Dodatno:
• 4 malene posudice od vatrostalnog stakla ili jedna veća zapremine oko 1,5 litar i jedna dublja tepsija u koju se može naliti voda i u koju mogu stati malene posudice.

Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 190 stepeni.
2. Otopiti kockice šećera u posudicama i razliti po zidovima (posude, ne kuhinje).
3. Mlijeko prokuhati i ohladiti.
4. Pjenasto, najbolje pjenačom, umješati cijela jaja sa šećerom dok ne pobijele.
5. U dobro umješana jaja i šećer doliti mlijeko, dodati liker i limunovu koricu.
6. Uliti u posudice do polovine visine i pokriti alu folijom.
7. U međuvremenu prokuhati vodu i uliti je u tepsiju. Staviti posudice sa kremom u vruću vodu.
8. Rožate peći u kupki, u zagrijanoj pećnici oko sat vremena.

Zapis o kruhu

Kruh nije samo iskonska hrana već i iskonski simbol. Oduvijek i u svim narodima i religijama svijeta kruh je simbol dobra i blagostanja. Kruh je simbol života. Kruh je simbol mira i u to ime se kaže "Ko tebe kamenom, ti njega kruhom."

Kruh se mijesi ljubavlju i bez nje nema dobrog kruha. Kruhu su posvećene molitve. Kada muslimanka želi umjesiti kruh, prije nego napravi prvi pokret rukom proučit će dovu. Vidjela sam da kršćanke prekriže kruh prije nego ga ostave da nadolazi, a čini mi se da zarezivanje tijesta u križ nije bez vjerske simbolike.

Domaćice se nadmeću koja će ljepše da ukrasiti kruh koji sprema za vjerske blagdane, tu se nađu križ, ptičice, cvijeće, snopovi klasja. Tako se za Božić u katoličkim domovima priprema svečani božićni kruh, koji se ovisno o kraju u kojem se sprema naziva božičnjak, litanja, krsnica, križnica, bogatica. Svojom veličinom božićni kruh, koji na stolu stoji od Božićnog jutra do Sveta tri kralja simbolizira obilje naredne godine. U pravoslavnim domovima naših Srba spremaju se česnice, svečani kruh u koji se stavlja novčić koji treba donijeti posebnu sreću onome ko ga pronađe.

Za Pesah, blagdan kojim Jevreji obilježavaju oslobođenje iz egipatskog ropstva i prelazak u zemlju Izrael, jede se beskvasni kruh maco kao spomen na činjenicu da u vrijeme bijega iz Egipta nije bilo vremena za dizanje kruha. Za ostale svoje Blagdane spremaju raskošne hale, slatke mliječne pletenice obogaćene jajima, maslacem, suhim voćem, sjemenkama susama, ćurekota. Uobičajno je hala duguljasta, ali se za jevrejsku novu godinu zavija u krug simbolizirajući cikličnost.

U ovom postu obratit ću pažnju na svečane vrste kruha koji se spremaju u muslimanskim domovima za Bajram, slani kruh – paklamu i slatke kruščiće – paprenjake.

Paklama

Ima li ljepšeg mirisa od mirisa svježe ispečenog kruha? Ima li većeg nestrplenja od čekanja da se kruh malo ohladi i da se može jesti. Posebna su bajramska jutra. U rano jutro peče se paklama, posebna vrsta mliječnog kruha ukrašena kapicom. U domovima u kojima ima djece nikada čitava ne bi došla na sofru. Kapica je, u dječjim očima, bila najukusnija i najslađe bi je bilo odlomiti dok mama ne gleda i pojesti je sve pušući da se ohladi dok još prži i ruke.



Sastojci:
• 500 g brašna za kolače
• 30 g kvasca
• 120 ml mlijeka
• 1 žlica šećera
• 1 žličica soli
• 200 ml milerama
• 1 žlica ulja
• 1 žumance za premazivanje
• ćurekot i susam za posipanje

Priprema:
1. U toplom (ne vrućem) mlijeku rastvoriti kvasac sa žlicom šećera i žlicom brašna i ostaviti da naraste.
2. U zdjelu sipati brašno i dodati so, načiniti udubinu u koju se doda kvasac i pokriti brašnom (da kvaščeva rastvorina ne bi došla u direktan kontakt sa masnoćom).
3. Dodati mileram i ulje, a zatim sve izmješati najprije najmanjom brzinom miksera sa spiralnim dodacima, a zatim kada se kugla tijsta formira miješati najvećom brzinom miksera oko 5 minuta da tijesto postane meko i elastično na dodir. Potom ga možete mijesiti ručno (nećete se ni najmanje uprljati, a ovu fazu možete i preskočiti ako vam ne predstavlja zadovoljstvo), ali ne više od 5 minuta.
4. Umješano i izgnječeno tijesto oblikovati u kuglu, pokriti i ostaviti da nadolazi na toplom dok neudvostruči zapreminu.
5. Od nadošlog tijesta odvojiti otprilike jednu osminu (nema nikakve simbolike). Od ostatka oblikovati valjak i zaviti ga spiralno u tepsiju u kojoj će se paklama peći. Na vrh postaviti kapicu od izdvojenog tijesta. Zarezati nožem na osam dijelova od kapice prema kraju.
6. Premazati žumancetom koji se razmuti sa malo vode. Kapicu posuti ćurekotom, a ostatak susamom. Ostaviti da paklama nadolazi u tepsiji još 20 – tak minuta, a za to vrijeme zagrijati pećnicu na 200 stepeni. Peći oko 30 minuta. Gotovu pokriti krpom i sačekati da se ipak malo ohladi.



Otkinuti kapicu i pojesti je u slast.

Paprenjaci

Paprenjaci u Bošnjaka nemaju ama baš ništa zajedničko sa hrvatskim paprenjacima i njihovim evropskim srodnicima, a nemaju bome ni papra tako da mi je naziv i njegovo porijeklo stran. Najbliže bi se mogli opisati kao brioši, slatki kruščići nadjeveni grožđicama, tucanim lješnjacima, cimetom. Dok su cimet, lješnjaci (ili orasi) i grožđice neophodni sastojak, od mašte domaćice zavisi koje će još sušeno voće i začine dodati u tijesto.




Sastojci:
• 500 g brašna
• 40-60 g šećera
• 40 g svježeg kvasca
• 2 jaja
• 200 ml mlakog mlijeka (ili malo više)
• 150 g maslaca
• 1 žličica cimeta
• ½ žličice soli
• 50 g grožđica
• 100 ml soka od naranče (jabuke) ili ruma
• 50 g izdrobljenih prženih lješnjaka
• 1 jaje za premazivanje
• posip po želji (izdrobljeno orašasto voće, žitarice ili sjemenke)

Priprema:
1. Na par sati vremena prije pripreme namočiti grožđice u rumu ili soku (ovo važi naročito za namakanje u rumu da bi se razvila aroma).
2. U šolji razmrviti kvasac i pomješati ga sa punom žlicom šećera (od ukupne količine). Pustiti da nadođe.
3. Brašnu dodati jaja i ostatak šećera , rastopljeni maslac pomješan sa cimetom i dio toplog mlijeka. Umješati sastojke kuhačom, a zatim dodati i umješati nadošli kvasac, grožđice i lješnjake.
4. Umješati mekano i elastično tijesto, pokriti ga i ostaviti na toplom da nadolazi sat vremana (treba mu malo duže nego za obična tijesta jer sadrži masnoće iz jaja i maslaca).
5. Tijesto podijeliti na 24 dijela. Svaki dio valjkasto razvaljati, pa spojiti po tri komada od kojih se naprave pletenice i zamotaju u krug.
6. Poredati ih sa razmakom u lagano namašćenom tanjem plehu, premazati razmućenim jajetom i po želji posuti. Ostaviti da nadolaze još 15-20 minzta, a zatim peći u zagrijanoj pećnici na 200 stepeni oko 20-25 minuta.

Strrrrrrrrraaaaaaaaaaašna stvorenja...

Prvi put sam vidjela hobotnicu u slikovnici, Disneyev Svijet mašte, a priča o Pinokiju. Izgledala mi je prestrašno. Od tog vremena dugo sam se plašila svega što ima krakove, pa su mi i morske zvijezde bile strašne. Da mi je tada ponuđena za jelo, briznula bih u plač. Srećom, nije... Da sam tada znala da se šnicle spremaju od preslatkih stvorenja koja, također, imaju oči odlučno bih odbila jesti svo meso.

Moja mama kuhala je samo tradicionalna jela. Od morskih stvorova jedino se riba mogla naći na našem stolu. Mekušce, glavonošce, školjke probala sam tek u svojim zrelim godinama. Budući, da priprema takvih jela ne pripada mojoj baštini, inspiraciju tražim u talijanskoj, španjolskoj ili grčkaoj kuhinji. Dakako i u dalmatinskoj.

Ovdje neću pričati o hobotnici na bosanski ni o hobotnici na vlaški način (u oba slučaja beštiju bi bacili mačkama). Recepti su prisvojeni od Barbierija, prilagođeni nekim mojim dodacima i dakako količinama (kod Barbierija se uvijek radi o ogromnim količinama, a nigdje ne piše za koliki broj osoba).

Hobotnica a'la ispod peke
Za hobotnicu a'la ispod peke, osim hobotnice trebat će vam i velika vatrostalna posuda sa poklopcem.




Sastojci:
• 1 zaleđena hobotnica cca. 1,2 kg
• 5-6 krumpira
• 1 veća glavica luka
• 2-3 češnja češnjaka
• Svježi peršin
• 100 ml maslinovog ulja
• 100 ml crnog vina
• papar

Priprema:
1. U vatrostalnu posudu poslagati narezan krumpir i luk. Zaliti maslinovim uljem i stavit hobotnicu preko.
2. Posuti peršinom i nasjeckanim češnjakom, popapriti, pa preliti vinom i poklopiti posudu.
3. Peći na 200 stepeni oko sat i po, a u toku pečenja povremeno protresti posudu da krumpir dobro upije sokove od kuhanja.
4. Desetak minuta prije kraja pečenja uključiti samo gornji grijač pećnice, otvoriti posudu i pustiti da se hoba fino zapeče.




Salata od hobotnice

Kako u salatu može svašta da stane, ova kombinacija je rezultanta svih recepata koje sam našla. Negdje sam nešto dodala, nešto oduzela i tako da je ispalo ovo, a bilo je dobro.

Sastojci:
• 1 zaleđena hobotnica
• 100 ml najboljeg ekstradjevičanskog ulja koje nađete (mada volim Lesinu, malko mi je preskupa da saspem ovu količinu, pa koristim Carapellijevo Nobile)
• 50 ml dobrog vinskog ocata
• mini rajčice
• mini lučice ukiseljene u vinskom ocatu
• žlica kapara
• pečene crne masline
• peršin
• papar

Priprema:
1. Hobotnicu odledite, pa stavite kuhati u širi lonac sa dosta vode. Kuhajte dok meso ne omekša i to oko 45-50 minuta jer se ne smije raspadati.
2. Ocijediti i ohladiti, a zatim nasjeckati krakove na kolutiće debljine 1,5-2 centimetra.
3. Popapriti (eventualno posoliti), dodati maslinovo ulje, mini lučice, mini rajčice, kapare i masline. Na kraju dodati i ocat.





Ovdje sam razmišljala da li bi bilo dobro dodati još i nekog finog slanog kozijeg sira. Teoretski, kombinacija mliječnih proizvoda sa morskim specijalitetima nije uobičajna i unaprijed je odbacujem. Možda, ipak, drugi put.

Pozdrav iz bosanske kuhinje

Rado upoznajem različite kulture, a jedan od najslikovitijih načina je kroz kuhanje. Kada putujem kupujem kulinarske suvenire. Najradije sireve, ulja, ocate, kolačiće... U restoranu ću radije naručiti nacionalni, nego internacionalni meni.

Ovaj put, vratit ću se na vrelo sa kojeg sam potekla. Vratit ću se tradicionalnoj bosanskoj kuhinji.

Moje nane bile su posve različite. Tatina majka, žena je koja nikada nije radila. Provela je život u jednoj sarajevskoj mahali i nije imala prilike da se upozna sa kuhinjom i kulturom drugih naroda, pa čak ni Srba, Hrvata ili Jevreja, kojih je bilo u susjedstvu. Kuhala je tradicionalna bosanska jela, a naročito pite. U vrijeme iz kojeg je se ja sjećam. Već je bila u godinama, nije kuhala, ali je moja tetka, izvanredna kuharica, kuhala po njenim nalozima i sigurno nosi naslijeđe majčine kuhinje...

Mamina majka, žena je koja je radila i živjela u maloj, ali multinacionalnoj i multikulturnoj sredini. Njene prijateljice bile su Srpkinje, Hrvatice, Čehinje... Od njih je naučila spremati štrudle, prhke pite, sitne kolačiće, torte, njoke, knedle, da navedem samo neka jela koja je pravila i bila nenadmašna majstorica u njihovoj izradi. Očekivala nas je nestrpljivo gledajući sa balkona svog stana i sigurna sam da je na njega izlazila tačno dva sata nakon što bi joj se javili da smo pošli. A do tada bi spremila i ćevap, pite, štrudle. Kupila bi domaćeg sira, jaja i kajmaka jer je mislila da toga u Sarajevu nema. Žalila se da smo blijedi i mršavi i ako nas ne bi ubucila za vrijeme koje bi provodili kod nje, bila bi razočarana. Naravno da nazad nismo mogli bez punih šerpa i kutijica od ambalaže prepunih svega što mama ne kuha. Moja majka, kako sam je zvala, bila je nenadmašna u svim radovima u domaćinstvu, u heklanju i keranju, ali ja je se sjećam po kuhanju, sječćam se izgleda i mirisa njene kuhinje i njenog špajza.

Vraćajući se tako tradiciji, predstavit ću jedan obični bosanski meni, svakodnevan i jednostavan u svojoj finoći.

Bosanska tarhana

Svaki dobar ručak započinje juhom. U bosanskoj kuhinji mnogo je juha, svečanih i svakodnevnih. Najjednostavnija je tarhana. Tarhana je sitno ribana tjestenina bez jaja. Ne spremam vlastitu, već kupujem svježu iz domaće radinosti.




Sastojci:
• 1 glavica luka
• 2 češnja češnjaka
• 1 žlica kravljeg masla
• 2 zrele rajčice
• 1 žličica mljevene paprike
• 1,5 l povrtne ili mesne juhe
• 1 filđan kisele tarhane (priprema se sa rajčicom)
• so
• papar

Priprema:
1. Na rastopljenom maslu popržiti veoma sitno nasjeckan luk. Kada uvene maknuti sa štednjaka dodati papriku i protisnuti češnjak, umješati i vratiti na štednjak.
2. Kada češnjak zamiriše dodati oguljenu i očišćenu rajčicu i lagano upirjati.
3. Kada se ugusti dodati tarhanu i zaliti temeljcem. Pustiti da prokuha, a dalje kuhati narednih 15 minuta.
4. Posoliti i popapriti po želji.




Sogan dolma

Dolmiti znači puniti ili nadjevati. A puniti se može svo povrće: paprike i tikvice (što je najčešće), poriluk, luk, celer, keleraba, patlidžan, rajčice, cvjetača...

Sogan dolma je punjeni luk. Mnogi je ne vole, pa tako i nije česta i mnoge mlade domaćice je ne prave. Kod mene se tu i tamo pravi za ručak i to posebno zimi, kada nema svježe domaće paprike i tikvica (naravno ima ih za kupiti, ali im nije sezona, pa je i kvalitet sumnjiv).




Sastojci:
• 15-20 glavica veoma sitnog luka
• 350 g mljevenog mesa
• 1 ½ filđan riže
• ½ žličice papra
• 1 žličica soli
• 1 žlica umaka od rajčice
• 1 žlica kravljeg masla
• 200 ml vode
• 1 žlica vinskog ocata + voda

Priprema:
1. Glavice luka (oguljene, of course) skuhati u vodi u koju se doda ocat. Kada omekšaju ocijediti, ohladiti i zvaditi sredinu ostavljajući samo 1-2 sloja glavice.
2. Za nadjev umješati mljeveno meso, rižu, umak od rajčice, so i papar. Napuniti glavice luka.
3. Poredati glavice luka u šerpu u jednom sloju. Narezati maslo na listiće i pokriti luk. Zaliti sa malo vode (da dostigne nivo luka).
4. Krčkati i kuhati na tihoj vatri oko 45 minuta, uz povremeno dolijevanje vruće vode (po potrebi da ne bi zagorjele).




Rahvanija sa orasima

Rahvanija je najobičniji biskvit. Ovaj put spremila sam je sa orasima, a recept se može iskoristiti i za pripremu kora za tortu od oraha. U mojoj porodici se sprema torta od oraha nazvana po Trebeviću, planini koja je svim Sarajlijama u srcu. Uhvati me beskrajna tuga kada ga pogledam, a nema dijela grada iz kojeg se ne vidi. Kom zna koliko će vode proteći Miljackom dok Trebević ponovo ne zasija starim sjajem i bude bezbjedno izletište nekim novim generacijama Sarajlija.




Sastojci:
• 6 jaja
• 200 g šećera
• 200 g sitno mljevenih oraha
• 1 žlica brašna
• 1 žlica krušnih mrvica
• naribana limunova korica (po želji, ne ide u kore za tortu)
• mrvice i maslac za kalup
• 1 šlag
• 250 ml mlijeka
• mljevene pistacije

Priprema:
1. Razdvojiti žumanca i bjelanca, pa žumanca pjenasto umješati dodajući žlicu po žlicu šećera sve dok se ne postanu sasvim svjetla.
2. U tako dobro izrađena žumanca lagano umješati orahe. Po smjesi posuti još žlicu brašna i žlicu krušnih mrvica i još malo sasvim lagano povući u smjesi.
3. Bjelanca ulupati u čvrst snijeg i žlicom dodati i umješati u smjesu sa žumancima.
4. Četvrtasti kalup premazati omekšalim maslacem i posuti mrvicama (uklanjajući višak).
5. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni tačno 35 minuta. Nakon toga otvoriti pećnicu i provjeriti gotovost kolača.
6. Premazati umućenim šlagom i posuti mljevenim pistacijama.